ft&u&ohno poinje pisati
JAVNA BIBLIOTEKA U ZENICI
Inv. br.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.131. 1-31 = 163.42                     ;
ECO, Umberto                            ?    -       " ?
Baudolino / Umberto Eco ;               
< prevela Lia Pai >. - Zagreb : Izvori, 2001. (Biblioteka Kronos)
ISBN 953-203-100-6 411029068
Regenspurg Anno Dommini Domini mense decembri mclv cronika Baudolini prezimenom de Aulario
ja Baudolino od Galiauda od Aularijih s glavom koja slina lavu jest alelujaneka bidne Hvala gosponu koj mi oprata
a uoface habeofacto najveliku krau u mom ivotu to jest uzo sam iz jedne krinje biskupa Ota mnoge listive koji moda stvari su iz carske cancel kancelarije i sastrugo sam ih gotovo sve osim tamo gdje nije odlazilo i sad imam mnogo Pergaminta za pisati po njima toga to hou to jest moje khronike iako ne znam pisati po latinski
ako onda otkriju da nema vie listova ko zna kakva e galama izai i misle da moda ima pijun rimskih biskupa koji ele zlo carufridriku
ali moda nisu vani nikome, u khancelariji piu svata ak i kad ne slui nita i ko ih nae [ove listove] nek si ih uvue u rup od guz nek s njima ne napravi nita
ncipit prologus de duabus cvOitatibus historiae AD mcjcliii conscript
sacpc muUumcjue OolOendo mecum de rerum lempora-Hum motu ancipUcj
to su crte koje su bile prije i nisam mogo dobro postrughati pa moram preskoivati ih
ako onda nau se ti Listivi poslije nego sam ih ispiso nee ih shvatiti ni kancelarjerje ovo jezik koji govore oni iz Fraske-te ali ga niko nikada nije pisoali ako je to jezik koji niko ne razumie pogodite odma da sam ja jer svi kau da u Jraskeii govoramo Jezik koji nije kranski dakle moram dobro sakriti ih
osljepio dabogda kakav je to napor pisati ve me bole svi
prsti
je moj otac Galiaudo to uvijek reko da to mora biti dar od Sveta marija iz Roboreta da otkad sam bio djeca im bi uo jednog da govori paet ouinktte V rijei odmah sam ponavljo njegov govor bio on bio iz Terdone ili iz Gavija i ak ako je dolazio iz Mediolanuma gdje govoraju Ydiom kojim ne govore njime ni psi sve u svemu ak kad sam sreo prve alamane u svom ivotu koji su bili oni koji su obsjedali Terdonu svi Ciusche i prostaci i govorili rausz i min gof nakon pola dana govorio sam raus i Maingot ija i oni su mi govorili Kinf idi i potrai nam jedna lijepa frouioe da radimo fiki-Juki nije vano slae li se ona dosta da nam kae gdje bude i mi emo je zadrati
ali to je to jedna frouvoe govorio sam ja i oni su govorili jedna domina jedna Jemena jedna enskinja du uersfan i pokazivali su velike Sise jer u ovoj Obsadi mi smo u nestaici sa enama a one iz Terdone su unutra i kad uemo nutra prepusti ih nama ali za sada one se ne dadu vidjeti vani i psuju tako da mi doe koa od guske ak i meni
razbojnici vabi od Govana to govorim samo si vi zamislite da u vam kazati gdje su frouioe nisam ja nijedan pijun sami si ga drkajte
mama mija odmah e me ubit
bijaju ili ubijaju ili necabant sada gotovo pishem Latinski nije da ne razumiem latinski jer sam nauio itati iz jedhne latinske knjige i kad mi govore latinski razumiem ali pisanje ne znam kako se piu glagoli
goliboe neznam nikad je li equus ili equum i grieim uv-jek dokje kod nas caballo uviek chivaus i nikad ne grieim jer niko ne pie Kojn ak ne pie ba nita jerbo ne zna itati
ali taj put je prolo dobro i njemci mi nisu ni dotaknuli ni dlaku jer su upravo u taj puncto stigli milites koji su vikali idemo idemo opet se napadava a onda se dogodijo kupleraj
Miserije ija nisam vie shvaao ni dogaanja sa tilonoci-ma koji su odlazili odoavde i pjecima s helebardama koji su ili odoande i zvukovi trube i kule od drva visoke kao stabala u Burmiji to se kretale su se kao i kolica s katapultima i gore strijelci i drugi koji su nosavali ljestve a su po njima padale strijele mnogo kao daje bila tua i oni koji su bacavali kamenuge nekom vrstom velike lice a nad glavom mi zujale jesu sve strijele koje su ih derthonci bacavali sa zidina, kakva bitka!
a ja sam mene postavio na dva sata ispod jednog grma govorei dievice sveta pomozi meni ti moe sve onda je se sve smirilo i trili su pored mene oni s govorom Papije koji su vikali jesu da su mnogo ubili derthonaca daje Tanaro izgledao kao od Krvi i bili su zadovoljni kao na kalenda maiajer tako Terdona ui biti uz mediolance
budui da su se zatim vraali nazad i alamani sili sa frouwe moda malo manje njih nego prije jer ni derthonci nam to ne bili rekli osobno ija sam si sebi reko bolje da si otresem blato s cipela i odem
i hod-hod vratio sam si sebe kui kad je ve bila skoro jutro izpriati sve svom ocu Galiaudu koji je reko mi bravo postavio si sebe usred Obsada pa ejednoaga dana dobiti koplje u tu guzicu ali zna da to stvari za gospodu jesu pusti ih nek sebe kuhavaju u njihovoj juhi jer mi moramo misliti na karave krave i ozbiljni smo ljudi jesmo a ne kao Fredericus koji prvo doe pa ode pa se vrati i ne sloi ni hostiju
ali onda Terdona nije opala jer su zauzeli samo selo ali ne Citadelu i jo je nastavijo Obsadu i onda dolazi kraj moje cro-nikhe kada su im uzeli vodu i oni umiesto da piju svoju pia-linu rekli su Fridericusu da su mu najvjerniji, on ih je pustio izai ali je grad najprvo zapalijo a onda smrvijo u komade to jest uinili su to sve oni iz Papije koji su s derthoncima imali zatrovani zub a ovdje kod nas ni est kao alamani koji se svi vole jedan s drugim et uvjek su kao ova dva prsta meutim kod nas oni iz Gamondija ako vide jednog iz Bergolija ve mu okrenujaja
ali sada ponovno poinjam objanjivati chroniku jer kadidem po umama Jraskete osobitno ako Magla Jest od onih pravih kad si sebi ne vidi vrh nosa et stvari dolaze iznaneda da ih nisam vidio dolaziti to jest takve vizije kao taj put kad jesam vidio jednoroga et drugi put kad sam vidio Svetog Bau-dolina koji mije prio et rekao mi kurvin sine ii e u pakao jer je pria o jednorogogu ila tako da se dobro znalo da za uloviti Jednoroga treba staviti nerazdjevienu djevojku u dnu drveta et zvjer osjeti miris dievice et doe joj staviti glavu na trbuh et onda sam uzeo Nenu iz bBergolija koja je tamo dola sa svojim ocem kupiti karavu kravu od mog otca et rekao sam joj doi u umu da lovamo jednorogoga onda sam je stavio ispod Drva jer sam bio siguran daje ona bila dievica et reko samjoj ostani liepo tako et rairi noge da napravi mjesto gdje e zvjer staviti glavu et ona je rekla ta irim etja sam govorio tamo onaj puncto eto rairi dobro et dodirivao sam je et ona je poela izvoditi take pokrete daje izgledala kao koza koja sebe koti et vie nisam nita vidio ukratko dola mije kao neka apocalypsin i onda vie nije bila ista kao ljiljan et tadaje rekla diomadonna kako emo sad dovesti jednoroga et u taj puncto uo sam glasa s Neba koji mije meni rekao da sam lioncor-nus qui tollit peccata mundis et skoio sam u grmlje et vikao hip hiiijrrfrrjer sam bio zadovoljniji od pravog jednoroga koji je djevici stavio roga u trbuha zbog toga Sancto Baudolino mi je rekaoJilio et coetera ali mijeposlie oprostio et vidio sam ga jo vie puta u sumrak ali samo ako je bilo mnogo magle ili barem izmaglice a ne kad sunce pri oves et Boves
ali kad sam ispriao svom otcu Galiaudu da sam vidio San Baudolina dao menije trideset udaraca bantinom po le-ama govorei o kospodine ba se meni morao dogoditi sin koji vidi vizije et ne zna ni pomuzati karavu Krauvu ili u mu razbijavati glavu batinom ili ga dati jednom od onih koji odlaze po sajmovima et trnicama gdje tjeravaju afrike majmunove da pleu et moja sveta mama mije vikala Ijeninetino ti gori jesi od svih to sam uinila gospodinu da imam sina koji via svetce et moj otac Galiaudo rekao je nije istina da vidi svece ovaj je vie laljtfodjude et izmiljava svata da ne bi radio nita         '                                                                          '         '?'??? ''?<?
prikam ovu Khronikujer ako se ne sfvaa kako je zavrilo ona veer kad je maglutina bila koja se rezavala noom et rei u daje ve bio travanj ali kod nas magla i u kolovozujest et ako neko nije iz ovih krajova lako se razumije da se izgubi izmeu Burmije et Fraskete osobito ako nema nekog sancto koji ga vue za vale i evo mene kako sam io kui kad sam vidio ispred sebe baruna na konjini u eljezu
barun ne konj je bio sav u eljezu s macom pa je liio na kralja Ragone
et odjednom mi se inilo mama mija vidjeti da je to stvarno San Baudolino koji me voda u pakao ali je on rekao Kleine kini Bitfe et odmah sam shfatio daje to gospodin ala-man koji se zbog magle izgubio u umi et vie ne nalazi svoje prijateljeve et bila je ve skoro no et pokazao menije Monetu kakvu ja jo nisam nidokada vidio onda je bio zadovoljan to jesam odgovarao njegovim jezikom et govorio sam mu Diu-tch ako ide naprijed tako e zavriti u movari liepoj kao sunce
nisam trebao rei liep kao sunce po magli koja se rezala Noom ali on je shvatio svejedno
et onda sam reko da znam da njemci dolaze iz predjelova gdje je uvijek proljee et moda tamo cvjetaju citroni iz Liba-nusa ali u nas u Paleije magla et u toj magli kruidu bastardi koji su jo unuci unuka arabitza koje ovdje pobijedio jest kar-loveliki et su loo ljudi koji kako ugledadu jednog Pelegrina mu daju dva udaraca tapom po zubima et odnose mu ak i kapu koju ima na gloavi dakle ako doete u kolibu moga otca Galiauda, alicu toplu juhu nai ete et slamu za prespavat no u tali a onda sutra po danu pokazatu vam Puta osobito ako imate onu monetu gratie benedicite siromani smo ali smo poteni
tako sam ga odveo ga mom ocu Gaiaudu Galiaudu koji je poao vikati glavo od kurca i nisi drugo to ima u glavi zato jesi rekao moje ime jednokome koji prolazi s tim ljudima nikad se ne zna moda je vazal markiza od Monferata koji e onda od mene traivati desetinu defructibus et sijena etleguminibus ili splavarinu ili danak za oranje ili bikovinu eto uniteni smo et taman da e uzeti Batinu
Ja sam mu reko njemu daje gospotin alaman et ne iz Mon Ferato on je rekao daje to jo gore nego hodati noom ali onda kada sam mu rekao za Monetu umirio je se jer oni iz Marengo imaju tvrdu glavu kao govedo ali finu kao konj et shvatio je da moe izvui neto dobro et rekao mije ti to govori sve reci mu ovo
item, da smo siromani ljudi ali poteni
to sam mu ve ja rekao
nije vano bolje da ponovi item gratie za solad ali kota nas i Sijeno za konja item toploj zdjeli udodamo sir et kruh et edan bokal onog dobrog item da ga stavim spavat gdje spava ti upravo blizufatre vatare vatre et ti za veeras ajde u talu item mi pokai Monetu jer ja elim vrst enovin etfiat kao jedan od obitelji jer je nama iz Marengo gost svetinija
gospodin je reko hciha lukavi stefi iz Marincum ali trgoja-njeje trgofanje i ja vam dajem dvije od ovih kovanica i ti ne pita je li vrst enovin jer s jednim vrstim enovinomja sebi kauFo/as kuu i sve Jae betije a ti usmi i uti jer uviek zaradi moj je ocat uutio i uzeo dvije kovanice to mu je kospodin bacio na stola jer oni iz Marengo imadu tvrdu gloavu ali lukavu i jeo je kao vuk (gospodin) ak kao dva (vuka) onda dok su moj otac i moja majaka odilazili spavati jer su sebi savijali Lea cijeli dan dok sam ja hodio Jrasketom herre je rekao dobar ofo vino jo u malo popiti ofdje uzfatru ispriaj mi kint ispriaj mi kako to dobro gofori moji jezik
ad petitionem tuam frater Vsingrine canssime primos U-bros chrontcae meae missur ne humane pra^itate
v    ni ovdje nisam uspio ovo izbrisatiti
sada ponovo zapoinjem khroniku od te veeri s tim ala-manskim gospodinom koji je htio znati kako to da govorim njegov jezika et ja sam mu isprio da toga dara za jezika imam kao apostoli et taj dar Vizije kao u magdalenejer idem
10 .    '     '         ' ? .      .,        '    .?        '                                                                '?' ' '     -, ? ' ?.."
umom el vidim svetog Baudolina na konju jednarogu'bojt* ml jeka s njegovim zavojitim Rogom upravo tamo gdje kontjl imaju ono to za nas Nos jest
ali konj nema nosa inate bi ispod imo brkove kao one gospodinove koji je imao i liepu bradu boje mjedenog lanaca dok drugi alamani koje sam vidio imali su ute dlake ak i u uima
a on mije reko u redu ti vidi ono to zovajednorog cl moda hoe rei Monokeros ali gdje si sazno da ima jednoro ga na svijetu etja sam reko da samproito u jednoj knjigi koju je imao pustinjak iz Fraskete et on s dva razrogaena oka da je izgledalo kao sova govorio je Ma kako ti zna i itati
dovraga rekao sam mu sada priam Historiu
dakle historia kae daje bio jedan sancto pustinjak blizu ume kojem su esto ljudi donosivali jedna kokosa ili jedana zeca et on bi molio iznad napisane knjige i kad ljudi odu on lupa se o prsa Kamenom ali ja kaem daje gruda zemlje td est samo zemlja tako da si napravi manje loe dakle taj dan su mu donijeli dva jajaca etja dok je on ito sam si rekao jedno meni jedno tebi ko dobri krani dovoljno da on ne vidi ali on ne znam kako je to uinio jer je ito ali me epo za Vrat a ja sam mu reko diviserunt vestimenta mea et on poeo se smijati et govoriti ali zna da si nteligentan puerulo doi ovamo svaki dan da te nauim itati
tako me nauio Slova pisana uz zvuke Pljusaka po gloavt samo to nakon to smo postali prisni poeo govoriti jest kakav si ti lijep vrst djeak kakva liepa glava Lava ali daj da vidim jesu tebi ruke jake et kakve su grudi dotakni sebe ovdje gdje poimaju Noge da vidi je li zdrav jesi tada sam shvatio kuda cilja i dao sam mu udarac koljenima u jaja ili u testicula et on je sebe presavinuo i govorio lanogatibogaja idem kod onih iz Marengo et reem da si opsjednut i tada e te spaljivati et dobro reem ja ali prvo kaem ja da sam tebe vidio noom kako ga stavlja u Rupu vjetice ili vraare a onda emo gledati za koga e misliti da opsjednut jest et tada je rekao ali ekaj to reko sam za alu et elio sam gledatijesi li se uplaio gospodina ne govorimo vie o tomu doi sutara da te ponemI
uavati pisati jer itanje Je stvar koja nita ne kota dovoljno je gledati et micati ustama ali ako pie u knjigu trebaju nam listovi et tinta et calamus to alba pratalia arabat et nigrum semen seminabatjer on uvijk govorio latinski jest
etja sam mu reko dovoljno je znati itat da naui ono to jo nis znao dok ako pie pie samo ono to ve znaje dunca patientia melio pa bolje da ostanem da ne znam pisat ali dupe je dupe
dok sam mu prio gospodin alaman smijao je sebe kao Luak et govorio bravo mali vitez pustinjaci su allescimmf Sodo-miten ali reci mi to jo u umi vidio jesi et ja mislei da je jedan od oni koji ele zauzeti Terdonu nakon Federicusa Imperatora rekao sam sebi bolje da ga zadovoljim et moda mi da jo jedna Moneta et reko sam mu da dvije noi prije mi se pojavio Sancto Baudolino et rekao mi da car ima veliku pobjeda u Terdonijerje Fridericus bio jedini i pravi gospodar cijele Langobardje ukljuivajui Frasketu
et tada je gospodin reko ti kinf poslan s neba eli li poi u carski logor kazati ono to ti je rekao San Baudolino etja sam reko da ako hoe govoritu da mije San Baudolino bio rekao da nam s obsadom dolazi i sveti petarpavao voditi carske vojnike a on je kazo flch wie Wunderbar meni dosta i samo Petar jest
kinf doi samnom et tvoja srea Jacta est
smjesta et to jest gotovo smjesta et to jest sljedee jutro taj kospodin kae mom otcu da me uzima sa sebom et me vodi na jedno mjesto dje u nauit itati et pisat et moda postat Ministerijalac
moj ocat Galiaudo nije dobro znao ta to znai al shvatio jest da si oduzima iz kue jedna usta koja izdajniaki jedu kruha et nije vie moro trpitijer sam odilazio preskakavati ograde ali je mislio da taj gospodin moe bit moda jedan od oni koji ide po sajmovama i trnicama s Majamunom et moda e me kasnije rukama dodirivati et to mu nie bilo drago ali taj gospodin je reko da je on velki comes palatinus et da meu alamanima ne rade Sodomifen
to su te sodomite pito ga je moj otac et objasnio sam mu da su to pederi ma zamisli samo reko je on pedera ima svugdje al budui daje gospodin izvukao drugih pet Moneta osim one dvije od veeri prije koje vie nisam vidio et mije reko sine moj idi jer to tebi srea jest et moda i za nas ali s obzirom da se ti alamani vrte vrte i uviek su u naim krajovi-ma to znai da e nas svakih as doilaziti nalaziti etja sam reko kunem se et odilazim ali malo mije dolazio Pla jer sam vidio da mi majka plae kao da idem u smrta
et tako smo otili et gospodin mi govorio jest da ga odove-dem tamo gdje je Tabor carskih vojanika nit lake kaem ja dovoljno je sljediti sunce ili ii prema onotamo odokuda dolazite
et dok smo idli a ve se vidio logora stigne jedna drui-ma konjanika pod punom opremom koji u trenudku kad su nas vidjeli su bacali sebe na koljena et sputavaju kopalja et zastave et dizaju maeve ali staje sad to rekao sam sebi et oni viu Chaiser Kaisar ovdje i Keiser tamo et Sandissimus Rex et Ijubaju ruku tom kospodinu et meni skoro ispade eljust kroz usta otvorena kao penica jer tek sadatada shvaam daje taj gospodn s crvenom bradom car Fridericus glavom a ja sam mu pripovijedavao izmiljenotine cijelu veeri kao daje bilo koj glupan
sad e mi dati odrezirati glavu kaem sebi et ipak sam ga kotalo VII kofanica pa ako je elio glavu mogojuje odreziti sino gratis et amoredei
et on kae ne zabrinjavajte sebe sve je u redu donosam velike vijesti o Viziji mali puer reci svima viziju koju jesi imo u umi etja sebe bacam dole kao da imam padavicu et pre-vrtnem oi et ispustim zraka iz usta et viem ja vidjehja vi-djeh et ispriam cijelu historia o San Baudolinu koji mi govori prorocanastvo et svi hvale domineddio Domine Iddio et govore udo udo goffstehmirbei
et bili su tu i glasnici iz Terdone koji se jo nisu izodluili hoe sebe predati ili nee se ali kad su uli mene ispruivali su se po zemalji et govorili da ako se ak i svetci stavljadu protiv njih bolje je predati se jer to ionakako nije moglo dugo trajati
12
13et ondak sam vidio derthonce kako svi izlazaju iz Grada mukaraci ene djeca staraci et plakali su si na leima dok ih alamani odnosaju kao da su beeekala ili ofce et universa pe-cora et oni iz Papije koji su trk trk nagrnuli u Turtonu kao ludi sa svenjovima pruta et ekiima et toliagamaet budacima jer njima je ruenje grada do temelja inilo da svravaju
i prema veeri sam vidio na briuljku velikoga dima et Terdone gotovo vie nije bilo rat je taka/ kako kae moj otac Galiaudo runa Betija
ali bojle oni nego mi
et neveer car se vraa saf zadovoljan u Tabernacule et me ipne za obraza kao to moj otac nikada nije inio et onda zova nekog kospodina koji je onda bio dobri kanonik Ra-hewinus et mu kae da eli da nauim pisati et abacus et ak i gromatiku to tada nisam znao stoje ali sada malo pomalo znam et moj otac Galiaudo nije si mogao ni zamisliti ;        kako je liepo biti uen ko bi to ikad rekao
gratia agamus domini dominus sve u svemu neka je hvala Gospodinu
ali kad se pie kronika dolaze mi navale vruine ak i zimi et i ak i strah jer se gasi uljana svjetiljka et kako je govorio onaj neki boli me palac
14
2.
 susree
"Stoje ovo?" upita Niketas nakon stoje rukama preokrenuo pergament i pokuao proitati pokoji redak iz njega.
"To je moja prva vjeba pisanja," odgovori Baudolino, "i otkad sam je napisao - a imao sam, vjerujem, etrnaest godina i jo sam bio dijete ume - nosio sam je sa sobom kao hamajliju. Kasnije sam ispunio mnoge druge pergamente, ponekad dan za danom. inilo mi se da postojim samo zato kako bih naveer mogao ispriati ono to mi se dogodilo ujutro. Zatim su mi bili dovoljni mjeseni saeci, nekoliko redaka, da me podsjete na glavne dogaaje. I, govorio sam si, kad budem u godinama - a bilo bi to sada - na temelju tih biljeki napisat u Gesta Baudo-lini. Tako sam tijekom svojih putovanja sa sobom nosio pripovijest svoga ivota. Ali u bijegu iz kraljevstva Patera Ivana..."
"Patera Ivana? Nikada nisam uo za njega."
"Priat u ti o njemu, moda ak i previe. Ali rekao sam: bjeei, izgubio sam te papire. Bilo je to kao izgubiti sam ivot."
"Ispriat e meni ono ega se sjea. Ja dobivam djelie injenica, komadie dogaaja i iz toga izvlaim priu, isprepletenu crteom providnosti. Spasivi me, ti si mi poklonio ono malo budunosti to mi preostaje, a ja u ti to naknaditi vraajui ti prolost koju si izgubio."
"Ali moda je moja pripovijest bez smisla..."
"Nema pripovijesti bez smisla. A ja sam jedan od onih ljudi koji ga znaju pronai ak i tamo gdje ga drugi ne vide. Kad pripovijest postane knjiga ivih, poput zvonke trube od koje uskrsavaju iz groba oni koji su ve stoljeima prah... Samo to nam treba vremena, treba razmotriti zbivanja, povezati ih, otkriti ve-
15ze, ak i one manje vidljive. Ali ionako nemamo drugog posla, tvoji enovljani kau da moramo ekati dok se bijes tih pasa ne
smiri."
Niketas Choniates, neko besjednik dvora, vrhovni sudac carstva, sudac od Vela, logotet tajni, ili - kako bi se reklo meu Latinima - kancelar basileusa od Bizanta, a takoer i povjesniar mnogih Komnena i Angela, znatieljno je gledao ovjeka koji je stajao pred njim. Baudolino mu je rekao da su se ve bili sastali u Gelibolu, u vrijeme cara Fridrika, ali kad je Baudolino bio tamo, bio je pomijean meu mnogim ministerijalcima, dok je Niketas koji je pregovarao u ime basileusa, bio mnogo uoljiviji. Lagao je? U svakom sluaju on je bio taj koji gaje izbavio od bijesa napadaa, odveo na sigurno mjesto, nanovo sjedinio s njegovom obitelji i obeavao mu kako e ga izvesti iz Konstanti-
nopola...
Niketas je promatrao svoga spasitelja. Sada je vie nalikovao Saracenu nego kraninu. Lice opaljeno suncem, blijedi oi-ljak preko cijeloga obraza, kruna jo uvijek rie kose koja mu je davala lavovski izgled. Niketas e se kasnije zapanjiti, shvativi da taj ovjek ima vie od ezdeset godina. Ruke su mu bile krupne i kad ih je drao skupljene na krilu odmah su se vidjeli kvrgavi zglobovi. Ruke seljaka, stvorene vie za lopatu nego za
ma.
Pa ipak, govorio je tenim grkim, ne prskajui pljuvakom pri svakoj rijei kako obino ine stranci i Niketas ga je upravo uo kako se obraa nekim napadaima na njihovom kutravom jeziku, koji je govorio brzo i suho, kao netko tko ga zna koristiti i za vrijeanje. No, prethodne mu je veeri rekao da posjeduje dar: dovoljno mu je uti dvije osobe kako razgovaraju na bilo kojem jeziku i nakon kratkog vremena bio je sposoban govoriti kao oni. Jedinstveni dar, za kojega je Niketas vjerovao kako je dodijeljen samo apostolima.
ivot na dvoru, i to kakvom dvoru, nauio je Niketasa procjenjivati ljude hladnokrvnom sumnjiavou. Kod Baudolina je upadalo u oi kako je, togod govorio, gledao svoga sugovornika ispod oka, kao da ga upozorava neka ga ne shvaa ozbiljno. Navada doputena bilo kome, osim onome od koga oekuje isti-
 16
ulio svjedoenje koje treba pretoiti u Povijest. Ali s druge strane, Niketas je po prirodi bio znatieljan. Volio je sluati druge k.iko priaju i ne samo o stvarima koje nije znao. ak i ono to |c neko vidio vlastitim oima, kada bi mu netko drugi o tome ponovno govorio, izgledalo mu je kao da to gleda s nekog dru-i'og stajalita, kao da se nalazi na vrhu jedne od onih planina n;i svetakih slika i vidi stijene kako su ih vidjeli apostoli na planini, a ne kao vjernik, odozdo. A i svialo mu se ispitivati Latine, toliko razliite od Grka, poevi od onih njihovih najnovijih |ezika, jednog razliitog od drugog.
Niketas i Baudolino sjedili su jedan nasuprot drugome, u prostoriji malog tornja s biforama koje su otvarale pogled na tri strane. Jedna je gledala na Zlatni rog i obalu suprotnu Peri, s Galata tornjem koji se isticao meu svojom pratnjom predgraa i kueraka; s druge se vidio kanal luke koji se ulijeva u Rukavac svetog Jurja; i konano trea je gledala na zapad, odakle bi se trebao vidjeti cijeli Konstatinopol. Ali toga je jutra njena boja neba bila zasjenjena gustim dimom dvoraca i bazilika unitenih vatrom.
Bio je to trei poar koji je zadesio grad u posljednjih devet mjeseci; prvi je unitio skladita i dvorske priuve od Blacher-ni do Konstantinovih zidina, drugi je progutao sva skladita Venecijanaca, Amalfiana, Pizanaca i idova, od Perama gotovo do obale, potedjevi samo etvrt enovljana gotovo u podnoju Akropole, a trei je upravo plamtio posvuda.
Nisko dolje bila je prava rijeka plamenova koji su unitavali palae, na zemlju su padali trijemovi, slamali su se stupovi, usijane kugle koje su se otrgnule iz sredine toga poara prodi-rale su udaljene kue, potom su se plamenovi, potaknuti vjetrovima koji su tvrdoglavo napajali taj pakao, vraali progutati ono to su prije bili potedjeli. U visinu su se dizali gusti oblaci, jo uvijek pri dnu crvenkasti od odsjaja vatre, ali drugaije boje, ne razabire se je li zbog varke zraka izlazeeg sunca ili zbog prirode zaina, drva i drugih zapaljenih tvari od kojih su nastajali. Uz to, ovisno o tome kako je vjetar puhao, iz razliitih dijelova grada dolazili su mirisi mukatnog oraha, cimeta, papra i afrana, go-
.'??                                                     ?. '      ' ?? '   '?    ? :>??:?&? :\i                                             '*':-                                            '    '       ?'   ?      17ruice ili umbira - tako je najljepi grad na svijetu plamtio, da, ali kao grija miriljivih zaina,
Baudolino je okrenuo lea treoj bifori i doimao se tamnom sjenom okruenom dvostrukim sjajem, i dana i poara. Niketas gaje dijelom sluao, a dijelom nanovo sebi predoavao dogaaje prethodnih dana.->-
Sada, u to jutro srijede 14. travnja ljeta Gospodnjeg 1204., ili est tisua sedamsto dvanaestog od poetka svijeta, kako se obiavalo raunati u Bizantu, barbari su otprije dva dana konano osvojili Konstantinopol. Bizantinska vojska, tako blistava od oruja i maeva i titova kad je bila na paradi, i carska ..; straa engleskih i danskih plaenika, oboruanih svojim stranim dvobridim sjekirama, koje su jo u petak odolijevale neprijatelju odvano se borei, popustie u ponedjeljak, kada neprijatelji konano oskvrnue zidine. Bila je to tako iznenadna pobjeda da se i sami pobjednici bojaljivo predveer zaustavie oekujui napad, a kako bi branitelje zadrali daleko, podmet-nue novi poar. Ali u srijedu ujutro cijeli je grad primijetio kako je uzurpator Aleksije Ducas Murtzuflo nou pobjegao u unutranjost. Graani, sada osiromaeni i poraeni, prokleli su toga kradljivca prijestolja kojega su bili slavili sve do prethodne veeri, onako kako su mu laskali kada je zadavio svoga '?;, prethodnika, i ne znajui to da rade (straljivci, straljivci, straljivci, kakva sramota, alio se Niketas zbog bruke te predaje) okupie se u veliku povorku, s patrijarhom i sveenicima svih vrsta u ritualnom ruhu, redovnicima koji su brbljali o milosru, spremni prodati se novim monicima kao to su se '.',:  uvijek prodavali starima, krievi i slike Gospodina Naega vinuti uvis barem onoliko koliko i njihovi povici i jadikovanje, postavie se nasuprot osvajaima nadajui se da e ih ukroti-
:?'??      ti.
;         Kakva ludost nadati se milosru od tih barbara, kojima nije
,    trebalo da se neprijatelj preda kako bi uinili ono to su sanjali
mjesecima: unititi najprostraniji, najgue naseljen, najbogatiji,
najplemenitiji grad na svijetu i meusobno podijelili ratni plijen.
Golema povorka plauih nalazila se pred nevjernicima srditih
'?:     18                                                                                    V?   .;?    k    ,   :    .'     ??                                         ?   ??'.'   ?'?
mrkih pogleda, maeva jo crvenih od krvi, s topotajuim konjima. Kao da ova povorka nikada i nije postojala, zapoe pljaka.
O Kriste Gospodine, kakve tada bijahu oskudice i muke nae! Ali kako i zato nam huanje mora, pomrina ili potpuna lama sunca, crveni kolobar mjeseca, kretanje zvijezda ne nago-vijestie ovu posljednju nesreu? Tako je plakao Niketas u sri-icdu naveer, zbunjeno koraajui po onome to je nekada bio i'.lavni grad posljednjih Rimljana, sjedne strane pokuavajui iz-11 jei horde nevjernika, a s druge nalazei put zaprijeen uvijek novim aritima poara, oajan to ne moe krenuti put kue i u siranu kako e dotle neki od tih nitkova ugroziti njegovu obitelj.
Konano, predveer, ne usuujui se prijei vrtove i otvorene prostore izmeu Svete Sofije i Hipodroma, potrao je prema hramu vidjevi otvorene njegove velike portale i ne pretpostavljajui da e pomama barbara stii obeastiti ak i to mjesto.
Ali, im je uao u hram, ve je problijedio od uasa. Taj je veliki prostor bio pokriven leevima, meu kojima su skaku-lali odvratno pijani neprijateljski konjanici. Tamo dolje, olo je udarcima toljaga razbijao srebrnu reetkastu ogradu propovjedaonice obrubljenu zlatom. udesnu su propovjedaonicu povezali konopcima kako bi je povorka mazgi iupala i odvukla. Nakresana rulja kunui je podbadala ivotinje, ali su kopita klizila po glatkome podu; vojnici su najprije vrkom, a potom sje-ivom gonili zlosretnu ivinu koja je zbog straha provaljivala bujicama izmeta, a neke su ivotinje pale na pod i lomile noge, tako da je cijelo podruje oko propovjedaonice bilo u glibu krvi i govana.
Skupine tih Antikristovih prethodnica bjesnile su po oltarima i Niketas ih vidje kako rastvaraju tabernakul, grabe kale-e, bacaju na zemlju svete mirise, bodeom vade drago kamenje koje je ukraavalo pehare, sakrivaju ga u odjeu i bacaju kale-e na zajedniku hrpu, namijenjenu taljenju. A neki su ranije, grohotom se smijui, uzimali sa sedla svojih konja mjeine pune vina, toili ga u svetu posudu i iz nje otpijali, parodirajui dranje sveenika koji slui misu. Jo gore, na glavnom oltaru sad ve ogoljenom, raspojasana prostitutka, izopaena pokojim like-
JAVNA BIBLIOm
19rom, plesala je bosih nogu na euharistijskom stolu ismijavajui svete obrede, dok su se mukarci smijali i poticali je da skine i posljednje komade odjee; malo po malo se razgolitivi, zaplesa-la je pred oltarom antiki greni i razuzdani aljivi ples i najzad se bacila, podrigujui umorno, na patrijarhov stolac.
Plaui zbog onoga to je vidio, Niketas se pourio prema dnu hrama, gdje se uzdizalo ono to je narodno milosre nazivalo Stupom Znoja - i koji je doista pri dodiru pokazivao mistini i neprestani znoj, ali Niketas nije elio stii do njega iz mistinih razloga. Napola njegova hoda put mu zaprijee dvojica osvajaa velikog stasa - njemu se uinie divovima - koji su mu neto vikali zapovjednikim tonom. Nije bilo nuno znati njihov jezik kako bi se shvatilo da su po njegovoj odjei ovjeka s dvora pretpostavili kako je krcat zlatom, ili bi im mogao rei gdje gaje sakrio. Niketas se u tom trenutku osjeti izgubljenim jer, kao to je ve bio vidio u svom trku bez daha ulicama osvojenoga grada, nije bilo dovoljno pokazati kako ima samo neto kovanica, ili zanijekati da negdje ima neko blago: obeaeni plemii, uplakani ugledni starci, posjednici lieni posjeda, bivali su na smrt mueni kako bi otkrili gdje su posakrivali svoju imovinu i ubijani ako, nemajui je vie, nisu mogli nita otkriti, a ostavljeni na zemlji kada bi je otkrili, nakon to su pretrpjeli takva i tolika zlostavljanja da su u svakom sluaju umirali, dok su njihovi muitelji podizali kamen, ruili lani zid, razvaljivali podsrjop i stavljali svoje grabeljive ruke meu dragocjeno posue, trljali svilu i barun, gladili krzno, prebirati meu prstima dragulje i ogrlice, njuili posude i vreice rijetkih mirodija.
Tako se u tom trenu Niketas vidje mrtvim, oplae obitelj koja ga bijae izgubila i zatrai od Boga Svemoguega oprost za svoje grijehe. I dogodilo se da u tom asu u Svetu Sofiju ue Baudolino.
Pojavi se lijep kao Saladin, na konju pokrivenom podsedli-com, s velikim crvenim kriem na grudima, isukana maa, urlajui "trbuha vam bojega, gospe vam vuice, smrti vam Boje, odvratni bogohulnici, simonijaki prasci, zar se tako postupa sa stvarima naeg gospodina?" i nastavi udarati plosnatom stra-
20
nom maa sve one bogohulne, poput njega kriem oznaene, s lom razlikom to on nije bio pijan nego razjaren. Stigavi do drolje izvaljene na patrijarhovoj stolici, sagnuo se, uhvatio je za kosu i odvukao u balegu mazgi, viui joj uasne stvari o majci koja ju je zaela. Ali oko njega, svi oni za koje je mislio kako e Ih time kazniti, bijahu tako pijani ili tako zaokupljeni skidanjem dragulja iz svake materije koja je bila njima optoena, da nisu ni primjeivali ono stoje radio.
Uinivi to, stie pred dvojicu divova koji su taman htjeli muiti Niketasa, pogleda jadnika koji je molio milost, ispusti uvojke kurtizane koja pade na zemlju sad ve nagrena i ree odlinim grkim: "Tako mi svih dvanaest Mudraca, pa ti si gospodin Niketas, basileusov ministar! to mogu uiniti za tebe?"
"Brate u Kristu tkogod da si," uzviknuo je Niketas, "oslobodi ine ovih latinskih barbara koji me ele mrtvog, spasi moje tijelo i spasit e svoju duu!" Iz ove razmjene istonjakih vokali-zacija dvojica hodoasnika nisu razumjela bogznato i za razlog lome upitali su Baudolina koji im se inio njihovim, dok je govorio provansalski. Na odlinom provansalskom Baudolino je uzviknuo daje taj ovjek zatoenik grofa Baldovina iz Flandrija, po ijem ga je nalogu upravo bio traio i za arcana imperii, to dvojica bijednih nasilnika kao to su oni ne bi nikada shva-lili. Ova dvojica ostadoe na tren zapanjena, potom ustanovie kako gube vrijeme raspravljajui, dok su bez natezanja mogli potraiti druga blaga i udaljie se prema glavnome oltaru.
Niketas se ne sagnu poljubiti noge svoga spasitelja zato to je ve ionako bio na zemlji, a bio je previe smuen da bi se ponaao s dostojanstvom koje bi njegov poloaj zahtijevao: "O moj dobri gospodine, hvala na tvojoj pomoi, nisu dakle svi Latini razjarene zvijeri lica izobliena mrnjom. Tako nisu radili ak ni Saraceni kada su ponovno osvojili Jeruzalem, kada se Saladin zadovoljio s nekoliko kovanica kako bi pustio stanovnike da se izbave! Kakva sramota za cijelo kranstvo, braa protiv naoruane brae, hodoasnici koji su trebali ii ponovno osvojiti Sveti Grob i koji su pustili da ih zaustavi pohlepa i zavist, pa unitavaju rimsko carstvo! O Konstantinopole, Konstantino-pole, majko svih crkava, princezo vjere, voditeljice savrenih
21miljenja, hraniteljice svih znanosti, odmoru svake ljepote, popio si dakle kale bijesa iz ruke Boje i zapalio se plamenom mnogo veim od onoga koji je spalio Pentapoli! Koji to zavidni i neumoljivi demoni prosue na tebe pretjeranost svojeg pijanstva, koji su ti to mahniti i odvratni prosci zapalili svadbenu baklju? 0 majko ve odjevena u carsko zlato i purpur, sada uprljana i iscrpljena i liena svoje djece, poput ptica zarobljenih u kavezu ne nalazimo puta da napustimo ovaj grad koji bijae na, ni karaktera da u njemu ostanemo, nego se uvueni u mnoge pogreke kao lutajue zvijezde kreemo!"
"Gospodine Niketas," rekao je Baudolino, "govorili su mi kako vi Grci govorite mnogo i o svemu, ali nisam to vjerovao sve do ovoga asa. Sada je pitanje kako izvui stranjicu odavde. Mogu te smjestiti na sigurno u etvrti enovljana, ali mi mora savjetovati najbri i najsigurniji put do Neoriona, jer ovaj kri koji imam na grudima titi mene ali ne i tebe: ovdje su ljudi izgubili . svjetlo razuma, ako me vide s grkim zarobljenikom mislit e da neto vrijedi i otet e mi ga."
"to se tie puta znam za jedan dobar, ali ne vodi ulicama," ree Niketas, "i morao bi ostaviti konja..."
"Pa ostavimo ga," ree Baudolino, s nehajem koji zapanji Niketasa, jer jo nije znao koliko povoljno ovaj bijae pribavio konja.
Tada Niketas dopusti da mu pomogne pridii se, uhvati ga za ruku i kriom se priblii Stupu Znoja. Ogleda se naokolo: po cijelome prostranstvu hrama hodoasnici, koji su se gledani iz daleka kretali poput mrava, bili su zaokupljeni nekim poslom i nisu se osvrtali na njih dvojicu. Klekne iza stupa i gurne prste u malice razdvojen procjep ploe na podu. "Pomozi mi," ree Baudolinu, "moda emo udvoje moi." I doista, nakon nekoliko upinjanja ploa se podie, pokazujui mrani otvor. "Tu su stube," ree Niketas, "ja ulazim prvi jer znam kamo staviti noge. Ti zatim zatvori kamen iznad sebe."
"I to emo sada?" upita Baudolino.
"Sii emo," ree Niketas, "a zatim emo pipajui pronai udubinu, a u njoj su lui i kremen."
"Stvarno je lijep ovaj Konstantinopol i pun iznenaenja,"
22     "   .   "'  '   ??    ?'      .. ??,'?.. ????   .;.    ? .? ?
progovori Baudolino dok je silazio zavojitim stubama. "lcla to ove svinje nee od njega ostaviti ni kamen na kamenu." "Ove svinje?" zapita Niketas. "Pa zar ti nisi njihov?" "Ja?" zapanji se Baudolino. "Ne! Ako cilja na ovu odjeu, posudio sam je. Kad su oni uli u grad, ja sam ve bio unutar zidina. Ali gdje su te lui?"
"Smiri se, jo pokoja stuba. Tko si ti, kako se zove?" "Baudolino iz Aleksandrije, ali ne one u Egiptu, ve iz one koja se sada zove Cesarea, moda se ak vie nikako ne zove i netko ju je spalio kao i Konstantinopol. Tamo gore, izmeu planina na Sjeveru i mora, blizu Mediolana, zna li?"
"Znam za Mediolano. Jednom njegove zidine bijae razorio kralj Alemana. A kasnije je na basileus dao novac kako bi im pomogao da ih nanovno sagrade."
"Eto, ja sam bio s carem Alemana prije nego to je umro. Ti si ga susreo kada je prelazio Propontidu, prije gotovo petnaest godina."
"Fridrik Vinobradi. Veliki i vrlo plemeniti knez, blag i milosrdan. Ne bi nikada uinio kao ovi..."
"Kad bi osvajao neki grad ni on nije bio njean." Konano bijahu na dnu stuba. Niketas pronae lui i njih dvojica, drei ih visoko nad glavom prijeoe dugaki kanal, dok Baudolino ne ugleda sami trbuh Konstantinopola, tamo gdje se, gotovo pod najveom crkvom na svijetu, protezala neviena druga bazilika, uma stupova koji su se, izvirui iz vode, gubili u mraku poput mnogih stabala jezerske ume. Sasvim izokrenuta bazilika ili opatijska crkva, jer ni svjetlost koja bi tek okrznula kapitele koji su iezavali u sjeni vrlo visokih lukova, nije dolazila iz rozeta ili staklenih prozora, nego iz vodenog poda koji je odraavao plamen kojeg su pomicali posjetitelji.
"Grad je izbuen cisternama," ree Niketas. "Parkovi Konstantinopola nisu dar prirode nego djelo umjetnosti. Ali vidi, sad nam voda dolazi samo do polovice nogu, jer je gotovo sva upotrijebljena za gaenje poara. Ako osvajai unite i vodovode, svi e umrijeti od ei. Obino se ne moe pjeice i treba amac." "Zar se ovo nastavlja sve do luke?" "Ne, prestaje mnogo prije, ali poznajem prolaze i stube koje
.     ??        ?    '                                    ; .                                                                                                                                          23
je povezuju s drugim cisternama i drugim tunelima, tako da emo, ako ne ba do Neoriona, moi hodati pod zemljom sve do Prosphoriona. "Ali," ree tjeskobno, i kao da se tek u tom trenu sjetio nekog drugog posla, "ja ne mogu poi s tobom. Pokazat u ti put, ali se onda moram vratiti natrag. Moram smjestiti na sigurno svoju obitelj, sakrivenu u maloj kui iza Svete Irene. Zna," izgledalo je kao da se ispriava, "moja je palaa unitena u drugom poaru, onom u kolovozu..."
"Gospodine Niketas, ti si lud. Prvo, natjera me da doem ovamo dolje i napustim svoga konja, dok sam bez tebe mogao stii do Neoriona idui cestom. Drugo, misli li da e doi do svoje obitelji prije nego to te zaustave druga dvojica nasilnika, poput onih s kojima sam te zatekao? A ako i uspije, to e potom uiniti? Prije ili kasnije netko e vas istjerati, a ako misli povesti svoje i otii, kamo e?"
"Imam prijatelje u Selimbriji," ree Niketas zbunjen.
"Ne znam gdje je to, ali prije nego to tamo stigne morat e izai iz grada. Sluaj me, ti svojoj obitelji nimalo ne koristi. Meutim tamo gdje te ja vodim nai emo prijatelje enov-ljane, koji u ovome gradu vedre i oblae, vini su pregovaranju sa Saracenima, idovima, sveenicima, carskim straama, perzijskim trgovcima, a sada i s latinskim hodoasnicima. To su lukavi ljudi, ti im kae gdje ti je obitelj i oni je sutradan dovedu tamo gdje smo mi; kako e to napraviti, ne znam, ali napravit e. Uinili bi to u svakom sluaju za mene, koji sam im stari prijatelj i za ljubav Boju, ali ipak su samo enovljani i ako im neto pokloni tim bolje. Zatim ostajemo tamo dok se stvari ne smire, obino pljaka ne traje due od nekoliko dana, vjeruj meni koji sam ih mnoge vidio. A onda, u Selimbriju ili kamo bude htio."
Niketas se zahvali, uvjeren. I dok su ili dalje upita ga zato je u gradu, ako nije hodoasnik, obiljeen kriem.
"Stigao sam kad su se Latini ve bili iskrcali na drugoj obali, s drugim ljudima... kojih sada vie nema. Dolazimo iz velike daljine."
"Zato niste napustili grad dok ste jo imali vremena?"
Baudolino oklijevae odgovoriti: "Zato... zato to sam morao ostati ovdje kako bih neto shvatio."
24                                                                                            ?       ???,???    ?   :        .         ?? "?


"Jesi li shvatio?"
"Naalost Jesam, ali tek danas."
"Jo jedno pitanje. Zato se toliko brine za mene?"
"to bi drugo dobar kranin trebao uiniti? Ali zapravo Ima pravo. Mogao sam te osloboditi one dvojice i pustiti te pob-\v('\ kako zna i umije, a evo ostajem ti privren kao pijavica. Vidi, gospodine Niketas, znam da si ti pisac pripovijesti, kao Alo je to bio biskup Oto iz Frisinge. Ali kad sam poznavao biskupa Ota, prije no to je umro, bio sam dijete i nisam imao to priati, htio sam samo upoznati pripovijesti drugih. Sada bih mogao imati svoju pripovijest, ali ne samo da sam izgubio sve ono to sam bio napisao o svojoj prolosti, nego ako se toga pokuam sjetiti brkaju mi se misli. Nije da se ne sjeam injenica, .ili nisam sposoban dati im smisla. Nakon ovoga to mi se danas dogodilo, moram razgovarati s nekim, inae u poludjeti."
"to ti se dogodilo danas?" upita Niketas teko hramajui u vodi - bio je mlai od Baudolina, ali gaje ivot uenjaka i dvo-i anina uinio debelim, lijenim i tromim.
"Ubio sam ovjeka. Onoga koji je prije gotovo petnaest godina ubio moga pooima, najboljega od svih kraljeva, cara Fri-drika."
"Ali Fridrik se utopio u Ciliciji!"
"Tako su svi vjerovali. A zapravo je bio ubijen. Gospodine Niketas, ti si me veeras vidio.razjarenog kako udaram maem u Svetoj Sofiji, ali znaj da u svome ivotu nikada nisam prolio niiju krv. Ja sam ovjek mira. Ovaj put sam morao ubiti, bio je lo jedini nain da se izvri pravda."
"Ispriat e mi. Ali reci mi kako to da si u Svetu Sofiju stigao ba u pravo vrijeme kako bi mi spasio ivot?"
"Dok su hodoasnici poinjali pljakati grad, stupio sam na jedno mrano mjesto. Iz njega sam izaao kad je ve bio mrak, prije jednog sata i zatekao sam se blizu Hipodroma. Gotovo me pregazila rulja Grka koji su bjeali urlajui. Povukao sam se u (rijem poluizgorene kue, kako bih ih pustio proi, a kada su proli vidio sam da ih hodoasnici slijede. Shvatio sam to se dogaa i u trenu mi je kroz glavu prola ova lijepa istina: da, jesam Latin, a ne Grk, ali prije nego to ovi pobjenjeli Latini to
,                                             ?    '      '   .  ' ' ? ?   '                                                                                       25primijete, izmeu mene i mrtvoga Grka vie nee biti nikakve razlike. Pa ipak nije mogue, govorio sam sebi, ovi valjda ne ele unititi najvei grad kranstva upravo sada kada su ga osvojili... Zatim sam razmiljao kako su, kada su njihovi preci uli u Jeruzalem u vrijeme Gottfrieda iz Buglionea, iako je potom grad postao njihovim, poubijali sve, ene, djecu i domae ivotinje i draga milosti da pogrekom nisu zapalili i Sveti Grob. Istina je da su to bili krani koji su ulazili u grad nevjernika, ali upravo sam na svome putovanju vidio kako se krani mogu meusobno poklati zbog jedne rjece, a dobro se zna da se nai sveenici godinama prepiru s vaim sveenicima o stvarima iz Filioque. I konano, pustih li pria, kada ratnik ue u neki grad nema te vjere koja e se odrati." "to si tada uinio?"
"Izaao sam iz trijema hodajui sasvim uza zid sve dok nisam stigao do Hipodroma. A tamo sam vidio ljepotu kako postaje ocvalom i tekom. Zna, otkako sam u gradu povremeno sam odlazio tamo dolje promatrati kip one djevojke dobro zaobljenih nogu, ruku nalik snijegu i crvenih usta, onaj osmijeh i one grudi, odjeu i kosu koji su plesali na vjetru, za koju se, gledajui je iz daleka, nije moglo vjerovati da je iz bronce, jer je izgledala kao iz ivoga mesa..."
"To je kip Helene Trojanske. Ali to se dogodilo?" "U nekoliko sekundi vidio sam kako se stup na kojem je stajala naginje poput stabla ispiljenog pri dnu i pada na zemlju, u velikom oblaku praine. U komadima, tamo dolje tijelo, nekoliko koraka od mene glava, i tek sam tada primijetio koliko je taj kip velik. Glava, ne bi se mogla zagrliti dvjema rairenim rukama, piljila je u mene iskrivljeno, onako kako to ini polegnuta osoba, vodoravna nosa i okomitih usana koje su, oprosti mi, izgledale poput onih koje ene imaju izmeu nogu, iz oiju je iskoila zjenica i odjednom se inila slijepa, Isuse najsvetiji, kao ova ovdje!" I poskoi unatrag prskajui na sve strane, jer je u vodi lu odjednom osvijetlila kamenu glavu, veliku kao deset ljudskih glava, koja je drala stup, i ta je glava bila polegnuta, jo vulvastijih usta, poluotvorenih, s mnogo zmija na glavi kao da su uvojci, i mrtvake bljedoe stare bjelokosti.    <'.'???'       :"
Niketas se osmjehnu. "Ova je ovdje stoljeima; to su glave Meduze koje dolaze ne znam odakle i graditelji su ih koristili kao podnoja. Lako se prestrai..."
"Ne straim se. Nego ovo sam lice ve vidio. Drugdje."
Zamijetivi da je Baudolino uznemiren, Niketas promijeni razgovor: "Priao si mi da su oborili kip Helene..."
"Da su barem samo taj. Sve, sve kipove izmeu Hipodroma i Foruma, barem sve metalne. Verali su se po njima, povezivali ih konopcima ili lancima oko vrata, a po zemlji su ih vukli s dva ili tri para volova. Vidio sam kako padaju svi kipovi vozaa bornih kola, sfinga, staroegipatski vodeni konj i krokodil, velika vuica s Romulom i Remom objeenima o sise i kip Herkula za kojega sam otkrio daje toliko velik da mu je palac bio kao poprsje normalna ovjeka... A zatim onaj obelisk iz bronce sa svim onim reljefima, onaj koji na vrhu ima malu enu to se okree ovisno
0 vjetru..."
"Prijateljica Vjetra. Kakva propast. Neki su bili djela antikih poganskih kipara, stariji i od samih Rimljana. Ali zato, zato?"
"Zbog njihova taljenja. Prva stvar koju uini kad opljaka grad je da istali sve ono to ne moe prevoziti. Posvuda se prave lonci za taljenje, a zamisli ovdje, sa svim tim lijepim kuama u plamenu koje su poput prirodnih pei. A osim toga vidio si one u crkvi, pa ne mogu valjda ii naokolo i pokazivati kako su uzeli pikside i patene iz tabernakula. Taliti, to odmah treba taliti. Pljaka je," objanjavao je Baudolino kao netko tko dobro poznaje zanat, "kao berba, treba podijeliti ak i zadatke, ima lu onih koji gnjee groe, onih koji prenose mot u badnjevi-ma, onih koji spremaju hranu onima koji gnjee, onih koji idu po dobro vino od prethodne godine... Pljaka je ozbiljan posao - barem ako hoe da od grada ne ostane ni kamen na kame- -nu, kao u moje vrijeme u Mediolanu. Ali za to bi nam trebali Pa-vijci, oni su stvarno znali kako unititi neki grad. Ovi moraju jo mnogo toga nauiti, jer kad bi oborili kip, posjedali bi na njega
1 poeli piti, onda bi stigao jedan vukui za kosu djevojku viui daje djevica i neka svi gurnu prst unutra kako bi vidjeli vrijedi li truda... U dobro izvedenoj pljaki mora odmah sve poistiti, kuu po kuu, a zabavlja se kasnije, inae oni najlukaviji uzmu
26
27najbolje. Dakle, moj je problem bio to takvim ljudima nisam na vrijeme ispriao da sam i ja roen na podruju markezata od Monferrata. Tada sam mogao uiniti samo jedno. Pritajio sam se iza ugla dok u uliicu nije uao konjanik, koji od pijanosti nije ni znao kamo ide i pustio je da ga konj vodi. Trebao sam ga samo povui za nogu i taj je pao s konja. Skinuo sam mu kacigu i dopustio da mu kamen padne na glavu..."
"Ubio si ga?"
"Ne, bio je krhka roba, samo sam ga ostavio onesvijetenog. Ohrabrio sam se jer je poeo bljuvati neto boje eboja, skinuo sam mu kratku vunenu koulju i ogrta, kacigu, oruje, uzeo sam konja i krenuo dalje kroz etvrti, sve dok nisam stigao na vrata Svete Sofije, vidio sam kako unutra ulaze s mazgama, a ispred mene je prola skupina vojnika koja je odnosila velike srebrne svijenjake s lancima debelima kao ruka, a govorili su kao Lombardijci. Kad sam vidio to razbijanje, tu sramotu, to nedoputeno odnoenje, izgubio sam glavu, jer su oni koji su unitavali ipak bili ljudi iz mojih krajeva, sinovi odani papi u Rimu..."
Tako razgovarajui, upravo kad su lui dogorijevale, bijahu ponovno izali iz cisterne u sad ve punu no i pustim uliicama stigli do tornjia enovljana.
Zalupali su na vrata, netko je siao, prihvatie ih i okrijepi-e uz grubu srdanost. Baudolino, koji kao da je meu tim ljudima bio kod kue, odmah im je preporuio Niketasa. Jedan je od njih rekao: "To je bar lako, mi emo se pobrinuti za to, a sada poite spavati", a izgovorio je to s tolikom sigurnou, da ne samo Baudolino, nego i sam Niketas provedoe no spokojni.
3.
 to je \>i$zo
Sljedeeg jutra Baudolino je sazvao najokretnije meu e-novljanima: Peverea, Boiamonda, Grilla i Taraburla. Niketas im je rekao gdje bi mogli pronai njegovu obitelj i oni su otili, opet ga umirujui. Niketas je tada zatraio vina i Baudolinu natoio pehar: "Ako ti se svia ovo, koje mirie na smolu. Mnogi ga Latini smatraju neukusnim i kau da se osjea prijesan." Dobivi od Baudolina uvjeravanja daje taj grki nektar njegovo omiljeno pie, Niketas je bio spreman sasluati njegovu pripovijest.
Baudolino je imao potrebu porazgovarati s nekim, kao da se eli osloboditi neega stoje drao u sebi tko zna otkada. "Eto, gospodine Niketas," ree otvarajui konu vreicu koju je nosio ovjeenu o vrat i pruajui mu pergament. "Ovo je poetak moje prie."
Niketas - koji je takoer znao itati latinska slova - pokuao gaje odgonetnuti, ali nije shvatio nita.
"Stoje ovo?" zapitao je. "Hou rei, na kojem jeziku je napisano?"
"Jezik ne znam. Ponimo ovako gospodine Niketas. Ti zna gdje su Ianua, ili Genova i Mediolano ili Mavland kako kau Teu-toni ili Germani ili Alemani kako vi kaete. Eto, na pola puta izmeu ta dva grada dvije su rijeke, Tanaro i Bormida, a izmeu njih nalazi se ravnica na kojoj je magla, ako nije tako vrue da moe ispei jaje kad ga stavi na kamen, a kad nije magla, pada snijeg, kad ne pada snijeg onda je led, a kad ne ledi svejedno je hladno. Tamo sam ja roen, u pustari koja se zove Frascheta Marincana, a tu je i lijepa barutina izmeu dviju rijeka. Nije ba kao obale Propontide..."
28
29"Mogu to zamisliti".
"Ali meni se sviala. Tamo ti zrak pravi drutvo. Mnogo sam putovao, gospodine Niketas, moda sve do Velike Indije..."
"Zar nisi siguran?"
"Ne, ne znam tono gdje sam stigao; sigurno tamo gdje su ljudi s rogovima i oni s ustima na trbuhu. Proveo sam tjedne u beskrajnim pustinjama, po prerijama koje su se protezale dokle pogled see i uvijek sam se osjeao kao zarobljenik neega to nadilazi moi moje mate. Meutim u mom kraju, kada po magli hoda umama, ini ti se da si jo uvijek u trbuhu svoje majke, ne boji se niega i osjea se slobodnim. A kada nisu magle, ako oedni dok hoda odlomi ledenu svijeu s drvea, zatim pue u prste jer su puni geloni-]a..."
"to su ti to... to nasmijava?"
"Ne, nisam rekao gheloioil Ovdje kod vas niti ne postoji ta rije i morao sam upotrijebiti svoju. To su rane koje ti se naprave na prstima, i na zglavcima prstiju zbog velike hladnoe, i svrbe, a ako ih ee bole..."
"Pria o tome kao da se toga rado sjea..."
"Hladnoa je lijepa."                                                        .
"Svatko voli svoje rodno mjesto. Nastavi."
"Dobro, tamo su neko bili Rimljani, oni iz Rima, oni koji su govorili latinski, ne Rimljani kakvima se smatrate vi koji govorite grki, a koje mi zovemo romari ili grekuli, ako mi oprata tu rije. Onda je carstvo tih tamo Rimljana nestalo, u Rimuje ostao samo papa, a po cijeloj su se Italiji viali razni narodi koji su govorili raznim jezicima. Ljudi u Frascheti govore jednim jezikom, ali ve oni u Terdoni govore nekim drugim. Putujui s Fridrikom po Italiji uo sam vrlo ljupke jezike, u usporedbi s kojima onaj na iz Fraschete ak nije ni jezik nego pasji lave, niti itko tim jezikom pie, jer se to jo uvijek radi na latinskom. Pa dakle kad sam ja mrljao taj pergament bio sam moda prvi koji je pokuavao pisati onako kako smo govorili. Zatim sam postao uen ovjek i pisao na latinskom."
"Ali ovdje, to govori?"
"Kao to vidi, ivei meu uenim ljudima znao sam ak koja je godina. Pisao sam u prosincu ljeta Gospodnjeg 1155.
30   ;:.v    .                                                 '   .'   .'?    ?'? '     .  ?"   .:,-.      ?'    '.
Nisam znao koliko godina imam, moj je otac govorio da mije i Ivanacst, moja je majka htjela da mi bude trinaest, jer su moda njeni napori da me odgoji bogobojaljivim uinili da joj one i /gledaju due. Kad sam pisao sigurno sam ve bio etrnaesto-roinjak. Od travnja do prosinca nauio sam pisati. Tome sam .( posvetio svim arom, nakon to me car poveo sa sobom; tru-lio sam se u svakoj prilici, u logoru, pod atorom, naslonjen na zid razruene kue. Uglavnom na ploicama, rijetko na per-i'ainentu. Ve sam se privikavao ivjeti kao Fridrik, koji nikada nije boravio due od nekoliko mjeseci na istome mjestu, i to uvijek i jedino zimi, a ostatak godine na putu, spavajui svake noi na drugome mjestu."
"Da, ali to pripovijeda?"
"Poetkom te godine jo sam ivio sa svojim ocem i majkom, ponekom kravom i vrtom. Pustinjak iz toga kraja nauio me i-lati. Obilazio sam umu i barutinu, bio sam matovit djeak, viao jednoroge i (govorio sam) u magli mi se ukazivao sveti Baudolino..."
"Nisam nikada uo da se spominje taj svetac. Stvarno ti se ukazivao?"
"To je jedan svetac iz naega kraja, bio je biskup u Villa del Koro. Ako sam ga kasnije i vidio, to je druga pria. Gospodine Niketas, problem mog ivota je to sam uvijek mijeao ono to vidim i ono to elim vidjeti..."
"Dogaa se mnogima..."
"Da, ali meni se uvijek dogaalo da im kaem kako sam neto vidio, ili kako sam naao pismo u kojem tako pie (makar ga ja bio napisao), ostali kao da nita drugo nisu ni oekivali. Zna, gospodine Niketas, kad kae neto to si zamislio, a drugi ti kau da je upravo tako, na kraju i ti u to povjeruje. Tako sam hodao Fraschetom i viao u umi svece i jednoroge, a kad sam susreo cara, ne znajui tko je, govorio sam mu na njegovom jeziku i rekao kako mi je sveti Baudolino rekao da e osvojiti Terdonu. Tako sam govorio da mu udovoljim, ali njemu je odgovaralo da to kaem svima, a nadasve glasnicima iz Terdone, kako bi se time uvjeriti da su i sveci protiv njih, i eto zato me kupio od mog oca, koji me prodao ne toliko zbog onih nekoliko
,   ?         '     ,..'-'.......' .       ;                                                                               .?    .   :      31novia koje je dobio, nego zbog usta koje je trebalo hraniti, a koja su odvedena. Tako se promijenio moj ivot."
"Postao si njegov sluga?"
"Ne, sin. U to doba Fridrik jo nije bio postao ocem i vjerujem da me zavolio, jer sam mu govorio ono to su mu drugi iz potovanja preuivali. Postupao je sa mnom kao da sam njegovo dijete, hvalio je moje aranje, prve raune koje sam znao initi prstima, znanja koja sam stekao o njegovu ocu i ocu njegova oca... Moda mislei kako ne razumijem, katkada mi se povjeravao."
"Jesi li toga oca volio vie nego svoga pravoga ili si bio oaran njegovim velianstvom?"
"Gospodine Niketas, do tada se nikada nisam upitao volim li svoga oca Gagliauda. Samo sam pazio da ne budem na dosegu njegovih udaraca nogom ili tapom i to mi se inilo normalnim za sina. Da ga volim, shvatio sam tek kad je umro. Prije toga ne vjerujem da sam ikada zagrlio oca. Radije sam odlazio plakati na grudi majke, jadna ena, bilo je mnogo ivotinja o kojima je trebala brinuti pa je imala malo vremena za rjeenje mene. Fridrik je bio lijepa stasa, lica bijelog i crvenog, a ne boje koe poput lica mojih zemljaka, plamtee kose i brade, dugih ruku, tankih prstiju, dobro njegovanih noktiju, bio je siguran u sebe i ulijevao je sigurnost, bio je veseo i odluan i ulijevao je veselje i odlunost, bio je hrabar i ulijevao je hrabrost... Lavi ja, lav on. Znao je biti okrutan, ali s ljudima koje je volio bio je vrlo blag. Volio sam ga. Bio je prva osoba koja je sluala ono to govorim." "Koristio te kao glas naroda... Dobar je vladar onaj koji ne prua uho samo dvorjanima nego nastoji shvatiti kako razmiljaju njegovi podanici."
"Da, ali ja vie nisam znao ni tko sam ni gdje sam. Otkako sam sreo cara, od travnja do rujna, carska je vojska bila dvaput prola Italijom, jednom od Lombardije do Rima, a drugi put u suprotnom smjeru, napredujui poput zmije od Spoleta do Ancone, otuda do Apulije i zatim jo po Romaniji, pa jo prema Veroni, Tridentumu i Bauzanu, prelazei konano planine i vraajui se u Njemaku. Nakon dvanaest munih godina provedenih izmeu dviju rijeka, bio sam baen usred svijeta."
32       ?' ,    . ?                                                               " :     '   ' ?      ?
"Tako je to tebi izgledalo."
"Znam, gospodine Niketas, da ste centar svijeta vi, ali svijet |c prostraniji od vaeg carstva, postoji Posljednja Thula i zem-l|a Uibernijaca. Naravno daje u usporedbi s Konstantinopolom Uhu gomila ruevina, a Pariz blatno selo, ali i tamo se ponekad neto dogodi, u vrlo prostranim predjelima svijeta ne govori se i>i ("'kim, a ima ak i ljudi koji kad ele rei da se slau kau: oc."
"Oc?"                                                          .,.                    ,,,
"Oc"                                                                                                                      ,          r     '   -  ' .   ???? ???/<??>
"udno. No, nastavi."
"Idem dalje. Vidio sam cijelu Italiju, nova mjesta i lica, odjeu kakvu nikada nisam vidio, damaste, vezove, pozlaene plateve, maeve, ratnu opremu, iz dana u dan sam sluao glasove s kojima sam se namuio oponaati ih. Samo se zbrkano sjeam kada je Fridrik u Paviji primio eljeznu krunu talijanskih kraljeva, zatim silaska prema Italiji koju zovu ovostranom, puta prevaljenog francigenskom cestom, cara koji susree papu I ladrijana u Sutri, krunidbe u Rimu..."
"A taj tvoj basileus, ili car kako vi kaete, je li bio okrunjen u Paviji ili u Rimu? I zato u Italiji, ako je basileus Alemana?"
"Hajdemo redom, gospodine Niketas, kod nas Latina nije tako lako kao u vas romara. Kod vas netko iskopa oi trenutanom basileusu, sam postane basileusom, svi se s time sloe, pa rak i patrijarh Konstantinopola radi ono to mu kae basileus, Inae basileus i njemu iskopa oi..."
"Nemoj sada pretjerivati."
"Pretjerujem? im sam stigao odmah su mi objasnili kako se basileus Aleksije III. popeo na prijestolje, jer je bio oslijepio zakonitog basileusa, svoga brata Izaka."
"Zar kod vas nijedan kralj ne ukloni onog prethodnog kako bi mu oteo prijestolje?"
"Da, ali ga ubije u bitci, ili otrovom, ili bodeom."
"Vidite, barbari ste, ne uspijevate smisliti manje krvav nain kako biste sredili stvari oko vladanja. A osim toga Izak, je bio Aleksijev brat, a brata se ne ubija."
"Shvatio sam, bio je to in dobrohotnosti. U nas nije tako. Car Latina, koji jo od vremena Karla Velikoga nije Latin, na-
33sljednik je rimskih careva, onih iz Rima, hou rei, ne onih iz Konstantinopola. Ali kako bi bio siguran da to jest, mora ga okruniti papa, jer je Kristov zakon pomeo zakon himbenih i laljivih bogova. Ipak, kako bi ga papa okrunio, cara moraju priznati i gradovi Italije, od kojih svaki pomalo radi za svoj raun, i tada moe biti okrunjen za kralja Italije - naravno samo ako su ga odabrali teutonski prinevi. Jasno?"
Niketas je ve odavno bio shvatio da su Latini, iako barbari, vrlo sloeni; nevjee u stvarima finoe i razlike kad je u igri neko teoloko pitanje, ali sposobni rascijepiti dlaku na etvero po pitanju prava. Tako da za svih onih stoljea to su ih bizantski romari potroili na plodonosne crkvene sabore, ne bi li odredili prirodu Gospodina Naega, ne dovodei u pitanje mo koja je jo dolazila izravno od Konstantina, zapadnjaci prepustie teologiju sveenicima iz Rima i potroie svoje vrijeme uzajamno se , trujui i zadajui si udarce ubojitim sjekirama kako bi utvrdili ima li jo cara i tko je taj, s lijepim rezultatom da pravog cara vie nisu imali.
"Dakle, Fridriku je trebala krunidba u Rimu. To mora daje bilo sveano..."
"Samo donekle. Prvo, zato to je Sveti Petar u Rimu u usporedbi sa Svetom Sofijom koliba, i to prilino zaputena. Drugo, jer je stanje u Rimu bilo vrlo zbrkano; tih je dana papa bio smjeten u svome dvorcu blizu Svetog Petra, a Rimljani preko rijeke kao da su postali gospodarima grada. Tree, jer se nije ; dobro razumjelo prkosi li papa caru ili car papi."
"U kom smislu?"
"U smislu da su, kako sam od njih samih uo, dvorski prinevi i biskupi bili bijesni zbog naina na koji je papa postupio s carem. Krunidba je trebala biti u nedjelju, a napravili su je u subotu, car mora biti pomazan na glavnom oltaru, a Fridrik je bio pomazan na bonom oltaru i to ne po glavi, kako se neko dogaalo, nego izmeu ruku i plea, ne svetim uljem nego uljem katekumena - ti moda ne razumije razliku, u ono vrijeme ni jaje nisam shvaao, ali na dvoru su svi bili smrknutih lica. Oekivao sam da e i Fridrik biti bijesan kao ris, a umjesto toga.bio je sav ljubazan prema papi, a papa je naprotiv bio smrknut, kao
34                                                                                                                                                                                                                       ?.'??.   "?:.??.
 1*1 Je napravio lo posao. Otvoreno sam upitao Fridrika zato I liiiuiii gunaju, a on ne, a on mije odgovorio da moram shvatiti
 i IJnlnost liturgijskih simbola, pri emu je dovoljno gotovo nita <ltl se sve promijeni. Njemu je trebala krunidba koju je obavio I iipa, ali nije smjela biti previe sveana, inae bi to znailo kako !<? on car samo milou pape, meutim on je to ve bio voljom i'.rruianskih prineva. Rekao sam mu daje lukav ba kao kuna li|Hlca, jer je sve bilo kao daje rekao: gledaj papa, ti si ovdje
iiino biljenik, ali ja sam ve potpisao pogodbu s Bogom ocem. ' )n se nasmije, blago me lupnuvi po glavi i ree: bravo, bravo, ti ni Imah nae pravi nain kazivanja stvari. Zatim me upitao to
iini radio tih dana u Rimu, jer je bio toliko zauzet sveanostima i l,i ine bio izgubio iz vida. Vidio sam kakvu ste sveanost napra-? ili, rekao sam mu. Rimljanima se - mislim onima iz Rima - nije
vialo to s krunidbom u Svetom Petru, jer je rimski senat, koji |r elio biti vaniji od prvosveenika, elio okruniti Fridrika na < 'ampidogliu. On je to meutim odbio, jer ako bi kasnije priao kako ga je okrunio narod, ne samo germanski prinevi nego l kraljevi Francuske i Engleske rekli bi, krasnog li pomazanja luijcgje obavio sveti puk, a ako bi rekao da gaje pomazao papa ?vi bi to shvatili ozbiljno. Ali sve je bilo zamrenije od toga, a |,i sam to shvatio tek kasnije. Germanski su prinevi odskora poeli govoriti o translatio imperii, a to je kao da se kae daje nasljedstvo rimskih careva prelo na njih. Pa sad, ako je Fridrik
 Ino da ga okruni papa, to je kao da kae kako njegovo pravo priznaje i Kristov namjesnik na zemlji, koji bi to bio ak i da
lanuje u, recimo, Edessi ili Regensburgu. Ali kad bi dao da i1,, i okruni senat i rimski populusque, bilo bi to kao da kae kako je carstvo jo tu, a translatio se nije dogodio. Pravi lukavac, kako je govorio moj otac Gagliaudo. Naravno da u tom trenu car nije pristao. Eto zato su, dok je trajao veliki krunidbeni hanket, razbjenjeli Rimljani preli Tiber i ubili ne samo pokojeg sveenika, koji su bili svakodnevna roba, nego i dva ili tri
 ?arska vojnika. Fridrik zaslijepljen bijesom, prekinuo je banket, hlio ih je sve vidjeti mrtve i ubijene, nakon ega je u Tiberu bilo vie leeva nego riba i na kraju dana Rimljani su shvatili tko je
i, ali sigurno da svetkovina ba nije bila veliko veselje. Otu-
35
da Fridrikovo loe raspoloenje prema tim gradovima ovostrane Italije i eto zato se, kada je krajem srpnja stigao pred Spoleto i zatraio da mu prue gostoprimstvo, a Spoleani stvarali nered, Fridrik razbjesnio jae nego u Rimu i napravio pokolj prema kojem je ovaj u Konstantinopolu samo igrarija... Mora shvatiti, gospodine Niketas, da se car mora ponaati kao car, ne marei za osjeaje... Tih sam mjeseci nauio mnoge stvari; nakon Spo-leta dolo je do susreta s glasnicima iz Bizanta u Anconi, zatim povratak prema onostranoj Italiji, sve do padina Alpa koje je Oto zvao Pirinejskim i bilo je to prvi put da sam vidio vrhove planina pokrivene snijegom. A u isto doba, dan za danom, kanonik Rahewino me uvodio u umijee pisanja." "Teak poetak za jednog djeaka..." "Ne, ne teak. Istina je da bi mi, ako neto nisam shvaao, kanonik Rahevvino zadavao udarac akom u glavu, ali mene je to ostavljalo ravnodunim nakon oevih pljuski, no to se ostaloga tie svi su me pozorno sluali. Ako bi mi se prohtjelo rei da sam vidio morsku sirenu - nakon to me car bio doveo tamo kao onoga koji je viao svece - svi bi u to povjerovali i govorili mi bravo, bravo..."
"Bit e da te to nauilo odvagivanju rijei." "Naprotiv, to me nauilo uope ih ne vagati. Ionako, mislio sam, togod bih rekao bila je istina jer sam to rekao... Dok smo ili prema Rimu, sveenik imenom Corrado priao mije mirabilia toga grada, o sedam lutaka Campidoglia koje su predstavljale pojedine dane tjedna i svaka je od njih zvoncem najavljivala pobunu u nekoj pokrajini carstva, ili o kipovima iz bronce koji su se sami kretali, ili o palai punoj arobnih zrcala... Potom smo stigli u Rim, i toga dana kada su se ubijali uzdu Tibera od-maglio sam i lutao gradom. Hodajui tako, meu antikim sam ruevinama vidio samo stada ovaca, a ispod trijemova puane koji su govorili jezikom idova i prodavali ribe, ali od mirabilia ba ni jednu, osim kipa konjanika na Lateranu, a i taj mi se nije inio bogznakakvim. Pa ipak, kada su me na povratku svi pitali to sam bio vidio, to sam im mogao rei, da su u Rimu samo ovce meu ruevinama i ruevine meu ovcama? Ne bi mi povjerovali. Pa sam tako priao mirabilia o kojima su meni
I tili govorili i jo bih pokoju dodavao, na primjer kako sam u laleranskoj palai vidio zlatni relikvijar ukraen dijamantima, a
I1 njemu pupak i prepucij Naega Gospodina. Svi su me pozorno .liiali i govorili teta je to smo toga dana morali ubijati Rim-l|ane i nismo vidjeli sve te mirabilia. Tako sam svih ovih godina i dalje sluao kako priaju bajke o divotama grada Rima, u Njemakoj i u Burgundiji, pa ak i ovdje, samo zato to sam im 11 lome ja bio priao."
U meuvremenu su se vratili enovljani odjeveni u sveenike, snanom zvonjavom predvodei skupinu bia zaogrnutih prljavim bjelkastim tkaninama koje su pokrivale i lica. Bili su lo Niketasova trudna ena, s posljednjeroenim djetetom jo na i nkama te ostali sinovi i keri, vrlo draesne djevojke, poneki i nak i nekoliko slugu. enovljani su ih proveli gradom kao da u skupina gubavaca, a pri njihovom su se prolasku ak i hodoasnici drali podalje.
"Kako su vas samo uspjeli ozbiljno shvatiti?" pitao je smijui i1 Baudolino. "Proli su kao gubavci, ali vi, ak ni tako odjeveni ii(- nalikujete ba na sveenike!"
"Uz svo potovanje, ali hodoasnici su rulja abelinata," rekao |c Taraburlo. "A osim toga, nakon toliko vremena koliko smo ovdje, toliko grkog koliko treba znamo ak i mi. Ponavljali smo kijrieleisonpighepighe, svi zajedno tihim glasom, kao daje li-lanija i oni su se povlaili u stranu, netko bi se prekriio, netko hi pokazao rogove, a netko bi dotaknuo jaja."
Sluga je Niketasu donio kutiju i Niketas se povukao u dno prostorije kako bi je otvorio. Vratio se s nekoliko zlatnika za (lazde kue, koji su se rasipali blagoslovima i tvrdili da je sve do svog odlaska on ovdje gospodar. Velika obitelj bijae raspodijeljena u oblinje stanove u prljavim uliicama, gdje nijednom Latinu ne bi palo na pamet ui potraiti plijen.
Sada zadovoljan, Niketas je pozvao Peverea, koji je meu njegovim domainima izgledao najpouzdanijim i rekao kako se, ako ve mora ostati sakriven, zbog toga ne eli odrei svojih uobiajenih zadovoljstava. Grad je gorio, ali u luku su i dalje stizali brodovi trgovaca i amci ribara, koji su se najprije morali
36
37I
zaustaviti na Zlatnom rogu, jer nisu mogli istovariti svoju robu u skladitima. Ako si imao novaca, mogao si jeftino kupiti stvari potrebne za udoban ivot. A to se tie kuhanja kakvo dolikuje, meu upravo spaenim roacima bio je i urjak Teofil koji je bio izvrstan kuhar i bilo je dovoljno da kae koji su mu sastojci potrebni. I tako oko poslijepodneva, Niketas je svome gostu mogao ponuditi ruak logotete. Bio je to masni kozli na-djeven enjakom, lukom i porilukom, prekriven umakom od marinirane ribe.
"Prije vie od dvjesto godina," ree Niketas, "u Konstantino-pol je doao va biskup Liutprand, kao ambasador vaeg kralja Ota, i bijae gost basileusa Nicefora. To nije bio lijep susret, a kasnije smo doznali kako je Liutprand bio napisao izvjetaj o svome putovanju, u kojem je nas Rimljane opisao kao prljave, neotesane, nekulturne, odjevene u tronu odjeu. Nije mogao podnijeti ak ni vino s okusom smole, a izgledalo mu je kao da se sva naa hrana utapa u ulju. Samo je o jednoj stvari priao s oduevljenjem, a to je bilo ovo jelo."
Baudolinu se kozli sviao i on nastavi odgovarati na Nike-tasova pitanja.
"Dakle, ivei s vojskom, nauio si pisati. Ali ve si znao itati."
"Da, ali pisati je zamornije. I jo na latinskom. Jer ako je car morao poslati u neku zemlju vojnike, to im je govorio na ale-manskom, ali ako je pisao papi ili roaku Jasormigottu, morao je to uiniti na latinskom, pa tako i sve isprave iz kancelarije. Namuio sam se piui prva pisma, prepisivao sam rijei i fraze kojima nisam razumio znaenje, ali sve u svemu, na kraju te godine znao sam pisati. Ali Rahewino jo nije imao vremena poduiti me gramatici. Znao sam prepisivati, ali ne i izraavati se iz svoje glave. Eto zato sam pisao na jeziku Fraschete. Ali je li to uistinu bio jezik Fraschete? Mijeao sam sjeanja iz drugih narjeja koja sam uo oko sebe, narjeja Astijaca, Pavijaca, Milanaca, enovljana, ljudi koji se ponekad nisu meu sobom razumjeli. Kasnije smo u tim krajevima sagradili grad, s ljudima koji su dolazili odavde i odande, ujedinjeni u gradnji bedema i
38

uvi su govorili na isti nain. Vjerujem daje to pomalo bio nain kuji sam ja izmislio."
"Bio si nomotet," ree Niketas.
"Ne znam to to znai, ali moda i jest tako. U svakom slu-riijii, sljedei su listovi ve bili na osrednjem latinskom. Bio sam ve u Regensburgu, u mirnom samostanu, povjeren skrbi biskupu Ota, i u tom sam miru imao listova i listova za listanje... Uio Nam. Primijetit e, meu ostalim, kako je pergament loe sa-slrugan i jo se naziru dijelovi teksta koji je bio ispod. Bio sam listinu lopov, potkradao sam svoje uitelje, proveo sam dvije noi struui ono za to sam vjerovao da su stari spisi, kako bih imao mjesta na raspolaganju. Narednih je dana biskup Oto oajavao, jer vie nije nalazio prvu verziju svoje Chronica sive Ilistoria de duabus civitatibus, koju je bio pisao ve due od i Ivanaest godina i optuivao je jadnog Rahewina da ju je izgubio na nekom putovanju. Dvije godine kasnije uvjerio je samoga sebe daje ponovno napie, a ja sam mu bio prepisiva i nikada se nisam usudio priznati kako sam prvu verziju njegove Chronica |a sastrugao. Kao to vidi, ima pravde, jer sam kasnije i ja izdubio svoju kroniku, samo to vie nemam hrabrosti nanovo je pisati. Ali znam daje, nanovo piui, Oto poneto izmijenio..."
"U kom smislu?"
"Ako ita Otovu Chronica, koja je povijest svijeta, vidi da on, kako da kaem, o svijetu i o nama ljudima nije imao dobro miljenje. Svijet je moda i zapoeo dobro, ali je postajao sve ^orim; sve u svemu, mundus senescit, svijet stari, pribliavamo se kraju... No, upravo te godine kada je Oto ponovno zapoinjao pisati Chronica, car je od njega zatraio da slavi i njegove pothvate i Oto je poeo pisati Gesta Friderici koju nije zavrio, jer je umro neto vie od godinu dana kasnije, pa ju je zavrio Kahewino. Ali ne moe priati podvige svoga vladara ako nisi uvjeren kako s njime na prijestolju poinje novo stoljee, daje dakle rije o historia iucunda..."
"Povijest vlastitih careva moe se pisati bez odricanja od strogosti, objanjavajui kako i zato idu prema svojoj propasti..."
"Moda ti radi tako, gospodine Niketas, ali ne i dobri Oto, a ja ti samo govorim kako su se stvari odvijale. Tako je taj sveti
39r
i,!
ovjek s jedne strane ponovno pisao Chronica, u kojoj je svijet bivao sve gorim, a s druge strane Gesta, u kojoj svijet nije mogao drugo nego postajati sve boljim. Ti e rei: protuslovio si je. E da je samo to. Sumnjam kako je u prvoj verziji Chronica svijet bio jo gorim, a da si ne bi previe proturjeio, malo po malo dok je nanovno pisao Chronica, Oto je postao popustljivijim prema nama jadnim ljudima. A to sam izazvao ja, sastru-gavi prvu verziju. Moda, daje ona ostala, Oto ne bi imao hrabrosti pisati Gesta, a budui da e se zbog tih Gesta sutra priati to Fridrik jest uinio, a to nije, da ja nisam bio sastrugao prvu Chronica
ispalo bi kao da Fridrik nije uinio sve ono to govorimo da jest."
"Ti si," govorio je Niketas samome sebi, "poput kreanskog laca, kae mi da si prepredeni laljivac i zahtijeva da ti vjerujem. eli da ti povjerujem kako si priao lai svima osim meni. Za mnogih godina na dvoru svih tih careva nauio sam izvui se iz stupica majstora lai podmuklijih od tebe... Po tvome priznanju, ti vie ne zna tko si, moda upravo zato to si ispriao previe lai, ak i samome sebi. Trai od mene da ti sastavim priu koja tebi izmie. Ali ja nisam laljivac tvoga kova. Cijeloga ivota ja ispitujem tue pripovijesti kako bih iz njih izvukao istinu. Moda od mene trai priu koja bi te razrijeila toga to si nekoga ubio, kako bi osvetio smrt svoga Fridrika. Gradi tu ljubavnu priu sa svojim carem korak po korak, kako bi kasnije bilo jednostavno objasniti zato ti je bila dunost osvetiti ga. Pretpostavimo da ga jesu ubili i da gaje ubio onaj kojega si ti ubio."
Zatim Niketas pogleda van: "Vatra stie do Akropole," ree. 1     "Ja donosim nesreu gradovima."
"Ti sebe smatra svemoguim. To je grijeh oholosti."
"Ne, to je in muenja. Cijeloga svog ivota, im bih se pribliio nekom gradu, on bi bivao uniten. Roen sam u kraju po kojemu su razasuta seoca i poneki skromni dvorac, gdje sam sluao kako trgovci u prolazu veliaju ljepotu urbis Mediolani, ali nisam znao to je to grad, ne bijah stigao ak ni do Terdone, ije sam tornjeve vidio iz daleka, a vjerovao sam kako su As ti
40 v '       '  :            ?    ?        '     ?  '?  '                     .   /.      \,        .    ' :
i l'avla na granicama Zemaljskog Raja. Ali kasnije, svi gradovi l.o|c sam upoznao tek to nisu bili uniteni ili su ve bili sasvim spaljeni: Terdona, Spoleto, Crema, Milano, Lodi, Iconija, i polom i Pndapetzim. A isto e se dogoditi i ovome. Jesam li Kako biste rekli vi Grci - polioclasta na temelju uroka?"
"Ne budi onaj koji kanjava samoga sebe."
"Ima pravo. Barem sam jednom jedan grad, a bio je to moj, pasio laju. Kae li ti da je jednom dovoljno kako bi se isklju-. lo urok?"
"elim rei da nema usuda"
Baudolino nakratko zauti. Zatim se okrene i pogleda ono loje bilo Konstantinopol. "Svejedno se osjeam krivim. Oni ko-|i upravo ovo ine su Venecijanci i narodi Flandrija, a prije sve-i'a konjanici iz Champagne i iz Bloisa, iz Trovesa, iz Orleansa, 1/ Soissonsa, da i ne govorim o svojim Monferaanima. Vie bih volio da su ovaj grad unitili Turci."
"Turci to ne bi nikada uinili," ree Niketas. "S njima smo u odlinim odnosima. Morali smo se uvati krana. Ali moda sk'. vi ruka Boja, moda vas je poslao kao kaznu za nae grijehe."
"Gesta Dei per Francos" ree Baudolino.
414.
 r&z$ov*r& s carevu i zaljubljuje se u      i
Poslijepodne je Baudolino ponovno zapoeo bre pripovijedati, a Niketas je odluio vie ga ne prekidati. elio ga je vidjeti kako na brzinu odrasta, ne bi li doao do bitnih stvari. Nije shvatio da toga asa dok je priao, Baudolino jo nije stigao do bitnoga, a priao je upravo zato kako bi do toga stigao.
Fridrik je Baudolina povjerio biskupu Otu i njegovu pomoniku kanoniku Rahewinu. Oto je, iz velike obitelji Babenberg, bio carev stric po majci, iako je imao jedva desetak godina vie od njega. Vrlo uen ovjek, bijae studirao u Parizu s velikim Abelardom, a zatim je postao cistercitom. Bio je vrlo mlad kada je uzdignut na ast biskupa Frisinge. Tom vrlo plemenitom gradu nije ba posvetio mnogo snage ali, Baudolino je objanjavao Niketasu, u zapadnjakom kranstvu potomci plemenitih obitelji bili su postavljani za biskupe ovog ili nekog drugog mjesta, a da nisu morali zaista tamo ii i bilo im je dovoljno uivati u godinjem prihodu.
Oto jo nije imao pedeset godina, ali je ve godinama izgledao kao da ih ima stotinu; uvijek je bio pomalo kaljav, epav u izmjenine dane zbog bolova sad u kuku sad u ramenu, bolovao je od kamenca i bio pomalo krmeljiv zbog puno itanja i pisanja, to je radio bilo na danjem svjetlu bilo pri svjetlosti svijee. Vrlo razdraljiv, kao to se dogaa s kostobolnima, prvi put kad je progovorio s Baudolinom rekao mu je, gotovo re-ei: "Osvojio si cara pripovijedajui mu hrpu izmiljotina, nije li istina?"
"Uitelju, kunem se da nije," pobunio se Baudolino. A Oto:
42
"I Ipravo tako, laac koji porie, potvruje. Poi sa mnom. Nauit cii le onome to znam."
to pokazuje kako je, naposljetku, Oto bio ovjek vrlo do-hi'c udi i kako je odmah zavolio Baudolina, jer gaje smatrao < isjctljivim i sposobnim zadrati u pamenju sve ono to uje. Ali je primijetio kako Baudolino glasno objavljuje ne samo sve ? no to je nauio nego i ono to je izmislio.
"Baudolino," govorio mu je, "ti si roeni laljivac."            .. :f
"Zato takvo to govorite, uitelju?"
"Zato jer je istina. Ali nemoj misliti da te prekoravam. eli li postati uenim ovjekom i moda jednoga dana pisati Povijesti, mora ak i lagati i izmiljati prie, u suprotnome bi l voja povijest postala dosadnom. Ali morat e to raditi umjereno. Svijet osuuje laljivce koji ne ine nita drugo nego lau ak i o najbeznaajnijim stvarima, a nagrauje pjesnike koji lau samo o najveim stvarima."
Baudolino je izvlaio korist iz tih poduka svoga uitelja, a Koliki je laljivac on bio shvatio je malo po malo, uoivi kako '.nmome sebi proturjei, prelazei s Chronica sive Historia de tluabus civitatibus na Gesta Friderici. Zbog toga je odluio da mora, eli li postati savrenim laljivcem, sluati i tue razgovore, ne bi li vidio kako se ljudi uzajamno uvjeravaju o jednom ili drugom pitanju. Primjerice, prisustvovao je raznim razgovo-i ima izmeu cara i Ota o gradovima Lombardije.
"Ali kako mogu biti takvi barbari? Nisu uzalud njihovi Mudraci neko nosili eljeznu krunu!" srdio se Fridrik. "Zar ih ni-Iko nikada nije nauio da se caru mora ukazivati potovanje? liaudolino, shvaa li to? Uvjebavaju regalijel"
"A to su ti te regalioli, moj dobri oe?" Svi su se poeli smijati, a Oto jo i vie, jer je jo znao onaj dobri latinski iz prolih vremena i znao je da je regaliolus ptiica.
"Regalia, regalia, tara regalia, Baudolino tikvane!" vikao je l'Vidrik. "To su prava koja mi pripadaju, kao na primjer imenovati inovnike, ubirati namete na javne puteve, na trnice, na plovne rijeke i pravo na kovanje novca, i zatim, i zatim... i zatim to jo Rainaldo?"
"...i dobiti koje potjeu od kazni i osuda, od prisvajanja
,' ;'     , ? :'?-  ?  ?      . '    '??      .     ?                                                                                                                                                                                               43imovine koja nema zakonskog nasljednika ili od zapljene zbog kriminalnih djela, ili zbog ugovaranja rodoskvrnih brakova, prinosi koji potjeu od prihoda rudnika, solana i ribnjaka, postoci od blaga iskopanih na javnim mjestima," nastavljao je Rainaldo iz Dassela, koji e za kratko vrijeme biti imenovan kancelarom, pa dakle drugom osobom carstva.
"Eto. A ovi su gradovi prisvojili sva moja prava. Zar nemaju osjeaj pravde i dobra, kakav im je to zloduh do te mjere pomraio pamet?"
"Neae i caru moj," umijeao se Oto, "ti, meutim, razmilja o Milanu, Paviji i enovi kao da su Ulm ili Augusta. Njemaki su gradovi nastali voljom princa i od poetka se po princu prepoznaju. Ali ovi su gradovi drugaiji. Podignuti su dok su njemaki carevi bili vrlo zaposleni drugim poslovima i izrasli su okoristivi se odsustvom svojih prineva. Kada stanovnicima govori o gradskim naelnicima koje bi im htio nametnuti, oni tu potestatis insolentiam osjeaju kao nepodnoljivi jaram, a daju da njima upravljaju konzuli koje sami odabiru."
"A ne svia im se osjetiti zatitu princa i sudjelovati u dostojanstvu i slavi carstva?"
"Jako im se svia i ni za to na svijetu se ne bi htjeli odrei te prednosti, inae bi pali plijenom nekog drugog vladara, cara Bizanta ili ak sultana od Egipta. Ali samo ako princ ostane dovoljno daleko. Ti ivi okruen svojim plemiima, moda i ne shvaa da su odnosi u ovim gradovima drukiji. Oni ne priznaju velike vazale kao gospodare polja i uma, jer ak i polja i ume pripadaju gradovima - osim moda posjeda markiza od Monferrata i jo nekih. Gledaj kako u gradovima mladi koji se bave mehaniarskim zanatima i koji na tvoj dvor nikada ne bi mogli stupiti nogom, upravljaju, nareuju i ponekad se izdignu do asti viteza..."
"Dakle, svijet ide naopako!" vikao je car.
"Moj dobri oe," Baudolino je tada podigao prst, "ti postupa sa mnom kao da sam jedan iz tvoje obitelji, a ipak sam do juer ivio meu steljom. A onda?"
"A onda ja, ako hou, tebe proglasim ak vojvodom, jer ja sam car i svojom naredbom mogu bilo koga uiniti plemiem. 44
Ali to ne znai da bilo tko sam sebe moe proglasiti plemiem! /,ar ne shvaaju da ako svijet ide naopako, ak i oni tre prema svojoj propasti?"
"Izgleda da ba i ne, Fridrie," umijeao se Oto. "Ovi gradovi, sa svojim nainom vladanja, ve su mjesta kroz koja prolazi ?vako bogatstvo, trgovci se sakupljaju odasvud i njihove su zidi-nr ljepe i vre od zidina mnogih dvoraca."
"Za koga si ti, strie?" urlao je car.
"Za tebe, moj carski neae, i upravo zbog toga dunost mi !<? pomoi ti razumjeti kolika je snaga tvoga neprijatelja. Ako us-iraje na tome da od tih gradova dobije ono to ti ne ele dati, i/.gubit e ostatak svoga ivota opsjedajui ih, pobjeujui ih i gledajui ih kako se za nekoliko mjeseci uzdiu jo ponosniji nego prije, i morat e opet prijei Alpe kako bi ih ponovno pokorio, dok je tvoje carsko odredite negdje drugdje."
"A gdje bi to bilo moje carsko odredite?"
"Fridrie, napisao sam u svojoj Chronica - koja je nekom neobjanjivom nezgodom nestala i morat u se pripremiti ponovno je napisati, neka Bog kazni kanonika Rahewina koji je zasigurno odgovoran za taj gubitak - kako je prije nekog vremena, kada je sveti otac bio Eugen III., sirijski biskup iz Gabale, koji j<: s armenskim izaslanstvom bio u posjeti papi, njemu ispriao da na Dalekom Istoku, u zemljama vrlo blizu Raju zemaljskom, cvate kraljevstvo jednog Rex Sacerdos, Presbvtera Johannesa, zasigurno kranskoga kralja, iako sljedbenika Nestorijeve hereze, iji su preci oni Mudraci, i sami kraljevi i sveenici, ali i uvari najdrevnije mudrosti, koji posjetie maloga Isusa."
"A kakve veze imam ja, car svetoga i rimskog carstva, s lim Paterom Ivanom, neka ga Gospodin dugo sauva kraljem i .sveenikom tamo dolje gdje se dovraga ve nalazi, meu svojim Maurima?"
"Vidi, moj mnogo tovani neae, kad kae "Mauri" misli onako kako misle drugi kranski kraljevi, koji se iscrpljuju u obrani Jeruzalema - najpobonijem pothvatu, to ne poriem, ali prepusti ga kralju Francuske, jer ionako sada u Jeruzalemu zapovijedaju Franci. Sudbina je kranstva i svakog carstva koje hoe biti sveto i rimsko, da bude dalje od Maura. Postoji
45jedno kransko kraljevstvo, s one strane Jeruzalema i zemalja nevjernika. Car koji bi znao ujediniti ta dva kraljevstva, sveo bi carstvo nevjernika i samo bizantsko carstvo na dva otoka, naputena i izgubljena u velikom moru njegove slave!"
"Matarije, dragi strie. Zadrimo noge na zemlji, ako hoe. I vratimo se ovim talijanskim gradovima. Objasni mi, strie najdrai, zato se, ako je njihovo stanje tako poeljno, neki od njih udruuju sa mnom protiv drugih, a ne svi skupa protiv mene."
"Barem ne jo," komentirao je, razborito, Rainaldo.
"Ponavljam," objanjavao je Oto, "oni ne ele zanijekati svoj podaniki odnos prema carstvu. I zato trae pomo od tebe kada ih neki drugi grad tlai, kao to Milano ini s Lodijem."
"Ali ako je idealno biti gradom, zato svaki od njih eli tlaiti susjedni grad, kao da eli progutati njegov teritorij i pretvoriti se u kraljevstvo?"
Tada se upleo Baudolino, sa svojom mudrou domaeg in-formatora. "Oe moj, radi se o tome to ne samo gradovi nego i sela s one strane Alpa osjeaju najvee zadovoljstvo u podastiranju... aj!..." (Oto je poduavao i tipanjima) "...to jest, jedan poniava drugoga. U naim je krajevima tako. Moe se mrziti stranca, ali vie od sviju mrzi se susjeda. A ako nam stranac pomogne uiniti susjedu zlo, dobrodoao je."
"Ali zato?"
"Zato to su ljudi nevaljali, govorio je moj otac, a oni iz Astija su nevaljaliji od Crvenobradoga."
"A tko je taj Crvenobradi?" bjesnio je Fridrik.
"To si ti, oe moj, tamo dolje te tako zovu, a s druge strane ne vidim u tome nikakva zla, jer ti je brada uistinu crvena i odlino ti pristaje. A da su htjeli rei da ti je boje mjedi, bi li ti se svialo Mjedobradi? Ja bih te jednako volio i potovao i kad bi imao crnu bradu, ali budui daje crvena, ne vidim zato se mora nervirati to te zovu Crvenobradi. Ono to sam ti htio rei, da se nisi naljutio zbog brade, jest da mora ostati miran jer se, po meni, nikada nee svi udruiti protiv tebe. Boje se kako bi, ako pobijede, jedan od njih postao jaim od drugih. Pa im je onda bolje s tobom. Ne bude li traio da ti previe plaaju."
46
"Ne vjeruj svemu onome to ti kae Baudolino," smijao se < Mu, "Momak je laljiv po prirodi."
"Ne gospodine," odgovorio je Fridrik, "kad je rije o Italiji uhiriio kae najprimjerenije stvari. Recimo, sad nas ui kako je iiiiftii jedina mogunost s talijanskim gradovima - podijeliti ih <ln !< vie mogue. Samo to nikada ne zna tko je s tobom, a liui ; druge strane!"
"Ako je na Baudolino u pravu," podsmjehivao se podruglji-i l\';iinaldo iz Dassela, "hoe li stati uz tebe ili protiv tebe ne ovi-11  lebi, nego o gradu kojemu toga trenutka ele nanijeti zlo."
I laudolinu je bilo ao toga Fridrika koji, velik, debeo i mo-i .111, ipak nije uspijevao prihvatiti nain razmiljanja tih podanika. I uz to, provodio je vie vremena na talijanskom poluotoku nt'j*o u svojim zemljama. On voli na narod, govorio sije Baudolino, i ne razumije zato ga izdaju. Moda ga zato i ubija, poput l|nl)oniornogmua.
U mjesecima nakon povratka, Baudolino je imao malo pri-iika viati Fridrika, koji je pripremao zemaljski sabor u Regen-Inirgu i zatim drugi u Wormsu. Morao je udobrovoljiti dvojicu .tlo opasnih roaka, Henrika Lava, kojemu je konano dao vojvodstvo Bavarske i Henrika Jasormigotta, za kojega je naprosto izmislio vojvodstvo Austrije. Poetkom proljea sljedee ?'Kline, Oto je najavio Baudolinu kako e u lipnju svi krenuti i Merbipolis, gdje e se Fridrik sretno oeniti. Car je ve imao ?'?im, od koje se bio rastavio nekoliko godina ranije i sada je namjeravao oeniti Beatrice iz Burgundije, koja mu je u miraz ? lonosila tu grofoviju, sve do Provanse. Uz takav miraz, Oto i K'ahewino su mislili daje rije o braku iz interesa, a u tom se duhu i Baudolino, opskrbljen novom odjeom kao to je sretna I ii igoda nalagala, pourio vidjeti svog pooima pod ruku s bur-(Hindskom usidjelicom, poeljnijom zbog dobara svojih predaka nego zbog vlastite ljepote.
"Bio sam ljubomoran, priznajem," govorio je Baudolino Ni-ketasu. "Napokon, tek sam nedavno pronaao drugog oca i evo ve mi ga, makar djelomino, otima maeha."
Ovdje Baudolino uini stanku, pokaza neku zbunjenost, pr-
47stom prijee preko oiljka pa zatim otkri stranu istinu. Stigao je na mjesto vjenanja i vidio da je Beatrice iz Burgundije dvadesetogodinja djevojka izuzetne ljepote - ili se barem njemu takvom uinila, pa nakon to ju je ugledao vie nije uspijevao pomaknuti ni jedan mii i zurio je u nju raskolaenih oiju. Imala je kosu blistavu poput zlata, prelijepo lice, usta mala i crvena poput zrelog ploda, zube bijele bjelcate i dobro poredane, uspravan stas, edan pogled, svijetle oi. Srameljiva i uvjerljiva u govoru, vitka tijela, izgledalo je kao da sjajem svoje ljupkosti gospodari svima koji su je okruivali. Umijela se prikazati (to je najvea vrlina budue kraljice) podlonom muu, pokazivala mu je da ga se boji kao gospodara, ali bila je i njegovom gospodaricom pokazujui mu svoju volju supruge; inila je to toliko ljupko da bi svaka njena molba bila odmah shvaena kao zapovijed. Ako bi se htjelo neto dodati njoj u pohvalu, trebalo bi rei kako je bila upuena u knjievnost, vjeta u sviranju i naj-ljupkija u pjevanju. Tako, zavravao je Baudolino, nosei ime Beatrice, uistinu je bila najblaenija.
Niketasu je malo trebalo pa da shvati kako se mladi na prvi pogled zaljubio u maehu, samo - budui da se zaljubio prvi put - nije znao to mu se to dogaa. Kad se seljai zaljubi prvi put u seljanicu s pritiima, ve je to blistav i nesnosan dogaaj, a zamislimo to je moglo znaiti seljaku zaljubiti se po prvi put u dvadesetogodinju caricu, koe bijele poput mlijeka.
Baudolino je odmah shvatio da ono to osjea predstavlja neku vrstu potkradanja oca i pokuavao se uvjeriti kako je, zbog njene mladosti, gleda kao sestru. Zatim je, iako nije uio mnogo moralne teologije, shvatio kako mu nije doputeno voljeti ni sestru - barem ne takvim intenzitetom strasti i srsima kakve mu je pogled na Beatrice izazivao. Spustio je dakle glavu po-crvenjevi upravo kad je Beatrice, kojoj je Fridrik predstavljao svoga malog Baudolina (udan i najvoljeniji vragolan iz padske nizine, kako je rekao), njeno pruila ruku i gladila ga najprije po obrazu, a zatim po glavi.
Baudolino se gotovo onesvijestio, osjetio je kako se oko njega sve zamrauje, a ui mu zvone kao uskrnja zvona. Probudila ga je teka Otova ruka kojom ga je lupkao po vratu i gunao
kroz zube: "Na koljena, ivino!" Sjetio se da je pred svetom 1 rimskom caricom, takoer i kraljicom Italije, savio je koljena i od tog se trenutka vladao kao savreni dvorski ovjek, osim to nou nije uspijevao zaspati i umjesto da slavi zbog tog neobjanjivog puta u Damask, plakao je zbog nesnosnog ara te nepoznate strasti.
Niketas je promatrao svog lavovskog sugovornika, cijenio je tankoutnost njegova izraza, suzdranu retoriku na gotovo knjievnom grkom i pitao se pred kakvim se to stvorenjem nalazi, sposobnim upotrijebiti jezik uvara volova kad govori o seljacima, i onaj kraljeva kad govori o vladarima. Ima li duu, pitao se, taj lik koji zna skrenuti vlastitu priu kako bi izrazio razlii-Ic due? A ako ima razliite due, kroz usta koje od njih e mi Ikada ispriati istinu?
49
48Bav<t>o1mo
 vnut>re
Narednog je jutra grad jo uvijek bio pokriven jednim jedinim oblakom dima. Niketas je kuao neto voa, uznemireno je koraao prostorijom, a zatim je upitao Baudolina moe li se nekoga od enovljana poslati potraiti onoga Archita, koji bi mu trebao oistiti lice.
Ma gledaj ti to, govorio sije Baudolino, ovaj je grad otiao k vragu, na ulicama kolju ljude, jo prije dva dana isti ovaj ovdje bio je u opasnosti da izgubi cijelu obitelj, a sada eli nekoga tko e mu oistiti lice. Vidi se da su ljudi iz palae, u ovom pokvarenome gradu, naueni na ovakav nain - Fridrik bi nekog takvog ve izbacio kroz prozor.
Kasnije je stigao Archita, s koaricom srebrnih instrumenata i posudica s najneoekivanijim mirisima. Bio je umjetnik koji bi najprije omekavao lice toplim suknom, zatim bi ga stao pokrivati kremama za omekavanje, potom gladio kako bi ga oistio od svake neistoe i najzad pokrio bore bjelilom, lagano obojio oi i blago zarumenio usta, depilirao unutranjost uiju, a da se i ne govori o onome to je inio bradi i kosi. Niketas je bio zatvorenih oiju, milovan tim znalakim rukama, uljuljki-van Baudolinovim glasom koji je i dalje priao svoju pripovijest. Baudolino bi povremeno zastajao, kako bi shvatio to taj majstor ljepote upravo ini, primjerice, kada bi iz neke posudice vadio gutericu, rezao joj glavu i rep, sjeckao je dok je ne bi gotovo samljeo i smjesu stavio kuhati u loni ulja. Kakvo je to pitanje, bio je to uvarak za odravanje na ivotu ono malo vlasi koje je Niketas jo nosio na glavi i uinio ih sjajnima i miriljavima. A one ampulice? Bile su to esencije mukatnog oraha ili kardamo-
50
na, ili ruine vodice, a svaka od njih davala bi krepkost nekom dijelu lica; ona krema od meda bila je za jaanje usana, a ona druga, iju tajnu nije mogao otkriti, za uvrivanje desni.
Na kraju je Niketas bio divota, kakva je i trebao biti sudac od Vela i logotet tajni, i gotovo preporoen, blistao je vlastitim svjetlom tog blijedog jutra, na rastuenoj pozadini zadimljenog Bizanta u agoniji. A Baudolino je osjeao odreenu suzdranost u prianju o svom ivotu adolescenta u samostanu Latina, hladnom i negostoljubivom, gdje gaje Otovo zdravlje prisiljavalo da s u jiin dijeli obroke sainjene od kuhanog povra i pokoje juhice.
Baudolino je te godine malo vremena mogao provesti na dvo-i u (po kojemu je, kada bi bio tamo, uvijek tumarao bojaljivo, a Islovremeno eljan susresti Beatrice i bio je ljuta bol). Fridrik je najprije morao srediti raune s Poljacima {Polanos de Polunia, pisao je Oto, gens quasi barbara ad pugnandum promptis-Hima), u oujku je odredio novi zemaljski sabor u Wormsu kako lit pripremio jo jedan silazak u Italiju, gdje je, uobiajeno, Mi-luiio sa svojim satelitima postajao sve samovoljniji, potom zemaljski sabor u Herbipolisu u rujnu, u Besangonu u listopadu; nve u svemu, izgledalo je kao da ima avla u tijelu. Baudolino |r najvcma ostajao u opatiji Marimonda s Otom, nastavljao je svoje uenje s Rahewinom i bio je prepisivao sve boleljMjemu biskupu.
Kada su stigli do one knjige Chronica u kojoj se pripovije-l.i o l'iesbvteru Johannesu, Baudolino gaje upitao to znai biti li i Mulinom sed Nestorianus. Zar su dakle ti nestorijanci malo Lili krani a malo ne?
"Sinko moj, istinu govorei, Nestorije je bio heretik, ali mu linujemo mnogo zahvalnosti. Znaj da su u Indiji, nakon propovijedanja apostola Tome, nestorijanci branili kransku vjeru, vi' do granica onih dalekih zemalja iz kojih dolazi svila. Nesto-il|e Je poinio samo jednu, iako vrlo teku pogreku prema Iminii Krisu Naem Gospodinu i njegovoj najsvetijoj majci. Gle-i!ii|, ml vrsto vjerujemo da postoji jedinstvena boanska priro-* 1 Ft I <lii se Trojstvo svejednako, u jedinstvu te prirode, sastoji ml tri razliite osobe, Oca, Sina i Duha Svetoga. Ali osim toga
51vjerujemo kako su u Kristu samo jedna osoba, ona boanska, i dvije prirode, ona ljudska i ona boanska. Nestorije je meutim tvrdio kako su u Kristu, da, dvije prirode, ljudska i boanska, ali i dvije osobe. Prema tomu, Marija je rodila samo ljudsku osobu, pa je se nije moglo proglasiti majkom Boga nego samo majkom Krista ovjeka, ne Theotdkos, ili bogorodicom, onom koja je rodila Boga, nego u najboljem sluaju Christotokos."
"Je li loe tako misliti?"
"I jest loe i nije loe..." Oto je gubio strpljenje. "Svetu Djevicu moe jednako voljeti i ako o njoj misli kao Nestorije, ali je sigurno da joj tako ukazuje manje potovanja. A osim toga, osoba je pojedinana bit racionalnog bia, pa ako su u Kristu bile dvije osobe jesu li tada bile dvije pojedinane biti dvaju racionalnih bia? Gdje emo zavriti idui tim putem? Govoriti kako je Isus jednog dana mislio na jedan nain, a drugog na drugi? Govorei to ne mislim kako je Presbvter Johannes vjerolomni heretik, ali bilo bi vrlo dobro da stupi u vezu s kranskim carem koji bi ga naveo da cijeni pravu vjeru, a budui da je zasigurno astan ovjek ne bi mogao ne preobratiti se. Ali sigurno je, ako se ne prihvati prouavanja malo teologije nikada nee shvatiti te stvari. Ti si bistar, Rahewino je dobar uitelj kad je rije o itanju, pisanju, pomalo raunanju i znanju ponekog gramatikog pravila, ali trivij i kvadrivij su sasvim druge stvari; kako bi stigao do teologije morao bi prouavati dijalektiku, a to su stvari koje nee moi nauiti ovdje u Morimondu. Trebat e otii u neki studium, u kolu kakvih ima u velikim gradovima."
"Alija ne elim ii u neki studium za koji ak ni ne znam to
je."
"Kad bude shvatio to je to, bit e zadovoljan to si tamo otiao. Vidi sine moj, svi obiavaju rei da se ljudsko drutvo temelji na trima silama: ratnicima, sveenicima i seljacima, i moda je to bilo istina do juer. Ali ivimo u novom vremenu, u kojemu jednako vanim postaje uen ovjek, ak i ako nije sveenik, koji prouava pravo, filozofiju, kretanje zvijezda i mnoge druge stvari i ne polae uvijek raune o onome to radi ni svome biskupu ni svome kralju. A ti studia koji se malo po malo pojavljuju u Bologni ili Parizu, mjesta su na kojima se njeguje i
52
prenosi znanje, koje je jedan oblik moi. Ja sam bio uenik velikog Abelarda, neka Bog ima milosti prema tom ovjeku koji je mnogo grijeio, ali i mnogo propatio i ispatao. Nakon nesree, kada je zbog osvete pune mrnje bio lien svoje mukosti, postade sveenikom i opatom i ivjee daleko od svijeta. Ali na vrhuncu svoje slave bio je uitelj u Parizu, studenti su ga oboavali, a monici potovali upravo zbog njegova znanja."
Baudolino sije govorio kako nikada ne bi napustio dota, od kojega je i dalje uio mnoge stvari. Ali prije nego to je drvee procvjetalo etvrti put otkako ga je bio susreo, Oto se ve sveo na iak, od malarine groznice, bolova u svim zglobovima, krvarenja iz grudi i naravno, od bolesti kamenca. Brojni lijenici, meu kojima neki arapski i neki idovski, dakle najbolje to je Jedan kranski car mogao ponuditi biskupu, mrcvarili su njegovo ve slabo tijelo nebrojenim pijavicama, ali - zbog razloga koje te mudre glave nisu mogle sebi rastumaiti - nakon to su nm izvukli gotovo svu krv bilo je gore nego da su mu je bili ostavili.
Oto je pozvao k uzglavlju najprije Rahewina, kako bi mu po-vfrrio nastavak svoje pripovijesti o Fridrikovim junakim djelima, govorei mu kako je to lako: neka ispria injenice i stavi nini u usta razgovore izvuene iz antikih tekstova. Zatim je pozvao Baudolina. "Puer dilectissimus," rekao mu je, "ja odla-Kini. Moglo bi se rei i da se vraam, i nisam siguran koji je izraz prikladniji, jednako kao to nisam siguran je li tonija moja pri-fw (i dva grada ili ona o Fridrikovim junatvima..." (Razumije goN|)()(llnc Niketas, govorio je Baudolino, ivot djeaka moe biti olil!|<'?.(Mi Ispovijeu umirueg uitelja, koji vie ne zna razliko-VMlI ilvljo istine.) "Nisam ba zadovoljan to u otii ili se vratiti, itll lako hv. svia Gospodinu, a raspravljajui o njegovim odluka-tllrt Ipak st' Izlaem opasnosti da me ovoga asa osine gromom, p |r   l^  blj   ikitt            l
 p                          g                  gom,
 bolje iskoristiti ovo malo vremena to mi ga ostavlja. |. TI zna da sam pokuavao objasniti caru prava gradova  Mnmr Pirinejskih Alpa. Car ne moe uiniti drugo nego  'i Ih nvoJoJ vlasti, ali ima naina i naina priznavanja po fltll, I moda se moe pronai nain koji nije opsada i po- )aklr, II kojega car slua, a koji si ipak dijete onih krajeva,
53ucint stogod mozes kako bi pomirio potrebe nasega gospodara s onima tvojih gradova, tako da umre sto je moguce manje ljudi i svi na kraju budu zadovoljni. Da bi to postigao, moras nauciti razmisljati kako Bog odreduje, i zatrazio sam od cara da te po-salje uciti u Pariz. Ne u Bolognu, gdje se bave samo pravom, a takav lopov kakav si ti ne smije gurati nos u pandektu, jer se Zakonu ne moze lagati. U Parizu ces proucavati retoriku i citati pjesnike: retorika je umijece dobrog kazivanja onoga sto nije sigurno da je istina, a pjesnici imaju duznost izmisljati lijepe lazi. Bilo bi dobro da zatim malo proucavas i teologiju, ali ne-moj pokusavati postati teologom, zato sto se sa stvarima Boga svemogucega ne treba saliti. Uci dovoljno kako bi kasnije osta-vio dobar dojam na dvoru, gdje ces zasigurno postati ministe-rijalcem, sto je najvise cemu sin seljaka moze teziti; kao vitez, bit ces dorastao mnogim plemicima i moci ces vjerno sluziti svo-me poocimu. Sve to ucini meni u spomen i neka mi Isus oprosti ako sam nehtijuci upotrijebio njegove rijeci."
Zatim ispusti hropac i ostade nepomican. Baudolino se bas spremao zatvoriti mu oci, vjerujuci kako je ispustio posljednji dah, ali iznenada Oto ponovno otvori usta i prosapta, koristeci posljednju snagu: "Baudolino, upamti kraljevstvo Presbytera Johannesa. Samo trazeci ga, bojne zastave krscanstva moci ce otici s one strane Bizanta i Jeruzalema. Cuo sam te kako izmis-ljas mnoge price kojima je car povjerovao. Pa dakle, ako nemas drugih vijesti o torn kraljevstvu, izmisli in. Pazi, ne trazim od te-be da svjedocis o onome sto smatras laznim, sto bi bio grijeh, nego da lazno svjedocis o onome za sto vjerujes da je istina - a to je cin pun vrlina, jer zamjenjuje nedostatak dokaza o necemu sto zasigurno postoji ili se dogodilo. Molim te, sigurno postoji neki Johannes, potomak Mudraca, s one strane zemalja Perzija-naca i Armenaca, dalje od Bacte, Ecbatana, Persepolisa, Suse i Arbele... Natjeraj Fridrika na istok, jer odande dolazi svjetlost koja ce ga obasjati kao najveceg medu svim kraljevina... Izvuci cara iz one kaljuze koja se proteze od Milana do Rima... Mogao bi sve do smrti ostati oblijepljen njome. Neka se drzi podalje od kraljevstva u kojemu nareduje i papa. Bit ce uvijek napola car. Upamti, Baudolino... Presbyter Johannes... Put Istoka..."
54
"Ali zasto to govoris meni, ucitelju, a ne Rahewinu?" "Zato sto Rahewino nema maste, moze ispricati samo ono sto je vidio, a mnogo puta niti to, jer ne razumije sto je vidio. Ti medutim mozes zamisliti ono sto nisi vidio. Oh, kako to da je postalo tako mracno?"
Baudolino, buduci da je bio lazljivac, rekao mu je neka se ne uznemiruje, jer se spusta noc. Upravo kada je odzvonilo pod-ne, Oto ispusti sustaj iz vec hrapava grla, a oci mu ostadose ot-vorene i nepomicne, kao da gleda svoga Patera Ivana na prijes-tolju. Baudolino mu ih je zatvorio i isplakao iskrene suze.
Tuzan zbog Otove smrti, Baudolino se na nekoliko mjeseci vratio Fridriku. Isprva se tjesio mislju kako ce, videci ponovno cara, vidjeti i caricu. Vidje je, i jos se vise rastuzi. Ne zaboravimo da se Baudolino priblizavao svojoj sedamnaestoj godini i ako je prije njegova zaljubljenost mogla izgledati kao djetinjasti nemir,
0  kojemu je i on sam malosto shvacao, sada je ona postajala svjcsnom zeljom i dovrsenom patnjom.
Kako ne bi ostao venuti na dvoru, uvijek je slijedio Fridrika ii logor i bio svjedokom stvari koje mu se uopce nisu svidale. Mllanci su po drugi put razorili Lodi; najprije su ga opljackali, ddvodeci zivotinje, stocnu hranu i pokucstvo iz svake kuce, po-lom su sve Lodijce prognali izvan zidina i rekli im da ce ih, ako in' odu tamo gdje je vrag rekao laku noc, sve propustiti preko iiM rice maca, zene, starce i djecu, ukljucujuci i onu jos u koli-|t'vknma. Lodijci su u gradu ostavili samo pse i krenuli put sela, PlcSke po kisi, cak i gospoda koja su ostala bez konja, zene s il|'^lt:orn oko vrata, ponekad bi padali po cesti, ili bi se protiv vnlje olkoliijali u jarke. Sklonili su se izmedu Adde i Serija, gdje ai n;i Icdvile jade pronasli bijedne nastambe u kojima su spava-II Icdnl na drugima.
To ni|(> |)osve umirilo Milance, vratili su se u Lodi, zarobili
Miir inalohiojne koji ne htjedose otici, odrezali su svu vinovu lo-
ii I liislliijc, a potom zapalili kuce, pobivsi najvecim dijelom cak
1   |i'r
To iiInii stvari koje jedan car moze podnijeti i evo zbogcega h hIi Ik |f)s Jednom spustio u Italiju, s velikom vojskom sasta-
55vljenom od Burgundijaca, Lotarinana, eha, Maara, vaba, Franaka i svih ostalih koje je mogue zamisliti. Najprije je u Mon-tegezzoneu ponovno utemeljio Lodi, zatim se ulogorio ispred Milana, oduevljeno potpomognut Pavijcima i Kremonjanima, Pi-zancima, Lukeanima, Firentincima i Sijenjanima, Vientincima, Trevianima, Padovancima, Ferrarcima, Ravenjanima, Modenja-nima i tako dalje, svima udruenima s carem, samo kako bi ponizili Milano.
I uistinu su ga bili ponizili. Krajem ljeta grad se' predao, i kako bi ga spasili, Milanci su se podvrgli obredu koji je ponizio i samoga Baudolina, koji s Milancima nije imao nikakvih veza. Pobijeeni su proli u alosnoj povorci ispred svoga gospodara, kao netko tko moli za oprost, svi bosih nogu i odjeveni u vree, ukljuujui i biskupa, s vojnicima koji su maeve nosili objeene o vratu. Fridrik, koji je u tome trenutku ponovno postao velikodunim, dao je ponienima poljubac mira.
"Je li vrijedilo truda," govorio sije Baudolino, "biti toliko drzak prema Lodijcima, a potom tako spustiti gae? Vrijedi li truda ivjeti u ovim krajevima, gdje svi kao da su se zavjetovali na ubojstvo, i jedni drugima pomau ubijati se? elim otii odav-
__jie." Zapravo se elio udaljiti i od Beatrice, jer, konano, negdje
je bio proitao da udaljenost ponekad moe donijeti ozdravlje-^ nje od ljubavne bolesti (ali jo nije bio proitao druge knjige u kojima se, suprotno tome, govori kako upravo udaljenost potpiruje vatru strasti). Tako je otiao do Fridrika, kako bi ga podsjetio na Otov savjet da ga poalje u Pariz.
Cara je naao tunog i gnjevnog, hodao je naprijed natrag po sobi, dok je u kutu Rainaldo iz Dassela ekao da se smiri. Fridrik se u jednom trenutku zaustavi, pogleda Baudolina u oi i ree mu: "Ti si mi svjedok, mome, ja se muim kako bih gradove Italije stavio pod samo jedan zakon, ali svaki put moram poinjati iz poetka. Moda je moj zakon pogrean? Tko mi kae da je moj zakon pravedan?" A Baudolino, gotovo bez razmiljanja: "Gospodaru, ako pone tako razmiljati nikada nee s time prestati; no car upravo zbog toga postoji, on nije car zato to mu dolaze pravedne zamisli, nego su zamisli pra-
56
vedne zato jer dolaze njemu, i gotovo." Fridrik ga pogleda, zatim ree Rainaldu: "Ovaj momak govori bolje od svih vas! Kad bi se ove rijei samo preokrenule u dobar latinski, inile bi se udesnima!"
"Quod principi plaqu.it legis habet vigore, to jest, ono to se svia princu ima snagu zakona," ree Rainaldo iz Dassela. "Da, zvui vrlo mudro i konano. Ali trebalo bi to napisati u Evanelju, kako ih inae sve uvjeriti da prihvate tu prekrasnu misao?"
"Lijepo smo vidjeli to se dogodilo u Rimu," govorio je Fridrik, "ako dopustim da me papa pomae, priznajem ipsofacto kako je njegova mo vea od moje, zgrabim li papu za vrat i bacim ga u Tiber, postajem bi Boji kojeg ni Atila dobroduni... Gdje u dovraga nai nekoga tko moe odrediti moja prava, a da si ne zamilja kako je iznad mene? Ne postoji takav na svijetu."
"Moda ne postoji takva mo," rekao mu je tada Baudolino, "ali postoji znanje."
"to hoe rei?"
"Kada mi je biskup Oto priao to je to studium, objasnio mije da te zajednice uitelja i uenika djeluju za svoj raun: uenici dolaze iz cijeloga svijeta i nije vano tko je njihov vladar; oni plaaju svoje uitelje, koji dakle ovise samo o svojim uenicima. Tako stoje stvari s uiteljima prava u Bologni, a jednako se ve odvija i u Parizu, gdje su uitelji najprije poduavali u katedralskoj koli, pa su dakle ovisili o biskupu, potom su |cdnog lijepog dana otili poduavati na planinu svete Genoveve, (,',(!je nastoje otkriti istinu ne sluajui ni biskupa ni kralja."
"Da sam njihov kralj, lijepo bih ja njima pokazao. Pa to i <lu bude tako?"
"Bilo bi tako kad bi ti napravio zakon u kojem priznaje da
ii uitelji u Bologni uistinu neovisni o bilo kojoj vlasti, o tebi ili
 papi, ili o bilo kojem drugom gospodaru i jedino su u slubi
/ukona. Jednom kad budu odlikovani tom au, jedinstvenom
mi nvIJcUi, oni e potvrditi kako je - prema pravinom razlogu,
prirodnom razumu i tradiciji -jedini zakon onaj rimski, i jedini
lui|l ga zastupa je sveti rimski car - i da naravno, kao stoje tako
dulno rekao gospodin Rainaldo, quod principi plaqu.it legis ha-
 vihorem."
57

"A zato bi oni to morali rei?"
"Zato to im ti zauzvrat daje pravo da to mogu rei, a to ni-    ' je malo. Tako si zadovoljan ti, zadovoljni su oni i, kao stoje govorio moj otac Gagliaudo, svi ste sigurni sa svih strana."
"Nee prihvatiti da uine takvo to," gunao je Rainaldo.
"Hoe," ozarilo se Fridrikovo lice, "ja ti kaem da e prihvatiti. Osim to najprije oni moraju dati tu izjavu, a zatim im ja dajem neovisnost, inae e svi misliti da su to napravili kako bi platili moj dar."
"Po meni, ak i da se situacija preokrene, bude li netko htio    < rei da ste se dogovorili, rei e to svejedno," sumnjiavo je ko-   ;: mentirao Baudolino. "Ali htio bih vidjeti tko bi to ustao i rekao da doktori prava iz Bologne ne vrijede ni piljiva boba, nakon to je ak i car otiao ponizno zatraiti od njih miljenje. U tom sluaju, ono to bi rekli jest Evanelje."
I bilo je upravo tako, te iste godine u Roncagli, gdje je po drugi put bio veliki zemaljski sabor. Za Baudolina je to bila prije svega velika predstava. Kao to mu je Rahewino objanjavao - kako ne bi mislio da je sve ono to vidi samo cirkuska igra, s barjacima koji su posvuda vijorili, grbovima, obojenim atorima, trgovcima i komedijaima - Fridrik je na jednoj strani rijeke Po dao ponovno sagraditi tipian rimski logor, kako bi podsjetio da njegovo dostojanstvo dolazi iz Rima. U sredini logora bio je njegov carski ator, poput hrama, okruen atorima feudalaca, vazala i podvazala. S Fridrikove su strane bili nadbiskup iz Kolna, biskup iz Bamberga, Daniel iz Praga, Corrado iz Auguste i ostali. S druge su strane rijeke glavni izaslanik apostolske stolice, patrijarh iz Acquileje, nadbiskup iz Milana, biskupi iz Torina, Albe, Ivreje, Astija, Novare, Vercellija, Terdone, Pavije, Coma, Lodija, Cremone, Piacenze, Reggia, Modene, Bologne i tko se vie sjea tko jo. Sjedei na tom velianstvenom i doista opem zboru, Fridrik je zapoeo razgovore.
Ukratko (rekao je Baudolino, kako ne bi Niketasa zamarao remek-djelima carskog, pravnikog i crkvenog govornitva), car je bio pozvao etvoricu najuvenijih doktora iz Bologne, uenika velikoga Irnerija, da iskau neosporno nauno miljenje o njegovim moima; trojica od njih, Bulgaro, Jacopus i Hugo iz Porta
58
Ravegnane, izrazili su se onako kako je Fridrik htio, to jest da se pravo cara temelji na rimskom zakonu. Razliitog je miljenja bio samo onaj Martinus.
"Kojemu je Fridrik sigurno dao iskopati oi," komentirao je Niketas.
"Ba i ne, gospodine Niketas," odgovorio mu je Baudolino, "vi romari kopate oi ovome i onome i zaboravljajui svoga velikoga Justinijana, vie ne shvaate gdje pravo jest. Odmah zatim Fridrik je proglasio Constitutio Habita, kojim se priznavala autonomija bolonjskog uilita, a ako je uilite bilo autonomno, Martinus je mogao rei ono to je htio i ak mu ni car nije mogao skinuti niti dlaku s glave. Jer ako bi mu je skinuo, onda doktori vie nisu autonomni, ako nisu autonomni njihov sud ne vrijedi nita, a Fridrik se izlae opasnosti da ga proglase uzurpatorom."
Odlino, mislio je Niketas, gospodin Baudolino mi eli sugerirati kako je carstvo zapravo osnovao on, i da je - koju god reenicu on izgovorio - njegova mo bila tolika da bi postajala istinom. Posluajmo ostatak.
U meuvremenu su uli enovljani i donijeli koaricu voa, jer je bila polovica dana i Niketas se morao okrijepiti. Rekli su kako se pljaka nastavlja i daje bolje jo ostati u kui. Baudolino je ponovno poeo pripovijedati.
Fridrik je zakljuio da, ako jo gotovo golobradi djeak kolega poduava budala kakva je Rahewino, gaji tako otroumne misli, tko zna to e se dogoditi ako ga uistinu poalje uiti u Pariz. Zagrli ga s ljubavlju, preporuujui mu da stvarno postane .uf'cniin, budui da on, zbog briga oko vladanja i vojnih pothva-IB, nikada nije imao vremena izobraziti se kako je trebalo. Ca-lat se oprostila od njega poljupcem u elo (zamislimo samo Smiolinovu nesvjesticu), rekavi mu (ta izvanredna ena, iako Kliku dama i kraljica, znala je itati i pisati): "I pii mi, priaj Sli o sebi i to ti se dogaa. ivot na dvoru je dosadan. Tvoja e 1 pisma biti utjeha."
"Pisat u, kunem se," rekao je Baudolino, sa arom koji je fclnto Izazvati sumnju kod nazonih. Nitko od prisutnih nije
59posumnjao (tko se jo brine za uzbuenje momka koji upravo odlazi u Pariz?), osim moda Beatrice. Naime, pogledala gaje kao da ga vidi prvi put i vrlo bijelo lice prekrije joj se iznenadnim rumenilom. Ali Baudolino je, uz naklon koji gaje prisiljavao gledati u pod, ve napustio dvoranu.
60
6.
 i u T&riz
 Baudolino je stigao u Pariz s izvjesnim zakanjenjem, jer se u te kole ulazilo-i prije etrnaeste godina, a on ih je imao dvije vie. Ali mnoge je stvari ve bio nauio od Ota, pa si je mogao dopustiti da ne prati sve poduke kako bi radio neto drugo, kao to e se vidjeti.
Doputovao je s jednim prijateljem, sinom viteza iz Kolna, kojem je bilo drae posvetiti se slobodnim znanostima nego vojsci, ne bez srdbe svoga oca, ali uz podrku majke koja je uzno-sila njegove vrline vrlo rano sazrelog pjesnika, tako da je Baudolino zaboravio, ako je ikada i znao, njegovo pravo ime. Zvao $i je Poeta, jednako kao i svi drugi koji su ga kasnije upoznali. I Sandolino je prilino brzo otkrio da Poeta nije nikada napisao nijednu pjesmu, nego je samo govorio kako bi ih htio pisati. Budui da je uvijek recitirao tue pjesme, na kraju se ak i otac uvjerio kako sin treba slijediti Muze i pustio gaje otii, dajui mu u dep tek toliko da preivi, s posve pogrenom predodbom kako je ono malo koliko je dostajalo za ivot u Kolnu dovoljno ili previe za ivot u Parizu.
ini je stigao, Baudolino je jedva ekao da poslua caricu i napisao joj je nekoliko pisama. U poetku je vjerovao kako e, odnzlvajui se tom pozivu, smiriti svoje strasti, ali je primijetio koliko |c bolno pisati, a ne moi joj rei ono to uistinu osjea,
t>i,Nliivl|a|ni savrena i uljudna pisma u kojima je opisivao Pa- i/., f.>ti iid ve bogat lijepim crkvama, u kojemu se udisao najbolji
i uli, n nebom irokim i vedrim, osim kada je kiilo, ali to nije I Mio vlr od jednom ili dvaput dnevno i za nekoga tko je dolazio U gulovo vjene magle bilo je to mjesto vjenoga proljea. Tu je
61tekla krivudava rijeka s dva otoka u sredini i vodom odlinom za pie, a odmah iza zidina protezala su se mirisna mjesta, poput livade u blizini opatije svetog Germana, gdje su se provodila prekrasna poslijepodneva u igranju loptom.
Ispriao joj je p svojim mukama prvih dana, jer je trebalo pronai sobu koju e dijeliti sa svojim prijateljem, a da ih stano-davci ne pokradu. Uz visoku cijenu pronali su prilino prostranu prostoriju, s jednim stolom, dvije klupe, policama za knjige i sandukom. U njoj se nalazio visoki krevet s perinom iz nojeva perja i jo jedan nii na kotaiima, s perinom iz gujeg perja, koji bi danju bivao sakriven ispod onog veeg. Pismo nije govorilo kako je, nakon kratkog kolebanja oko podjele kreveta, odluio da e svake veeri njih dvojica igrati ah za udobniji krevet, jer se na dvoru ah smatrao igrom koja se ba ne preporuuje.
Drugo je pismo govorilo kako se budio ranom zorom, jer su poduke poinjale u sedam i trajale do kasnog poslijepodneva. Na sluanje uitelja pripremao se dobrim obrokom kruha i zdjelom vina, u nekoj vrsti tale u kojoj je bilo hladnije nego vani, budui da su sjedili na malo slame na zemlji. Beatrice je bila ganuta i preporuila je neka ne krtari na vinu, inae se momak cijeloga dana osjea posve iscrpljenim, i neka si uzme slugu, ne samo da bi mu nosio knjige koje su vrlo teke, a da ih nosi sam nedostojno je osobe od poloaja, nego koji bi mu i kupovao drva i na vrijeme zapalio ognjite u sobi, kako bi naveer bila ugodno topla. A za sve te trokove poslala je etrdeset solida iz Sue, s kojima se moglo kupiti vola.
Sluga nije uzet i drva nisu kupljena, jer su nou sasvim do-stajale dvije perine, a iznos je potroen pametnije, s obzirom na to da su se veeri provodile u krmama koje su bile izvrsno zagrijane, a doputale su okrepljivanje nakon cijelog dana uenja, uz pipkanje posluiteljica po stranjicama. Osim toga, na tim mjestima ivahne okrepe kakva su bila Srebrni tit, eljezni kri, ili Kod tri kandelabra, izmeu jednog i drugog vra okrjep-ljivalo se patetama od svinje ili kokoi, peenjem od dva goluba ili guske, a ako si bio siromaniji, s filekima ili ovetinom. Baudolino je pomagao Poeti, bez prebijene pare, kako ne bi ivio
62
samo od fileka. Ali Poeta je bio skup prijatelj, jer je koliina vina koju je ispijao na oigled mravila onog vola iz Sue.
Preskoivi te pojedinosti, Baudolino je preao na opisanje svojih uitelja i lijepih stvari koje je uio. Beatrice je bila vrlo prijemljivija za ta otkria koja su joj omoguavala da zadovolji svoju elju za znanjem i vie je puta itala pisma u kojima joj je Baudolino priao o gramatici, dijalektici, retorici, o aritmetici, geometriji, glazbi i astronomiji. No, Baudolino se osjeao sve jadnijim, jer joj je preuivao i ono to ga je guilo u srcu i sve ostale stvari koje je inio, a koje se ne mogu rei ni majci, ni sestri, ni carici, a jo manje ljubljenoj eni.
Prije svega smo se igrali loptom, istina je, ali smo se i tukli s ljudima iz opatije svetog Germana, ili s uenicima razliitog porijekla, ili recimo Pikardijci protiv Normana, i vrijeali smo se na latinskom, kako bi svatko shvatio da ga vrijea. Sve ove stvari nisu se sviale Gran Prevostu, koji bi slao svoje strijelce da uhite one najnemirnije. Naravno, uenici bi u tom asu zaboravljali sve podjele i udruivali se kako bi namlatili strijelce.
Nitko na svijetu nije bio potkupljiviji od Prevostovih strijelaca: dakle, ako bi neki uenik bio uhien, svi su morali zavui ruku u torbu kako bi naveli strijelce da ga puste. To je parika zadovoljstva inilo jo skupljima.
S druge strane, onoga koji nema ljubavnih doivljaja prijatelji ismijavaju. Naalost, za jednoga uenika ene su bile najmanje dostupna stvar. Vialo se vrlo malo uenica i jo su kruile legende o lijepoj Eloisi, koja je svog ljubavnika stajala rezanja uda, iako je jedno kad si uenik, i stoga po definiciji na zlu glasu I teko te podnose, a drugo kad si profesor, kao veliki i nesretni Abelard. U plaenoj se ljubavi nije moglo previe uivati, jer je bila skupa pa je stoga trebalo biti blizu neke slukinjice u krmi JI neke puanke iz etvrti, ali u etvrti je uvijek bilo vie uenika /.u) cura.
Osim ako si znao kruiti rastresena izgleda i pogleda upr-^ na lle de la Cite, i uspio zavesti gospoe iz viih slojeva. Vr-nii eznutljive bile ene mesara iz Grevea koji, nakon estite lili Ijere u svome zanatu, vie nisu odstreljivali ivotinje nego
63su upravljali tritem mesa, ponaajui se kao gospoda. Uz mua roenog za razmahivanje goveim etvrtinama i u poznoj dobi stiglog do blagostanja, ene su bile osjetljive na privlanost najljepih uenika. Ali te su dame odijevale raskone haljine ukraene krznom, sa srebrnim remenima i nakitom, zbog ega ih je na prvi pogled bilo teko razlikovati od raskonih prostitutki koje su se, iako su zakoni to zabranjivali, usuivale odijevati na jednaki nain. To je uenike izlagalo zlosretnim nesporazumima, zbog kojih bi ih kasnije prijatelji ismijavali.
Ako bi im ipak uspjelo osvojiti pravu gospou, ili naprosto neporonu djevojku, prije ili kasnije muevi ili oevi bi to primijetili, pograbili bi ih rukama ako ne i orujem, i bjeali bi mrtvi ili ranjeni, gotovo uvijek mu ili otac, a uenici bi se vraali zametati svau s Prevostovim strijelcima. Baudolino nije nikoga ubio i obino se drao podalje ak i od tunjava, ali je imao posla s jednim muem (i mesarom). Odvaan u ljubavi, ali razborit u stvarima rata, kad je mu uao u sobu maui jednom od onih kuka za vjeanje ivotinja, odmah je pokuao skoiti kroz prozor. Ali, dok je razumno procjenjivao visinu prije no to e se baciti, u tren je zadobio posjekotinu na obrazu, ukrasivi tako zauvijek lice oiljkom dostojnim vojnika.
S druge strane, i osvojiti puanku nije bila svakodnevna stvar i zahtijevalo je duge zasjede (na tetu poduka) i cijele dane motrenja s prozora, to je uzrokovalo dosadu. Tada su se naputali snovi o zavoenju, a na prolaznike se izlijevala voda, ili se ene gaalo ispuhivanjem graka iz puhaljke, ili se naprosto rugalo uiteljima koji bi ispod prolazili, a ako bi se ovi naljutili slijedilo ih se u povorci do kue, bacalo im se kamenje u prozore, jer su ipak uenici uvijek bili oni koji su ih plaali i imali su neka prava.
Baudolino je u stvari Niketasu govorio ono to je bio preu-tio Beatrici, a to je daje upravo postajao jednim od onih klerika koji prouavaju slobodne znanosti u Parizu, ili pravo u Bologni, ili medicinu u Salernu, ili magiju u Toledu, ali ni na jednome mjestu nisu nauili dobre obiaje. Niketas nije znao bi li se sablaznio, zaudio ili zabavljao. U Bizantu su postojale samo pri-
64
vatne kole za mlade iz imunih obitelji, gdje se od najranije dobi uila gramatika, itala pobona djela i vrhunska djela klasine kulture; od jedanaeste godine prouavala se poezija i retorika, uilo pisati na literarnim modelima predaka, i to su rijei koje su upotrebljavali bile rjee, a sintaktike strukture sloenije, dralo ih se spremnijima za sjajnu budunost u carskoj upravi. A kasnije, ili bi postajali naunicima u nekom samostanu, ili bi od privatnih uitelja uili predmete poput prava ili astronomije. No, uilo se ozbiljno, dok je izgledalo kao da se u Parizu uenici bave svime osim uenjem.
Baudolino gaje ispravio: "U Parizu se radilo vrlo mnogo. Na primjer, nakon prvih se godina ve uzimalo uea u raspravama, a u raspravi se ui stavljati primjedbe ili davati odreenja, to jest konano rjeenje neke zadae. Osim toga, ne smije misliti da su uenicima poduke bile najvanije, niti da je krma bila mjesto gdje se samo gubilo vrijeme. Ono to je lijepo u studiumu jest uenje, da, od uitelja, ali jo vie od prijatelja, osobito onih starijih od tebe, kada ti prepriavaju ono to su proitali i ti otkrije da svijet mora biti pun udesnih stvari, a kako bi ih sve upoznao, budui da ti ivot nee dostajati za prelaenje cijele zemlje, ne preostaje ti nita drugo nego proitati sve knjige."
Baudolino je kod Ota mogao proitati mnoge knjige, ali nije zamiljao da ih na svijetu moe biti toliko kao u Parizu. Nisu bile svima na raspolaganju, ali su ga srea, ili pak esto pohaanje poduka, upoznali s Abdulom.
"Kako bih objasnio kakve veze Abdul ima s bibliotekama, moram se vratiti korak unatrag, gospodine Niketas. Dakle, dok sam pratio poduku, kao i uvijek puui u prste kako bih ih zagrijao, i smrznute stranjice jer je slama slabo titila od tog poda, sledenog kao cijeli Pariz tih zimskih dana, jednoga sam ju-Ini promatrao djeaka blizu sebe koji je po boji lica nalikovao .Saniram, ali je imao crvenu kosu, to se Maurima ne dogaa. Ne znam je li pratio poduku ili ganjao vlastite misli, ali imao je pogled izgubljen u praznini. Ponekad bi drhtei skupljao odjeu lin sebi, potoni bi opet gledao po zraku, pa bi iznenada nacrtao
65neto na ploici. Istegao sam vrat i primijetio kako je do polovice crtao one kakice od muha kakva su arapska slova, a ostatak je pisao jezikom koji je nalikovao latinskom ali to nije bio, i ak me podsjeao na narjeja mojih krajeva. Ukratko, kad je poduka zavrila pokuao sam zapodjenuti razgovor; odgovorio je ljubazno, kao daje ve neko vrijeme elio nai nekoga s kime e razgovarati; sprijateljili smo se, etali uzdu rijeke i on mi je ispriao svoju priu."
Dakle djeak se zvao Abdul, upravo kao neki Maurin, ali ga je rodila majka koja je dolazila iz Hibernije, to je objanjavalo tu crvenu kosu, jer su takvi svi oni koji dolaze s tog udaljenog otoka, a bije ih glas da su udni i sanjari. Otac je bio Provansa-lac, iz obitelji koja se nakon osvojenja Jeruzalema smjestila s one strane mora, prije pedeset i vie godina. Kako je Abdul pokuavao objasniti, ti plemeniti Franci iz kraljevstava s one strane mora, bili su poprimili obiaje naroda koje su osvojili, ukraavali su se turbanima i drugom turskom odjeom, govorili su jezikom svojih neprijatelja i malo je nedostajalo da slijede uenja Kur'ana. To je bio razlog zbog kojeg je jedan (napola) Hi-bernijac crvene kose bio nazvan Abdulom i imao lice opaljeno suncem iz one Sirije gdje je roen. Mislio je na arapskom, a na provansalskom su se pripovijedale antike sage o ledenim morima Sjevera, koje je uo od svoje majke.
Baudolino ga je odmah upitao je li u Pariz doao ponovno postati dobrim kraninom i nauiti govoriti tako dobro latinski kao vodu piti. Abdul je ostajao prilino suzdran kad se radilo o razlozima zbog kojih je doao u Pariz. Govorio je o neemu to mu se bilo dogodilo, uznemirujuem kako se inilo, o nekoj stranoj kunji kojoj je jo kao dijete bio izvrgnut, tako da su njegovi plemiki roditelji odluili poslati ga u Pariz, kako bi ga izbavili od tko zna kakve osvete. Govorei o tome Abdul se nat-murio, pocrvenio koliko jedan Maurin moe pocrvenjeti, ruke su mu se tresle i Baudolino je odluio promijeniti temu.
Djeak je bio pametan, a nakon nekoliko mjeseci provedenih u Parizu govorio je latinski i lokalni puki govor, stanovao je kod jednog ujaka, kanonika opatije Svetoga Viktora, jednog
66
od svetita znanja toga grada (i moda cijeloga kranskoga svijeta), s bibliotekom bogatijom od one u Aleksandriji. I eto objanjenja kako su preko Abdula narednih mjeseci i Baudolino i Poeta imali pristup u to spremite univerzalnog znanja.
Baudolino je upitao Abdula to je to pisao tijekom poduke i prijatelj mu je kazao kako se biljeke na arapskom odnose na neto stoje uitelj govorio o dijalektici, jer je arapski zasigur-v no najprikladniji jezik za filozofiju. A to se ostalih stvari tie, bile su na provansalskom. Nije elio priati o tome, dugo je to izbjegavao, ali s izrazom onoga tko oima moli da ga ponovno pita, konano je preveo. Bili su to stihovi i kazivali su otprilike: 0, ljubavi moja iz zemlje daleke - moje srce zbog tebe boli... o cvjetni moj bedeme, o moja neznanko, o moja druice.
"Pie stihove?" upitao je Baudolino.
"Pjevam pjesme. Pjevam ono to osjeam. Volim jednu daleku princezu."                                   '
"Princezu? Tko je ona?"
"Ne znam. Vidio sam je - ili, ne ba, ali kao da je jesam vidio - dok sam bio zarobljenik u Svetoj Zemlji... ukratko, dok sam proivljavao pustolovinu o kojoj ti jo nisam priao. ' 'icc mi se zapalilo i zakleo sam se na vjenu ljubav toj Gospi. ()(11 uio sam posvetiti joj svoj ivot. Moda u je jednoga dana pronai, ali se i bojim toga. Tako je lijepo eznuti za nemo-j'.ui'om ljubavi."
Mandolino mu se upravo spremao rei: bravo glupane, kako |r govorio njegov otac, ali se tada sjetio kako i sam ezne za nemoguom ljubavi (iako je on Beatrice zasigurno vidio i njezin inu |c lik opsjedao noi), pa se raznjeio nad sudbinom prija-li'l|n Abdula.
Klo kako zapoinje jedno lijepo prijateljstvo. Te se iste ve-fer! Abdul pojavi u Baudolinovoj i Poetinoj sobi s glazbalom luikvo Hmidolino nije nikada vidio, u obliku badema, s mnogo iiii|m lili *lea i prebirui prstima po tim icama zapjevao je:
Kad iz vrela potoi kao sunce bistar postane i raspupa divlju ruu,
67tad slavuj na grani pjeva pjesmu raznoliku i tihu, a njegov slatki pjev njeni i moju pjesmu prati.
O, ljubavi moja iz zemlje daleke,
moje srce zbog tebe boli,
i ne nalazim mu lijeka,
ako zbog boje uvojaka tvojih
i na poziv tvoj ne doem.
O cvjetni bedeme moj,        .       :
o neznana moja, o druice moja.
Ne moe uz mene biti, u vatri gorim i udim. Nikad ne vidjeh kranku, koja ivi Bog kako hoe, ni idovku ni Saracenku, tvoje nenadmane ljepote. Tko e ljubav tvoju zasluiti?
Veerima i jutrom,
0 ljubavi moja, ja te zovem; duh moj bolnim postaje, udnja moja sunce zatamnjuje.
1 ve me kao trn bode ta bol koja me izljeuje, i jedna me suza kupa.
Napjev je bio njean, akordi su budili nepoznate i uspavane strasti, i Baudolino je mislio na Beatrice.
"Kriste Gospodine," rekao je Poeta, "zato ja ne znam pisati
tako lijepe stihove?"
"Ja ne elim postati pjesnikom. Pjevam za sebe i to je sve. Ako hoe, poklonit u ti ih," rekao je Abdul, sad ve raznjeen.
"Pa da," uzvratio je Poeta, "ako ih ja prevedem s provansal-skog na njemaki, postaju govno..."
68
Abdul postade treim u toj druini i kad bi Baudolino pokuavao ne misliti na Beatrice, taj kanjeni Maurin crvene kose uzimao bi svoje prokleto glazbalo i pjevao pjesme koje su Bau-dolinu izjedale srce:
Ako slavuj meu granicama mladim
ljubav daruje a ne zahtjeva,
a druica mu odgovara,                                    f '
i s njim ve zdruuje pjev svoj
i potoia valove
s radou livade,
u srcu radost osjeam.                                        ;
Od prijateljstva se topi
dua moja i veeg
dara ne trai,.
od ljubavi koju ona prua,
obuzimajui u trenu
s okusom bola
srce moje izmueno.
Baudolino si je govorio kako e jednoga dana i on pisati pjesme za svoju daleku caricu, ali nije znao kako se to dobro radi, jer niti Oto niti Rahewino mu nikada nisu govorili o poeziji, osim kad su ga poduavali nekoj svetoj pjesmi. Za sada je Abdula radije koristio za pristup biblioteci Svetoga Viktora, gdje je provodio duga jutra ukradena od poduka, mozgajui poluotvorenih usta o nevjerojatnim tekstovima, ne o prirunicima gramatike, nego o Plinijevim priama, Aleksandrovom romanu, Solinovom zemljopisu i Izidorovim etimologijama...
itao je o dalekim zemljama gdje ive krokodili, velike vodene zmije koje plau nakon to su prodrle ljude, miu gornjom eljusti i nemaju jezika; vodeni konji, napola mukarci napola konji; leukokroka ivotinja magareeg trupa, jelenje pozadine, lavljih grudiju i bedara, konjskih nogu, raljasta roga, usta razrezanih sve do uiju iz kojih izlazi gotovo ljudski glas, a um-
69jesto zuba ima samo jednu kost. itao je o zemljama gdje ive ljudi bez zglobova na koljenima, ljudi bez jezika, ljudi golemih uiju kojima tite tijelo od hladnoe, i skijapodi koji vrlo brzo tre na samo jednoj nozi.
Ne mogavi Beatrici poslati pjesme koje nisu njegove (a da ih je i napisao, ne bi se usudio) odluio je kako e joj, kao to se ljubljenoj alju cvijee i nakit, podariti ove divote koje upravo osvaja. Tako joj je pisao o pustarama na kojima rastu stabla brana i meda, o planini Ararat na ijem su se vrhu za jasnih dana raspoznavali ostaci Noine arke, a oni koji su stigli tamo gore priaju kako su dotakli otvor iz kojeg je vrag pobjegao kada je Noa kazivao Benedictus. Govorio joj je o Albaniji, gdje su ljudi bjelji nego drugdje i imaju kosu tanku kao maje brkove; o zemlji u kojoj ako se okrene na istok baca svoju sjenu na vlastitu desnu stranu; zatim o nekoj drugoj, nastanjenoj vrlo okrutnim ljudima, gdje se aluje kada se djeca rode, a slavi kad umru; o zemljama u kojima se uzdiu ogromne zlatne planine koje uvaju mravi veliki kao psi i gdje ive amazonke, ene ratnice koje mukarce dre dalje od sebe, a ako rode djeaka alju ga ocu ili ga ubijaju, ako rode djevojicu uarenim joj maem odreu grudi, ako je visoka roda lijevu dojku kako bi mogla nositi tit, ako je niska roda desnu kako bi mogla odapinjati luk. Naposljetku joj je priao o Nilu, jednoj od etiriju rijeka koje izbijaju iz planine u Raju zemaljskom, koji tee pustinjama Indije, ponire u podzemlje, ponovo uzlazi kod planine Atlas, a potom se, prelazei preko Egipta, ulijeva u more.
No, kada je stigao do Indije, Baudolino je gotovo zaboravio Beatrice, a njegov se um okrenuo drugim sanjarijama, jer si je utuvio u glavu kako bi u tim krajevima trebalo biti, ako je ikada bilo, kraljevstvo onog Presbvtera Johannesa o kojem mu je bio govorio Oto. Baudolino nikada nije prestao misliti na Johannesa: mislio je o njemu svaki put kada bi itao o nekoj nepoznatoj zemlji, a jo vie kada bi se na pergamentima pojavljivale arene minijature udnih bia, poput ljudi s rogovima, ili pigmejaca koji ivot provode borei se protiv dralova. Toliko je o tome razmiljao da je u sebi ve govorio o Pateru Ivanu kao da je obiteljski prijatelj. Stoga je za njega bilo ve-
70
oma vano saznati gdje se on nalazi, a ako nije bio nigdje, morao je ipak nai neku Indiju u koju e ga smjestiti, jer se osjeao vezanim prisegom (iako je nikada nije bio dao) dragome umiruem biskupu.
O Pateru je priao dvojici svojih prijatelja, koje je ta igra odmah privukla i priopavali su Baudolinu svaki neodreeni i neobini podatak kojeg su nalazili prelistavajui rukopise, a mogao bi mirisati na tamjan iz Indije. Abdulu je sinula misao kako je njegova daleka princeza, ako je ve morala biti daleko, svoju blistavost zacijelo sakrila u najudaljeniju od svih zemalja.
"Da," odgovarao je Baudolino, "ali kuda se prolazi kako bi se dolo do Indije? Ne bi smjela biti daleko od Raja zemaljskog i stoga na istoku Istoka, upravo tamo gdje zavrava zemlja i poinje Ocean..."
Jo nisu bili poeli pratiti poduke-iz astronomije i imali su samo neodreene predodbe o obliku Zemlje. Poeta je jo bio uvjeren kako je to duga ravna povrina, na ijim su granicama vode Oceana padale Bog zna kamo. Meutim, Baudolinu je Rahewino bio rekao - iako s poneto sumnje - kako su ne samo veliki filozofi starine, ili Ptolomej otac svih astronoma, nego i Sveti Izidor bili tvrdili daje to kugla; dapae, Izidor je bio toliko kranski siguran da je ak odredio irinu ekvatora na osamdeset tisua stadija. Ali, Rahewino je pruao ruke naprijed, bilo je jednako tako istina kako su neki Oci, poput velikog Lattan-zia, podsjeali da prema Bibliji zemlja ima oblik tabernakula, pa stoga-nebo i zemlja zajedno izgledaju kao sanduk, hram sa svojom lijepom kupolom i svojim podom, ukratko kao velika kutija, a ne lopta. Kao vrlo oprezan ovjek, Rahewino se drao onoga stoje bio rekao sveti Augustin, kako su moda bili u pravu poganski filozofi i zemlja jest okrugla, dok je Biblija na sliko-vll nain govorila o tabernakulu, ali injenica da se zna kakva  ma jest nije pomagala u rjeavanju jedinog ozbiljnog problema svakog dobrog kranina, a to je kako spasiti duu, pa je stoga makar i samo pola sata posveenog mozganju o obliku zemlje I illo sasvim izgubljeno vrijeme.
"To mi se ini tonim," govorio je Poeta, kojemu se urilo u kininu, "a i beskorisno je traiti Raj zemaljski, jer to je morala
71biti divota od viseih vrtova, a ostao je nenastanjen jo od vremena Adama, nitko vie nije pazio da terase uvrsti ogradama i palisadama i za vrijeme poplave vjerojatno se sve obruilo dolje u Ocean."
Abdul je pak bio vrlo siguran kako je zemlja stvorena u obliku kugle. Daje samo ravna povrina, obrazlagao je nedvojbenom odlunou, moj bi pogled - kojega moja ljubav ini vrlo otrim, poput onog svih ljubavnika - uspio vidjeti daleko daleko, bilo kakav znak nazonosti moje ljubljene tamo gdje ona jest, a umjesto toga zakrivljenost zemlje oduzima je mojoj elji. I prekopavao je po biblioteci opatije Svetoga Viktora, nalazei tamo zemljovide koje je pomalo napamet bio rekonstruirao svojim prijateljima.
"Zemlja se nalazi u sreditu velikog prstena Oceana i podijeljena je trima velikim tokovima vode, Helespontom, Sredozemljem i Nilom."
"Samo as, gdje je tu Istok?"
"Naravno, ovdje gore, gdje se nalazi Azija, a na kraju Istoka, upravo tamo gdje izlazi sunce, Raj zemaljski. Lijevo od Raja je planina Kavkaz, a tamo blizu Kaspijsko more. Sada morate znati da postoje tri Indije, Velika Indija, najtoplija, tono desno od Raja, Sjeverna Indija, s one strane Kaspijskog mora, pa dakle ovdje gore lijevo, gdje je tako hladno da voda postaje kristalna i gdje su narodi Gog i Magog koje je Aleksandar Veliki zatvorio iza zida, i najzad Umjerena Indija, blizu Afrike. Afriku se vidi desno dolje, prema jugu, gdje tee Nil i gdje se otvaraju Arapski i Perzijski zaljevi, upravo na Crvenom moru iza kojega je pustinja, najblia suncu ekvatora i tako vrela da se tamo nitko ne odvauje otii. Zapadno od Afrike, blizu Mauritanije, evo Sretnih otoka, ili Izgubljenog otoka, kojeg je prije mnogo stoljea otkrio jedan svetac iz mojih krajeva. Tamo dolje, na sjeveru, nalazi se zemlja gdje mi ivimo, s Konstantinopolom na Helespon-tu, Grka i Rim, a na krajnjem sjeveru su Germani i Otok Hi-, bernia."
"Ali kako moe ozbiljno shvaati takvu kartu," podrugljivo se smijao Poeta, "koja ti prikazuje ravnu zemlju, dok zastupa miljenje daje ona kugla?"
72

"Kako to rasuuje?" ljutio se Abdul. "Zar bi uspio prikazati kuglu tako da se vidi sve ono to je na njoj? Zemljopisna karta mora posluiti za traenje puta, a kada hoda, zemlju ne vidi c okruglom nego ravnom. A osim toga, ak ako ona jest kugla, cijeli onaj donji dio je nenaseljen i zauzima ga Ocean, jer kad bi netko tamo morao ivjeti ivio bi s nogama na gore, a s glavom na dolj e. Pa j e dakle za prikazivanj e gornj eg dij ela dovolj an krug poput ovoga. Ali htio bih bolje prouiti zemljovide iz opatije, pogotovo zato to sam u biblioteci upoznao klerika koji sve zna o Raju zemaljskom."
"Da, bio je tamo dok je Eva davala jabuku Adamu," govorio je Poeta.
"Nije neophodno biti na nekom mjestu kako bi o njemu sve \ znao," odgovorio je Abdul, "inae bi mornari bili ueniji od teo- I loga."                                                            .                    ,/
Sve ovo, objanjavao je Baudolino Niketasu, govorim zato da bih objasnio kako su od prvih godina u Parizu, i jo gotovo golobradi, nai prijatelji poeli u sve to vjerovati, to e ih mnogo godina kasnije odvesti na krajnje granice svijeta.
74
Baufcolitio pie ljubavna pisma Beatrici i pjesme Poeti
U proljee je Baudolino otkrio kako njegova ljubav sve vie raste, kao to se u to godinje doba dogaa ljubavnicima, i nisu ga smirivali blijedi doivljaji s ne osobito vrijednim curama, tovie, u usporedbi s njima ljubav se poveavala, jer je Beatrice, osim ljupkosti, pameti i kraljevskog pomazanja, imala i prednost nenazonosti. Abdul ga nije prestajao muiti arima nenazonosti, provodei veeri u milovanju svog glazbala i pjevajui razne pjesme, tako da je Baudolino ve nauio i pro-vansalski kako bi u njima u potpunosti uivao.
Kada su u svibnju dani dugi      .,..,-sladak mi je pjev ptica iz daleka, jer otkako zapoe ovo putovanje, uvijek se sjeam te ljubavi daleke. Zbog patnje svoje hodam pognute glave, ni pjevanje mi ne pomae vie, ni glog...
Baudolino je sanjao. Abdul se prestao nadati kako e jednoga dana vidjeti svoju nepoznatu princezu i govorio je sebi samome: O, Blago njemu! Moja je patnja tea, jer u sigurno svoju ljubljenu prije ili kasnije sresti i nemam tu sreu daje nikada nisam vidio, nego nesreu da znam tko je i kakva je. Ali ako je Abdul nalazio utjehu u prianju svoje patnje nama, zastoje i ja ne bih naao u prianju svoje patnje njoj? Drugim rijeima, Baudolino je naslutio kako bi mogao ukrotiti otkucaje srca piui ono to osjea, tim vie ako predmet njegove ljubavi bude lien te riznice njenosti. Dakle, nou, dok je Poeta spavao, Baudolino je pisao.
75"Zvijezda obasjava pol i mjesec boji no. Ali mene vodi samo jedna zvijezda i ako e se, rastjeravi tminu, moja zvijezda pojaviti s istoka, moj e um zanemariti tminu bola. Ti si moja zvijezda nositeljica svjetlosti, koja e otjerati no, bez tebe no je svjetlo samo, dok je s tobom i sama no prekrasno svjetlo."
A zatim: "Ako sam gladan, samo ti me moe zasititi; ako sam edan, samo ti mi gasi e. Ali to to govorim? Ti krijepi, ti ne utoljuje. Nikada nisam bio sit tebe, niti u ikada biti..." I jo: "Tolika je tvoja milina, tako udesna tvoja postojanost, toliko neizreciv zvuk tvojega glasa, tolike ljepota i dra-est koje te okruuju, da bi velika neuljudnost bila pokuati ih izraziti rijeima. Sve vie raste plam koji nas novim arom izjeda i to due ostane sakriven, toliko vie osmuuje i obmanjuje zavidnike i zaplotnjake, i uvijek ostaje sumnja kojega od nas dvojice voli vie, tako da se izmeu nas uvijek odvija prekrasna borba u kojoj obojica pobjeujemo..."
Bila su to lijepa pisma, i ponovno ih itajui Baudolino je drhtao i sve se vie zaljubljivao u stvorenje koje je znalo potaknuti takve strasti. U odreenom trenutku vie nije mogao prihvatiti injenicu da ne zna kako bi Beatrice reagirala na toliku slatku estinu i odlui potaknuti je da na to odgovori. Pokuavajui oponaati njezino pisanje, napisao je samome sebi:
"Od ljubavi koja mi dolazi iz srca, koja mirie vie od bilo kojeg mirisa, ona koja je tvoja tijelom i duom, ednim cvjetovima tvoje mladosti eli svjeinu vjene sree... Tebi, moja vedra nado, nudim svoju odanost i sa svom privrenou sebe samu, dokle god ivim..."
"Oh," bijae joj odmah odgovorio, "stoj mi dobro, jer u tebi je moje dobro, u tebi moja nada i moj odmor. Ne uspijevam se na vrijeme probuditi da te moja dua ponovno nae, uvanu
u sebi..."
A ona, vrlo odvano: "Od onog prvog trenutka kad se vidjesmo samo sam tebe najvoljela, osobito te ljubei eljela sam te, elei te traila sam te, traei nala sam te, naavi voljela sam te, volei eljela sam te, elei postavila sam te u svom srcu iznad svega... i uivala sam tvoj med... Pozdravljam te, srce moje, tijelo moje, moja jedina radosti..."
76
Ovo dopisivanje, koje je potrajalo nekoliko mjeseci, najprije je pruilo utjehu Baudolinovoj ogorenoj dui, potom najveu radost i naposljetku neku vrstu plamteeg ponosa, budui da ljubavnik nije uspijevao shvatiti kako ga ljubljena toliko voli. Kao i svi zaljubljeni, Baudolino je postao umiljen, kao i svi zaljubljeni, pisao je kako ljubomorno eli s ljubljenom uivati u zajednikoj tajni, ali je istodobno zahtijevao da cijeli svijet bude upuen u njegovu sreu, zabezeknut neodoljivom ljupkou one koja gaje voljela.
Tako je jednoga dana tu zbirku pisama pokazao prijateljima. Bio je neodreen i suzdran oko te razmjene pisama. Nije lagao, tovie, rekao je kako ta pisma pokazuje upravo zato to su tvorevina njegove mate. Ali druga su dvojica bila povjerovala kako upravo i samo u ovom sluaju lae i jo su vie zavidjela njegovoj srei. Abdul je u svom srcu pisma pripisao svojoj princezi i trzao se od boli kao da ih je on primio. Poeta, koji se pretvarao kako ne pridaje vanost toj knjievnoj igri (ali se u svom srcu izjedao to on nije napisao tako lijepa pisma, potiui jo ljepe odgovore), nemajui nikoga u koga bi se zaljubio, zaljubio se u sama pisma - to nije bilo neobino, komentirao je smijui se Niketas, jer u mladosti smo skloni zaljubiti se u ljubav.
Moda kako bi iz njih izvukao nove pobude za svoje pjesme, Abdul je briljivo prepisao pisma, da bi ih nou ponovno itao u Svetom Viktoru. Sve dok jednog dana nije primijetio kako mu ih je netko oduzeo i bojao se da ih je sad ve neki raskalaeni kanonik, nakon to ih je nou neobuzdano sricao, odbacio meu tisuu opatijskih rukopisa. Protrnuvi, Baudolino je svoju zbirku pisama zakljuao u sanduk i od toga dana nije napisao vie nijednu poslanicu, kako onu s kojom se dopisivao ne bi izloio opasnosti.
Morajui na bilo koji nain dati oduka svojim nemirima sedamnaestogodinjaka, Baudolino se bacio na pisanje stihova. Ako je u pismima govorio o svojoj najioj ljubavi, u ovim je sastavcima vjebao birtaku poeziju kojom su klerici toga doba slavili svoj raskalaeni i bezbrini ivot, ne bez poneke potitene nagovijesti o rasipnitvu koje su njime inili.
77elei dokazati svoju nadarenost Niketasu, izrecitirao je nekoliko polustihova:
Feror ego veluti - sine nauta navis, ut per vias aeris - vagajertur avts... Quidquit Venus imperat- labor est suavis, quae nunquam in cordibus - habitat ignavis.
Opazivi da Niketas slabo razumije latinski, priblino mu prevede: "Bivam noen strujom kao brod bez kormilara, onako kako ptica leti nebeskim putima... Kakva li ugodna napora sluati naredbe Venere, nepoznatog divljim zvijerima..."
Kada Baudolino ove i druge stihove pokaza Poeti, ovaj us-plamtje od zavisti i srama, pa zaplaka i prizna suu koja mu je isuivala matu, proklinjui svoju nemo, viui kako bi radije da ne zna prodrijeti u enu, nego bio tako nesposoban izraziti ono to osjea u sebi - a to je upravo ono to je Baudolino toliko dobro izrazio, tako da mu se nametalo pitanje nije li mu to proitao u srcu. Potom je pomislio kako bi njegov otac bio ponosan kad bi znao da on sastavlja tako lijepe stihove, budui da e prije ili kasnije ipak morati opravdati, pred svojom obitelji i pred svijetom, taj nadimak Poeta koji mu je jo laskao, ali zbog kojeg se osjeao kao poeta gloriosus, hvalisavac koji prisvaja ast koja nije njegova.
Kad gaje Baudolino vidio tako oajnog, stavio mu je u ruke pergament, nudei mu svoje pjesme da ih pokae kao svoje. Dragocjeni dar, jer se dogodilo daje Baudolino, kako bi Beatrici ispriao togod novoga, poslao svoje stihove pripisujui ih prijatelju. Beatrice ih je proitala Fridriku, Rainaldo iz Dassela ih je uo i kao ljubitelj knjievnosti, iako uvijek obuzet dvorskim spletkama, rekao kako bi mu bilo drago imati Poetu u svojoj slubi...
Rainaldo je upravo te godine odlikovan visokom au nadbiskupa u Kolnu, a pomisao da postane pjesnikom jednog nadbiskupa, pa stoga Nadpoetom, kako je govorio pomalo se alei, a pomalo epirei, Poeti nije bila previe mrska, pa budui daje imao vrlo malo volje za uenjem, a oevi novci mu u Parizu nisu
78
dostajali, stvorio si je predodbu - ne pogrenu - kako dvorski pjesnik cijeloga dana jede i pije i ne mora brinuti ni za to drugo.
Osim to, hoe li se biti dvorskim pjesnikom, treba pisati pjesme. Baudolino je obeao da e mu ih napisati barem tucet, ali ne sve odjednom: "Gledaj," rekao mu je, "veliki pjesnici nisu uvijek proljevni, ponekad su zaepljeni, a ipak su najvei. Morat e izgledati kao da te mue Muze, povremeno sposoban iscijediti samo dvostih. S onima koje u ti dati moi e dalje nekoliko mjeseci, ali daj mi vremena, jer ja neu biti zaepljen, ali nisam ni dijareian. Dakle, odgodi polazak i poalji Rainaldu neki stih, kako bi ga odobrovoljio. Za sada bilo bi dobro da se predstavi nekom posvetom, pohvalom svome dobroinitelju."
Razmiljao je cijelu no i poklonio mu je nekoliko stihova za Rainalda:
Presul discretissime - veniam te precor, morte bona morior - dulci nee necor, meum pectum sauciat - puellarum decor, et quas tacto neaueo - saltem chorde mechor,
ili: "Vrlo plemeniti biskupe oprosti mi, jer se suoavam s lijepom smru i izjeda me prilino slatka rana: ljepota djevojaka cijepa mi srce, a one koje ne mogu dotaknuti posjedujem barem u mislima."
Niketas primijeti kako se latinski biskupi zabavljaju ni najmanje svetim pjesmama, ali mu Baudolino ree kako prije svega mora shvatiti to je latinski biskup, od kojeg se ne zahtijeva da svakako bude svetac, osobito ako je i kancelar carstva, a dru-go, tko je Rainaldo: vrlo malo biskup i vrlo mnogo kancelar, zasigurno ljubitelj poezije, ali jo skloniji koritenju darovitosti nekog pjesnika ak i za svoje politike ciljeve, kao to e se kas-uljc pokazati.
"Tako je Poeta postao slavan s tvojim stihovima." "Upravo tako. Gotovo godinu dana Poeta je slao Rainaldu, uz pisma prepuna odanosti, stihove koje sam mu malo pomalo |ilN)io i na kraju Rainaldo zatrai da mu taj neuobiajeni talent
79doe po svaku cijenu. Poeta otputova s dobrom zalihom stihova, barem kako bi mogao preivjeti godinu dana, kao zaepljenik kakvim se izdavao. Bio je to trijumf. Nikada nisam shvatio kako ~se moe biti ponosan na slavu primljenu kao milostinju, ali Poeta je time bio zadovoljan."
"uenje za uenje, ja se pitam kakvo si zadovoljstvo ti osjetio kad si vidio svoje tvorevine pripisane drugome. Nije li grozno kad otac plod svoje utrobe drugima poklanja kao milostinju?"
"Sudbina je birtake pjesme da prelazi s usta na usta i srea je kad uje da je pjevaju, a bilo bi sebino htjeti je pokazati samo zato da bi poveao vlastitu slavu."
"Ne vjerujem da si tako skroman. Ti si sretan to si jo jednom bio Princ Lai i time se ponosi, jednako kao to se nada da e jednog dana meu policama Svetoga Viktora netko ponovno nai tvoja ljubavna pisma i pripisati ih tko zna kome."
"Ne namjeravam izgledati skroman. Svia mi se raditi tako da se stvari dogode i biti jedini koji zna da su moje djelo."
"Time se stvar ne mijenja, prijatelju moj," ree Niketas. "Dobrohotno sam priapnuo kako eli biti Princ Lai, a sada mi daje mig kako hoe biti Gospodin Bog."
80
 u
Baudolino je uio u Parizu, ali je bio obavijeten o onome to se dogaalo u Italiji i u Njemakoj. Pokoravajui se Otovim nalozima, Rahewino je nastavio pisati Gesta Friderici, ali je, stigavi ve na kraj etvrte knjige, odluio prestati, jer mu se inilo bogohulnim premaiti broj Evanelja. Napustio je dvor, zadovoljan izvrenom dunou i dosaivao se u bavarskom samostanu. Baudolino mu je pisao kako su mu na dohvat ruke knjige goleme biblioteke Svetoga Viktora i Rahewino ga zamoli da mu spomene neki rijetki traktat koji bi mogao obogatiti njegovo znanje.
Baudolino je, dijelei Otovo miljenje o siromanoj mati jadnoga kanonika, smatrao korisnim malo je nahraniti i nakon to mu je javio nekoliko naslova rukopisa koje je vidio, naveo mu je i druge koje je lijepo izmislio, kao na primjer De optimi-tate triparum od Venerabilea Beda, Ars honeste petandi, De modo cacandi, De castramentandis crinibus i De patria diabo-lorum. Sva ta djela izazvala su uenje i znatielju dobroga kanonika, koji se bio pourio zatraiti prijepise tih nepoznatih riznica znanja. Usluga koju bi mu Baudolino drage volje napravio, kako bi izlijeio grizoduje zbog onih Otovih pergamenata koje je bio izbrisao, ali ba i nije znao to prepisati, pa je morao izmisliti kako ta djela zaista jesu u opatiji Svetoga Viktora, ali su ih drali herezom i kanonici ih nikome nisu davali gledati.
"Zatim sam saznao," govorio je Baudolino Niketasu, "kako je Rahewino pisao nekom uenom Parianinu kojega je poznavao, molei ga da te rukopise zatrai od viktorinaca, koji im oigledno nisu nali ni traga; optuili su svoga bibliotekara za
81nemar, a jadnik se zaklinjao kako ih on nikada nije vidio. Pretpostavljam da je na kraju neki kanonik, kako bi to sredio, potom uistinu napisao te knjige i nadam se kako e ih jednoga dana netko pronai."
Poeta ga je u meuvremenu obavjetavao o Fridrikovim junatvima. Talijanski gradovi nisu ispotovali sve one prisege dane na zemaljskom saboru u Roncagli. U sporazumima je traeno da neposluni gradovi porue zidine i unite ratne strojeve, a stanovnici su se pretvarali kako uklanjaju opkope oko grada, ali opkopi su i dalje bili tamo. Fridrik je poslao izaslanike u Cremu, kako bi ih potaknuo da se poure, a Kremaani su zaprijetili da e ubiti carske glasnike, a da ovi nisu pobjegli, stvarno bi ih ubili. Zatim su u Milano poslani ni manje ni vie nego Rainaldo i jedan dvorski grof kako bi imenovali gradskog naelnika, da se Milanci ne bi pretvarali kako priznaju carska prava, a zatim si sami izabrali konzule. I tamo je malo nedostajalo da ubiju obojicu poslanih, i to ne bilo koje glasnike, nego kancelara carstva i jednog od grofova Palae! Nezadovoljni, Milanci su opsjeli dvorac Trezzo, a njegov garnizon zarobili. Zatim su ponovno napali Lodi, a kada bi mu dirali Lodi caru bi pao mrak na oi. Zato je, kako bi im dao primjer, Cremu pritisnuo opsadom.
U poetku se opsada odvijala prema ratnim pravilima meu kranima. Kremaani su, potpomognuti Milancima, izvodili '    uspjene napade i zarobili mnoge carske vojnike. Kremonjani (koji su tada zbog mrnje prema Kremaanima, zajedno s Pavij-cima i Lodijcima stali na stranu carstva) sagradie vrlo mone strojeve za opsadu - koji su kotali ivota vie opsadnike nego opsjednute, ali tako su se stvari odvijale. Bilo je vrlo lijepih okraja, pripovijedao je s uitkom Poeta, i svi su se sjeali kad je onomad car zatraio od Lodijaca da mu daju dvije stotine praznih baava, napunio ih zemljom i bacio u opkop, zatim ih je dao prekriti zemljom i drvima koje su Lodijci donijeli u vie od dvije tisue teretnih kola, tako da je bilo mogue proi s velikim batovima, ili "makama", kako bi se sruile zidine.
Ali kada se jurialo s najveim od drvenih tornjeva, onim '"U su sagradili Kremonjani, a opsjedani su svojim strojevima
poeli bacati toliko mnogo kamenja da je postojala opasnost da srue toranj, car je izgubio glavu od velika bijesa. Naredio je da uhvate ratne zarobljenike, Kremaane i Milance i dade ih svezati ispred i sa strana tornja. Mislio je kako se, budu li opsjedani pred sobom vidjeli svoju brau, roake, sinove i oeve, nee usuditi gaati. Nije raunao na to koliko je velik bijes Kremaana - onih na zidinama i onih vezanih izvan zidina. Ovi posljednji vikali su svojoj brai neka ne budu u brizi zbog njih, a oni na zidinama, stisnutih zuba, sa suzama u oima, krvnici vlastitih roaka, nastavie gaati toranj ubivi devetoricu svojih.
Milanski uenici pristigli u Pariz zaklinjali su se Baudolinu kako su za toranj bila vezana i djeca, ali ga je Poeta uvjerio da je glasina lana. injenica je daje u tom trenutku ak i car bio potresen i dao je odvezati ostale zarobljenike. Ali Kremaani i Milanci, bijesni zbog naina na koji su skonali njihovi suborci, uhvatie u gradu alemanske i lodijske zatvorenike, stavie ih na bedeme i hladnokrvno ih ubie pred Fridrikovim oima. Ovaj tada dade dovesti pod bedeme dvojicu kremakih zatvorenika, pod zidinama ih je ispitivao kao bandite i krivokletnike, i osudio ih na smrt. Kremaani dadoe na znanje kako e, ako Fridrik objesi njihove, oni objesiti one njegove koje su jo drali kao taoce, a Fridirik odgovori kako bi to ba htio vidjeti i objesi dvojicu zatvorenika. Kao odgovor, Kremaani objesie coram populo sve svoje taoce. Fridrik, koji vie nije mogao rasuivati, naredi 11: i izvedu sve Kremaane koje je jo imao i dade podii mnotvo v|cala ispred grada u namjeri da ih sve objesi. Biskupi i opati pourie na mjesto kazne zaklinjui ga da se on, koji bi morao bili izvorom milosra, ne smije ugledati na pakost svojih nepri-l.ilelja. Fridrik je bio dirnut tim posredovanjem, ali svoju odluku ni|c mogao povui, zbog ega odlui pogubiti barem devetoricu ud lili nesretnika.
K;id je sve to uo, Baudolino je zaplakao. Budui daje po I u li odi bio ovjek mira, pomisao da se njegov vrlo voljeni po-nrliii zaprljao brojnim zloinima navede ga da ostane u Parizu ik'III, .1 na prilino nejasan nain to gaje uvjerilo, iako toga nije liln Nv|cs(an, kako nije kriv to voli caricu. Ponovno je zapoeo |hali ,svc strastvenija pisma i odgovore, od kojih bi ustreptao i
83pustinjak. Osim to ovaj put nije nita pokazao svojim prijateljima.
Osjeajui se ipak krivim, odluio je uiniti neto u slavu svoga gospodara. Oto mu je bio ostavio sveti zavjet da iz tame izvue glasine o Pateru Ivanu. Baudolino se dakle posvetio traenju nepoznatoga Patera, ali - Oto je bio svjedok - sigurno vrlo poznatog.
Budui da su se, zavrivi godine trivija i kvadrivija, Baudolino i Abdul izobrazili u raspravi, najprije su se upitali postoji li uistinu Pater Ivan? Ali o tome se zapoee pitati u okolnostima zbog kojih je Baudolino, dok je to objanjavao Niketasu, bio
suzdran.
Kada je Poeta otputovao, Abdul je ve stanovao s Baudoli-nom. Jedne se veeri Baudolino vratio izvana i zatekao Abdula kako sasvim sam pjeva jednu od najljepih pjesama, u kojoj je prieljkivao susresti svoju daleku princezu, ali iznenada, dok ju je gledao gotovo izbliza, inilo mu se kako hoda natrake. Baudolino nije shvaao je li to zbog glazbe ili zbog rijei, ali lik Bea-trice koji mu se odmah pojavio dok je sluao tu pjesmu, izmicao je njegovu pogledu, iezavajui u nitavilu. Abdul je pjevao, a njegovo se pjevanje nikada nije inilo tako zavodljivim.
Zavrivi pjesmu, Abdul je iscrpljen klonuo. Baudolino se na trenutak pobojao da e se onesvijestiti i nagnuo se nad njim, ali Abdul podie ruku kao da ga smiruje i poe se potiho smijati, sam i bez razloga. Smijao se i drhturio cijelim tijelom. Baudolino je pomislio da ima groznicu, ali Abdul mu ree, stalno se smijui, neka ga ostavi na miru, ve e se on smiriti i kako dobro zna o emu je rije. Na kraju, pritisnut Baudolinovim pitanjima, odluio je priznati svoju tajnu.
"Sluaj, prijatelju moj. Uzeo sam malo zelenoga meda, samo malo. Znam daje to vraje iskuenje, ali ponekad mi treba zbog pjevanja. Sluaj, i nemoj me koriti. Jo dok sam bio djeak, u Svetoj Zemlji sam uo divnu i uasnu priu. Pripovijedale su se bajke o tome kako nedaleko od Antiokije ivi rasa Saracena, koja boravi meu planinama u utvrdi dostupnoj samo orlovima. Njihov se gospodar zvao Aloadin i izazivao je najvei strah i kod
84
saracenskih i kod kranskih prineva. Naime, u sredini njegove tvrave, govorilo se, bijae vrt pun svih vrsta voa i cvijea, kojim su prolazili kanali puni vina, mlijeka, meda i vode, a posvuda naokolo plesale su djevojke neusporedive ljepote. U vrtu su mogli ivjeti samo mladi koje je Aloadin dao ugrabiti i na tom ih je mjestu naslada pouavao uivanju. Kaem uivanju, zato to su, kako sam uo aptati odrasle - i zbog toga je crvenio smeten - te djevojke bile velikodune i spremne zadovoljiti ove goste, priskrbljivale su im neizrecive radosti, i pretpostavljam, iscrpljujue. Naravno, onaj tko bi uao na to mjesto ne bi nipoto htio iz njega izai."
"Nije ni lo taj tvoj Aloadin, ili kako se ve zvae," nasmijao se Baudolino, prelazei vlanom krpom preko prijateljeva ela.
"Tako misli," ree Abdul, "jer ne zna pravu priu. Jednog lijepog jutra jedan od tih mladia probudi se u suncem obasjanu pustom dvoritu, u kojem se nalazio u lancima. Nakon nekoliko dana te patnje biva odveden pred Aloadina, baca mu se pred noge prijetei samoubojstvom i zaklinjui ga da mu vrati naslade bez kojih vie nije mogao. Aloadin mu tada otkrije da je pao u nemilost proroka i naklonost moe povratiti samo ako se pokae spremnim izvriti veliki pothvat. Dao mu je zlatni bode i rekao neka otputuje i uputi se na dvor jednog gospodina, njegova neprijatelja, i ubije ga. Na taj bi nain ponovno mogao zasluiti ono to je elio, a ak i ako u pothvatu pogine, bit e uzdignut u Raj, u svemu i po svemu jednak mjestu iz kojega |c Iskljuen, dapae, jo, i boljem. Eto zato je Aloadin imao vrlo veliku mo i plaio sve prineve iz okolice, maurske ili kranske to ve bijahu, jer su njegovi izaslanici bili spremni na l)llo koju rtvu."
"l);ikle," komentirao je Baudolino, "bolja je jedna od onih ll|rplli krmi u Parizu i njihove djevojke, koje se mogu imati bez iiliianja zaloga. A ti, kakve veze ima ti s tom priom?"
"Imam veze, jer kada sam imao deset godina oteli su me Alomllnovl ljudi. I pet godina ostadoh kod njih."
"I n deset godina si uivao u svim tim djevojkama o kojima 11 il | n IraA? I zatim su te poslali da ubije nekoga? Abdule, to mi  )?", zabrinjavao se Baudolino.
85"Bio sam premlad da bih odmah bio priputen meu blaene mladie i povjerili su me kao slugu jednome eunuhu u tvravi, koji se brinuo za njihova zadovoljstva. Ali sluaj to sam otkrio. Ja u tih pet godina vrtove nikada nisam vidio, jer su mladii bili uvijek u povorci i vezani lancima u tom dvoritu po kojem je tuklo sunce. Eunuh je svakoga jutra iz jednoga ormara uzimao srebrne lonie koji su sadravali kremu gustu kao med, ali zelenkaste boje, prolazio ispred svakog od zatvorenika i hranio ga tom tvari. Oni bi je okusili i zapoinjali sebi samima i drugima priati o svim onim nasladama o kojima govori legenda. Shvaa, provodili su dan otvorenih oiju, smijeei se blaeni. Predveer bi se osjeali umornima, poeli bi se smijati, katkada potiho, katkada prekomjerno, a zatim bi zaspali. Tako sam, polagano odrastajui, shvatio zabludu kojoj ih je Aloadin podvrgao: ivjeli su u lancima obmanuti da ive u Raju, a kako ne bi izgubili to dobro, postajali su sredstvom osvete njihova gospodara. Ako bi se zatim vratili ivi iz svojih pothvata, opet bi zavrili u kladama za sunje, ali bi ponovno vidjeli i osjetili ono to su snivali od zelenog meda." "A ti?"
"Ja sam se jedne noi, dok su svi spavali, ubacio tamo gdje su se uvali srebrni lonii koji su sadravali zeleni med i kuao sam ga. Kuao, kaem? Progutao sam dvije lice i odjednom sam poeo vidjeti udesne stvari..." "Osjeao si se kao u vrtu?"
"Ne, moda su oni sanjali o vrtu, jer im je pri dolasku Aloadin o njemu priao. Vjerujem kako zeleni med ini da vidi ono to u dubini srca eli. Ja sam se zatekao u pustinji, ili bolje u oazi, i vidio sam kako dolazi blistava karavana, deve okiene perjanicama i mnotvo Maura sa arenim turbanima, koji su udarali po bubnjevima i svirali cimbale. A iza njih, na baldahinu kojeg su nosila etvorica gorostasa, dolazila je Ona, princeza. Ne znam ti vie rei kakva je bila, bila je tako... kako to rei... blistava, da se sjeam samo zablijetenosti, zasljepljujuegbljeta-
vila..."
"Ali kakvo je lice imala, je li bila lijepa?" "Nisam joj vidio lice, bila je zastrta koprenom."
86
"Pa onda, u koga si se zaljubio?"
"U nju, zato to je nisam vidio. U srce mi je, ovdje, razumije, ula beskonana milina, enja koja se vie nikada nije ugasila. Karavana se udaljavala prema dinama, shvaao sam da se ta vizija vie nikada nee vratiti, govorio sam sebi kako bih morao slijediti to stvorenje, ali sam se pred jutro poeo smijati; tada sam mislio daje to od radosti, ali je to bio uinak koji izaziva zeleni med kada se njegova mo gasi. Probudio sam se kada je sunce ve bilo visoko i zamalo me eunuh iznenadio jo uspavanog na tom mjestu. Od tada sam si govorio da moram pobjei, kako bih ponovno pronaao daleku princezu."
"Ali, jesi li shvatio daje to samo uinak zelenog meda..."
"Da, vizija je bila iluzija, ali ne i ono to sam ve osjeao u sebi, bila je to prava elja. Kad osjeti elju, ona nije iluzija, ona postoji."
"Ali bila je to elja za iluzijom."
"Alija tada vie nisam elio izgubiti tu elju. Bila je dovoljna da joj se posveti ivot."
Ukratko, Abdul je uspio pronai nain bijega iz utvrde i uspio je doi do svoje obitelji koja ga je ve smatrala izgubljenim. Njegov se otac zabrinuo zbog Aloadinove osvete i udaljio ga je iz Svete Zemlje, poslavi ga u Pariz. Prije nego to je pobjegao od Aloadina, Abdul se bio doepao jednog od lonia zelenoga meda ali, objanjavao je Baudolinu, vie ga nikada nije kuao, zbog straha da e ga prokleta tvar vratiti u onu istu oazu, da do beskonanosti nanovo oivljava svoj zanos. Nije znao bi li mogao odoljeti uzbuenju. Princeza je sad ve bila s njim i nitko mu je vie ne bi mogao oduzeti. Bolje je prieljkivati je kao cilj, nego je posjedovati u lanom sjeanju.
Zatim se, kako je vrijeme prolazilo i kako bi smogao snage za svoje pjesme u kojima je princeza bila tu, prisutna u svojoj udaljenosti, katkada jedva jedvice usuivao kuati med, uzimajui ga vrkom liice onoliko koliko je dostajalo da jeziku dade okus. Imao je kratkotrajne zanose, a tako bijae uinio i te vrerl.
Abdulova je pria zaintrigirala Baudolina i privlaila ga je
87mogunost postizanja makar i kratke vizije u kojoj bi mu se ukazala carica. Abdul mu nije mogao odbiti to kuanje. Baudo-lino je osjetio samo laganu obamrlost i elju za smijanjem. Ali osjetio je uzbuenje duha. udno, ne od Beatrice, nego od Pate-ra Ivana - tako da se zapitao nije li njegov pravi predmet elje to nedostino kraljevstvo, vie nego gospa njegova srca. I tako se te veeri dogodilo da su, Abdul ve gotovo osloboen od uinka meda, a Baudolino blago opijen, ponovo zapoeli raspravljati o Pateru, postavljajui si pitanje o njegovome postojanju. Budui da se inilo kako je mo zelenog meda u tome da moe uiniti opipljivim ono to nikada nije vieno, eto, odluili su da Pater
postoji.
On postoji, donio je odluku Baudolino, zato to nema razloga koji se suprotstavljaju njegovu postojanju. Postoji, sloio se Abdul, zato to je od nekog klerika bio uo kako s one strane zemlje Medijaca i Perzijanaca postoje kranski kraljevi koji se bore s poganima iz tih krajeva.
"Tko je taj klerik?" upita Baudolino zaneseno. "Borone," odgovorio je Abdul. I evo ih kako se dan kasnije dadoe u potragu za Boroneom.
To je bio klerik iz Montbeliarda koji bi, lutajui kao i njemu slini, sada bio u Parizu (i posjeivao biblioteku Svetoga Viktora), a sutra tko zna gdje, zato to se inilo da slijedi svoj plan o kojemu nikada nikome nije govorio. Imao je veliku glavu raupane kose i oi crvene od previe itanja uz svjetlo uljanice, ali izgledao je kao mudra glava. Oarao ih je pri prvom susretu, naravno, u jednoj krmi, postavljajui im otroumna pitanja o kojima bi njihovi uitelji bili potroili dane i dane rasprava: moe li se sperma zalediti, moe li prostitutka zatrud-njeti, zaudara li znoj s glave vie nego znoj s udova, crvene li ui kada se sramimo, rastui li se mukarac vie zbog smrti ili zbog vjenanja svoje ljubljene, moraju li plemii imati visee ui i pogora li se luacima stanje za vrijeme punoga mjeseca. Problem koji gaje najvie intrigirao i u kojem se smatrao uenijim od bilo kojeg drugog filozofa, bilo je pitanje postojanja praznine.
"Praznina," govorio je Borone ve slijepljenih usta, "ne postoji, jer je se priroda uasava. Da ne postoji, oito je i iz filozo-
88
fskih razloga, jer da postoji bila bi ili tvar ili pojava. Materijalna tvar nije, jer bi inae bila tijelo i zauzimala bi prostor, a nije ni bestjelesna tvar jer bi, kao i aneli, bila inteligentna. Nije pojava, jer pojave postoje samo kao atributi tvari. S druge strane, praznina ne postoji zbog fizikih razloga: uzmi cilindrinu posudu..."
"Ali zato te," prekine ga Baudolino, "toliko zanimaju dokazi da praznina ne postoji? Zato ti je vana praznina?"
"Vana je, vana. Zato to praznina moe biti ili meupros-torna, to jest ona meu tijelima na naoj Zemlji, ili protegnuta, s one strane cijeloga svijeta kojega vidimo, zatvorenoga velikom kuglom nebeskih tijela. Kad bi bilo tako, u toj bi praznini mogli postojati drugi svjetovi. Ali ako se dokae da ne postoji me-uprostorna praznina, s jo veim razlogom nee moi postojati ni ona protegnuta."
"Ali zato je tebi vano postoje li drugi svjetovi?"
"Vano je, vano. Jer ako postoje, na bi se Gospodin morao rtvovati u svakome od njih i u svakome posvetiti kruh i vino. Stoga, vrhovni predmet koji je svjedoanstvo i trag toga uda, ne bi bio jedini, nego bi bilo mnogo njegovih kopija. A kakvu bi vrijednost imao moj ivot kada ne bih znao da negdje postoji vrhovni predmet kojega treba pronai?"
"A koji bi to vrhovni predmet bio?"
Ovdje Borone napreac prekine: "Moji posli," govorio je, "stvari koje nisu dobre za ui neupuenih. Ali razgovarajmo o neemu drugom: kada bi bilo drugih svjetova, bilo bi mnogo prvih ljudi, mnogo Adama i mnogo Eva koji su bezbroj puta izvrili istoni grijeh. Dakle bilo bi i mnogo Rajeva zemaljskih iz kojih su bili istjerani. Moete li zamisliti da umjesto jedne tako uzviene stvari kakav je Raj zemaljski moe postojati mnogo njih, kao to postoje mnogi gradovi s rijekom i breuljkom poput onog Svete Genoveve? A Raj zemaljski postoji samo jedan, u nekoj udaljenoj zemlji, s one strane kraljevstva Medijaca i Perzijanaca."
Stigli su do bitnoga i ispriali su Boroneu svoja umovanja o Pateru Ivanu. Da, Borone je od nekog sveenika uo govoriti u kranskim kraljevima s Istoka. Proitao je izvjetaj o posjeti,
89prije mnogo godina, patrijarha iz Indija papi Callistu II. U njemu se prialo o naporu koji je papa uinio kako bi se s njim razumio, zbog vrlo razliitih jezika. Patrijarh je opisao grad Hulnu kroz koji protjee Phvlos, jedna od rijeka koje izbijaju u Raju zemaljskom, koju e drugi zvati Ganges, i gdje se na planini izvan grada uzdie svetite koje uva tijelo apostola Tome. Taje planina bila nepristupana, jer se uzdizala u sredini jezera, ali osam dana godinje voda jezera se povlaila, pa su dobri krani od tamo odozdo mogli ii oboavati tijelo apostola, jo netaknuto kao da uope nije mrtvo, tovie, kako je kazivao tekst, lica sjajna poput zvijezde, crvene brade i kose duge sve do ramena, a odjea mu je izgledala kao daje upravo saivena.
"Nita nam ne govori da je taj patrijarh bio Pater Ivan," oprezno zakljui Borone.
"Ne, sigurno," odvrati Baudolino, "ali nam govori kako se naokolo ve odavno pria o nekom udaljenom kraljevstvu, blaenom i nepoznatom. Sluaj, u svojoj Historia de duabus civi-tatibus, moj najdrai biskup Oto izvjeuje daje Ugo iz Gabale rekao kako je Ivan, nakon pobijede nad Perzijancima, nastojao uputiti pomo kranima iz Svete Zemlje, ali se morao zaustaviti na obalama rijeke Tigris jer nije imao brodova kojima bi prebacio svoje ljude. Dakle, Ivan ivi s one strane Tigrisa. U redu? Ali neobino je to su to svi morali znati jo i prije nego stoje Ugo o tome govorio. Proitajmo dobro ono stoje pisao Oto, koji nije pisao sluajno. Zato bi ikada taj Ugo morao ii objanjavati papi razloge zbog kojih Ivan nije mogao pomoi kranima iz Jeruzalema, kao da gaje morao opravdavati? Jer mu je oigledno netko u Rimu hranio tu nadu. A kada Oto govori kako Ugo imenuje Ivana, zapisuje: sic enim eum nominare solent, kako su ga obiavali zvati. to znai ta mnoina? Oigledno ne samo Ugo, nego i drugi solent, obiavaju - pa su dakle obiavali ve i u ona vremena - tako ga nazivati. Oto uvijek pie kako Ugo tvrdi da se Ivan, kao i Mudraci od kojih potjee, elio uputiti u Jeruzalem, ali onda ne pie daje Ugo ustvrdio kako u tome nije uspio, nego/ertur, kae se i da su neki drugi, u mnoini, asserunt, uvjeravali da u tome nije uspio. Uimo od naih uitelja da nema boljeg dokaza istine," zakljuivao je Baudolino, "od neprekidnosti tradicije."
90

Abdul apnu Baudolinu na uho kako je moda i biskup Oto povremeno uzimao zelenoga meda, ali ga Baudolino munu laktom po rebrima.
"Ja jo nisam shvatio zato je taj Pater toliko znaajan za vas," rekao je Borone, "ali ako treba traiti, neka to ne bude uzdu rijeke koja dolazi iz Raja zemaljskog, nego u samom Raju zemaljskom. I o tome bih imao mnogo toga za ispriati..."
Baudolino i Abdul su pokuali natjerati Boronea da kae neto vie o Raju zemaljskom, ali Borone je ve previe zloupotrijebio bave iz Tri kandelabra i govorio je kako se vie niega ne sjea. Kao da su pomislili na istu stvar, a da jedan drugome nita nisu rekli, dvojica prijatelja uhvatie Boronea ispod pazuha i odvedoe ga u svoju sobu. Tamo mu Abdul, iako tedljivo, ponudi neto malo zelenoga meda, vrak liice, a drugi vrak po-dijelie meu sobom. Borone, nakon trenutka zapanjenosti, ogledavajui se naokolo kao da ne shvaa dobro gdje je, ugleda neto od Raja.
Govorio je i pripovijedao o izvjesnom Tugaldusu, koji je ini se razgledao i Pakao i Raj. Nije vrijedilo truda priati kakav je bio Pakao, ali Raj je bio mjesto puno milosra, ugode, radosti, potenja, ljepote, svetosti, sloge, jedinstva, milosti i vjenosti bez kraja, zatien zlatnim zidom, a prelazei na onu stranu zamjeivale su se mnoge stolice ukraene dragim kamenjem, na kojima su sjedili mukarci i ene, mladi i stari, odjeveni u svilene stole, lica blistavih poput sunca i kose od najieg zlata, i svi su pjevali aleluja itajui knjigu ukraenu minijaturama zlatnih slova.
"Sada," govorio je Borone razborito, "u Pakao mogu ii svi, dovoljno je to htjeti, a ponekad se onaj koji je tamo bio vrati togod ispriati, u obliku zloduha, vampirice ili druge neugodne vizije. Ali moe li se stvarno vjerovati da onaj tko je te stvari vidio bude priputen u Raj nebeski? Da se to i bilo dogodilo, iva dua ne bi nikada imala dovoljno bestidnosti to ispriati, zato to bi skromna i potena osoba neke tajne trebala zadrati za sebe."
"Dao Bog da se na licu zemlje nikada ne pojavi bie toliko nagrizeno tatinom," komentirao je Baudolino, "da se pokae nedostojnim povjerenja koje mu je Gospodin udijelio."
91"Dakle," rekao je Borone, "sigurno ste uli priu o Aleksan-dru Velikome, koji je stigao na obalu Gangesa i obreo se uz bedem koji je slijedio tok rijeke, ali nije imao nikakvih vrata i nakon tri dana plovidbe vidio je u zidu mali prozor na kojemu se pomolilo lice starca; putnici zatraie da grad plati danak Aleksandru, kralju kraljeva, ali starac odgovori kako je to grad blaenih. Nije mogue daje Aleksandar, veliki kralj, ali poganin, stigao u nebeski grad, pa je tako ono to su on i Tugaldus vidjeli bio Raj zemaljski. Ono to ja vidim ovoga trena..." "Gdje?"
"Tamo," i pokazivao je kut sobe. "Vidim mjesto gdje rastu ubave i zelene livade, ukraene cvijeem i miriljivim travama, dok naokolo posvuda lebdi ugodan miris, i udiui ga ne osjeam vie nikakvu elju za hranom ili piem. Tu je prekrasna livada s etiri mukarca asnoga izgleda, sa zlatnim krunama na glavama i granama palme u rukama... ujem pjesmu, zamjeujem miris melema, o moj Boe, osjeam u ustima slatkou kao od meda... Vidim kristalnu crkvu s oltarom u sredini iz kojega izlazi voda bijela kao mlijeko. Na sjevernoj strani crkva izgleda poput dragog kamena, na junoj je strani boje krvi, na zapadu bijela kao snijeg, a iznad nje trepere bezbrojne zvijezde, sjajnije od onih koje se vide na naem nebu. Vidim mukarca kose bijele kao snijeg, pernatog kao ptica, oi mu se gotovo i ne primjeuju, onako prekrivene snjenim obrvama koje se sputaju. Prstom mi pokazuje drvo koje nikada ne stari, a onoga tko sjedi u njegovoj sjeni iscjeljuje od svake bolesti, a zatim jedno drugo, listova u svim duginim bojama. Ali zato veeras vidim te
stvari?"
"Moda si ih negdje proitao, a vino je uinilo da ti se ponovno pojave na pragu due," rekao je tada Abdul. "Taj krepostan ovjek koji je ivio na mom otoku bio je Sveti Brandan, plovio je morem sve do posljednjih granica zemlje i otkrio je otok posve prekriven zrelim groem, jednim plavim, drugim ljubiastim i treim bijelim, sa sedam udesnih fontana i sedam crkava, jednom iz kristala, drugom iz granata, treom iz safira, etvrtom iz topaza, petom iz rubina, estom iz smaragda, sedmom iz koralja, svaka sa po sedam oltara i sedam svjetiljaka. A ispred
92
crkve, u sredini trga, uzdizao se stup iz kalcedona koji je na vrhu imao kota pun praporaca koji se okretao."
"Ne, ne, ovo moje nije otok," usplamtio je Borone, "to je zemlja blizu Indije, gdje vidim ljude uiju veih od naih i dvostruka jezika, tako da odjednom mogu razgovarati s dvije osobe. A kolike su ljetine, ini se kao da tamo rastu same od sebe..."
"Sigurno," tumaio je Baudolino, "ne zaboravimo kako je nakon Egzodusa Bojemu narodu bila obeana zemlja u kojoj teku med i mlijeko."
"Ne brkajmo stvari," govorio je Abdul, "ona iz Egzodusa je obeana zemlja, i to obeana nakon pada, dok je Raj zemaljski bio zemlja naih pradjedova prije pada."
"Abdule, nismo u disputatio. Ovdje nije rije o utvrivanju mjesta na koje emo ii, nego o razumijevanju kakvo bi trebalo biti idealno mjesto u koje bi svatko elio poi. Ako takve divote jesu postojale i jo postoje, ne samo u Raju zemaljskom, nego i na otocima na koje Adam i Eva nikada nisu stupili nogom, oito je kako bi Ivanovo kraljevstvo trebalo prilino nalikovati tim mjestima. Pokuavamo shvatiti kakvo je kraljevstvo izobilja i kreposti, gdje ne postoje la, pohlepa, pohota. Zato bi se inae tome trebalo teiti kao prema kranskom kraljevstvu u pravom smislu rijei?"
"Ali bez pretjerivanja," preporuivao je mudro Abdul, "inae nam vie nitko ne bi vjerovao; hou rei, vie nitko ne bi vjerovao daje mogue otii tako daleko."
Rekao je "daleko". Do malo prije Baudolino je vjerovao kako je, zamiljajui Raj zemaljski, Abdul barem na jedno vee zaboravio svoju nemoguu strast. Ali nije. Uvijek je na nju mislio. Vidio je Raj, ali je tamo traio svoju princezu. Poeo je mrmljati, dok je malo po malo nestajao uinak meda: "Moda emo jednog dana tamo poi, langan lijom son long en mai, zna, kada su dani dugi u svibnju..."                                                . . ,.
Borone se poeo tiho smijati.
"Eto gospodine Niketas," ree Baudolino, "kada nisam bio plijenom napasti ovoga svijeta, posveivao sam noi zamiljanju drugih svjetova. Malo uz pomo vina, malo uz pomo toga zele-
93noga meda. Nema nieg boljeg od zamiljanja drugih svjetova," ree, "kako bi se zaboravilo koliko je bolan onaj u kojemu ivimo. Barem sam tada tako mislio. Nisam jo bio shvatio da, zamiljajui druge svjetove, zavri tako da promijeni i ovaj."
"Za sada pokuajmo ivjeti vedro u ovome, kojega nam je boja volja dodijelila," ree Niketas. "Evo nai su nam neusporedivi enovljani priredili neke divote nae kuhinje. Kuaj ovu juhu od raznih riba, iz mora i rijeke. Moda dobre ribe imate i u vaim krajevima, iako pretpostavljam kako im vaa silna hladnoa ne doputa da narastu tako bujne kao u Propontidi. Mi juhu zainjamo lukom namoenim u maslinovo ulje, komoraem, drugim travama i s dvije ae suha vina. Prelij je preko ovih kriki kruha, a moe si staviti i avgolemona, to je ovaj umak od utanjaka jaja i limunova soka, ublaen s malice juhe. Vjerujem da su tako jeli Adam i Eva u Raju zemaljskom. Ali prije istonoga grijeha. Kasnije su se moda zadovoljili time da jedu fileke, kao u Parizu."
94
9.
 cara i
c ari cm
Baudolino je, izmeu ne ba jako ozbiljnog uenja i matanja o rajskom vrtu, u Parizu proveo ve etiri zime. Bio je eljan vidjeti Fridrika, jo i vie Beatrice, koja je u njegovu uznemirenom duhu ve bila izgubila sve zemaljske crte lica i postala stanovnicom onoga Raja, kao i Abdulova daleka princeza.
Jednoga dana Rainaldo od Poete zatrai odu caru. Poeta, oajan i pokuavajui dobiti na vremenu govorei svome gospodaru kako eka pravo nadahnue, posla Baudolinu poziv upomo. Baudolino napisa sjajnu pjesmu Salve mundi domine, u kojoj je Fridrik bio stavljen iznad svih drugih kraljeva i koja je govorila kako je njegov jaram najslai. Nije se usudio poslati je preko glasnika i naumio je vratiti se u Italiju, gdje su se u meuvremenu bile dogodile brojne stvari, koje se trudio ukratko izloiti Niketasu.
"Rainaldo je svoj ivot posvetio stvaranju slike cara kao gospodara svijeta, princa mira, izvora svakog zakona koji ne podlijee nijednome, rex et sacerdos istodobno, kao Melchisedeq, pa stoga nije mogao ne sukobiti se s papom. Tada, u vrijeme opsade Creme, umro je papa Hadrijan, onaj koji je bio okrunio Fridrika u Rimu i veina kardinala izabrala je kardinala Bandi-nellija kao Aleksandra III. Za Rainalda je to bila nesrea, jer je s Bandinellijem bio ba kao pas i maka, a taj nije poputao po pitanju papinskog primata. Ne znam to je Rainaldo skovao, ali uspio je postii da neki kardinali i ljudi iz senata izaberu drugoga papu, Viktora IV, kojim su on i Fridrik mogli upravljati kako nii htjeli. Naravno, Aleksandar III. je odmah ekskomunicirao i
95Fridrika i Viktora, i nije bilo dovoljno samo rei kako Aleksandar nije pravi papa, pa stoga njegova ekskomunikacija nita ne vrijedi, zato to su s jedne strane kraljevi Francuske i Engleske bili skloni priznati ga, a s druge strane, za talijanske je gradove bila blagodat imati papu koji govori kako je car otpadnik pa mu stoga vie nitko nije duan biti poslunim. Osim toga, stizale su vijesti kako Aleksandar neto kuje s vaim basileusom Manue-lom, traei neko carstvo vee od onog Fridrikovog na koje bi se oslonio. Ako je Rainaldo htio da Fridrik bude jedini sljednik rimskoga carstva, morao je pronai vidljivi dokaz porijekla. Eto zato je zaposlio ak i Poetu."
Niketas se trudio pratiti Baudolinovu priu, godinu po godinu. Izgledalo mu je kako ne samo da njegov svjedok pomalo brka to se dogodilo prije, a to poslije, nego je izgledalo i da se Fridrikovi doivljaji ponavljaju uvijek jednaki, pa vie nije shvaao kada su Milanci ponovno uzeli oruje, kada su ponovno zaprijetili Lodiju, kada se car ponovno spustio u Italiju. "Daje ovo kronika," govorio je, "dostajalo bi nasumce uzeti jednu stranicu i tu bi se uvijek nalo istih pothvata. Izgleda kao daje to jedan od onih snova u kojima se uvijek ponavlja ista pria, a ti se moli da se probudi."
Kako bilo da bilo, Niketasu se inilo da shvaa kako su Milanci ve dvije godine ponovno stvarali potekoe Fridriku, to neugodnostima to okrajima, pa je sljedee godine car, uz pomo Novare, Astija, Vercellija, markiza od Monferrata, marki-za od Malaspine, grofa od Biandratea, Coma, Lodija, Bergama, Cremone, Pavije i jo nekih, nanovo postavio opsadu Milana. Jednoga lijepoga proljetnog jutra Baudolino je, sad ve dvadese-togodinjak, sa Salve mundi domine za Poetu i svojom prijepis-kom s Beatrice, koju nije elio ostaviti u Parizu na milost i nemilost lupea, stigao pred zidine toga grada.
"Nadam se da se Fridrik u Milanu ponaao bolje nego u Cre-mi," ree Niketas.
"Jo gore, sudei po onome to sam uo govoriti kad sam dolazio. Dao je iskopati oi estorici zatvorenika iz Melza i Ron-catea, a jednome je Milancu iskopao samo jedno oko, kako bi ostale ponovno odveo u Milano, ali mu je umjesto toga odrezao
96
nos. A kada bi uhvatio nekoga tko pokuava unijeti trgovaku robu u Milano, dao bi mu odrezati ruke."
"Dakle, vidi da je i on vadio oi!"
"Ali obinim ljudima, a ne gospodi, kao vi. I to svojim neprijateljima, ne svojim roacima!"
"Opravdava li ga?"
"Sada da, onda ne. Tada sam bio ozlojeen. Nisam ga htio ak ni susresti. Ali ipak sam morao otii iskazati mu potovanje, nisam to mogao izbjei."
Kako gaje ugledao nakon mnogo vremena, car gaje veoma radostan upravo namjeravao zagrliti, ali Baudolino se nije mogao svladati. Uzmaknuo je, zaplakao, rekao mu daje zao i kako si ne moe umiljati da je izvor pravde ako se ponaa kao nepravedan ovjek, i da se srami to mu je sin.
Da mu je to rekao bilo tko drugi, Fridrik bi mu dao iupati ne samo oi i nos, nego i ui. Umjesto toga bio je pogoen Bau-dolinovim bijesom, pa se on, car, pokuao opravdati. "To je bila pobuna, pobuna protiv zakona, Baudolino, a ti si bio prvi koji mi je rekao da sam ja zakon. Ne mogu oprostiti, ne mogu biti dobar. Moja je dunost biti nemilosrdan. Zar misli da mije to drago?"
"Jest, drago ti je, oe moj; jesi li morao poubijati sve one ljude prije dvije godine u Cremi, i obogaljiti one druge u Milanu, ne u borbi nego hladnokrvno, za inat, iz osvete, zbog uvrede?"
"A, ti prati moje pothvate, kao da si Rahewino! Onda znaj kako to nije bio inat nego primjer. To je jedini nain da pokori ovu neposlunu djecu. Misli li da su Cezar i August bili milosti-vlji? Zna li ti, Baudolino, to je rat? Ti koji izigrava velikoga mudrijaa u Parizu, zna li da te, kada se vrati, elim na dvoru medu svojim ministerijalcima, a moda u te uiniti ak i vitezom? Misli li kako e jahati sa svetim rimskim carem bez pr-I|;mi|;i ruku? Gadi ti se krv? Onda mi to reci i dat u te zarediti. Ali onda e morati biti neporoan, pazi dobro, a priali su mi Ivojr dogodovtine u Parizu, pa te nekako i ne vidim kao redovnika, (Idjc si stekao taj oujak? udim se to ga ima na licu, a nr na .stranjici!?"
97"Tvoje su ti uhode ispriale prie o meni u Parizu, a ja sam bez potrebe za uhodama posvuda uo prepriavati jednu lijepu priu o tebi u Hadrijanapolisu. Bolje su moje prie s parikim muevima, nego tvoje s bizantskim sveenicima."
Fridirh se ukoio i problijedio. Dobro je znao o emu govori Baudolino (koji je to bio doznao od Ota). Kada je jo bio vojvoda od vapske, uzeo je kri i sudjelovao u drugom prekomorskom pohodu, kako bi pruio pomo kranskom kraljevstvu Jeruzalema. I dok je kranska vojska s mukom napredovala, kod Hadrijanapolisa su jednog od njenih plemia, koji se bio udaljio od vojske, napali i ubili, moda mjesni banditi. Izmeu Latina i Bizantinaca ve je bilo mnogo napetosti i Fridrik ovaj neugodni dogaaj shvati kao teku uvredu. Kao u Cremi, njegov bijes postade neukrotivim: nasrnuo je na oblinji samostan i sasjekao sve sveenike.
Epizoda je ostala kao mrlja na Fridrikovu imenu; svi su se pretvarali da su je zaboravili, ak ju je i Oto preutio u Gesta Friderici, spominjui odmah potom kako je mladi vojvoda bio izbavljen od silne poplave nedaleko Konstantinopola - znak da mu nebo nije oduzelo svoju zatitu. Jedini koji nije zaboravio bio je Fridrik, i rana od tog zlog djela nije nikada zarasla, to je dokazala i njegova reakcija. Od blijedog kakav je bio, postade crven, pograbi bronani svijenjak i baci se na Baudolina kao da e ga ubiti. Jedva jedvice se suzdra, spusti oruje kad gaje ve pograbio za odjeu, te mu ree stisnutih zuba: "Za sve vragove Pakla, ne reci vie nikada ono to si rekao!" Zatim izae iz atora. Na pragu se okrene na trenutak: "Otii iskazati poast carici, a onda se vrati meu one enskice od tvojih parikih klerika."
"Pokazat u ja tebi jesam li enskica, pokazat u ti to znam raditi," mozgao je Baudolino naputajui logor, a ni sam nije znao to bi to mogao uiniti, osim to je osjeao kako mrzi svoga pooima i elio mu je uiniti neto naao.
Jo bijesan, doao je do Beatricinog konaka. Uljudno poljubi skut haljine, zatim ruku carice, a ona se zapanji zbog oiljka, zabrinuto postavljajui pitanja. Baudolino nehajno odgovori kako je to bio okraj s nekim ulinim razbojnicima, stvari koje
98
se dogaaju onome tko putuje po svijetu; Beatrice ga pogleda s divljenjem i treba rei kako je taj dvedesetogodinjak, lavovskog lica koje je zbog oiljka postalo jo muevnije, ve bio onakav za kakvog se obiava rei: lijep vitez. Carica ga potakne da sjedne i ispria svoje posljednje dogodovtine. Dok je carica vezla, nasmijana, sjedei ispod draesna baldahina, on se uurio pokraj njenih nogu i priao, i ne znajui to govori, samo da smiri svoju napetost. Ali, malo pomalo, kako je priao, kriomice je promatrao, odozdo prema gore, njeno prelijepo lice i ponovno osjetio sve strasti tih godina - ali svih zajedno, ustostruenih - sve dok mu Beatrice nije rekla, uz jedan od svojih najzavodlji-vijih osmijeha: "Ali nisi pisao onoliko koliko sam ti naredila i koliko bih eljela."
Moda je to rekla s uobiajenom sestrinskom briljivou, moda je to bilo samo zbog poticanja razgovora, ali Beatrice nije mogla rei nita, a da njene rijei Baudolinu ne budu istodobno i melem i otrov. Rukama koje su drhtale izvue iz njedara svoja pisma njoj i njezina njemu i pruajui ih proapta: "Ne, pisao sam, i to mnogo, a ti si mi, Gospo, odgovarala."
Beatrice nije razumijela, uzela je listove i poela ih itati u pola glasa, kako bi bolje mogla dokuiti taj dvostruki rukopis. Daudolino je na dva koraka od nje krio ruke znojei se, govorio si je kako je bio lud, kako e ga ona potjerati pozivajui svoje slraare, htio je imati oruje kako bi si ga zario u srce. Beatrice Je nastavljala itati, njeni su obrazi sve vie dobivali boju, glas |o| je treperio dok je sricala te uarene rijei, kao da slui bogohulnu misu; ustala je, dva puta je izgledalo kao da tetura, dva I uila je udaljila Baudolina koji je stupio naprijed daje podupre, /.Hini jedva ujno ree: "O djeae, djeae, to si uinio?"
Baudolino se ponovno priblii kako bi joj uzeo te listove ii uke, sav drhtav, sva drhtava ona isprui ruku kako bi mu |Mi/t|;ulila zatiljak, on joj okrene profil, jer se nije usuivao pogledati je u oi, a ona mu jagodicama pomiluje oiljak. Kako bi Izlijetao i taj dodir, on ponovno okrene glavu, ali ona se ve pre-vInc pribliila i naoe se nosom uz nos. Baudolino stavi ruke l/.ti leda, kako bi sprijeio zagrljaj, ali su se njihove usne ve bile ilulnkle, a nakon to su se dotakle malo su se rastvorile, tako da
99su se na tren, samo jedan tren od vrlo malo njih koliko je potrajao taj poljubac, preko pritvorenih usana dotakli i jezici.
Kada je zavrila ta munjevita vjenost, Beatrice se povue, sada bijela kao bolesnica, zurei Baudolinu u oi i oporo mu ree: "Za sve svece Raja, nemoj vie nikada uiniti ovo to si uinio."
Rekla je to bez ljutnje, gotovo bez osjeaja, kao da e se upravo onesvijestiti. Zatim su joj se oi ovlaile i dodala je, blago: "Molim te!"
Baudolino klekne, elom gotovo dotiui pod i izae ne znajui kamo ide. Kasnije je shvatio kako je u samo jednom trenutku poinio etiri zloina: uvrijedio je velianstvo carice, uprljao se preljubom, izdao povjerenje svoga oca i popustio sramotnoj napasti osvete. "Osveta?" pitao se, "Da Fridrik nije izvrio ono klanje ne bi me bio uvrijedio, a ja u svome srcu ne bih bio iskusio osjeaj mrnje, ali bih li svejedno uinio ono to sam uinio?" Pokuavajui izbjei odgovor na to pitanje, shvatio je kako bi, ako bi odgovor bio onakav kakvoga se bojao, tada poinio peti i najgori od grijehova - neizbrisivo uprljao krepost vlastitoga idola samo da zadovolji svoju mrnju i u bijedno orue pretvorio ono to je postalo svrhom njegova postojanja.
"Gospodine Niketas, ta me sumnja pratila mnoge godine, iako nisam uspijevao zaboraviti srceparajuu ljepotu onog trenutka. Bio sam sve zaljubljeniji, ali ovaj put bez ikakve nade, ak i u snovima. Jer, ako sam elio bilo kakav oprost, njezin je lik morao nestati i iz mog sna. Naposljetku, rekao sam si tijekom mnogih i dugih besanih noi, imao si sve i ne moe drugo eljeti."
No se sputala na Konstantinopol, a nebo se vie nije rumenilo. Poar se ve poeo gasiti i samo se na nekim breuljcima grada vidjelo kako se povremeno pojavljuje, ne plamen, nego ar. Niketas je u meuvremenu naruio dva pehara slatka vina. Baudolino gaje pijuckao oiju izgubljenih u praznini. "To je vino s Thasosa. U zemljanu se posudu stavi krema od krup-nika pokropljena medom. Potom se jako i mirisno vino mijea s jednim lakim. Slatko je, zar ne?" upita ga Niketas. "Da, vrlo
100
slatko," odgovori mu Baudolino, koji je izgledao kao da misli na neto drugo. Zatim odloi pehar.
"Te sam se veeri," zakljuio je," zauvijek odrekao osuivanja Fridrika, jer sam se osjeao vie krivim od njega. Je li gore odrezati neprijatelju nos ili poljubiti u usta enu svoga dobroinitelja?"
Dan kasnije ode zatraiti oprost od svog pooima, zbog grubih rijei koje mu je bio izrekao i pocrveni primijetivi kako je Fridrik taj koji osjea grizoduje. Car ga zagrli, ispriavajui se zbog svoje ljutnje i govorei kako mu je, od stotine laskava-ca koje ima oko sebe, drai sin poput njega, koji mu je kadar rei kada pogrijei. "ak ni moj ispovjednik nema hrabrosti to uiniti," ree mu smijui se. "Ti si jedina osoba u koju se pouz-dajem."               -
Baudolino je poeo plaati svoj zloin, gorei od srama.
101 posvcu\c
Baudolino je stigao pred Milano kada su se Milanci, i zbog unutarnjih razdora, ve prestali odupirati. Na kraju su poslali izaslanstva ne bi li ugovorili predaju, a uvjeti su i dalje bili oni isti utvreni na saboru u Roncagli, to jest kao daje etiri godine kasnije, uz tolike mrtve i sva pustoenja, jo uvijek sve bilo kao etiri godine ranije. Ili jo bolje, bila je to predaja sramnija od one prethodne. Fridrik je ponovno htio udijeliti svoj oprost, ali Rainaldo je nemilosrdno raspirivao vatru. Trebalo je dati lekciju koju e svi upamtiti, a trebalo je dati i zadovoljtinu gradovima koji su se borili uz cara, ne zbog ljubavi prema njemu, nego zbog mrnje prema Milanu.
"Baudolino," ree car, "ovoga se puta nemoj ljutiti na mene. Ponekad ak i car mora raditi ono to trae njegovi savjetnici." I doda tihim glasom: "Vie se bojim toga Rainalda nego Milanaca." Tada naredi da Milano bude zbrisan s lica zemlje i da iz grada izae sva eljad, i mukarci i ene.
Polja oko grada sada su vrvjela Milancima koji su se motali bez cilja, neki su se sklonili u oblinje gradove, drugi su ostali utaboreni ispred zidina, nadajui se kako e im car oprostiti i dopustiti da uu. Padala je kia, izbjeglice su nou drhtale od hladnoe, djeca su se razbolijevala, ene su plakale, mukarci su stajali razoruani i potiteni uzdu rubova cesta, podiui pesnice prema nebu, budui daje bilo uputnije proklinjati Svemoguega nego cara, jer je car imao svoje ljude koji su kruili naokolo i pitali za razloge previe estokih prituaba.
Fridrik je najprije pokuavao unititi nepokorni grad palei ga, zatim pomisli kako je bolje ostaviti stvar u rukama Talijana,
102
koji su Milano mrzili vie nego on. Lodijcima je dodijelio zadau da unite cijela istona vrata, koja su se zvala vrata Renza, Kre-monjanima da razvale Rimska vrata, Pavijcima neka uine da na Tiinskim vratima ne ostane ni kamen na kamenu, Novarani-ma da sa zemljom sravne Vercellinska vrata, Komljanima da uklone Comska vrata, a onima iz Seprija i Martesane da od Novih vrata naprave samo ruevinu. Zadaa koja se jako svidjela graanima tih gradova, koji, tovie, platie caru mnogo novaca kako bi mogli uivati u povlastici da vlastitom rukom podmire svoje raune s poraenim Milanom.
Dan nakon poetka ruenja, Baudolino se izloio pogibelji i uao unutar zidina. Na nekim se mjestima nije vidjelo nita, osim ogromnog oblaka praine. Kad bi se ulo u taj oblak, ovdje su se razaznavali neki koji su vezali proelje velikim konopcima i skladno ih vukli, sve dok se ono ne bi sruilo, ondje su drugi strunjaci zidari udarali pijucima po krovu jedne crkve sve dok ne bi ostala otkrivena, a zatim su velikim batovima razbijali zidove, ili su upali stupove umeui klinove u osnovu.
Baudolino provede nekoliko dana kruei opustoenim ulicama i vidje kako pada zvonik glavne crkve, a drugog tako lijepog i silnog nije bilo u Italiji. Najmarljiviji su bili Lodijci, koji su eznuli jedino za osvetom: oni su prvi svoj dio sravnili sa zemljom, a zatim su otrali pomoi Kremonjanima ukloniti Rimska vrata. Ipak Pavijci su se inili najstrunijima, nisu udarali nasumce i gospodarili su svojim bijesom: mrvili su buku tamo gdje je kamenje njome bilo povezano, ili su kopali temelje zidina, a ostalo bi se ruilo samo.
Ukratko, za onoga tko nije shvaao to se tu upravo zbiva, Milano se doimao ivahnom radionicom, gdje je svatko ustro radio slavei Gospodina. Osim to se inilo kako vrijeme ide na-Irake, izgledalo je kao da iz niega nastaje novi grad, ali umjesto toga stari je grad upravo postajao prahom i golom zemljom. Praen tim mislima, Baudolino se na dan Uskrsa, kad je car zakazao velike proslave u Paviji, pourio otkriti mirabilia urbis Mediolani, prije nego to Milana vie ne bude. Tako se dogodilo da je naiao na prekrasnu, jo netaknutu baziliku i da )< u okolici ugledao neke Pavijce koji su vrlo radino zavravali
103ruenje palae, iako je bio zapovijeen blagdan. Od njih je saznao da je to bazilika Sant'Eustorgio i da e se sljedeega dana pobrinuti i za nju: "Previe je lijepa da bi je se ostavilo, zar ne?" ree mu uvjerljivo jedan od ruitelja.
Baudolino ue u lau bazilike, svjeu, tihu i praznu. Netko je ve otetio oltare i bone kapelice, a neki psi pristigli tko zna otkuda, kad su pronali to ugodno mjesto od njega uinie svratiste, piajui po podnoju stupova. Pokraj glavnog oltara motala se tuna krava. Bila je to lijepa ivotinja i Baudolino je imao priliku razmisliti o mrnji koja je sokolila ruitelje grada, koji su zanemarili ak i tako poeljan plijen samo da bi grada to prije nestalo.
U bonoj kapelici, pokraj kamenog sarkofaga, ugleda staroga kapelana koji je isputao jecaje oaja, ili bolje, cvilio kao ranjena ivotinja; lice mu je bilo bjelje od bjeloonica oiju, a njegovo bi vrlo mravo tijelo zadrhtalo pri svakom jauku. Baudolino mu pokua pruiti pomo, nudei mu ploku vode koju je imao sa sobom. "Hvala, dobri kranine," ree starac, "ali sad mi ne preostaje nita drugo doli ekati smrt."
"Nee te ubiti," ree mu Baudolino, "opsada je gotova, mir potpisan, oni vani samo hoe sruiti tvoju crkvu, a ne oduzeti tebi ivot."
"A to e biti moj ivot bez moje crkve? To je pravedna kazna neba, jer sam zbog ambicije, prije mnogo godina, htio da moja crkva bude najljepa i najslavnija od svih i poinio sam grijeh."
Kakav je grijeh mogao poiniti taj jadni starac? Baudolino gaje to upitao.
"Prije mnogo godina jedan mi je istonjaki putnik predloio da kupim najdivnije relikvije kranstva, netaknuta tijela triju Mudraca."
"Sveta tri kralja? Sve trojice? Cijelih?"
"Trojice, Mudraca i to cijelih. Izgledaju ivi, hou rei da izgledaju kao netom umrli. Znao sam da to ne moe biti istina, jer o Mudracima govori samo jedno Evanelje, ono Matijino, i to vrlo malo. Ne govori koliko ih je bilo, odakle su dolazili, jesu li bili kraljevi ili mudraci... Kae samo da stigoe u Jeruzalem slijedei zvijezdu. Ni jedan kranin ne zna odakle su doli i
104
kamo su se vratili. Tko bi mogao pronai njihov grob? Zbog to- ? ga se nikada nisam usudio rei Milancima da sam tajio to bla- \ go. Bojao sam se kako e zbog pohlepe iz toga izvui priliku da privuku vjernike iz cijele Italije, dobivajui novac za lanu relikviju..."
"Dakle nisi zgrijeio."
"Jesam zgrijeio, jer sam ih drao sakrivene na ovom pos-,., veenom mjestu. Stalno sam oekivao neki znak s neba, a on nije doao. Sada neu da ih pronau ovi vandali. Mogli bi si razdijeliti ove posmrtne ostatke kako bi izvanrednom au odlikovali neke od ovih gradova koji nas danas unitavaju. Molim te, uini da nestane svaki trag moje nekadanje slabosti. Neka ti netko pomogne, doi do veeri preuzeti ove nesigurne relikvije, uini da nestanu. S malo napora osigurat e si Raj, to mi se ne ini malenkou."
"Vidi, gospodine Niketas, tada sam se sjetio kako je Oto o Mudracima govorio u vezi s kraljevstvom Patera Ivana. Da ih je taj jadni kapelan bio pokazao takvima kao da su doli niotkuda, zacijelo mu nitko ne bi povjerovao. Ali, da bi relikvija bila prava, je li stvarno morala potjecati od sveca ili dogaaja ijim je dijelom bila?"
"Zasigurno ne. Mnoge relikvije koje se uvaju ovdje u Kon-stantinopolu vrlo su sumnjiva podrijetla, ali vjernik koji ih ljubi osjea kako iz njih struje natprirodni mirisi. Vjera je ta koja ih ini istinitima, a ne ine one istinitom vjeru."
"Upravo tako. I ja sam mislio kako relikvija vrijedi ako nae svoje pravo mjesto u pravoj prii. Izvan prie o Pateru Ivanu, ti su Mudraci mogli biti obmana trgovca sagovima, a unutar istinite prie o Pateru postaju sigurnim svjedoanstvom. Vrata nisu vrata ako uokolo nema palae, inae bi bila samo otvor, to to govorim, ak ni to, jer praznina bez punine koja je okruuje nije ni praznina. Tada shvatih kako imam priu unutar koje Mudraci mogu neto znaiti. Pomislih, ako ve moram rei neto o Ivanu kako bih caru otvorio puteve Istoka, moj bi dokaz pojaalo posjedovanje potvrde o Mudracima, koji su sigurno potjecali s Isloka. Ta su jadna tri kralja spavala u svome sarkofagu i puta-
105la da Pavijci i Lodijci u komade razore grad koji ih je ugostio i ne znajui to. Nisu mu nita dugovali, bili su tu u prolazu, kao u nekoj gostionici, u oekivanju da odu negdje drugdje, konano, po prirodi su bili svjetske skitnice, nisu li se pokrenuli tko zna otkuda kako bi slijedili zvijezdu? Na meni je bio red da tim trima tijelima dam novi Betlehem."
Baudolino je znao kako dobra relikvija moe promijeniti sudbinu grada, uiniti da postane metom neprekidnog hodoaa te pretvoriti upnu crkvu u svetite. Koga su mogli zanimati Mudraci? Padne mu na pamet Rainaldo: dobio je nadbiskupiju u Kolnu, ali je jo morao otii tamo kako bi bio slubeno posveen. Ui u vlastitu katedralu nosei za sobom Mudrace, bio bi to pravi pogodak. Nije li Rainaldo traio simbole carske moi? I evo, pod rukom je imao ne jednoga, nego tri kralja, koji su istodobno bili i sveenici.
Upita kapelana moe li vidjeti tijela. Ovaj zatrai da mu pomogne, jer je trebalo okretati poklopac sarkofaga sve dok se ne otkrije koveg u kojem su bila uvana tijela.
Bilo je naporno, ali vrijedilo je truda. O divote: tijela trojice Kraljeva izgledala su jo iva, iako se koa bila sasuila i po-utjela kao pergament. Ali nije posmeila, kao to se dogaa mumificiranim tijelima. Dvojica od Mudraca imala su jo gotovo mlijeno bijela lica, jedan s velikom bijelom bradom koja se sputala sve do grudi i jo je bila cijela, iako stvrdnuta, pa je izgledala kao eerna vata, a drugi bez brade. Trei je bio boje ebanovine, ne zbog vremena, nego zato to je jo za ivota morao biti tamnoput: izgledao je kao kip iz drveta i ak je imao kao neku pukotinu na lijevome obrazu. Imao je kratku bradu i dvije mesnate usne koje su se izdizale pokazujui samo dva zuba, ivotinjska i bijela bjelcata. Sva su trojica imala irom otvorene oi, velike i zauene, zjenica sjajnih kao staklo. Bili su omotani u tri plata, jednim bijelim, drugim zelenim i treim purpurnim, a iz plateva su se pomaljala tri para nogavica, kao u barbara, ali od istoga damasta proivenoga nizovima bisera.
Baudolino brzo opet ode u carski logor i otri razgovarati s Rainaldom. Kancelar odmah shvati koliko vrijedi Baudolinovo
106
otkrie, pa ree: "Sve treba napraviti kriom i brzo. Neemo moi odnijeti cijeli koveg, previe je vidljivo. Ako netko drugi od ovih uokolo shvati to si pronaao, nee oklijevati da nam to otme, kako bi ga odnio u svoj grad. Dat u prirediti tri lijesa iz gologa drva, pa emo ih nou odnijeti izvan zidina, govorei kako su to tijela trojice hrabrih prijatelja palih u opsadi. Radit ete samo ti, Poeta i jedan moj roak. Zatim emo ih bez urbe ostaviti ondje gdje ih budemo prenijeli. Prije nego ih budem mogao odnijeti u Koln, treba proizvesti istinite dokaze o porijeklu relikvije i o samim Mudracima. Sutra e se vratiti u Pariz, gdje poznaje uene ljude i pronai sve to moe o njihovoj povijesti."
Nou su prenijeli trojicu kraljeva u jednu kriptu crkve Svetoga Jurja, izvan zidina. Rainaldo ih je elio vidjeti i zatim je prasnuo nizom kletvi nedostojnih jednoga nadbiskupa: "U hlaama? I s tom kapom koja izgleda kao kapa komedijaa?"
"Gospodine Rainaldo, oigledno su se u ono doba mudraci Istoka tako odijevali; prije mnogo godina bio sam u Ravenni i vidio mozaik gdje su tri Mudraca na plastu carice Teodore prikazana otprilike jednako tako."
"Upravo tako, to moe uvjeriti grekule iz Bizanta. Ali moe li zamisliti da u Kolnu prikazem Mudrace odjevene kao onglere? Presvucimo ih."
"Kako?" upita Poeta.
"Kako? Ja sam ti dopustio da jede i pije kao neki vazalni gospodar da bi napisao dva ili tri stiha godinje, a ti sad ne zna kako e mi odjenuti onoga tko je prvi oboavao Gospodina Naega Isusa Krista?! Odjeni ga onako kako ljudi zamiljaju daje bio odjeven, kao biskupa, kao papu, kao arhimandrita, to ja znam!"
"Opljakane su glavna crkva i biskupija. Moda moemo dobiti natrag sveto crkveno ruho. Pokuat u," ree Poeta.
Bila je to grozna no. Crkveno je ruho pronaeno, pa ak i neto to je nalikovalo trima tijarama, ali problem je bio razo-djenuti tri mumije. Ako su lica jo i bila kao iva, tijela su - osim ruku, sasvim sasuenih - bila svedena na kostur od vrbova prua i slame, koja su se cijepala pri svakom pokuaju skidanja odjee. "Nije vano," govorio je Rainaldo, "ionako kad
107jednom budu u Kolnu nitko nee otvarati koveg. Uvucite kolce, neto to e ih drati uspravnima, kao to se to radi sa strailima. S potovanjem, savjetujem."
"Isuse Gospodine," jadikovao je Poeta, "ni treten pijan nika-da nisam zamiljao da bih mogao nabosti tri Mudraca odostra-
"uti i oblai ih," govorio je Baudolino, "radimo za slavu carstva." Poeta je izgovarao strane psovke, a Mudraci su ve izgledali kao kardinali svete rimske crkve.
Dan kasnije Baudolino je otputovao. U Parizu ga je Abdul, koji je mnogo znao o stvarima Istoka, spojio s jednim kanonikom iz Svetoga Viktora koji o tome znao vie nego on.
"Mudraci, eh!" govorio je. "Predaja ih stalno spominje i mnogi su nam Oci govorili o njima, ali tri evanelja o tome ute, a navodi iz Izaije i drugih proroka kazuju i ne kazuju: netko ih je protumaio kao da govore o Mudracima, ali mogli su govoriti i
0 neemu drugome. Tko su bili, kako su se stvarno zvali? Netko kae Hormidz iz Seleucije, kralj Perzije, Jazdegard kralj od Sa-be i Peroz kralj Sebe; drugi kau Hor, Basander, Karundas. Ali prema nekim vrlo vjerodostojnim autorima, zvali su se Melkior, Gapar i Baltazar, ili Melco, Caspare i Fadizzarda. I jo: Magalath, Galgalath i Saracin. Ili moda Appelius, Amerus i Damascus..."
"Appelius i Damascus su prekrasni, dozivaju u pamet daleke zemlje," govorio je Abdul gledajui tko zna kamo.
"A zato ne i Karundas?" odgovorio je Baudolino. "Ne trebamo traiti tri imena koja se tebi sviaju, nego tri prava imena."
Kanonik je nastavljao: "Ja bih bio sklon Bithisareu, Meli-chioru i Gatasphu, prvi je kralj Godolije i Sabe, drugi kralj Nu-bije i Arabije, trei kralj Tharsisa i Otoka Egriseula. Jesu li se meusobno poznavali prije nego to su krenuli na put? Ne, susreli su se u Jeruzalemu i udesno su se prepoznali. Ali drugi kau da su bili mudraci koji su ivjeli na Monte Vittoriale ili Monte Vausu, s ijega su vrha temeljito istraivali znakove neba,
1 vratili se na Monte Vittoriale nakon posjete Isusu, a kasnije su se pridruili apostolu Tomi kako bi preobratili Indije, samo to nisu bila trojica nego dvanaestorica."
108

"Dvanaest Mudraca? Nije li to previe?"
"To kae i Ivan Crisostomo. Prema drugima zvali bi se Zhrvmdd, Hwrmzd, Awstsp, Arsk, Zrvvnd, Aryhw, Arthsvst, Astnbwzn, Mhrwq, Ahsrs, Nsrdvh i Mrwdk. Ali treba biti oprezan, jer Origen kae da ih je bilo troje kao i Noinih sinova, ili kao i tri Indije iz kojih su potjecali."
Mudraca je moglo biti i dvanaestoro, primijeti Baudolino, ali u Milanu ih je tri i o toj trojici se trebala sastaviti prihvatljiva pria. "Recimo da su se zvali Baltazar, Melkior i Gapar, jer mi se ini daje ta imena lake izgovoriti od onih divnih kihanja to je malo prije na preasni uitelj ispustio iz sebe. Problem je kako su stigli u Milano."
"To mi se ne ini problemom," ree kanonik, "budui da jesu stigli. Uvjeren sam kako je njihov grob na Monte Vittoriale otkrila kraljica Jelena, Konstantinova majka. ena koja je znala ponovno pronai Pravi Kri, bila je takoer sposobna pronai prave Mudrace. A Jelena je donijela tijela u Konstantinopol, u Svetu Sofiju."
"A ne, jer e nas car Istoka pitati kako smo mu ih uzeli," ree Abdul.
"Ne boj se," ree kanonik. "Ako su bili u bazilici Sant'Eustor-gio, sigurno ih je tamo donio taj sveti ovjek koji je iz Bizanta otiao osvojiti biskupsku stolicu u Milanu, u vrijeme basileusa Maur iija i to mnogo vremena prije nego to je u nas ivio Karlo Veliki. Eustorgio nije mogao ukrasti Mudrace pa ih je dakle dobio na dar od basileusa Istonoga carstva."
S tako dobro sastavljenom priom, Baudolino se krajem godine vratio Rainaldu i podsjetio ga kako su, prema Otu, Mudraci morali biti preci Patera Ivana, kojemu su povjerili svoje dostojanstvo i slubu. Iz toga proizlazi mo Patera Ivana nad sve tri Indije, ili barem nad jednom od njih.
Rainaldo je sasvim zaboravio te Otove rijei ali je, pri spomenu patera koji vlada carstvom (opet jedan kralj sa sveenikim dunostima, papa i vladar istodobno), bio uvjeren kako je ve izazvao potekoe Aleksandru III. Mudraci su i kraljevi i sveenici, Ivan je kralj i sveenik, udesnog li lika, alegorije, pro-
109ricanja, proroita i predosjeaja onoga carskoga dostojanstva koje on korak po korak priiva Fridriku na lea!
"Baudolino," ree odmah, "o Mudracima se sada ja brinem, ti mora misliti na Patera Ivana. Po onome to mi pria, za sada imamo samo glasine, a to nije dovoljno. Treba nam isprava koja dokazuje njegovo postojanje, koja kae tko je, gdje je, kako ivi."
"A gdje u je nai?"
"Ako je ne nae, napravi je. Car te poslao uiti i sad je trenutak da iskoristi svoje talente. I da zaslui poloaj viteza, im zavri ta tvoja uenja, koja su po meni i predugo potrajala."
"Jesi li shvatio, gospodine Niketas?" ree Baudolino. "Pater Ivan je za mene ve postao obvezom, ne igrom. I vie ga nisam morao traiti u spomen Otu, nego pokoravajui se Rainaldovoj zapovijedi. Kako je govorio moj otac Gagliaudo, uvijek sam bio protivan svemu. Prisili li me da neto uinim, odmah me proe volja. Posluan Rainalda i vratih se odmah u Pariz, ali samo zato da ne moram susresti caricu. Abdul je ponovno zapoeo skladati pjesme i opazio sam da je loni sa zelenim medom bio ve napola prazan. Ponovno sam mu govorio o pothvatu s Mudraci-/   ma, a on je svirao na svom glazbalu: Nitko se ne udi to ja, I    zna, ~ volim onu koja me nikada vidjeti nee, - za drugu Iju-\     bav moje srce ne zna - osim za onu koju ne vidjeh nikada: - ni drugom radou me nasmijati nee - i ne znam koje e me dobro zadesiti, ~ ah, ah. Ah, ah... Odustao sam od raspravljanja s njim o svojim planovima, a to se tie Patera, oko godinu dana nisam uinio vie nita." "A Mudraci?"
"Rainaldo je dvije godine kasnije relikvije sproveo u Koln, ali bio je velikoduan: budui da je prije nekog vremena bio starjeina kaptola u katedrali u Hildesheimu, prije nego to je zatvorio posmrtne ostatke kraljeva u koveg u Kolnu, svakome je odrezao prst i poslao ga na dar svojoj staroj crkvi. Ali u tom je istom razdoblju Rainaldo morao rijeiti druge probleme, i to ne male. Taman dva mjeseca prije nego to je mogao proslaviti svoj trijumf u Kolnu, umro je antipapa Viktor. Gotovo su svi odah-
110
\

nuli s olakanjem, jer su se time stvari sredile same i akobogda Fridrik e se izmiriti s Aleksandrom. Ali Rainaldo je ivio na tome raskolu, razumije gospodine Niketas, s dvojicom je papa vrijedio vie nego samo s jednim. Tako sije izmislio novog antipapu, Paskvala III., organizirajui parodiju od kardinalske skuptine s etiri sveenika pokupljena gotovo na cesti. Fridrik nije u to vjerovao. Rekao mije..."
"Vratio si se k njemu?"
Baudolino je uzdahnuo: "Da, na nekoliko dana". Te iste godine carica je Fridriku podarila sina.
"to si osjetio?"
"Shvatio sam kako je konano moram zaboraviti. Postio sam sedam dana, pijui samo vodu, jer sam negdje bio proitao kako voda proiava duh i izaziva kraj vizija."
"Je li to istina?"
"Vrlo je istinito, ali u vizijama je bila ona. Tada sam odluio da moram vidjeti to dijete, kako bih obiljeio razliku izmeu sna i vizije. I vratio sam se na dvor. Prole su vie od dvije godine od onog velianstvenoga i uasnoga dana i od tada se vie nismo vidjeli. Beatrice je gledala samo dijete i inilo se da joj moja posjeta ne izaziva nikakav nemir. Rekoh si tada kako u, iako se ne mogu pomiriti s tim da Beatrice volim kao majku, voljeti to dijete kao brata. Gledao sam toga djeaia u kolijevci i nisam mogao izbjei pomisli kako je to, da su stvari krenule tek neto drugaije, mogao biti moj sin. U svakom sluaju, uvijek sam riskirao da se osjeam rodoskrvniki."
Fridrika su u meuvremenu uznemiravali posve drugi problemi. Govorio je Rainaldu da polovini papa vrlo slabo moe lamiti njegova prava, kako su Mudraci dobro doli, ali nisu dovoljni, jer pronai Mudrace ne znai nuno i potjecati od njih. I '; 11 >a je, blago njemu, mogao tvrditi da njegovo porijeklo potjee ml Petra, a Petra je odredio sam Isus, a to moe uraditi sveti i i Unski car? Tvrditi da njegovo porijeklo potjee od Cezara, koji |e Ipak bio samo poganin?
Baudolino je tada izvukao prvu pomisao koja mu je pala na |iimiet, a to je da bi Fridrik mogao izvesti da njegovo dostojan-
111stvo potjee od Karla Velikoga. "Ali Karla Velikoga je pomazao papa, pa smo opet gdje smo i bili," odgovorio je Fridrik.
"Osim ako ga ti ne uini svecem," rekao je Baudolino. Fridrik mu naredi da razmisli prije nego to izgovori budalatine. "Nije budalatina," odgovori Baudolino, koji je u meuvremenu, umjesto da razmilja, gotovo vidio prizor koji je ta ideja mogla proizvesti. "Sluaj: otii u Aachen, gdje lee posmrtni ostaci Karla Velikoga, ekshumiraj ih, stavi ih u lijepi relikvijar u sredini Dvorske kapele, i u tvojoj nazonosti, uz pratnju vjernih biskupa, ukljuujui i gospodina Rainalda koji je kao nadbiskup Kolna i metropolit te provincije, i uz bulu pape Paskvala koja te ovlauje, proglasi Karla Velikoga svetim. Razumije? Osnivaa svetoga rimskoga carstva ti proglasi svetim, a kad je svet, pretpostavljen je papi, a budui da si ti njegov zakoniti nasljednik, rod jednoga sveca, ti si odrijeen od bilo koje vlasti, ak i od onoga tko te namjerava ekskomunicirati."
"Tako ti brade Karla Velikoga," rekao je Fridrik, a dlake na bradi su mu se nakostrijeile od uzbuenja, "jesi li uo Rainal-do? Kao i uvijek, mladi je u pravu!"
Tako se i dogodilo, iako tek krajem sljedee godine, jer treba vremena kako bi se neke stvari dobro pripremile.
Niketas primijeti da je to bila bezumna zamisao, a Baudolino mu odgovori kako je ipak djelovala. I ponosno je gledao Ni-ketasa. Normalno, pomisli Niketas, tvoja je tatina neizmjerna, ak si Karla Velikoga uinio svetim. Od Baudolina se sve moglo oekivati. "A kasnije?" upita.
"Dok su se Fridrik i Rainaldo pripremali da Karla Velikoga proglase svecem, ja sam malo pomalo shvaao kako nisu dovoljni ni on ni Mudraci. Sva su etvorica bila u Raju, Mudraci svakako, a nadajmo se i Karlo Veliki, inae se u Aachenu pripremala velika prijevara, ali trebalo je neto to je jo uvijek ovdje na ovoj zemlji i gdje car moe rei: ja sam ovdje, a ovo potvruje moje pravo. Jedino to je car mogao pronai na ovoj zemlji bilo je kraljevstvo Patera Ivana".
112
 5i*At>i palau T&teru
U petak ujutro, trojica enovljana, Pevere, Boiamondo i Grillo, dooe potvrditi ono to se odlino vidjelo ak i iz daleka. Poar se bio ugasio gotovo sam od sebe, jer se nitko nije previe potrudio gasiti ga. Ali, to nije znailo da je u Konstantino-polu ve prestala opasnost od pogibelji. Dapae, poto su se sada mogli lake kretati ulicama i trgovima, hodoasnici su pojaali lov na imune graane pa su u potrazi za posljednjim dragocjenostima koje su izbjegle prvim pretragama, razarali i ono malo to je ostalo meu jo uvijek toplim razvalinama. Niketas uzdahnu rastuen pa zatrai vino sa Samosa. Htio je i da mu na vrlo malo ulja ispre sjemenke sezama, da ih polagano vae izmeu jednog i drugog gutljaja, a zatim zatrai i malo oraha i pistacija, kako bi bolje mogao pratiti nastavak pripovijesti, na to je poticao Baudolina.
Jednoga dana Rainaldo je Poetu poslao u Pariz zbog nekog poslanja, a ovaj je to iskoristio kako bi se s Baudolinom i Abdu-lom vratio birtakim krasotama. Upoznao je i Boronea, ali inilo se kako ga njegove matarije o Raju zemaljskom malo zanimaju. Mandolino je primjetio da su ga godine provedene na dvoru izmijenile. Otvrdnuo je, pa iako nije prestajao radosno lokati, izgledalo je kao da se kontrolira kako ne bi pretjerao, kako bi se zadrao pod nadzorom, kao netko tko oekuje plijen u zasjedi, .spreman na skok.
"Baudolino," rekao mu je jednoga dana, "vi ovdje gubite vri-|('iiic, Ono to smo ovdje u Parizu morali nauiti nauili smo. Ali jlVl bi se ovi doktori usrali da se ja sutra prikazem na raspravi
113u svoj raskoi ministerijalca, s maem o boku. Na dvoru sam nauio etiri stvari: ako si uz velike ljude, i ti postane velikim, veliki su ljudi u stvarnosti vrlo mali, mo je sve i nema razloga da je jednoga dana i ti ne prigrli, barem djelomino. Treba znati ekati, naravno, ali i ne dopustiti da ti prilika umakne."
Ipak, odmah je zastrigao uima kad je uo da njegovi prijatelji i dalje razgovaraju o Pateru Ivanu. Ostavio ih je u Parizu kad se ta pria jo inila matarijom mieva iz biblioteke, ali je u Milanu uo kako Baudolino govori Rainaldu o tome kao o neemu to je moglo postati vidljivim znakom carske moi, barem koliko i pronalaenje Mudraca. U tom sluaju, pothvat ga je zanimao: u njemu je sudjelovao kao da se izrauje ratni stroj. Malo pomalo, dok je o tome govorio, izgledalo je kako se za njega zemlja Patera Ivana, poput nekog zemaljskog Jeruzalema, iz mistinog mjesta hodoaa pretvara u zemlju za
;   osvajanje.
Podsjetio je prijatelje kako je, nakon dogaaja s Mudracima, Pater postao mnogo vanijim nego prije i moralo ga se uisti-'? nu prikazati kao rex et sacerdos. Kao kralj kraljeva morao je imati takvu kraljevsku palau prema kojoj bi palae kranskih vladara, ukljuujui basileusa otpadnika iz Konstantinopola, izgledale kao potleuice, a kao sveenik morao je imati hram prema kojemu bi papine crkve bile bijedni kuerci. Trebalo mu je udijeliti palau dostojnu njega.
"Ogledni primjerak postoji," ree Borone, "a to je Nebeski Jeruzalem kakvoga je vidio apostol Ivan u Apokalipsi. Mora biti ograena visokim zidinama, s dvanaest vratiju kao dvanest plemena Izraela, na jugu troja vrata, na zapadu troja vrata, na istoku troja vrata, na sjeveru troja vrata..."
"Da," alio se Poeta, "a Pater ulazi na jedna i izlazi na druga, a kad je nevrijeme lupaju sva zajedno; zna ono puhanje zraka, ja ni mrtav ne bih ostao u takvome dvorcu..."
"Pusti me da nastavim. Temelji zidina su iz jaspisa, safira, kalcedona, smaragda, sardoniksa, sardija, krisolita, berila, topaza, krisopacija, hijacinta i ametista, dvanaest je vrata dvanaest bisera, a trg ispred je iz istoga zlata prozirnog kao staklo." "Nije loe," ree Abdul, "ali mislim da bi ogledni primjerak
114
trebao biti jeruzalemski Hram, kako ga opisuje prorok Ezekijel. Doite sutra ujutro sa mnom u opatiju. Jedan od kanonika, vrlo ueni Riccardo iz Svetoga Viktora, upravo trai naina za obnavljanje nacrta Hrama, budui da je prorokov tekst mjestimice nejasan."
"Gospodine Niketas," ree Baudolino, "ne znam jesi li se ikada bavio mjerama Hrama."
"Jo ne."
"Eto, i nemoj to nikada uiniti, jer e izgubi prisebnost. U Knjizi o Kraljevima se govori daje Hram irok ezdeset lakata, visok trideset i dubok dvadeset i kako je portik irok dvadeset i dubok deset lakata. Croniche meutim kau da je portik visok stotinu dvadeset lakata. Pa sad, irok dvadeset, visok stotinu dvadeset i dubok deset, ne samo da bi portik bio etiri puta vii od cijeloga Hrama, nego bi bio i tako tanak da bi se sruio im bi u njega puhnuo. Nezgoda je meutim kad krene itati Kzekijelovo vienje. Nema ni jedne mjere koja dri, tako da su mnogi poboni ljudi priznali kako je Ezekijel imao viziju koja je Izgledala pomalo, kako to rei, kao daje bio popio malo previe vina i vidio dvostruko. Jadni Ezekijel, i on je imao pravo razonoditi se, i ne bi to bilo nita loe da onaj Riccardo iz Svetoga Viktora nije ovako razmiljao: ako svaka stvar, svaki broj, svaka slamka u Bibliji imaju duhovno znaenje, treba dobro shvatiti &lo se u njoj doslovno kae, jer je za duhovno znaenje jedno ako kae da je neto dugo tri, a sasvim drugo ako je to dugo (IcvcL, budui da ta dva broja imaju razliita mistina znaenja. Da li ne govorim o prizoru kada smo otili posluati Riccardovo predavanje o Hramu. Pred oima je imao Ezekijelovu knjigu, a nullo je s uzicom, kako bi uzeo sve mjere. Crtao je profil onoga Mo Je Ezekijel opisao, pa je potom uzimao motke i daice iz lukoga drva i uz pomo svojih klerika rezao ih i pokuavao sa-Nliivlli ljepilom i avlima... Pokuavao je rekonstruirati Hram pa |r' razmjerno smanjivao mjere; hou rei, tamo gdje je Ezekijel ^nvorlo o jednom laktu on je dao odrezati na irinu jednoga |ti'ila... vSvake dvije minute sve se ruilo, Riccardo se ljutio na M'o|e pomagae govorei da su prestali drati, ili su stavili pre-
115malo ljepila, a oni su se opravdavali govorei kako je on dao pogrene mjere. Zatim se uitelj ispravio i rekao da u tekstu moda pie porta, ali je u tom sluaju rije znaila portico, jer inae proizlazi da su vrata velika gotovo kao cijeli Hram; drugi put se vraao na svoje i govorio daje, kada se dvije mjere ne slau, to zato to se Ezekijel prvi put pozivao na mjeru cijele graevine, a drugi put na mjeru jednoga dijela. Ili, kako se ponekad govorilo lakat, a mislilo se na geometrijski lakat koji vrijedi est obinih lakata. Ukratko, nekoliko je dopodneva bilo zabavno pratiti toga svetoga ovjeka kako se trudi i svaki put kada bi se Hram raspao prasnuli bismo u smijeh. Kako on to ne bi primijetio, pretvarali smo se da sakupljamo neto to nam je ispalo, ali je onda jedan kanonik primijetio da nam stalno neto ispada i potjerao nas je."
Sljedeih ih je dana Abdul podsjetio kako, budui daje Ezekijel ipak iz Izraelova naroda, neko prosvjeenje moe doi i od nekoga od njegovih istovjeraca. Ali njegovi su sablanjeni prijatelji upozoravali da se Sveto Pismo ne moe itati traei tumaenje od idova, budui da je poznato kako su ti nevjerni ljudi mijenjali tekst svetih knjiga, ne bi li izbrisali svaku vezu s buduim Kristom. Abdul je ipak otkrio da su se neki od najveih parikih uitelja ponekad, iako potajno, koristili znanjem rabina, barem za one odlomke gdje se nije radilo o dolasku Mojsija. Kao za inat, upravo su tih dana viktorinski kanonici u svoju opatiju pozvali jednoga od njih, jo mladoga, ali vrlo poznatoga, Solomona iz Gerone.
Naravno, Solomon nije stanovao u Svetome Viktoru: kanonici su mu pronali sobu, smrdljivu i mranu, u jednoj od najloijih ulica Pariza. Bio je uistinu ovjek mlade dobi, iako mu je lice izgledalo istroeno od meditacije i uenja. Izraavao se dobrim, ali teko razumljivim latinskim, jer je imao udno obiljeje: imao je sve zube, gore i dolje, od sjekutia do kraja lijeve strane, ali nijedan na desnoj strani. Iako je bilo jutro, tama sobe ga je prisiljavala da ita s upaljenom uljanicom, a pri dolasku posjetitelja stavio je ruke preko svitka koji je imao pred sobom, kako bi sprijeio druge da ga kriom gledaju - nepotrebna
116
opreznost, jer je svitak bio ispisan hebrejskim slovima. Rabin se pokuao ispriati jer je to, kako ree, knjiga koje se krani s pravom gnuaju, ozloglaeni Toledot Jeschu, u kojoj se pripovijeda daje Isus sin milosnice i rimskog plaenika, nekog Pantera. Ali upravo su viktorinski kanonici od njega zatraili da prevede nekoliko stranica, jer su htjeli spoznati dokle je moglo stii vjerolomstvo idova. Takoer je rekao kako taj posao radi drage volje, jer i on tu knjigu smatra previe otrom, budui da je Isus sigurno bio ovjek pun vrlina, iako je imao tu slabost da sebe, neopravdano, smatra Mesijom, ali moda gaje prevario Princ Tmina, jer ak i Evanelja pretpostavljaju kako ga je doao iskuavati.
Ispitivali su ga o obliku Hrama prema Ezekijelu, a on se nasmijao: "Ni najpozorniji komentatori svetoga teksta nisu uspjeli utvrditi kakav je tono bio Hram. ak je i veliki Rabin Solomon ben Isaac priznao kako se, ako se slijedi slovo teksta, ne razumije gdje su vanjske sjeverne sobe, gdje poinju na zapadu, koliko se proteu na istok, i tako dalje. Vi krani ne razumijete da sveti tekst nastaje iz Glasa. Kada Gospodin, ha-qadosh baruch hu, neka Sveti bude uvijek blagoslovljen, govori svojim prorocima, on to ini tako da oni uju glasove, a ne pokazuje slike, kao io se to dogaa u vas s vaim stranicama ukraenima minija-Iurama. Glas u srcu proroka sigurno izaziva predodbe, ali te predodbe nisu nepokretne, one se rastapaju, mijenjaju oblik ovisno o melodiji toga glasa, a ako elite svesti na predodbe rijei Gospodina, koji neka bude uvijek Sveti blagoslovljeni, vi Ui| glas zaledite, kao daje svjea voda koja postaje ledom, pa vi-Sr ih; gasi e, nego uspava udove u ledu smrti. Da bi shvatio duhovni smisao svakoga dijela Hrama, kanonik Riccardo bi ga li lio Izgraditi, onako kako bi to uinio majstor zidar, ali nikada im<c u tome uspjeti. Vizija je slina snovima, u kojima se stvari I >i (lupaju jedna u drugu, a ne u predodbe vaih crkava, gdje ?iiv.irl uvijek ostaju jednake sebi samima."
alim Rabin Solomon upita zato njegovi posjetitelji hoe i.imll kakav je bio Hram, a ovi mu ispriaju o svojoj potrazi za ltinl|rvslvom Patera Ivana. Rabin se pokazao vrlo zainteresiranim, "Moda ne znate," ree, "da nam ak i nai tekstovi govore o
117tajanstvenome kraljevstvu na Dalekome Istoku, gdje jo ivi deset nestalih plemena Izraela."
"uo sam priati o tim plemenima," ree Baudolino, "ali o tome znam vrlo malo."
"Sve je napisano. Nakon Salomonove smrti, dvanaest plemena na koja je tada bio podijeljen Izrael dooe u sukob. Samo dva, ono Judino i ono Benjaminovo, ostadoe vjerni Davi-dovu rodu, a deset plemena ode prema sjeveru, gdje bijahu poraena i postadoe robovima Asiraca. O njima se nikada nije nita saznalo. Esdra kae da su otila prema zemlji koju nikada nisu nastanjivali ljudi, u pokrajinu nazvanu Arsareth, a drugi su proroci najavili kako e jednog dana biti pronaena i vratit e se pobjedniki u Jeruzalem. Jedan na brat, Eldad iz plemena Dan, prije vie od stotinu godina stigao je u Qayrawan, u Africi, gdje postoji zajednica Odabranog Naroda koja je priala kako dolazi iz kraljevstva deset nestalih plemena, zemlje blagoslovljene od neba, gdje se ivi mirnim ivotom, nikada pomuenim nikakvim zloinom, gdje uistinu potocima teku med i mlijeko. Ta je zemlja ostala odvojena od svakog drugog predjela, jer je zatiena rijekom Sambatvon, koja je iroka koliko i domet strijele iz najsnanijeg luka, ali je bez vode i njome mahnito teku samo pijesak i kamenje, stvarajui tako uasnu buku koju se uje ak pola dana hoda daleko, a ta mrtva materija tamo tee tako brzo da bi onoga tko eli prijei rijeku pregazila. Taj se kameni tok zaustavlja samo poetkom subote i samo ga se subotom moe prijei, ali nijedan Izraelov sin ne bi mogao oskvrnuti subotnji odmor."
"Bi li to mogli krani?" upita Abdul. "Ne, jer subotom ograda od plamena ini obale rijeke nepristupanima."
"Pa kako je onda taj Eldad stigao do Afrike?" upita Poeta. "To ne znam, ali tko sam ja da raspravljam o odlukama Gospodina, koji neka bude Sveti uvijek blagoslovljeni? Ljude slabe vjere, kao Eldada, mogao bi prenijeti aneo. Problem naih rabina, koji od Babilonije do panjolske odmah zapoee raspravljati o toj pripovijesti, bio je neto drugo: ako je deset nestalih plemena ivjelo prema boanskome zakonu, njihovi su zakoni
118
morali biti isti kao Izraelovi, dok su prema Eldadovoj prii bili razliiti."
"Ali ako je ono o emu pria Eldad bilo kraljevstvo Patera Ivana," ree Baudolino, "tada bi njegovi zakoni doista bili drugaiji od vaih, ali slini naima, premda bolji!"
"To je ono to nas dijeli od vas neznaboaca," ree Rabin So-lomon. "Vi imate slobodu u primjenjivanju vaeg zakona i oskvr-nuli ste ga, pa sada traite mjesto gdje ga se jo pridravaju. Mi smo na zakon zadrali netaknutim, ali nemamo slobodu u njegovom slijeenju. Ipak, znaj kako bi i moja elja bila pronai to kraljevstvo, jer moglo bi se dogoditi da tamo naih deset nestalih plemena i neznaboci ive u miru i skladu, svatko slobodan da se pridrava svoga zakona; i samo postojanje toga udesnoga kraljevstva bilo bi primjerom svoj djeci Previnjega, koji neka blagoslovljen Sveti uvijek bude. Osim toga, rei u li da bih htio pronai to kraljevstvo i zbog drugog razloga. alo to je Eldad tvrdio da se tamo jo govori Svetim Jezikom, izvornim jezikom koji je Previnji, koji Sveti blagoslovljen uvijek neka bude, bio dao Adamu i koji je nestao u izgradnji kule Babilonske."
"Kakva bezumnost," ree Abdul, "moja mi je majka uvijek priala kako je na njenom otoku obnovljen Adamov jezik, a to Je galski jezik, sastavljen iz devet dijelova govora, onoliko koliko Je bilo materijala iz kojih je sastavljena kula Babilonska: glina i voda, vuna i krv, drvo i vapno, smola, lan i bitumen... Sedamde-,sel i dva mudraca iz kole u Feniusu sastavila su galski jezik, koristei ulomke iz svih sedamdeset i dva govora nastala nakon zbrke jezika, pa zbog toga galski sadri ono najbolje iz svakoga Jezika i kao adamski jezik ima isti oblik kao i stvoreni svijet, tako da svaka imenica u sebi izraava postojanje same stvari koju Imenuje."
Rabin Solomon se nasmijei popustljivo: "Mnogi narodi vje-mju da je Adamov jezik njihov, zaboravljajui kako Adam nije iiiii^ao govoriti nego jezikom Tore, a ne jezikom onih knjiga ko-|e priaju o lanim i laljivim bogovima. Sedamdeset i dva jezi lui nastala nakon zbrke zanemaruju osnovna slova: na primici, neznaboci ne poznaju slovo Het, a Arapi zanemaruju slovo
119Peh, pa zato ti jezici nalikuju roktanju svinja, kreketanju aba ili pjevu dralova, zato to su svojstveni narodima koji su napustili ispravno ivljenje. Ipak je izvorna Tora u trenutku stvaranja bila pred Previnjim, koji blagoslovljen neka bude uvijek Sveti, napisana kao crni oganj na bijelome ognju, redom koji nije red napisane Tore onako kako je danas itamo i koja se takvom pokazala tek nakon Adamova grijeha. Zbog toga svake noi provodim sate i sate sriui, vrlo sabrano, slova napisane Tore, kako bih ih pomijeao i uinio da se okreu kao kota mlina, da bi se iz njih ponovno pojavio izvorni red vjene Tore, koja je postojala prije stvaranja i izruena je anelima Previnjega, koji neka bude blagoslovljen uvijek Sveti. Kad bih znao da postoji daleko kraljevstvo gdje se sauvao izvorni red i jezik kojim je Adam govorio sa svojim stvoriteljem, prije nego stoje poinio svoj grijeh, rado bih svoj ivot posvetio njegovu traenju."
Dok je izgovarao te rijei, Solomonovo se lice obasjalo takvom svjetlou da se nai prijatelji upitae ne bi li vrijedilo truda ukljuiti ga u njihove budue tajne sastanke. Poeta je bio taj koji je naao presudan razlog: to to taj idov hoe u kraljevstvu Patera Ivana pronai svoj jezik i svojih deset plemena, nije ih trebalo uznemiravati; Pater Ivan morao je biti toliko moan da upravlja ak i nestalim plemenima Zidova, a ne vidi se zato ne bi mogao govoriti i Adamovim jezikom. Glavno je pitanje bilo prije svega sagraditi ono kraljevstvo, a u tom je cilju idov mogao biti jednako koristan kao i kranin.
Uza sve to, jo nije bilo odlueno kakva treba biti Pater ova palaa. Rasprava je rijeena nekoliko noi kasnije, meu njima petoricom, u Baudolinovoj sobi. Nadahnut duhom toga mjesta, Abdul odlui novim prijateljima otkriti tajnu zelenoga meda, govorei kako bi im mogao pomoi ne da promiljaju, nego da izravno vide Paterovu palau.
Rabin Solomon odmah ree kako zna puno tajanstvenije naine za postizanje vizija i da mu je dovoljno nou mrmljati raznolike kombinacije slova tajnoga Gospodinova imena, tako da se okreu na jeziku kao kota, ne dajui im nikada poinka i tada iz toga nastaje vrtlog misli i slika, sve dok ne zapadne u blaenu iscrpljenost.
120
Poeta se na poetku doimao nepovjerljivim, zatim ga je odluio kuati, ali htijui ublaiti mo meda moju vina, na kraju je izgubio svaku suzdrljivost i bulaznio je bolje od drugih.
Tako je predloio, postigavi pravo stanje opijenosti i pomaui si malobrojnim neodlunim potezima kojima je skicirao po stolu umaui prst u vr, da bi palaa trebala izgledati poput one koju je apostol Toma dao sagraditi za Gondofora, kralja Indijaca: stropovi i grede iz drva s Cipra, krov iz ebanovine, jednu kupolu nadvisuju dvije zlatne jabuke, a na svakoj od njih blistaju dva granata, tako da zlato danju bljeti na svjetlosti sunca, a dragi kamen nou na svjetlosti mjeseca. Zatim se prestao pouzdavati u pamenje i u Tomin autoritet i vidio je vrata iz sar-doniksa pomijeanog s rogovima zmije otrovnice, koji spreavaju onoga tko tamo prolazi da unutra ubaci otrov, prozore iz kristala, zlatne stolove na stupovima iz slonovae, uljanice napajane melemom i Paterov krevet iz safira, kako bi zatitio ne-poronost, jer - zavravao je Poeta - taj e Ivan biti kralj dokle hoete, ali je i sveenik, pa stoga nita od ena.
"Izgleda mi lijepo," ree Baudolino, "ali za jednoga kralja koji upravlja tako prostranim podrujem stavio bih, u poneku dvoranu, one automate za koje se govori da ih ima u Rimu, a koji obavjetavaju kad se neka od pokrajina pobunila."
"Ne vjerujem da u Paterovu kraljevstvu," primijeti Abdul, "moe biti pobuna, jer tamo vladaju mir i sklad." Ali mu ideja o u u I ornatima nije bila mrska, jer svi znaju da veliki car, pa bio on Maur ili kranin, mora imati automate na dvoru. Stoga ih vidje i udesnom hipotipozom uini ih vidljivima i prijateljima: "Palaa se nalazi na planini, a taje planina nainjena iz oniksa, n lako glatkim vrhom da sjaji kao mjesec. Hram je okrugao, ima zininu kupolu, a od zlata su i zidovi obloeni dragim kamenjem, lako sjajnocrvenim od svjetla da zimi proizvode toplinu, a ljeti nv|o/>,Iiiu. Strop je obloen safirima koji predstavljaju nebo i tamnocrvenim granatima koji predstavljaju zvijezde. Zlatno sunce i Mt'Hirnl mjesec, evo automata, prelaze nebeski svod, mehanike j( Icr | >Jcva ju svaki dan, dok ih svojim trubljama prate etiri poz-IrtfTtia bronana anela u kutevima. Palaa se uzdie na sakri-vrnomc zdencu, a konjske zaprege pokreu kota, okreui ga
121ovisno o promjeni godinjih doba, tako da on postaje slikom kozmosa. Ispod poda od kristala plivaju ribe i nevjerojatna morska stvorenja. Alija sam uo govoriti i o zrcalima iz kojih se moe vidjeti sve ono to se dogaa. To bi bilo vrlo korisno za Patera, kako bi nadzirao krajnje granice svoga kraljevstva..."
Poeta, sad ve sklon arhitekturi, pone crtati zrcalo, objanjavajui: "Bit e postavljeno vrlo visoko, tako da se do njega penje uz stotinu i dvadeset i pet stuba iz grimiznog kamena..."
"I iz alabastera," predloi Borone, koji je do tada u tiini potajno razvijao uinak zelenoga meda.
"Pa stavimo i alabaster. A najgornje e stube biti iz ambre i' pantera."                                                                       ------
"Za oca Isusova, a to je to pantera?" upita Baudolino.
"Ne budi glup, o tome govori Plinije, to je viebojni kamen. Zapravo se zrcalo oslanja na samo jedan etverokutni pilastar. Ili, ne, taj pilastar podupire osnovu na koju se oslanjaju dva pi-lastra, a ovi podupiru osnovu na koju se oslanjaju etiri pilastra i tako se poveava broj pilastara sve dok ih u srednjoj osnovi ne bude ezdeset i etiri. Ovi podupiru osnovu sa trideset i dva pilastra, koji podupiru osnovu sa esnaest pilastara i tako se dalje smanjujui, sve dok se ne doe do samo jednoga pilastra na kojega se oslanja zrcalo."
"Sluaj, " ree Rabin Solomon, "s tim pilastrima zrcalo e pasti im se netko nasloni na osnovu."
"Ti samo uti, jer si himben kao Judina dua. Tebi odgovara stoje va Ezekijel vidio hram za koji se ne zna kakav je; da doe kranski zidar rei ti kako to ne moe stajati, odgovorit e mu daje Ezekijel uo glasove i nije se obazirao na likove, a ja onda moram raditi samo zrcala koja stoje? A ja tamo stavljam i dvanaest tisua vojnika da paze na zrcalo, svi oko osnovnog stupa i oni e se pobrinuti da ostane uspravno. U redu?"
"U redu, u redu, zrcalo je tvoje," govorio je pomirljivo Rabin Solomon.
Abdul je pratio te razgovore smjekajui se, oiju izgubljenih u praznini i Baudolino je shvatio kako bi u tome zrcalu htio ugledati barem sjenu svoje daleke princeze.
122
"Sljedeih smo se dana morali pouriti jer je Poeta trebao otputovati, a nije htio izgubiti ostatak prie," ree Baudolino Ni-ketasu. "Ve smo bili na dobrome putu."
"Na dobrome putu? Ali taj je Pater bio, po mome miljenju, manje vjerojatan od Mudraca odjevenih kao kardinali i od Karla Velikoga meu aneoskim kohortama..."
"Pater bi postao vjerojatnim da se javio, osobno, pismom Fridriku."
12312,
 pie pismo VMer*
Odluka da napie pismo Patera Ivana bila je nadahnuta priom koju je Rabin Solomon bio sluao od Arapa iz panjolske. Sindbad pomorac, koji ivjee u vrijeme kalifa Harana al-Raida, jednoga je dana doivio brodolom na nekom otoku koji se nalazi ispod linije ravnodnevnice, tako da su tamo i no i dan trajali tono dvanaest sati. Sindbad je priao kako je na otoku vidio mnogo Indijaca, pa je stoga otok bio blizu Indije. Indijci ga odvedoe pred princa od Sarandibe. Taj se princ kretao samo na prijestolju podignutom na slona, visokom osam lakata, a sa strana su u dvostrukoj povorci stupali njegovi vazali i njegovi ministri. Prethodio mu je glasnik sa zlatnim kopljem, a iza njega drugi sa zlatnom palicom koja je na vrhu imala smaragd. Kada je silazio s prijestolja kako bi nastavio na konju, slijedilo ga je tisuu konjanika odjevenih u svilu i brokat, a drugi glasnik iao pred njim viui da upravo dolazi kralj koji posjeduje krunu kakvu Salomon nikada nije imao. Princ je sasluao Sind-bada, pitajui ga za mnoge novosti o kraljevstvu iz kojega je dolazio. Na kraju ga je zamolio da Haranu al-Raidu odnese pismo, napisano prekomorskim crnilom na pergamentu od janjee koe, koje je govorilo: "aljem ti pozdrav mira, ja princ od Sarandibe, pred kojim stoji tisuu slonova i u ijoj su palai zupasta kruni ta napravljena od dragoga kamenja. Cijenimo te kao brata i molimo te da nam poalje odgovor. I molimo te da prihvati ovaj skromni dar." Taj je skromni dar bio golemi pehar iz rubina, s udubljenim dijelom ukraenim biserima. Ovaj dar i to pismo uinili su ime velikoga Harana al-Raida jo ci-jenjenijim u saracenskom svijetu.
124
"Taj je tvoj pomorac sigurno bio u kraljevstvu Patera Ivana," ree Baudolino. "Samo to ga na arapskom drugaije zovu. Ali je lagao govorei kako je Pater pisma i darove poslao kalifu, jer Ivan je kranin, premda nestorijanac, pa da je imao pismo za poslati poslao bi ga caru Fridriku."
"Pa napiimo ga onda, to pismo," ree Poeta.
Polazei u lov na svaku vijest koja bi potkrijepila njihovu gradnju Paterova kraljevstva, nai su prijatelji susreli Kvota. Bio je to mladi rodom iz Champagne, upravo pristigao s puta u Bretagnu, due jo usplamtjele od pria o vitezovima lutalicama, arobnjacima, vilama i urocima, koje su stanovnici tih podruja prepriavali bdijui nou oko vatre. Kada mu je Baudolino spomenuo divote iz palae Patera Ivana, on uzvikne: "Pa ja sam u Bretagni ve uo priati o takvom dvorcu, ili gotovo takvom! To je onaj u kojemu se uva Kale!"
"to ti zna o Kaleu?" upitao je Borone, postavi odmah sumnjiavim, kao daje Kyot pruio ruku za neim njegovim.
"A to ti o tome zna?" uzvratio je Kyot, jednako sumnjiav.
"Sve u svemu," rekao je Baudolino, "vidim da vam je taj kale obojici u srcu. Stoje to? Koliko ja o tome znam, kale bi trebao biti neka vrsta zdjele."
"Zdjela, zdjela," nasmijao se popustljivo Borone. "Prije e biti pehar." Zatim, kao da se odluuje otkriti svoju tajnu: "udim se kako ve niste uli priu o tome. To je najvrjednija relikvija cijeloga kranstva, pehar u kojemu je Isus posvetio vino na Posljednjoj Veeri i kojim je zatim Josip iz Arimateje hvatao krv koja je kapala s prednje strane raspela. Netko kae da je ime loga pehara Sveti Gral, drugi kau Sangreal, kraljevska krv, jer onaj koji ga posjeduje postaje dijelom plemena odabranih vitezova, iz plemena Davidova i Naega Gospodina."
"Kale ili Graal?" upita Poeta, odmah pozoran im je uo govorili o neemu to je moglo dati kakvu mo.
"Ne zna se," ree Kyot. "Neki kau i Grasal, a drugi Graalz. I nije reeno da je pehar. Onaj tko ga je vidio ne sjea se njegova oblika, zna samo da je predmet obdaren izvanrednim moima."
125"Tko ga je vidio?" upita Poeta.
"Zasigurno vitezovi koji su ga uvali u Brocelandiji. Ali i o njima se izgubio svaki trag, a ja sam upoznavao ljude koji o tome samo priaju."
"Bolje bi bilo da se o tome manje pria i da se uznastoji vie saznati," ree Borone. "Ovaj je mladi otiao u Bretagnu, o tome je tek uo priati, a ve me gleda kao da mu hou ukrasti ono to nema. Svima se tako dogaa. O Kaleu se uje govoriti, a svatko misli da e biti jedini koji e ga pronai. A ja sam u Bretagni i na otocima preko mora proveo pet godina, bez prianja, samo da naem..."
"I jesi li ga pronaao?" upita Kyot.
"Nije toliko problem pronai Kale nego vitezove koji znaju gdje je. Lutao sam, pitao i nikada ih nisam sreo. Moda nisam bio odabran. I evo me ovdje, prekopavam pergamente, nadajui se kako u nanjuiti neki trag koji mi je promakao dok sam se potucao po onim umama..."
"Pa zato uope priamo o Kaleu," ree Baudolino, "ako je u Bretagni, ili na onim otocima, tada nas ne zanima jer nema nikakve veze s Paterom Ivanom." Ne, rekao je Kyot, jer nikada nije bilo jasno gdje je dvorac i predmet koji on uva, ali je meu mnogim priama koje je uo bila i ona prema kojoj ga je jedan od tih vitezova, Feirefiz, bio pronaao i zatim ga poklonio svome sinu, sveeniku koji e postati kraljem Indije."
"Bezumnosti," rekao je Borone, "zar sam ja godinama traio na pogrenome mjestu? Ali, tko ti je ispriao priu o tom Feire-fizu?"
"Svaka pria moe biti dobra," rekao je Poeta, "a slijedi li onu Kvotovu moda e naii na trag svoga Kalea. Ali za sada nam nije toliko vano pronai ga, koliko utvrditi vrijedi li truda povezati ga s Paterom Ivanom. Dragi moj Borone, mi ne traimo stvar, nego nekoga tko o njoj govori." Zatim, obrativi se Baudo-linu: "Razmilja li o tome? Pater Ivan posjeduje Kale, otuda dolazi njegova najvia ast i tu ast bi mogao prenijeti na Fridri-ka, darujui mu ga!"
"A to bi mogao biti onaj isti pehar s rubinima koji je princ od Sarandibe poslao Harunu al-Rashidu," priapnu Solomon,
126
koji je od uzbuenja pitao s krezube strane. "Saraceni potuju Isusa kao velikoga proroka, mogli su otkriti pehar, a zatim gaje Harun mogao pokloniti Pateru..."
"Velianstveno," ree Poeta. "Pehar kao proroanstvo ponovnoga osvajanja onoga to su Mauri nepravedno posjedovali. Bez sumnje Jeruzalema!"
Odluie pokuati. Abdul nou uspije iz scriptoriuma opatije Svetoga Viktora oteti jako cijenjeni pergament, nikada stru-gan. Nedostajao mu je samo peat kako bi izgledao kao pismo jednoga kralja. U toj sobi koja je bila za dvojicu, a sada je oko klimava stola ugoivala estero ljudi, Baudolino je, zatvorenih oiju, nadahnuto diktirao. Abdul je pisao, jer je njegov krasopis, koji je bio nauio u prekomorskim kranskim kraljevstvima, mogao podsjetiti na nain kojim, latinskim slovima, pie jedan istonjak. Prije nego to je zapoeo bio je predloio, kako bi svi bili domiljati i otroumni u pravi as, da potroe zeleni med preostao u loniu, ali Baudolino je uzvratio da te veeri moraju biti bistri.
Odmah su se zapitali ne bi li Pater trebao pisati na svome adamskome jeziku, ili barem na grkom, ali je zakljueno kako kralj poput Ivana vjerojatno u svojoj slubi ima tajnike koji znaju sve jezike i iz potovanja prema Fridriku morao je pisati latinski. I zato to je, dodao je Baudolino, pismo moralo zapanjiti i uvjeriti papu i druge kranske prineve, pa je dakle moralo biti razumljivo prije svega njima. Zapoee.
Presbuter Johannes, po vrlini i moi Boga i Naega Gospodina Isusa Krista gospodara onih koji gospodare, Fridriku, svetome i rimskome caru, eli zdravlje i vjeno uivanje bosanskih blagoslova...
Bilo je objavljeno naemu velianstvu kako si mnogo drao do nae odlinosti i kako ti je pristigla vijest o naoj luilini. Saznali smo od naih izaslanika da si nam htio poslali neto privlano i zabavno, na veselje nae milosti. Rado l>rlltvaamo dar, i preko naega poslanika ti aljemo znak s nae strane, eljni saznati slijedi li s nama pravu vjeru i vje-i itlc li u svemu i za sve Gospodinu Naemu Isusu Kristu. Zbog
127irokogrudnosti nae velike dareljivosti, treba li ti togod to ti moe pribaviti zadovoljstvo, daj nam to na znanje, pa bilo to spomenom naemu glasniku ili dokazom tvoje naklonosti. Primi zauzvrat...
"Stani na tren," ree Abdul, "ovo bi mogao biti trenutak u kojemu Pater alje Fridriku Kale!"
"Da," ree Baudolino, "ali ova dvojica smuenjaka, Borone i Kyot, jo nisu uspjeli rei o emu je rije!"
"uli su mnoge prie, vidjeli su mnogo toga, moda se ne sjeaju svega. Eto zato sam predlagao med: treba im razbistriti
misli."
Moda jest tako, Baudolino koji je diktirao i Abdul koji je pisao mogli su se ograniiti na vino, ali svjedoke, ili izvore otkria, trebalo je potaknuti zelenim medom. Eto zato su nakon nekoliko trenutaka Borone, Kyot (zaprepaten sasvim novim osjetima koje je utio) i Poeta, koji je ve bio isprobao okus meda, sjedili na podu slaboumna osmjeha izrezbarenoga na licu i bulaznili kao i mnogi Aloadinovi taoci.
"O da," upravo je govorio Kyot. "tu je veliki salon i lui koje osvjetljavaju dvoranu takvim sjajem da se slian nikada ne bi mogao ni zamisliti. Pojavljuje se pa koji uzima koplje takve bjeline da blista na vatri ognjita. S vrka koplja izlazi kaplja krvi i pada na paevu ruku... Zatim dolaze druga dva paa s velikim zlatnim graviranim svijenjacima, a na svakome od njih treperi barem deset svijea. Paevi su prekrasni... Evo, sada ulazi djevojka koja dri Kale, i dvoranom se razlijeva velianstvena svjetlost... Svijee blijede poput mjeseca i zvijezda kada se die sunce. Kale je nainjen od najiega zlata, optoen izvanrednim dragim kamenjem, najraskonijim koje postoji na moru i na zemlji... A sada ulazi druga djevojka koja donosi srebrni tanjur..."
"A kakav je taj prokleti Kale?" vikao je Poeta.
"Ne znam, vidim samo svjetlost..."
"Ti vidi samo svjetlost," ree tada Borone, "a ja vidim vie. Tu su lui koje osvjetljavaju dvoranu, da, ali sada se uje tutnjava, strano podrhtavanje, kao da se palaa rui. Pada veliki
128
(mrak... Ne, sada jedna zraka osvjetljava palau sedam puta jae nego prije. Oh, upravo ulazi sveti Kale pokriven bijelim barunom, a pri njegovu ulasku cijela je palaa preplavljena mirisima svih zaina svijeta. Dok Kale prolazi oko stola, vitezovi vide kako se njihovi tanjuri pune svim jelima koja mogu poeljeti..."
"Ali kakav je taj vraji Kale?" prekidao je Poeta.
"Ne psuj, to je pehar."
"Kako zna ako je ispod barunaste tkanine?"
"To znam zato to znam," ustrajao je Borone. "Rekli su mi to."
"Neka stoljeima bude proklet i neka te kinji tisuu zloduha! ini se kao da ima viziju, a onda pria ono to su ti rekli i nita ne vidi? Ti si gori od onog glupaka Ezekijela koji nije znao to vidi, jer ti idovi ne gledaju minijature nego sluaju samo glasove!"
"Molim te, bogohulnie," upleo se Solomon, "ne zbog mene, ali Biblija je i za vas sveta knjiga, mrski neznaboci!"
"Smirite se, smirite se," rekao je Baudolino. "uje li ti ovo, Borone. Pretpostavimo daje Kale pehar u kojemu je Na Gospodin posvetio vino. Kako je Josip iz Arimateje u njemu mogao sakupiti krv s raspela, ako je Isusa skinuo s kria kada je na Spasitelj ve bio mrtav, a kao to zna, s mrtvih ne kaplje krv?"
"ak i mrtav, Isus je mogao initi uda."
"Nije bio pehar," prekinuo je Kyot, "jer ono to mi je rekla Fcirefizova pria otkrilo mi je da je to bio kamen koji je pao s neba, lapis ex coelis, a ako je bio pehar, to je zato to je bio ugraviran u taj nebeski kamen."
"A zato to onda ne bi bio vrh koplja koji je probo sveti grudni ko?" pitao je Poeta. "Nisi li ranije rekao da si vidio kako u salon ulazi pa koji donosi koplje koje krvari? Evo, a ja vidim ne |cdnoga, nego tri paa s kopljem s kojega se slijevaju potoii krvi... A zatim ovjeka odjevena poput biskupa s kriem u ruci, donose ga na stolici etiri anela koji ga sputaju ispred srebrnoga .stola na kojemu je sada koplje... Zatim dvije djevojke nose losluavnik na kojemu je odsjeena glava mukarca umoena krv. Zatim biskup nad kopljem obavlja slubu Boju, podie
129hostiju, a na hostiji se pojavljuje lik djeteta! Koplje je izvanredan predmet i obiljeje je moi, jer je obiljeje snage!"
"Ne, koplje isputa krv, a kapi padaju u pehar, kao dokaz uda o kojemu sam govorio," rekao je Borone. "Tako je jednostavno.. ." I poeo se smjekati.
"Ostavimo se toga," ree Baudolino neutjeno. "Ostavimo
sad Kale i hajdemo dalje."
"Prijatelji moji," rekao je tada Rabin Solomon, s ravnodunou onoga tko, budui da je idov, nije bio osobito uzbuen tom svetom relikvijom, "dobiti od Patera na dar takav predmet ini mi se pretjeranim. A osim toga, onaj tko proita pismo mogao bi zatraiti od Fridrika da pokae to udo. Ipak ne moemo iskljuiti da prie koje su uli Kyot i Borone ne krue ve na mnogo strana i bio bi dovoljan samo nagovjetaj, pa tko eli shvatiti shvatit e. Nemojte pisati Kale, nemojte pisati pehar, upotrijebite neki neodreeniji izraz. Tora najuzvienije stvari nikada ne iznosi u doslovnom smislu, nego u tajnovitom, tako da poboan itatelj mora malo pomalo odgonetavati ono to je Pre-vinji, neka Sveti blagoslovljen bude uvijek, htio da bude shvaeno na kraju vremena."
Baudolino predloi: "Kaimo dakle kako mu alje krinju, kovei, sanduk, recimo accipe istam veram arcam, primi ovu istinitu krinju..."
"Nije loe," ree Rabin Solomon. "Sakriva i otkriva u isto vrijeme. I otvara put vrtlogu tumaenja." Nastavie pisati.
Bude li htio doi u naa podruja, uinit emo te najveim i najdostojnijim naega dvora i moi e uivati u naim bogatstvima. Njima e, jer njima obilujemo, potom biti obasut bude li se htio vratiti u svoje carstvo. Sjeti se etiriju posljednjih stvari, i nikada nee poiniti grijeh.
Nakon ove pobone preporuke, Pater je preao na opisivanje svoje moi.
"Ali bez skromnosti," preporuivao je Abdul, "Pater je toliko visoko da si moe dopustiti junako djelo oholosti."
130
Da, svakako. Baudolino je diktirao bez otezanja. Taj je do-minus dominantium moju nadmaivao sve kraljeve na zemlji i njegova su bogatstva bila beskrajna, sedamdeset i dva kralja su mu plaala danak, sedamdeset i dvije pokrajine su mu se pokoravale, iako sve nisu bile kranske - i evo zadovoljenoga Rabina Solomona, jer su mu u kraljevstvo stavili i nestala plemena Izraela. Njegova se vrhovna vlast protezala na tri Indije, njegova su podruja dosezala do najudaljenijih pustinja, sve do kule Babilonske. Svakoga su mjeseca za Pater ovim stolom posluivala sedmorica Mudraca, sedamdeset i dvojica vojvoda i tri stotine ezdeset i petorica grofova, a svakoga je dana za tim stolom sjedilo dvanaest nadbiskupa, deset biskupa, patrijarh iz Svetoga Tome, metropolit iz Samar kanda i prota iz Sue."
"Nije li to previe?" upitao je Solomon.
"Nije, nije," ree Poeta, "treba napraviti tako da i papa i ba-sileus Bizanta puknu od jeda. I dodaj da se Pater zavjetovao posjetiti Sveti Grob s velikom vojskom, kako bi potukao neprijatelje Krista. To ide u potvrdu onoga to je o tome bio govorio Olo, a i da se papi zatvore usta, bude li sluajno prigovorio kako ovaj ipak nije uspio prijei Ganges. Ivan e to ponovo pokuati i zbog toga vrijedi truda otii ga potraiti i s njim sklopiti savez."
"Sada mi dajte ideje za naseljavanje kraljevstva," ree Baudolino. "Tamo moraju ivjeti slonovi, jednogrbe deve, dvogrbe ilove, vodeni konji, pantere, divlji magarci, bijeli i crveni lavovi, bezglasni cvrci, grifoni, tigrovi, lamije, hijene, sve ono to se u n;is nikada ne vidi i iji su ostatci dragocjeni za onoga tko tamo  loljc odlui poi u lov. Zatim nikada vieni ljudi, ali oni o kojima govore knjige o prirodi stvari i o cijelome svijetu..."
"Strijelci, ljudi s rogovima, faunovi, satiri, pigmejci, psoglav-i'l, divovi visoki etrdeset lakata, jednooki ljudi," predlagao je Kyol.
"Dobro, dobro, pii Abdule, pii," govorio je Baudolino.
Uostalom, i nije trebalo nita drugo nego nastaviti ono o e-lu .se razmiljalo i govorilo prethodnih godina, uz neto ukra-Vviuija. Iz Pater ove je zemlje kapao med i bila je puna mlijeka [Rubin Solomon je bio ushien otkrivajui odjeke Egzodusa, pvll.skc knjige i Deuteronomiuma - i nije ugoivala ni zmije
131ni korpione, tu je tekla rijeka Ydonus, koja tee ravno iz Raja zemaljskog, a u njemu su se nalazili... Kamenje i pijesak, predlagao je Kyot. Ne, odgovorio je Rabin Solomon, to je Samba-tyon. Pa zar ne bismo trebali staviti Sambatvon? Da, ali kasnije, Ydonus tee iz Raja zemaljskog i stoga sadri... Smaragde, topaze, tamnocrveni granat, safire, krizolite, onikse, berile, ame-tiste, pridonosio je Kyot, koji je netom stigao i nije shvaao zato njegovi prijatelji odaju znakove gaenja (dadete li mi jo jedan topaz, progutat u ga i zatim ga posrati kroz prozor, vikao je Baudolino), jer sad, uza sve sretne otoke i rajeve koje bijahu posjetili tijekom svog istraivanja, vie nisu mogli podnijeti drago
kamenje.
Abdul tada predloi, budui da je kraljevstvo na Istoku, da nabroje rijetke zaine i on se opredijeli za papar. Za kojega Bo-rone ree kako raste na stablima opustoenima zmijama, pa kad je papar zreo stabla se zapale, zmije razbjee i uvuku u svoja legla, prie se stablima, strese ih se, papar popada s granica i zatim se kuha na nain koji nitko ne zna.
"Moe li se sada staviti Sambatvon?" upita Solomon. "Pa sta-.????; vimo ga," ree Poeta, "tako postaje jasno daje deset nestalih plemena s one strane rijeke, dapae, izriito ih spomenimo, pa ako : Fridrik pronae ta nestala plemena bit e to trofej vie za njegovu slavu." Abdul primijeti kako im Sambatvon treba, jer je to nesavladiva prepreka koja osujeuje volju i otri elju, ili ljubomoru. Netko je predloio da se spomene i podzemni potok pun dragoga kamenja, a Baudolino je rekao da Abdul to mo'e i napisati, ali se on u to ne eli mijeati iz straha da e uti kako se spominje jo koji topaz. Poto su isprepleli Plinija i Izidora, odluili su umjesto toga u tu zemlju staviti i dadevnjake, zmije s etiri ape koje ive samo u plamenovima.
"Dovoljno je da bude istina i mi to stavljamo," rekao je Baudolino, "vano je ne pripovijedati bajke."
Pismo je jo malo ustrajavalo na kreposti koja vlada u tim podrujima, gdje svaki hodoasnik biva doekan s milou, nema nijednog siromaha, tamo nema lopova, razbojnika, lakoma-ca, laskavaca. Pater je odmah zatim ustvrdio da smatra kako
132
na svijetu ne postoji tako bogat vladar s toliko podanika. Kako bi dokazao to bogatstvo, koje je uostalom i Sindbad bio vidio u Sarandibi, evo velianstvena prizora u kojemu se opisuje Pater dok silazi u rat protiv svojih neprijatelja, a prethodi mu trinaest krieva iskienih draguljima, svaki na po jednim kolima, za kojima slijedi deset tisua konjanika i sto tisua pjeaka. Kada bi suprotno tome, Pater jahao u vrijeme mira, prethodili bi mu drveni kri, u spomen na muku Gospodinovu i zlatna posuda buna zemlje, kako bi podsjetio sve i sebe samoga da prah jesmo I u prah emo se pretvoriti. Ali kako nitko ne bi zaboravio da onaj koji prolazi ipak kralj Mudraca, evo i srebrne posude pune zlata. "Stavi li u nju topaze razbit u ti ovaj vr o glavu," |ipozorio je Baudolino. I Abdul ih, barem tada, nije stavio.
"Ipak jo napii kako tamo dolje nema preljubnika i da nio ne smije lagati, a tko lae umre toga trena, to jest kao daje [unro, jer bude izgnan i za njega se vie nitko ne brine."
"Ali ve sam napisao da nema poroka, da nema lopova..." "Nije vano, budi uporan, kraljevstvo Patera Ivana mora bi-mjesto gdje krani uspijevaju potovati boanske zapovijedi, jk)k papa sa svojom djecom nije uspio postii nita slino, to-|/ie lae i on, i jo vie nego drugi. A osim toga, iz ustrajavanja la injenici da tamo nitko ne lae, oigledno proizlazi kako je ive ono to Ivan kae istina."
Ivan je nastavljao, govorei da svake godine ide s velikom [vojskom u posjet grobu proroka Danijela u pustoj Babiloniji, (Cako se u njegovoj zemlji love ribe iz ije se krvi vadi purpur i i svoju vrhovnu vlast obnaa nad Amazonkama i nad Brama-.llina. Boroneu se to s Bramanima uinilo korisnim, jer je Alek-imdar Veliki bio vidio Bramane kad je dotakao najdalji Istok l se moe zamisliti. Stoga je njihovo prisustvo dokazivalo <nko je Paterovo kraljevstvo ukljuivalo i samo Aleksandrovo pmstvo.
Sada je samo trebalo opisati njegovu palau i njegovo aroban zrcalo, a o tome je ve sve bio rekao Poeta nekoliko veeri ra-l|1tt<*. Samo je podsjetio na to Abdula, apui mu na uho, kako Iflnudolino opet ne bi sluao razgovor o topazima i berilijima, ali ]|mhiio Je da su za taj sluaj bili potrebni.
133"Vjerujem da e se onaj tko proita," ree Rabin Solomon, "zapitati zato se jedan tako moan kralj daje nazivati samo pa-terom."
"Tono, to nam dozvoljava doi do zakljuka," ree Baudoli-no. "Pii, Abdule..."
Zato nam, o Fridrie najdrai, naa uzvienost ne doputa ime dostojnije od onog Presbutera, pitanje je koje odaje poast tvojoj razboritosti. Sigurno na naem dvoru imamo mini-sterijalce odlikovane puno dostojni] im funkcijama i imenima, osobito kada je rije o crkvenoj hijerarhiji... Na je posluitelj primas i kralj, kralj i nadbiskup na peharnik, biskup i kralj na komornik, kralj i arhimandrit na upravitelj dvora, kralj i opat elnik naih kuhara. Tako je' dakle naa visost, ne mo-gavi podnijeti da bude odreena tim istim imenima, ili da bude odlikovana istim redovima kojima obiluje na dvor, zbog skromnosti odredila da bude nazivana manje vanim imenom i niom au. Za sada ti je dovoljno znati kako se nae podruje protee etiri mjeseca hoda na jednu stranu, dok nitko ne zna dokle stie na drugoj strani. Kada bi ti mogao izbrojiti zvijezde na nebu i pijesak u moru, tada bi mogao izmjeriti nae posjede i nau mo.
Bila je gotovo zora kada su nai prijatelji zavrili pismo. Oni koji su uzeli med jo su bili u stanju smijueg uenja, tko je popio samo vino bio je pripit, a Poeta koji je ponovno bio uzeo oboje, s naporom je stajao na nogama. Hodali su pjevajui uliicama i trgovima dotiui s potovanjem onaj pergament, sad ve uvjereni kako je netom pristigao iz kraljevstva Patera Ivana.
"Jeste li ga odmah poslali Rainaldu?" upita Niketas.
"Ne. Nakon Poetinog odlaska, mjesecima i mjesecima smo ga preitavali i dotjerivali, vie puta ga struui i ponovno piui. Katkada bi netko predloio mali dodatak."
"Ali Rainaldo je oekivao pismo, pretpostavljam..."
"Stvar je u tome to je Fridrik u meuvremenu Rainalda
134
oslobodio dunosti kancelara carstva, kako bi je dao Cristianu iz Bucha. Naravno Rainaldo je, kao nadbiskup Kolna, bio i nad-kancelar Italije i ostao je vrlo moan, pa je istina kako je ipak on bio taj koji je organizirao posveenje Karla Velikoga, ali ta je zamjena, barem u mojim oima, znaila da je Fridrik poeo osjeati kako je Rainaldo previe prodoran. Pa dakle, kako caru pokazati pismo koje je zapravo htio Rainaldo? Zaboravio sam rei da je u toj istoj godini posveenja Beatrice dobila drugo dijete, pa je car dakle razmiljao o drugim stvarima, a stizali su mi i glasovi kako je prvi sin neprestano bolestan. Tako u tim dogaajima proe vie od godinu dana."
"Rainaldo nije ustrajao?"
"Ispoetka su mu na pameti bile druge stvari. Zatim je umro. Dok je Fridrik bio u Rimu kako bi potjerao Aleksandra III. i postavio na prijestolje svoga antipapu, izbila je kuga, a kuga zahvaa i bogate i siromane. Umro je i Rainaldo. To me je potreslo, iako ga nikada nisam uistinu volio. Bio je obijestan i zloban, ali je bio odvaan ovjek i borio se za svoga gospodara sve do samoga kraja. Mir dui njegovoj. Ali sada, bez njega, je li pismo jo imalo smisla? Bio je jedini dovoljno lukav da iz njega i unije izvui korist, tako da ga pusti u optjecaj po kancelarijama cijeloga kranskog svijeta."
Baudolino zastane: "A tu je bilo i ono s mojim gradom."
"Ali kojim, kad si roen u barutini?"
"Istina je, prebrzo napredujem. Grad jo moramo sagradi-II."
"Konano, ne govori mi o razorenome gradu!"
"Da," ree Baudolino, "bilo je to prvi i jedini put u mom i-volu da vidim kako grad nastaje, a ne umire."
135>*?
 novo$
Bilo je ve deset godina otkako je Baudolino boravio u Parizu, proitao je sve to se moglo proitati, od bizantske je prostitutke nauio grki, napisao je pjesme i ljubavna pisma koji e biti pripisani drugome, vjeto je izgradio kraljevstvo koje sada nitko nije poznavao bolje od njega i njegovih prijatelja, ali nije zavrio nauk. Tjeio se mislei kako je bio ve lijep podvig uiti u Parizu, ako se ima na umu da se rodio meu kravama, zatim se prisjetio kako su lake odlazili uiti oni bez prebijene pare nego sinovi gospode, koji su se morali nauiti boriti, a ne itati i pisati... Rjeju, nije se osjeao posve zadovoljnim.
Jednog dana Baudolino shvati kako bi, mjesec manje, mjesec vie, trebao imati dvadeset i est godina; budui daje od kue otiao s trinaest, bilo je tono trinaest godina kako ga tamo nije bilo. Osjeti neto to moemo nazvati enjom za zaviajem, ali on koji je nikada nije iskusio, nije znao stoje to. Stoga pomisli kako osjea elju da ponovno vidi svoga pooima, pa odlui poi do njega u Basel, gdje se ovaj bio zaustavio na jo jednom povratku iz Italije.
Fridrika vie nije vidio od roenja prvoga djeteta. Dok je on pisao i prepisivao Paterovo pismo, car je mnogo toga uinio, kreui se poput jegulje sa sjevera na jug, jedui i spavajui na konju kao i njegovi preci barbari, a njegovom bi kraljevskom palaom postalo mjesto na kojemu se nalazio toga trena. Tih se godina vraao u Italiju jo dva puta. Drugi put, na povratku, pretrpio je teku uvredu u Sui, gdje su se graani pobunili protiv njega, prisilivi ga da pobjegne potajno i preruen, a Beatrice su uzeli kao taokinju. Zatim su je Susani pustili ne uinivi joj nikakvo zlo, ali
136
se on meutim ipak bio obrukao, pa se zakleo da e se osvetiti Sui. A kad bi se vratio preko Alpa ba se i nije odmarao, jer je njemake prineve morao natjerati da smanje svoje zahtjeve.
Kad je Baudolino konano ugledao cara, zatekao ga je vrlo smrknuta lica. Shvatio je daje sjedne strane sve zabrinutiji za zdravlje starijega sina - i on se zvao Fridrik -as druge strane zbog Lombardije.
"To je sve tono," rekao je, "ali to govorim samo tebi: moji gradonaelnici i moji izaslanici, moji poreznici i moji opunomoenici ne samo da su zahtijevali ono to mi pripada, nego sedam puta toliko, za svako su ognjite svake godine naplatili tri solada u starim kovanicama i dvadeset i etiri stara denara za svaki mlin koji je plovio po plovnim vodama, ribarima su odnosili treinu riba, a tko bi umro bez djece zaplijenili bi mu nasljedstvo. Znam, trebao sam sluati albe koje su mi pristizale, ali bilo je drugih stvari na koje sam morao misliti... Sada izgleda kako su se ve otprije nekoliko mjeseci lombardijski gradovi organizirali u savez, anti-carski savez, razumije? A to su najprije odluili? Da ponovno sagrade zidine Milana!"
Nije toliko vano to su talijanski gradovi bili samovoljni i nepouzdani, ali savez je bio gradnja neke druge res publica. Naravno, nije trebalo ni pomiljati kako bi taj savez mogao potrajati, s obzirom na to da su u Italiji gradovi mrzili jedni druge, pa Ipak je bila rije o vulnus u asti carstva.
Tko je pristao uz savez? Govorilo se kako su se u opatiji nedaleko Milana sastali predstavnici Cremone, Mantove, Berga-ina, zatim moda i Piacenze i Parme, ali to nije bilo sigurno. No, glasine tu nisu stale, prialo se o Veneciji, Veroni, Padovi, Vicenzi, Trevisu, Ferrari i Bologni. "Bologna, shvaa li?!" vikao Je Fririk hodajui gore dolje ispred Baudolina. "Sjea se, zar no? Zahvaljujui meni, njihovi prokleti uitelji mogu zaraivati novaca koliko hoe na tim svojim prokletim uenicima, a da ne odgovaraju ni meni ni papi, a sada se udruuju u taj savez? Moe II se biti besramniji? Nedostaje nam jo samo Pavia!"
"Ili Lodi," pridruio se Baudolino, tek da i on kae neku glupost. "Lodi?! Lodi?!" urlao je Crvenobradi, crven i u licu, pa je l/^lodalo kako samo to ga nije udarila kap. "Ako se treba oba-
137zirati na vijesti koje primam, Lodi je ve sudjelovao na njihovim susretima! Pustio sam krv iz ovih svojih vena da ih zatitim, te glupake, koje bi bez mene Milanci do temelja poruili svake idue sezone, a sada stvaraju savez sa svojim krvnicima i kuju urotu protiv svoga dobroinitelja!"
"Ali, oe moj," upitao je Baudolino, "to znae ti tvoji izrazi - "ini se" i "izgleda"? Zar ti vie ne dolaze sigurne vijesti?"
"Jeste li vi koji uite u Parizu izgubili osjeaj za to kako se odvijaju stvari na ovome svijetu? Ako postoji savez, postoji i zavjera, ako postoji zavjera tada su te oni koji su prije bili uz tebe iznevjerili i priaju ti upravo suprotno od onoga to tamo rade, pa je tako car posljednji koji e saznati to rade, kao to se dogaa muevima koji imaju nevjernu enu, za to zna ve cijela ulica osim njih!"
Nije mogao odabrati gori primjer, jer je upravo toga trena ulazila Beatrice, koja je saznala za dolazak dragoga Baudolina. Baudolino je kleknuo kako bi joj poljubio ruku, ne pogledavi je u lice. Beatrice je trenutak oklijevala. Moda joj se inilo da e, ne pokae li znake povjerenja i ljubavi, odati svoju smetenost; stoga mu je drugu ruku majinski poloila na glavu, promrsivi mu malo kosu - zaboravljajui da ena s neto malo vie od trideset godina ne moe vie tako postupati s gotovim ovjekom, jedva malo mlaim od sebe. Fridriku se to uinilo normalnim, on otac, ona majka, iako oboje adoptivni. Baudolino je bio taj kojemu je bilo neugodno. Taj dvostruki dodir, njena blizina, tako da se mogao osjetiti miris haljine kao daje miris puti, zvuk njena glasa - i srea to je u tom poloaju ne moe gledati u oi, jer bi odmah problijedio i pao rasprostrt po podu bez svijesti - ispunjavali su ga nepodnoljivom radou, pomuenom osjeajem kako tim jednostavnim inom poasti jo jednom izdaje vlastita oca.
I ne bi vie znao kako se od nje oprostiti, da car od njega nije zatraio uslugu, ili dao zapovijed, to je bilo isto. Kako bi jasnije vidio dogaaje u Italiji, ne pouzdavajui se ni u slubene glasnike ni u glasnike slubenike, odluio je tamo poslati nekoliko ljudi od povjerenja koji poznaju kraj, ali koji ne bi odmah bili prepoznati kao carski vojnici, kako bi pronjuili ozraje i prikupili svjedoanstva nekrivotvorena izdajom.
138
Baudolinu se sviala pomisao osloboditi se zbunjenosti koju je osjeao na dvoru, ali odmah zatim iskusi drugi osjeaj: osjetio se neobino dirnutim pomilju kako e ponovno vidjeti svoje krajevese konano shvati daje zbog toga i krenuo na put.
Nakon to se motao po raznim gradovima, jednoga je dana Baudolino, jezdi li jezdi, ili mazgari li mazgari, jer se pretvarao da je trgovac koji miroljubivo ide iz sela u selo, stigao na one uzvisine preko kojih je, nakon dobrog dijela ravnice, trebao ugledati Tanaro, kako bi kroz kamenjar i barutinu doao do rodne Fraschete.
Iako se u ona vremena kad se odlazilo od kue, odlazilo bez razmiljanja o tome da e se ikada vie tamo vratiti, Baudolino u tom tekom trenutku u venama osjeti obamrlost, jer gaje odjednom bila obuzela strepnja da sazna jesu li njegovi stari jo tamo.
I ne samo to, nego su mu se iznenada u misli vratila lica drugih djeaka iz okolice, Masulua od Panizzevih, s kojim je odlazio postavljati zamke za divlje kunie, Porcellija zvanog Ghino (ili je bio Ghino zvan Porcello?), s kojim bi se poeo nabacivati kamenjem im bi se ugledali, Alerama Scaccabarozzija zvanog Glupan, ili Cuttica iz Quargnenta kad su zajedno pecali u Bor-midi. "Gospode," rekao je sebi, "valjda sada ne umirem, jer se ini da se samo u trenutku smrti tako dobro sjeamo stvari iz djetinjstva..."
Bio je Badnjak, ali Baudolino to nije znao, jer je tijekom svoga putovanja izgubio pojam o danima. Drhtao je od hladnoe, na svojoj jednako toliko ukoenoj mazgi, ali je nebo bilo jasno, Obasjano zalaskom i isto kao kad se u zraku ve osjea miris .snijega. On je prepoznavao ta mjesta kao daje tuda proao dan i'iiiiijc i sjeao se kako je po tim breuljcima iao sa svojim ocem Isporuiti tri mazge, vukui se s mukom po uzbrdicama koje nii ve i same mogle izmoriti ak i noge djeaka, a zamislimo si lt*k tjerati gore ivotinje koje to nisu htjele. Ali su zato uivali na povratku, gledajui ravnicu iz visine i besposliarili slobodni pri Mlinsku. Baudolino se sjeao kako se, nedaleko rijenog toka, nizina kratkim dijelom zgurila u humak, a s vrha tog humka tada |r vidio kako se iz mlijenog pokrivaa izdiu zvonici nekih se-
139la, uzdu rijeke Bergoglio, i Roboreto, pa zatim malo udaljeniji Gamondio, Marengo, i Palea, ili pak ono podruje barutina, ljunka i ikara, na ijim se rubovima moda jo nalazi bijedna kuica dobroga Gagliauda.
Ali, kako je bio na mazgi, vidje drugaiju panoramu; kao daje uokolo, na breuljcima i u drugim dolinama zrak bio bistar, a samo nizina ispred njega zamuena maglovitim parama, onim sivkastim gromadama koje ti katkada dolaze ususret na cesti, cijeloga te zaogrnu sve dok vie nita ne vidi, a zatim te prekorae i odu kao to su i dole - pa Baudolino ree samome sebi: gledaj, svuda naokolo moe biti ak i kolovoz, ali nad Fraschetom vladaju vjene magle, kao snijeg na vrhovima Pi-rinejskih Alpa - ali nije mu bilo nelagodno, jer tko je roen u magli u njoj se uvijek osjea kao u svojoj kui. Malo po malo, kako se sputao prema rijeci, shvaao je kako te pare ipak nisu magla, nego oblaci dima koji su doputali da se kroz njih naslute vatre koje su ih hranile. Kroz dim i vatru, Baudolino je sada shvatio kako se, na ravnici s one strane rijeke, oko onoga to je neko bio Roboreto, selo razlilo preko polja, pa je posvuda bilo mnotvo novih kua, neke zidane, neke drvene, mnoge tek napola gotove, a prema zapadu se ak mogao raspoznati poetak zidane ograde, kakvih u tim krajevima nikada nije bilo. Na vatrama su kljuali kotlovi, moda za grijanje vode kako se ne bi odmah zaledila, dok su je drugi tamo dolje lijevali u otvore pune vapna, ili buke, to je ve bilo. Baudolino je ve vidio poetak gradnje nove katedrale u Parizu, na otoku usred rijeke, i poznavao je sve te naprave i te skele koje koriste majstori zidari; po onome to je znao o gradu, tamo su ljudi zavravali podizanje jednog grada ni iz ega, i bila je to predstava koja se - kad je sve u redu - vidi jednom u ivotu i vie nikada.
"Nevieno," rekao je sebi, "okrene na trenutak glavu i odmah ti sloe grad," i podbode mazgu kako bi stoje mogue bre stigao u dolinu. Preavi rijeku na splavi koja je prenosila kamenje svih vrsta i veliina, zaustavio se upravo tamo gdje su neki radnici, na skeli koja je prijetila da e se sruiti, upravo dizali zidi, dok su drugi s tla, uz pomo vitla, podizali do onih gore koare sa ljunkom. Ali vitlo je, primjerice, bilo takvo da se
140
primitivnije nije moglo zamisliti, napravljeno iz motki umjesto iz debelih stupaca, stoga se stalno klimalo i dvojica koja su ga sa zemlje okretala, izgledala su zaposlenija pridravanjem tog prijeteeg ljuljanja motki nego klizanjem ueta. Baudolino je odmah pomislio: "Evo, vidi se, kada ljudi iz ovih krajeva neto rade, ili to rade loe ili to rade jo gore, ma vidi, mora li se ba tako raditi, da sam ja ovdje gazda ve bih sve njih pograbio za rub hlaa i bacio u Tanaro."
Zatim je malo dalje vidio drugu skupinu koja si je utvarala da gradi trijem, loe izrezanim kamenjem, loe dotjeranim gredama i kapitelima koji su izgledali kao da ih je profilirala neka ivotinja. Kako bi podizali materijal za gradnju i oni su sagradili neku vrstu koloture i Baudolino shvati da su, u usporedbi s ovima, oni sa zidia majstori graditelji. Potom je prestao usporeivati kada je, idui malo dalje, vidio druge koji su gradili kako to djeca ine kad se igraju mokrom zemljom i upravo zadavali posljednje udarce nogama, reklo bi se, graevini, jednakoj ostalim trima koje su bile uz nju, nainjenima iz blata i bezoblina kamenja, s krovovima od slabo zbijene slame; kao da se upravo raala nekakva uliica s vrlo loe napravljenim straaretinama, kao da su se radnici natjecali tko e prvi zavriti do blagdana, bez ikakva obzira prema pravilima zanata.
Ipak, prodirui u nedovrene meandre te nesigurne utvrde,. povremeno bi otkrivao dobro obraene zidove, solidno premre-cna proelja i bedeme koji su, iako jo nedovreni, izgledali masivno i zatitniki. Iz svega toga je shvatio kako su se ljudi lazliita podrijetla i sposobnosti natjecali sagraditi isti grad; .iko su mnogi zacijelo i bili novajlije u tome zanatu, kao seljaci koji su upravo podizali kue onako kako su cijeloga ivota radili klonita za ivotinje, drugi su morali imati sklonost zanatu.
1 )ok se pokuavao snai u tom mnotvu umijea, Baudolino |c olkrio i mnotvo narjeja - koja su pokazivala kako su ovu <ii!iiu bijednih kuetina gradili seljaci iz Solera, onaj krivi to-i iii11 bio je djelo Monferaana, onu su odvratnu buku prevrtali l',iv!|cl, one su daske pilili ljudi koji su do tada ruili drvee u I Sile!, Ali kad bi uo da netko izdaje naredbe, ili vidio neku grudicu koja radi kako treba, uo bi enovski.
141"A to da se ovo dogodilo usred gradnje Babilona," pitao se Baudolino, "ili u Abdulovoj Hiberniji, gdje su ona sedamdeset i dvojica mudraca obnovila Adamov jezik stavljajui zajedno sve naine govora, upravo onako kako se mijese voda i glina, smola i bitumen? Ali ovdje jo ne govore Adamov jezik i premda svi zajedno govore sedamdeset i dva jezika, ljudi toliko razliitih sojeva koji bi po obiaju jedni druge gaali prakama, ovdje e-prtljaju s ljubavlju i slogom!"
Pribliio se skupini koja je upravo znalaki prekrivala jednu graevinu drvenim gredama, kao daje opatijska crkva, koristei veliko vitlo koje se nije pokretalo rukama, nego su uposlili konja - koji nije bio upregnut hamom, jo u upotrebi u nekim selima, koji bi mu pritiskao vrat, nego je vukao velikom snagom zahvaljujui lenom jarmu. Radnici su isputali zasigurno enovske glasove i Baudolino im se odmah pridrui u njihovu pukom govoru - iako ne tako savrenom da prikrije injenicu
kako nije njihov.
"to dobra radite?" upitao je tek toliko da zapone razgovor. A jedan od njih, poprijeko ga gledajui, ree mu kako upravo izrauje stroj za ekanje kurca. Sada, budui da su se svi ostali poeli smijati i bilo je jasno da se smiju njemu, Baudolino (kojemu je ve uskipjelo to se mora izdavati za nenaoruana trgovca na mazgi, dok je u prtljazi drao, paljivo obavijen u svitak tkanine, svoj ma dvorskog ovjeka) odgovori mu narjejem Fraschete, koje mu se nakon mnogo vremena spontano vratilo na usta, objanjavajui kako njemu ne treba machinae jer mu kurac, koji pristojne osobe zovu ptiem, obino ekaju one drolje od njihovih majki. enovljani nisu dobro shvatili smisao njegovih rijei, ali su naslutili namisao. Ostavili su se svojih zanimacija, skupljajui tko kamen tko kramp, postavljajui se u polukrug oko mazge. Sreom, u tom su se trenutku upravo pribliavale druge osobe, meu kojima jedan koji je izgledao kao vitez i koji je franakim jezikom, pola latinskim, pola pro-vansalskim i pola tko zna kakvim, rekao enovljanima kako ovaj hodoasnik govori kao netko iz ovih krajeva pa stoga neka ne postupaju s njim kao s nekim tko nema pravo ovuda prolaziti. enovljani su se opravdavali, govorei kako je on postavljao
142
pitanja kao da je uhoda, a vitez je rekao da tim bolje ako je car poslao uhode, zato to je vrijeme da sazna kako je tu iznikao grad upravo njemu za inat. A zatim Baudolinu: "Nisam te nikada vidio, ali izgleda kao netko tko se vraa. Jesi li doao pridruiti nam se?"
"Gospodine," odgovori uljudno Baudolino, "roen sam u Frascheti, ali sam iz nje otiao prije mnogo godina i nita nisam znao o svim tim stvarima koje se ovdje upravo dogaaju. Zovem se Baudolino, sin Gagliauda Aularija..."
Nije ni zavrio priu kada je, iz skupine od devet pridolih, starac sijede kose i brade podigao tap i poeo vikati: "Grdni laljive bez srca, neka te grom pogodi u glavu, kako ima hrabrosti koristiti ime moga jadnoga sina Baudolina, sina mene koji sam taj isti Gagliaudo i jo k tome Aulari, a koji je otiao od kue prije mnogo godina s jednim alemanskim gospodinom koji je izgledao kao kraljica Pedoca, a moda je u stvari bio jedan od onih koji bi uinio da i majmuni pleu, zato to o svome jadnom djeaku nikada nita nisam saznao i nakon toliko dugo vremena ne moe biti doli mrtav, zbog ega se ja i moja sveta ena izjedamo ve trideset godina, jer je to bila najvea bol u naem ivotu koji je ve po sebi bio jadan, ali izgubiti dijete je ljuta bol to onaj koji to nije iskusio ne zna!"
Na to Baudolino uzviknu: "Oe moj, pa to si ba ti!" I kao da mu je popustio glas i suze dole na oi, ali te suze nisu uspijevale prikriti veliku radost. Stoga je dodao: "A osim toga, nije trideset godina ljute boli, jer sam ja otiao prije samo trinaest, a morao bi biti zadovoljan to sam ih dobro utroio i sada sam netko." Starac se stvorio ispred mazge, dobro pogledao Baudolina u lice i rekao: "Ali i ti si ba ti! Daje prolo i trideset godina, ba i nisi izgubio taj izgled malog lopova, i onda zna to u ti rei? Da ba i jesi postao netko, svome ocu ne smije proturjeiti, ako sam rekao trideset godina to je zato stoje meni izgledalo kao trideset, a u trideset si godina ba i mogao poslati fflns, nesretnice, jer drugo i nisi, ti si propast nae obitelji, sii dolje s te ivotinje koju si moda i ukrao i razbit u ti ovaj tap o f4l;ivu!" I ve je zgrabio Baudolina za obuu pokuavajui ga povui s mazge, kada se onaj koji je izgledao kao voa postavio u
143sredinu. "Hajdemo Gagliaudo, nalazi sina nakon trideset godina..."
"Trinaest," govorio je Baudolino.
"Ti uti, nas emo dvojica poslije porazgovarati - nae ga nakon trideset godina i u takvim se sluajevima grli i zahvaljuje se Bogu, za Boga!" Baudolino je ve siao s mazge i samo to se nije bacio u zagrljaj Gagliaudu koji je zaplakao, kada se gospodin koji je izgledao kao voa opet postavio izmeu njih i pograbio Baudolina za zatiljak: "Ako ovdje ima ikoga tko s tobom treba izravnati raune, to sam ja."
"A tko si ti?" upitao je Baudolino. "Ja sam Oberto iz Fora, ali ti to ne zna, ili se moda niega i ne sjea. Bit e da sam imao deset godina i moj se otac udostojio navratiti k tvojemu, kako bi vidio telad koju je htio kupiti. Bio sam odjeven kako pristoji sinu viteza i moj otac nije htio da s njima uem u talu, iz straha da se ne uprljam. Obilazio sam oko kue, a iza nje si bio ti, ruan i prljav, pa je izgledalo kao da si izaao iz hrpe konjskog gnoja. Doao si pred mene, pogledao me, upitao me elim li se igrati, ja glupan rekao sam da, a ti si me gurnuo zbog ega sam pao u svinjski valov. Kad me vidio u tom stanju, otac me izudarao goveom ilom, jer sam upropastio novu odjeu." "Vjerojatno je bilo tako," rekao je Baudolino, "ali to je pria od prije trideset godina..."
"Za sada ih je trinaest, a od tada na to mislim svakog dana, jer nikada u svome ivotu nisam bio toliko ponien kao tada i odrastao sam govorei sebi: sretnem li jednoga dana sina tog Gagliauda, ubit u ga."
"I, hoe li me ubiti sada?"
"Sada ne, zasigurno sada vie ne, jer smo ovdje svi mi koji smo gotovo zavrili s podizanjem grada, kako bismo se borili s carem kad ponovo stupi nogom u ove krajeve, i sigurno ne mogu gubiti vrijeme na ubijanje tebe. Trideset godina..." "Trinaest."
"Trinaest sam godina nosio taj bijes u srcu i ba ovoga trena, ma vidi ti ovo, proao me." "Kada se kae, nekad..." "Ne pravi se sada lukavim. Idi i zagrli svoga oca. Potom,
144
zatrai li oprost za onaj dan, idemo tu blizu gdje proslavljamo upravo dovrenu gradnju, a u tim sluajevima se nainje bava dobra vina i, kako su govorili nai stari, 'ajmo banit."
Baudolino se zatekao u krmetini. Grad jo nije bio ni dovren, a ve je iznikla prva gostionica s lijepom brajdom na dvoritu, ali tih je dana bilo bolje unutra, u toj jazbini koja je sva bila jedna bava, s dugim drvenim stolovima, punim krasnih vreva i salamica od magareeg mesa koje (objanjavao je Baudolino zaprepatenom Niketasu) ti donose, a izgledaju kao napuhani mjehovi, rasijee ih ubodom noa, baci ih da procvre na ulju i enjaku, i izvrsno su jelo. I eto zato su svi nazoni bili veseli, smradni i podnapiti. Oberto iz Fora najavio je povratak sina Gagliauda Aularija i odmah se neki od njih bacie lupati akama po leima Baudolina, koji je isprva iznenaen razrogaio oi, a zatim je uzvraao, u navali prepoznavanja koja gotovo da nije prestajala. "O Gospode, ti si Scaccabarozzi, a ti Cuttica iz Quargnenta - a ti, tko si? Ne, uti, jer hou pogoditi, pa ti si Squarciafichi! A ti si Ghini ili Porcelli?"
"Ne, Porcelli je on, onaj s kojim si se stalno gaao kamenjem! Ja sam bio Ghino Ghini i govorei istinu to sam jo uvijek. Nas smo dvojica zimi odlazili klizati po ledu."
"Isuse Gospodine, istina je, ti si Ghini. Nisi li ti bio onaj, sposoban prodati sve, ak i govno tvojih koza, kao onomad kad Ml ga onom hodoasniku prodao kao prah svetog Baudolina?"
"Kako da ne, u stvari sada sam trgovac, pa ti vidi nije li to I Hiidbina. A onaj tamo, pokuaj se sjetiti i rei tko je..."
"Pa to je Merlo! Merlo, to sam ti ono uvijek govorio?"
"Govorio si mi: blago tebi to si glup i ne ljuti se... Naprotiv, |!,ln liij, umjesto da se ljutim, ja sam je izgubio*" i pokazao je des-iiu i liku bez ake, "pri opsadi Milana, onoj prije deset godina."
"Upravo tako, ba sam htio rei, po onome koliko ja o tome pumu, oni iz Gamondija, Bergoglija i Marenga uvijek su bili uz (niu, hi kako to da ste prije bili uz njega, a sada gradite grad JmuIIv lijeka?"
I liulii, svi to pokuavaju objasniti, a jedino stoje Baudolino
Iju rvnlivii Igra rijei (op. prev.)
145dobro shvatio bilo je daje oko starog dvorca i crkve Svete Marije od Roboreta nastao grad kojega su sagradili ljudi iz oblinjih sela, Gamondija, Bergoglija i Marenga, ali i sa skupinama cijelih obitelji koje su se doselile sa svih strana, iz Rivalte Bormide, Bassignana ili iz Piovera, kako bi sagradili kue u kojima e stanovati. U svibnju su trojica njih, Rodolfo Nebia, Aleramo iz Ma-rcnga i Oberto iz Fora, odnijeli u Lodi i oko njega okupljene gradove, podrku novog grada, iako je u to vrijeme postojao vie u namjerama nego du Tanara. Svi su radili kao ivotinje, cijeloga ljeta i jeseni, i grad je bio skoro gotov, spreman preprijeiti caru prolaz onoga dana kad se ponovno bude spustio u Italiju, to mu je bila mana.
Ali to preprijeiti, pitao je Baudolino pomalo sumnjiavo, dovoljno je da vas zaobie. E ne, odgovarali su mu, ti ne poznaje cara (ne, nikako), grad koji nastane bez njegova pristanka je sramota koju treba oprati krvlju, bit e prisiljen opsjedati ga (i tu su oni bili u pravu, dobro su poznavali Fridrikov karakter), i eto zato nam trebaju vrste zidine i ulice pomno izraeni ba za ratovanje, i zato su nam trebali enovljani koji jesu pomorci, da, ali po udaljenim krajevima grade mnoge nove gradove i znaju kako se to radi.
Ali enovljani nisu ljudi koji neto rade besplatno, rekao je Baudolino. Tko ih je platio? Oni su platili, ve su nam dali pozajmicu od tisuu enovskih solada, a drugih su tisuu obeali naredne godine. A to to znai da gradite ulice pomno izraene ba za rat? Neka to objasni Emmanuele Trotti, jer je to njemu palo na pamet, govori ti koji si Poliorcete! "to je to polior-to?"
"Budi dobar Boidi, pusti neka Trotti govori." A Trotti (koji je kao i Oberto izgledao kao miles, to jest vitez, podvazal odreenog dostojanstva): "Grad se mora oduprijeti neprijatelju tako da se ovaj ne popne na zidine, ali ako se na nesreu popne, grad jo mora biti u stanju odoljeti i slomiti mu hrbat. Nae li neprijatelj odmah unutar zidina splet uliica gdje e se uvui, vie ga ne moe uhvatiti, netko ode ovamo, netko onamo i nakon kratkog vremena branitelji zavre kao mievi. Umjesto toga, neprijatelj pod zidinama mora naii na
meuprostor i tu na otvorenom ostati tono toliko vremena da ga iz uglova i s prozora mogu ibati strijele i gomile kamenja, tako da ga se prepolovi prije nego to savlada taj prostor."
(Eto, umijeao se alosno Niketas uvi tu priu, to su morali uiniti u Konstantinopolu, a umjesto toga su dopustili da u dnu zidina izraste upravo takav splet uliica... Da, htio mu je odgovoriti Baudolino, ali trebali su vam i ljudi s mudima mojih seljana, a ne straljivci poput onih izmodenika iz vaih carskih straa - ali je ipak to preutio kako ne bi povrijedio svoga sugovornika i rekao mu: uti, ne prekidaj Trottija i pusti me priati).
Trotti: "Ako potom neprijatelj svlada otvoreni prostor i uvue se u ulice, one ne smiju biti ravne i povuene viskom, ak ni ako se eli nadahnuti starim Rimljanima, koji su grad zamislili kao reetku. Jer u ravnoj ulici neprijatelj uvijek zna to ga Ispred eka, pa ulice moraju biti pune uglova ili okuka, nazovi lo kako hoe. Branitelj eka iza ugla, i na zemlji i na krovovima, i uvijek zna to neprijatelj radi, jer je na oblinjem krovu koji ini ugao s prvim - drugi branitelj koji ga primijeti i daje znakove onima koji ga jo ne vide. Meutim, neprijatelj nikada ne zna emu ide ususret, pa to usporava njegov hod. Stoga dobar grad mora imati loe postavljene kue, kao zube neke stari-ee, to izgleda runo, ali u tome lei njegovo dobro. I konano, Irena nam lani tunel!"
"To nam jo nisi rekao," umijeao se u razgovor onaj Boidi.
"Dakako, upravo mije to ispriao jedan enovljanin kojemu Je ispriao jedan Grk, a bila je to zamisao Belisarija, generalu cara Justinijana. Kakva je namjera opsadnika? Iskopati podzemne tunele koji e ga odvesti u srce grada. A koji je njegov HiinV Pronai tunel, ve gotov, lijep i nepoznat opsjedanima. Mi inu dakle odmah pripremimo tunel koji izvana vodi unutar zi-(Iliin. a vanjski ulaz mu prikrijemo stijenama i grmljem, ali ne
Min ^;i neprijatelj prije ili kasnije ne bi otkrio. Drugi kraj tu-ona| koji izlazi u grad, mora biti usko crijevo, kroz koje |l|<'iInom moe proi jedan ili najvie dva ovjeka, zatvoren i /iiotn reetkom - tako da onaj tko ga prvi otkrije, kad sti-
tlo irftelku moe rei da se vidi trg i, to ja znam, ugao ka-
146
147pelice, znak da podzemni rov vodi upravo u grad. Uz reetku, meutim, stoji stalna straa, pa kad neprijatelj stigne, prisiljen je izlaziti jedan po jedan i kako koji izae netko ga rasprostre
po zemlji..."
"A neprijatelj je glupan i nastavlja izlaziti ne primjeujui da oni ispred njega padaju kao smokve," grohotom se smijao Boidi. "A tko ti je rekao da neprijatelj nije glupan? Smiri se. Moda to treba bolje prouiti, ali zamisao nije za odbaciti."
Baudolino povede na stranu Ghinija, koji je ve bio trgovac pa je stoga morao biti pametan ovjek i s nogama na zemlji, a ne kao ovi vitezovi, vazali vazala, koji se bacaju ak i u izgubljene sluajeve samo da bi stekli vojnu slavu. "Sluaj malo, Ghinen, dodaj mi jo tog vina, a u meuvremenu mi reci ovo. Slaem se .. s idejom daje, napravi li se ovdje grad, Barbarossa prisiljen opsjedati ga kako ne bi izgubio obraz i tako se onima iz saveza daje vremena da ga zaskoe, nakon to se sasvim izmorio u opsadi. Ali u taj nas pothvat ponovno alju oni iz grada. I hoe li da povjerujem kako e nai ljudi napustiti mjesta u kojima dobro ili loe ivotare, doi ovamo i dati se ubiti kako bi uinili uslugu onima iz Pavije? I hoe li da povjerujem kako vam enovljani, koji ne bi izvadili jedan solad da vlastitu majku otkupe od sa-racenskih gusara, daju novac i trude se izgraditi grad koji je u najboljem sluaju po volji Milanu?"
"Baudolino," ree Ghini, "pria je mnogo sloenija od toga. Dobro pazi gdje smo mi." Umoi prst u vino i poe crtati znakove po stolu. "Ovdje je Genova, slae se? A ovdje su Terdona, zatim Pavia i zatim Milano. Ovo su bogati gradovi, a Genova je luka. Dakle Genova mora imati slobodan put za svoja trgovanja s lombardijskim gradovima, u redu? Prijelazi idu preko doline Lemme, preko doline Orbe, preko doline Bormide i preko doline Scrivije. Govorimo o etiri rijeke - ili ne? - i sve se spajaju otprilike ovdje na obali Tanara. A ako ima most na Tanaru, odande ima otvoren put za trgovinu s podrujima markiza od Monferrata i tko zna dokle jo. Jasno? Sada, sve dok su se Genova i Pavia meusobno dobro slagale, ovim je dolinama odgovaralo da ostanu bez gospodara, ili bi se svaki put sklapali neki savezi, na primjer s Gavijem ili Marengom i sve je ilo glatko...
148
Ali s dolaskom ovoga cara ovamo, Pavia s jedne strane a Monfer-rato s druge, stavljali su se na stranu cara, pa bi Genova ostajala blokirana bilo s lijeva bilo s desna, a stavi li se na Fridrikovu stranu moe pozdraviti svoje poslove s Milanom. Tada bi trebalo odobrovoljiti Terdonu i Novi, od kojih bi joj jedan dopustio da nadzire dolinu Scrivije, a drugi dolinu Bormide. Ali zna to se dogodilo, car je zbrisao s lica zemlje Terdonu, Pavia je preuzela nadzor nad tortonetinom sve do Apeninskog gorja, a naa su sela stala uz cara, i svecamu, ba sam htio vidjeti moemo li, mali kakvi jesmo, biti drski. to su nam enovljani morali dati kako bi nas uvjerili da promijenimo stranu? Neto to nikada nismo ni sanjali da emo imati, to jest grad, s konzulima, vojnicima, biskupom i zidinama, grad koji prikuplja cestarinu od ljudi i roba. Shvaa li, Baudolino, kako samo nadzirui most na Tanaru moe zaraditi novaca u izobilju, sjedei tamo od jednoga zatrai novi, od drugoga dva pileta, od treega cijelo govedo, a oni zvek zvek, plaaju, grad je izobilje, gledaj kako su bili bogati oni iz Terdone u odnosu na nas iz Paleje. Ovaj grad koji je po volji nama, bio je po volji i savezu, a bio je po volji i Genovi, kao to sam ti rekao, iako slab kakav jest, zbog same injenice daje tu, remeti planove svima drugima i jami da u ovome podruju ne mogu samovoljno gospodariti ni Pavia, ni car, ni markiz od Monferrata..."
"Da, ali onda dolazi Barbarossa, zgazi vas kao mrava, ili vas zgnjei kao abu."
"Smiri se. Tko je to rekao? Problem nastaje kad on doe, a V.i'iid je tu. Zatim, dobro zna kako to ide, opsada kota vremena I novaca, a mi mu priredimo lijep in pokornosti, on je za-11< ivol jan (jer su to ljudi kojima je ast iznad svega) i ode na neku  li 11^11 stranu."
"Ali oni iz saveza i enovljani, bacili su novac kako bi sagradili >>ra, a vi ih samo tako poaljete da si ga uzmu iz guzice?"
"To ovisi o tome kada stie Barbarossa. Dobro zna da u i nku od tri mjeseca ti gradovi mijenjaju saveze kao da prije ni-lii iiljc bilo. Tu smo i ekamo. Moda u to vrijeme savez bude udruen s carem." (Gospodine Niketas, pripovijedao je Baudoli-IH i, Inko mi ispale ove oi, est godina kasnije, pri opsadi grada,
149na Fridrikovoj su strani bili enovski prakai, razumije, e-novljani, oni koji su doprinijeli da bude izgraen!)
"A ako ne," nastavljao je Ghini, "izdrat emo opsadu, tako mi krave od kapule, na ovom se svijetu ne dobiva nita za nita. Ali prije nego to progovori doi vidjeti..."
Uhvatio je Baudolina za ruku i poveo ga van iz krme. Ve se spustila no i bilo je hladnije nego prije. Izlazilo se na mali trg, s kojega su se, nasluivalo se, trebale odvajati barem tri ulice, ali bila su sagraena samo dva ugla, s niskim kuama, jednokatnicama, krovova pokrivenih strnikom. Trgi je bio osvjetljen svjetlima koja su dolazila s okolnih prozora i ponekom posudi-com za eravicu koju su potpirili posljednji prodavai koji su izvikivali: ene ene, samo to nije poela sveta no i ne elite da vai muevi ne nau nita dobroga na stolu. Blizu onoga to bi trebalo postati treim uglom, stajao je brusa, koji je kripao svojim noevima dok je rukom polijevao brus. Malo dalje, na klupi, jedna je ena prodavala branenu kau od slanutka, suhe smokve i roga, a jedan je pastir odjeven u ovju kou nosio koaricu viui: hej ene, dobar sirac. Na praznom prostoru izmeu dviju kua, dvojica su se mukarca pogaala za svinju. U dnu, dvije su djevojke bile beivotno oslonjene na jedna vrata, cvokoui zubima ispod ala kroz koji se nazirao obilan izrez i jedna ree Baudolinu: "Ba si lijep djeak, zato ne doe provesti Boi sa mnom, nauit u te da bude ivotinja na osam : apa?"
Zaokrenuli su za ugao i evo jednog grebenara vune koji je na sav glas vikao kako je posljednji trenutak za slamnjae i sla-marice, da spava na toplom, a ne da se smrzne kao mali Isus; pokraj je vikao i vodonoa; hodajui jo slabo zacrtanim ulicama ve su vidjeli trijemove u kojima je ondje jo blanjao stolar, tamo je kova jo uvijek lupao po svom nakovnju u prazniku iskri, a tamo je dolje jedan vadio kruhove iz pei koja je sijevala kao usta Pakla; bilo je i trgovaca koji su stizali iz daleka kako bi napravili poslove na toj novoj granici, ili ljudi koji su obino ivjeli u umi, ugljenara, traitelja meda, proizvoaa pepela za sapun, sakupljaa kora za izradu uadi ili za tavljenja koe, prodavaa koe kunia, razbojnikih lica onih koji su dolazili u
150
novo naselje mislei kako e ipak izvui neku korist, i bogalji i slijepci i epavci i pritavci, kojima je prosjaenje ulicama naselja i jo za svetih blagdana, obeavalo bogatije milodare nego na pustim ulicama sela.
Poinjale su padati prve pahulje snijega, zatim su bile sve gue i ve su se po prvi put bijelili novi krovovi za koje nitko nije znao hoe li izdrati tu teinu. U jednom se trenutku Baudolinu, koji se sjeao svoga otkria u osvojenome Milanu, poelo priviati, pa su mu trojica trgovaca koji su upravo ulazili na tri magarca kroz luk u zidinama, izgledali kao Mudraci praeni svojim slugama, koji su donosili dragocjene posude i tkanine. A iza njih, preko Tanara, inilo mu se da zamjeuje stada koja su silazila s obronaka breuljka koji se ve posrebrio, sa svojim pastirima koji su svirali diple i gajde, i karavane istonjakih deva s Maurima s velikim turbanima na viebojne pruge. Pod sve jaim prhanjem snijega, na breuljku su se upravo gasile rijetke vatre, a Baudolinu se jedna od njih uini velikom zvijezdom repaticom, koja se kretala nebom prema gradu koji vriti.
"Vidi li to je grad?" govorio mu je Ghini. "Ako je ve sada lakav kad jo nije ni gotov, zamisli tek kasnije: to je drugi ivot. Svakoga dana vidi nove ljude - trgovcima je to, zasigurno, kao a imaju Nebeski Jeruzalem, a to se tie vitezova, car im je zabranjivao prodaju zemlje kako ne bi dijelili feud i na selu su umirali od gladi, a sada meutim zapovijedaju skupinama stri-|claca, izlaze na konjima na sveanosti, izdaju naredbe ovdje i ondje. Ali to ne odgovara samo gospodi i trgovcima, to je providnost i za ljude kao stoje tvoj otac, koji nema bogzna koliko zem-l|c, ali ima neto malo stoke, a u grad dolaze ljudi koji je trae I plaaju kovanicama, poelo se prodavati za zveei novac, a ne za drugu robu u zamjenu, i ne znam shvaa li to to znai, uzme li dva pilia za tri kunia prije ili kasnije mora ih pojesti uiiirc ostare, dok dvije kovanice sakrije ispod onoga na emu pava i budu dobre i poslije deset godina, pa ako ti tako odgovara ostaju tamo ak i ako ti neprijatelji uu u kuu. Osim toga, dogodilo se to u Milanu i u Lodiju ili u Paviji, a dogodit e se i uv(l|(! kod nas: nije vie tako da Ghinijevi ili Aularijevi moraju Mil|cli, a nareuju samo Guascovi ili Trottijevi, svi mi pripada-
151mo onima koji donose odluke, ovdje e moi postati vanim iako nisi plemenita i to je ono lijepo u gradu, a osobito je lijepo za onoga tko nije plemenita, ali je spreman dati se ubiti, ako se ba mora, (ali bolje je ako ne) kako bi njegovi sinovi mogli ii naokolo i rei: ja se zovem Ghini, pa ako se ti i zove Trotti svejedno si govno."
Oigledno je Niketas tada upitao Baudolina kako se zvao taj blagoslovljeni grad. Dakle, (Baudolino, taj veliki talent od pripovjedaa, sve do toga trena odlagao je tu objavu) grad jo nije imao ime, osim neodreeno CMtas Nova, koje je bilo ime genu-sa, a ne individuuma. Izbor imena ovisit e o drugom problemu i to ne malom, problemu potvrde. Kako jedan novi grad, bez povijesti i bez plemstva, stjee pravo na postojanje? U najboljem sluaju carskom dodjelom prava, onako kako car moe proizvesti viteza ili baruna, ali ovdje je bila rije o gradu koji je nastao protiv volje cara. I onda? Baudolino i Ghini su se vratili u krmu dok su svi upravo o tome raspravljali.
"Ako ovaj grad nastaje izvan carskog zakona, zakonitost mu se moe dati prema nekom drugom zakonu, jednako tako monom i starom."
"A gdje emo ga nai?"
"U Constitutum Costantini, u donaciji koju je car Konstan-tin dao crkvi, dajui joj pravo upravljanja teritorijima. Mi poklonimo grad papi, a budui da su u ovome trenutku u igri dvojica, poklonimo ga onome koji je na strani zakona, to jest Aleksandru III. Kao to smo ve prije nekoliko mjeseci rekli u Lodiju, grad e se zvati Aleksandrija i bit e papinski feud."
"Meutim, ti si u Lodiju morao utjeti, jer jo nita nismo bili odluili," rekao je Boidi, "ali nije u tome stvar, ime kao takvo je lijepo, pa kako bilo da bilo nije runije od mnogih drugih. Ali ono to mi stvara muku u elucu je da smo toliko izmuili stranjice kako bismo napraviti grad i onda ga poklonimo papi, koji ih ve ima mnogo. Pa mu zatim moramo plaati porez, a kako god okrene, to su uvijek novci koji odlaze iz kue, a to je isto kao da plaamo caru." i       "Boidi ne budi uvijek isti," govorio mu je Cuttica, "prvo, car
152
nee grad ak ni ako mu ga poklonimo, a ako bi bio spreman prihvatiti ga, onda nije vrijedilo truda graditi ga. Drugo, jedno je ne platiti porez caru, koji ti doe s lea i smrvi te kao to je uinio u Milanu, a drugo ne platiti papi, koji je tisuu milja daleko i s novcem kojeg ima sigurno nee poslati vojsku samo da bi utjerao dva solada."
"Tree," umijea se tada Baudolino, "ako mi dopustite zabosti nos, ali uio sam u Parizu i imam odreenog iskustva u tome kako se piu pisma i diplome, ima naina i naina za poklanjanje. Vi napravite ispravu u kojoj kaete kako je Aleksandrija osnovana u ast pape Aleksandra i posveena Svetom Petru, na primjer. Kao dokaz, sagradite katedralu Svetoga Petra na alodijskom zemljitu koje je osloboeno feudalnih davanja. A sagradite je novcem kojeg je poklonilo cijelo puanstvo grada. Nakon toga ga darujte papi, sa svim najprikladnijim i najzahtjevnijim pravilima koja vai notari pronau. Sve to zainite ponudama o odnosu kao prema ocu, ljubavlju spram njega i svim tim stvarima, poaljete pergament papi i dobit ete sve njegove blagoslove. Tkogod zatim krene mudrovati nad tim pergamentom vidjet e da ste mu na kraju krajeva poklonili samo ka-ledralu, a ne i ostatak grada, a htio bih vidjeti papu koji bi doao ovamo uzeti si svoju katedralu i odnijeti je u Rim."
"Izgleda mi velianstveno," ree Oberto, i svi se suglasie. "Uinit emo kako kae Baudolino, koji mi se ini vrlo lukavim I nadam se kako e ostati ovdje da nam dade i druge dobre sa-v|ole, budui daje i veliki pariki pametnjakovi."
Ovdje je Baudolino morao rijeiti najneugodniji dio toga li-|rpoga dana, to jest objaviti, a da mu pri tome nitko ne moe drali moralne pouke, budui da su i sami do nedavno bili carski vojnici, daje on Fridrikov ministerijalac i kako je s njim pove-znn i ljubavlju sina - i dalje ispriati cijelu priu o tih divnih trinaest godina, uz Gagliauda koji je samo mrmljao: "Da su mi to govorili ne bih bio vjerovao" i "Ma gledaj ti, inio mi se nevaljal-? i'in gorim od drugih, a sada e mi stvarno postati netko!"
"Nije svako zlo za zlo," ree tada Boidi. "Aleksandrija jo nije polova, a ve imamo jednoga svoga na carskome dvoru. Dragi I ((udolino, ne mora izdati svoga cara, budui da ga toliko voli,
153a i on tebe. Ali ostat e u njegovoj blizini i zauzet e se za nas svaki put kada to bude potrebno. Ovo je kraj u kojem si roen i nitko te nee prekoriti pokua li braniti ga, u granicama odanosti, razumije se."
"Bolje je da veeras ipak ode potraiti onu sveticu od tvoje majke i spavaj u Frascheti," ree obazrivo Oberto, "a sutra otii, da ne ostane ovdje gledati kojim smjerom idu ulice i koje su vrstoe zidine. Mi smo sigurni kako e nas, za ljubav tvoga prirodnog oca, dozna li jednoga dana da smo izloeni velikoj opasnosti, o tome obavijestiti. Bude li imao sranosti to uiniti, tko zna nee li iz istih razloga jednog dana obavijestiti svoga pooima o nekom naem spletkarenju koje je previe bolno za njega. Dakle, to manje zna, to bolje."
"Da, sine moj," ree tada Gagliaudo, "uini barem neto korisno, uz mnoge neugodnosti koje si mi zadao. Ja moram ostati ovdje, jer vidi da razgovaramo o ozbiljnim stvarima, ali ne ostavljaj svoju majku samu upravo ove noi, jer kad te ugleda od velikoga zadovoljstva nee vie nita shvatiti i nee ni primijetiti da mene nema. Idi i, pazi to ti govorim, dajem ti ak i svoj blagoslov, jer tko zna kada emo se opet vidjeti."
"Dobro," ree Baudolino, "u samo jednom danu naem grad i izgubim ga. O prasice od bijedne krave, ali shvaate li vi da u, budem li htio ponovno vidjeti svoga oca, morati doi opsjedati vas?"
Tako se, objanjavao je Baudolino Niketasu, otprilike i dogodilo. A s druge strane, nije bilo naina da se iz toga izae drugaije, stoje znak da su to uistinu bila teka vremena.
"A zatim?" upita Niketas.
"Stao sam traiti svoju kuu. Snijeg je na zemlji ve dopirao do polovice nogu, s neba je sada dolazila meava koja ti para lice i od koje ti se okreu one jabuice, vatre Citta Nuove su nestale i izmeu te bjeline odozdo i te bjeline odozgo vie nisam shvaao na koju stranu moram ii. Mislio sam da se sjeam starih staza, ali u tom trenu, ma kakve staze, vie se nije znalo to je vrsta zemlja a to barutina. Oito su sasjekli cijele umarke kako bi sagradili kue, pa vie nisam nalazio ni oblike onih stabala koje
154
sam neko znao napamet. Izgubio sam se, kao Fridrik one noi kad me sreo, samo to je sada bio snijeg a ne magla, jer daje bila magla jo bih se i snaao. Ba lijepo, Baudolino, govorio sam sebi, izgubio si se u svome kraju, imala je pravo moja mama da su oni koji znaju itati i pisati gluplji od drugih; i to sada, zaustavim se tu i pojedem si mazgu, a sutra ujutro kopaj kopaj i pronau me kako nalikujem koi kunia ostavljenoj vani jedne od triju najhladnijih noi na kraju sijenja?"
Ako je Baudolino bio tamo i pripovijedao, to znai da se izvukao i to zahvaljujui jednom gotovo udesnom dogaajaju. Jer dok je hodao, sad ve bez cilja, jo je jednom otkrio zvijezdu na nebu, blijedu blijedu ali ipak vidljivu, slijedio ju je i izbavljen primijetio kako je zavrio u dolinici, a svjetlo je izgledalo visoko upravo zato jer je on bio nisko, ali kad se jednom popeo uz obronak, svjetlo pred njim postajalo je sve veim, sve dok nije shvatio kako dolazi iz jednog od onih trijemova gdje se dre ivotinje kada u kui nema dovoljno mjesta. Ispod trijema su bili Jedna krava i jedan magarac koji je revao sav prestraen, jedna ena s rukama medu nogama ovce, i ovca koja je upravo kotila janjece i samo blejala.
Tada se zaustavio na pragu kako bi priekao da izae cijelo (anjece, udarcem noge je magarca maknuo na stranu i pourio se poloiti glavu u krilo ene, uzvikujui "Majko moja blagoslovljena", koja na trenutak nije nita shvaala, povukla mu je glavu gore okreui je prema vatri i zatim zaplakala, pa mu je gladila kosu mrmljajui izmeu jecaja: "O Gospodine o Gospodine, ilvljc ivotinje u samo jednoj noi, jedna se raa a druga se vra-(,i Iz avolje kue, to je kao da ima Boi i Uskrs zajedno, ali |r previe za moje jadno srce, drite me jer u se onesvijestiti; picHlani sada Baudolino, upravo sam zagrijala vodu u kotlu za opni 11 ovog jadnika, ne vidi li da se i ti prlja krvlju; ali gdje si il/.ro lu odjeu koja izgledao kao odjea gospodina, daje moda
 ukrao nesretnice, jer drugo i nisi?"
A Baudolinu se uinilo da uje kako aneli pjevaju.
155I I
mo spaava AleksAHbf I^v
 OCA
"I tako, da bi ponovno vidio svoga oca morao si ga opsjedati," ree Niketas podveer, dok je svome gostu davao kuati slatkie od dizanoga tijesta, izraene tako da izgledaju kao cvijee, biljke ili predmeti.
"Ne ba, jer je opsada bila est godina kasnije. Nakon to sam bio nazoan nastanku grada, vratio sam se Fridriku i ispriao mu sve to sam vidio. Nisam ni zavrio pripovijedanje, a ve je razjaren rikao. Urlao je da grad nastaje samo po odobrenju cara, a ako nastane bez toga odobrenja, mora biti sravnjen sa zemljom prije nego to do kraja iznikne, inae bilo tko moe dati svoje odobrenje mimo onoga carskoga i to onda biva s no-men imperii. Zatim se smirio, ali dobro sam ga poznavao, nee oprostiti. Sreom, oko est godina bio je zauzet drugim poslovima. Bio mi je povjerio razne dunosti, meu kojima i dunost da saznam namjere Aleksandrijaca. Tako se dvaput uputih u Aleksandriju kako bih vidio hoe li moji sugraani togod ponuditi. Zaista su bili spremni ponuditi jako mnogo, ali istina je kako je Fridrik htio samo jedno, da grad nestane u ono nita iz kojeg je nastao. Zamisli si Aleksandrijce, ne usuujem se ponoviti ono to su mi rekli da mu prenesem... Shvaao sam kako su mi ta putovanja bila samo izlika da to je mogue manje budem na dvoru, jer su mi susreti s caricom bili uzrokom stalne patnje, jednako kao i pokuaji da ostanem vjeran svome zavjetu..."
"Koji si odrao," upita Niketas gotovo potvrujui.
"Koji sam odrao i to zauvijek. Gospodine Niketas, moda i jesam krivotvoritelj pergamenata, ali znam stoje ast. Ona mije pomogla. Materinstvo ju je promijenilo. Ilije barem tako davala
naslutiti i vie nikada nisam znao to osjea za mene. Patio sam, pa ipak sam joj bio zahvalan zbog naina na koji mije pomagala da se ponaam asno."
Baudolino je ve prevalio tridesetak godina i bio u iskuenju da pismo Patera Ivana smatra mladenakom hirovitou, lijepom vjebom epistolarne retorike, jocusom, ludibriumom. Ali opet je naao Poetu koji je, nakon Rainaldove smrti, bio ostao bez zatitnika, a zna se to se u takvim sluajevima dogaa na dvoru: vie nita ne vrijedi i ak poinju govorkanja kako tvoje pjesme i nisu bile bogzna to. Izgrizan ponienjem i skrivenom mrnjom, proveo je nekoliko vrlo lakoumnih godina u Paviji, ponovno inei jedinu stvar koju je dobro znao raditi, to jest pijui i recitirajui Baudolinove pjesme (osobito jedan stih, koji je govorio quis Papie demorans castus habeatur, boravei u Paviji tko moe biti neporoan?). Baudolino ga je ponovno doveo na dvor i u njegovu se drutvu Poeta pokazivao kao Fridri-kov ovjek. Osim toga, u meuvremenu mu je bio umro otac, od njega je dobio nasljedstvo, pa ga ak ni neprijatelji pokojnoga Rainalda vie nisu smatrali parazitom, nego jednim izmeu mnogih miles, i ne veim pijancem od drugih.
Zajedno su obnavljali uspomene iz vremena pisma, jo estitajui jedan drugome na tom lijepom pothvatu. Smatrati igru igrom nije znailo odrei se igre. Baudolinu je ostala nostalgija za onim kraljevstvom koje nikada nije vidio i ponekad bi, sam, naglas recitirao pismo i dalje usavravajui stil.
"Dokaz kako nisam uspijevao zaboraviti pismo je da sam uspio uvjeriti Fridrika da na dvor dovede moje prijatelje iz Pariza, sve zajedno, govorei mu kako je dobro da u kancelariji Jednog cara budu ljudi koji dobro poznaju druge zemlje, njihove Jezike i njihove obiaje. Zaista, budui da me Fridrik sve vie koristio kao povjerljiva glasnika za razliite potrebe, htio sam nastaviti svoj mali osobni dvor, Poetu, Abdula, Boronea, Kvota i Rabina Solomona."
"Nee mi valjda rei da je car uzeo jednoga idova na dvor?"
"Zato ne? Pa nije se uope morao pojavljivati na velikim
156
157Nvnfriiin.sllniii. Hl icl na misu s njim i njegovim nadbiskupima. Ako | M luf'rvl cijele Europe, pa ak i papa, imaju idovske li-|rrnllu\ /alo se nv. bi moglo imati na dohvat ruke idova koji po/uii|r lvol Matira iz panjolske i mnoge druge stvari o zem-l|,iin.i Isloka? A osim toga, germanski su prinevi uvijek bili vrlo inllosllvl prema idovima, vie nego svi drugi kranski kra-l|cvl. Kako mije priao Oto, kada su nevjernici ponovno osvojili Kdcssu, a mnogi kranski prinevi opet uzeli kri slijedei propovijedanje Bernarda iz Chiaravallea (a tom je prilikom i sam l'Vidrik uzeo kri), redovnik imenom Radolfo potaknuo je hodoasnike da u gradovima kroz koje su prolazili izmasakriraju sve idove. I to je uistinu bilo krvoprolie. Tada su mnogi idovi zatraili zatitu od cara, koji im je dopustio da se sklone i da ive u gradu Niirnbergu."
Ukratko, Baudolino se nanovo spojio sa svim svojim prijateljima. Na dvoru ba i nisu imali puno posla. Solomon je, u svakom gradu kroz koji je Fridrik prolazio, uspostavljao vezu sa svojim istovjercima, a nalazio ih je posvuda ("Lo korov", draio gaje Poeta), Abdul je otkrio da provansalski iz njegovih pjesama bolje razumiju u Italiji nego u Parizu, Borone i Kyot su se iscrpljivali u dijalektikim borbama, Borone je pokuavao uvjeriti Kvota kako je nepostojanje praznine odluujue za odreivanje jedinstvenosti Kalea, a Kyot si je utuvio u glavu da je Kale kamen koji je pao s neba, lapis ex coelis i, to se njega ticalo, mogao je doi i iz nekog drugog svijeta, prolazei kroz vrlo prazne prostore.
Osim tih slabosti, svi zajedno poesto su raspravljali o Pa-terovu pismu i prijatelji su esto pitali Baudolina zato ne potakne Fridrika na to putovanje, ijim su pripremama toliko dobro pridonijeli. Jednoga dana, kad im je Baudolino pokuavao objasniti kako je tih godina Fridrik imao jo previe problema u Lombardiji i u Njemakoj, Poeta je rekao kako moda vrijedi truda da oni krenu u potragu za kraljevstvom, za svoj raun, a ne da ekaju kada to caru bude zgodno: "Car bi iz toga pothvata mogao izvui nesigurnu dobrobit. Pretpostavi da stigne u Ivanovu zemlju i ne uspije se sloiti s tim vladarom. Vratio bi se
158       ?? ? ?? ?-                                                                      ' :..     ?.       .      ?????:;????           '   ',. ??.   ??: ?.
poraen i samo bismo mu uinili zlo. Umjesto toga, mi odemo za svoj raun i kakogod da stvari krenu, iz jedne tako bogate i izvanredne zemlje vratit emo se s neim izuzetnim."
"Zaista," rekao je Abdul, "ne oklijevajmo, otputujmo, poimo daleko..."
"Gospodine Niketas, osjetio sam veliku malodunost kada sam vidio da ih je Poetin prijedlog sve osvojio, a shvatio sam i zato. I Borone i Kyot su se nadali pronai Paterovu zemlju i doepati se Kalea, to bi im pribavilo tko zna kakvu slavu i mo u tim sjevernim zemljama gdje su ga svi jo traili. Rabin Solomon bi pronaao deset nestalih plemena i postao bi najveim i najpotovanijim, ne samo meu panjolskim rabinima, nego meu svim sinovima Izraela. O Abdulu se moglo rei malo: ve je bio poistovjetio Ivanovo s kraljevstvom svoje princeze, osim to gaje - kako je odrastao i postajao sve mudrijim - sve manje zadovoljavala udaljenost i princezu je, neka mu bog zaljubljenih to oprosti, htio dotaknuti rukom. A to se tie Poete, tko zna to je u Paviji potajno snovao u srcu. Sada, uz svoje malo vlastito bogatstvo, izgledalo je kao da Ivanovo kraljevstvo eli za sebe, a ne za cara. To ti objanjava zato nekoliko godina, razoaran, nisam govorio Fridriku o Paterovu kraljevstvu. Ako je to bila igra, bolje ostaviti to kraljevstvo tamo gdje je bilo, oduzimajui ga udnji onih koji nisu shvaali njegovu mistinu veliinu. Pismo je tako postalo kao moj osobni san, u kojega vie nisam htio da ue itko drugi. Sluilo mi je svladavanju patnji zbog moje nesretne ljubavi. Jednoga u dana, govorio sam sebi, sve to zaboraviti, jer u se pokrenuti prema zemlji Patera Ivana... Ali vratimo se stvarima Lombardije."
U vrijeme nastanka Aleksandrije, Fridrik je rekao kako jo samo nedostaje da i Pavia prijee njegovim neprijateljima. Dvije godine kasnije i Pavia se pridruila anti-carskom savezu. Za ca-|ra je to bio teak udarac. Nije odmah reagirao, ali tijekom slje-Ideih godina stanje u Italiji postalo je tako nemirno da se Fri-Idrik odluio vratiti i svima je bilo jasno kako cilja upravo na lAJeksandriju.
159"Oprosti," upita Niketas, "dakle vraao se u Italiju po trei put?"
"Ne, etvrti. tovie, ne, pusti me da se sjetim... Morao je biti peti put, vjerujem. Tom se prilikom zadrao moda etiri godine, kao onomad u Cremi i pri razaranju Milana. Ili se moda u meuvremenu bio vratio? Ne znam, boravio je vie u Italiji nego u svojoj kui, ali koja je bila njegova kua? Bio je naviknut na putovanja; primijetio sam kako se stvarno ugodno osjea samo u blizini rijeke: bio je dobar pliva, nije se bojao velike studeni, visokog vodostaja, vrtloga. Bacao se u vodu, plivao i izgledalo je da se osjea u svom elementu. Kako bilo da bilo, taj put o kojem priam, nanovo je siao vrlo ljut i pripravan na teak rat. Uz njega su bili markiz od Monferrata, Alba, Acqui, Pavia i Como..."
"Ali, upravo si mi rekao da je Pavia prela na stranu saveza..."
"Zaista? Ah, da, ranije, ali u meuvremenu se vratila uz cara."
"O Gospode, nai carevi kopaju oi jedan drugome, ali barem, sve dok jedan vidi, znamo uz kojega biti..."
"Nemate mate. Ukratko, u rujnu te godine Fridrik se preko Moncesinija spustio na Suu. Dobro se sjeao uvrede pretrpljene sedam godina ranije i unitio ju je ognjem i maem. Asti se odmah predao, ostavljajui mu slobodan put i evo, ulogorio se u Frascheti, pokraj Bormide, ali je svoje ljude postavio posvuda naokolo, ak i s one strane Tanara. Bio je to trenutak za podmirenje rauna s Aleksandrijom. Primao sam pisma od Poete koji je pratio ekspediciju i ini se daje Fridrik sijao oganj i plamen, osjeao se samim utjelovljenjem boanske pravde."
"Zato nisi bio s njim?"
"Zato to je on uistinu bio dobar. Shvatio je kako bi mi nazonost strogom kanjavanju, kojeg tek to nije odredio onima iz mojih krajeva, moglo biti razlogom za tugu i poticao me raznim izlikama da ostanem daleko, sve dok Roboreto ne postane samo hrpom pepela. Razumije li, nije ga nazivao ni CMtas Nova niti Aleksandrija, jer novi grad bez njegova doputenja nije
160
mogao postojati. Jo je govorio o starom selu Roboretu, kao da se samo malo vie proirilo."
To je bilo poetkom studenog. Ali u studenom je, na toj ravnici, bio potop. Kia je padala i padala, pa su i zasijana polja postajala barutine. Markiz od Monferrata je uvjeravao Fridrika kako su to zemljane zidine, a iza njih su zbunjeni koji se useru u gae im samo uju ime cara, ali naprotiv, ti zbunjeni su se pokazali dobrim braniteljima, a zidine su se pokazale tako vrstima da su carske make ili ovnovi na njima slomili rogove. Konji i vojnici su klizali u kaljuu, a opsjedani su u odreenom trenutku skrenuli tok Bormide, tako da se ono najbolje od ale-manske konjice ublatilo sve do vrata.
Konano su Aleksandrijci izvukli napravu kakva je ve bila viena u Cremi: drvenu konstrukciju koja je bila dobro zakvaena za bedeme, iz koje se izvlaila duga daska, blago nagnut most koji je omoguivao gospodarenje nad neprijateljem s druge strane zidina. Po tom su se mostu kotrljale bave pune suhih drva natopljenih uljem, svinjskim salom, svjeom mau i tekuom smolom, koje su zapalili. Bave su se vrlo brzo kretale i padale na carske strojeve, ili na zemlju, gdje bi se ponovno vrljele kao plamene lopte, sve dok ne bi uspjele zapaliti drugi stroj.
Tada se najvei posao opsadnika sastojao iz prijevoza bavi vode za gaenje vatre. Vode nije nedostajalo, to iz rijeka, to Iz barutine, a to one koja je stizala s neba, ali ako svi pjeaci prenose vodu, tko ubija neprijatelja?
Car je odluio zimu posvetiti ponovnom dovoenju vojske u red. ve i zato stoje bilo teko juriati na zidine kliui se po ledu ili propadajui u snijeg. Na nesreu, te je godine ak i veljaa bila vrlo tegobna, vojska je bila obeshrabrena, a car jo i vie. Ti 11 I'Vidrik, koji je pokorio Terdonu, Cremu i ak Milano, stare prudove i vrlo izvjebane za borbu, nije to uspijevao s hrpom ku-cn;ik;i koji su tek udom bili grad, nastanjeni ljudima za koje Niiino Kog zna odakle su doli i zato su bili toliko naklonjeni tim bedemima - koji osim toga, prije no to su tamo doli, nisu Ttok ul bili njihovi.
161Ostajui daleko kako ne bi vidio unitenje svojih, Baudoli-no je sada odluio doi do tih mjesta, zbog straha da bi njegovi mogli uiniti zlo caru.
I evo ga, nasuprot ravnici na kojoj se uzdizao taj grad kojega je bio vidio u kolijevci. Stanovnici su ga cijeloga naikali zastavama s velikim crvenim kriem na bijelome polju, kao da su se ;,' htjeli ohrabriti iznosei na vidjelo, novoroeni kakvi su bili, plemenite pretke nekog starog plemstva. Nasuprot zidinama bilo je mnotvo maaka, naprava za bacanje kamenja, katapulta, a meu njima su napredovala, sprijeda su ih vukli konji, a straga ih gurali ljudi, tri tornja koja su vrvjela bunim ljudima, koji su mahali rukama prema zidinama kao da govore: "Sada mi stiemo!"
U pratnji tornjeva primijeti Poetu, koji je skakutao amo-ta-mo s izgledom onoga tko nadzire da se sve odvija kako treba. "Tko su oni luaci na tornjevima?" upita Baudolino. "enovski streliari," odgovori Poeta, "najopasniji meu trupama u opsadi kakvu Bog zapovijeda."
"enovljani?" zaprepasti se Baudolino. "Pa oni su doprinijeli osnivanju grada!" Poeta se poe smijati i ree kako je, u samo etiri ili pet mjeseci otkako je stigao u ove krajeve, vidio i vie od jednoga grada koji je promijenio zastavu. Terdona je u listopadu jo bila na strani gradova, zatim je poela uviati kako Alek-sandrija i predobro odolijeva caru, to je u Dertoncima zaelo sumnju da bi mogla postati prejakom, pa je dobar dio njih sada nastojao da i njihov grad prijee na stranu Fridrika. Cremona je u vrijeme predaje Milana bila uz carstvo, posljednjih godina je prela na stranu saveza, ali je sada iz nekog svog tajanstvenog razloga pregovarala s carskim vojnicima.
"Kako napreduje ta opsada?"
"Slabo napreduje. Ili se oni tamo iza zidina dobro brane, ili mi ne znamo napadati. Po meni, ovoga je puta Fridrik sa sobom poveo umorne plaenike. Nepouzdane ljude koji odmagle pri prvim potekoama; ove su zime mnogi pobjegli i samo zato to je bilo hladno, a bili su to Flamanci koji nisu ba ni dolazili kao hic sunt leones. I konano, zbog tisuu boletina, u taboru su
162
I umirali kao muhe, a ne vjerujem da je bilo bolje tamo unutar zidina, jer su ve morali potroiti hranu."
Baudolino se najzad prikazao caru. "Doao sam, oe moj,"
!rekao mu je, "jer poznajem ova mjesta i mogao bih ti biti od koristi."
"Da," odgovorio je Barbarossa, "ali poznaje i ljude i ne bi im |htio uiniti nita naao."
"A ti poznaje mene, ako se ne pouzdaje u moje srce zna
Iia se moe pouzdati u moje rijei. Neu uiniti naao svojim judima, ali neu ni tebi lagati."
"Naprotiv, lagat e mi, ali ak ni meni nee uiniti nita naao. Lagat e, a ja u se pretvarati da ti vjerujem, jer ti uvijek |ae u dobroj namjeri."
Bio je surov ovjek, objanjavao je Baudolino Niketasu, ali sposoban za veliko otroumlje. "Moe li razumjeti moj tadanji D.sjeaj? Nisam htio da razrui taj grad, ali volio sam ga i elio J^ijegovu slavu."
"Dovoljno je to si se uvjerio," ree Niketas, "kako bi njegova blava zablistala jo jae daje potedio grad."
"Bog neka te blagoslovi, gospodine Niketas, kao da ita iz :ioje tadanje due. S tom sam milju u glavi iao amo-tamo
Izmeu logora i zidina. Raistio sam s Fridrikom kako je pri-'Odno da sam uspostavio poneku vezu s domorocima, kao da mm neka vrsta ambasadora, ali oito svima nije bilo jasno kako ic mogu kretati, a da ne budem sumnjiv. Na dvoru je bilo ljudi
(iivklnih na mojoj prisnosti s carem, kao biskup iz Spire i iz-Jcsul grof Ditpold, kojega su svi zvali Biskupica, moda samo lito stoje bio plavokos i imao rumeno lice kao djevojka. Moda 11 nije davao biskupu, tovie, stalno je govorio o nekoj svojoj eli koju je bio ostavio tamo gore na sjeveru. Tko zna... Bio je yr|>, ali sreom bio je i glup. Upravo su oni, ak i tamo u tabo-,l, dali da me slijede njihove uhode i odlazili su govoriti caru da Rtn no ranije vien kako jaem prema zidinama i razgovaram onima iz grada. Sreom car ih je poslao k vragu, jer je znao da la zidinama idem danju, a ne nou." I Ikralko, Baudolino je odlazio do zidina, ak i ulazio unut-IVvl piil nije bilo lako, jer kad je kasao prema vratima
163zauo je zviduk kamena - znak da su u gradu poeli tedjeti strijele i koristiti prake, koje su se jo od Davidova vremena bile pokazale djelotvornima i jeftinima. Morao je vikati na savrenom pukom jeziku Fraschete, izvodei iroke znakove nenaoruanim rukama, i srea je to gaje Trotti prepoznao.
"O Baudolino," doviknu mu Trotti iz visine, "dolazi li nam se pridruiti?"
"Ne budi aruabio, Trotti, zna ve da sam na drugoj strani. Ali sigurno nisam ovdje s loim namjerama. Pusti me da uem, jer elim pozdraviti svoga oca. Kunem ti se Djevicom da neu rei ni jednu rije o onome to vidim."
"Pouzdajem se. Otvorite vrata, oh, jeste li shvatili vi tamo, ili ste budale u glavi? Ovo je prijatelj. Ili skoro. Hou rei, jedan je od njih koji je od naih, to jest jedan od naih koji je s njima, rjeju, otvorite ta vrata ili u vas nogom udariti po zubima!"
"U redu, u redu," govorili su ovi zbunjeni borci, "ovdje se vie ne razumije tko je odavde tko odande, juer je onaj izaao odjeven tako daje izgledao kao Pavijac..."
"uti ti, ivotinjo," vikao je Trotti. I "Ah, ah," smjekao se Baudolino ulazei, "poslali ste uhode u na logor... Budi miran, rekao sam da ne vidim i ne ujem..."
I evo tamo Baudolina kako ponovno grli Gagliauda - jo krepkog i mravog, gotovo nanovo osnaenog postom - ispred bunara, na trgiu s one strane zidina; evo tamo Baudolina koji ponovno nalazi Ghinija i Scaccabarozzija nasuprot crkve; evo tamo Baudolina koji u krmi pita gdje je Squarciafichi, a drugi plau i govore kako je dobio enovsko koplje u grlo ba pri zadnjoj opsadi, plae takoer i Baudolino, kojemu se rat nikada nije sviao, a sada jo i manje i boji se za staroga oca; evo tamo Baudolina koji na glavnom trgu, lijepom, irokom i sjajnom od oujskoga sunca, gleda kako i djeca nose velike koare kamenja za pojaavanje obrane, i zemljane posude s vodom straama i raduje se zbog neukrotivog duha koji je obuzeo sve graane; evo tamo Baudolina koji se pita tko su svi ti ljudi koji ispunjavaju Aleksandriju kao daje sveanost vjenanja, a prijatelji mu kau kako je upravo to nesrea, jer su se iz straha od carske vojske tamo slili bjegunci iz svih okolnih sela, i tono je da grad ima
164

" mnogo ruku, ali i previe usta za nahraniti; evo tamo Baudolina kako se divi novoj katedrali, nije ba velika, ali je dobro napravljena, i kae: Isuse, pa tu je ak i zabat s patuljkom na prijestolju, i svi naokolo rade: eh, eh, kao da kau gledaj za to smo sve sposobni, ali, blesane, ono nije patuljak, to je Na Gospodin, iako nije dobro napravljen, ali da je Fridrik doao mjesec dana kasnije naao bi tu cijeli Sudnji Dan sa starcima Apokalipse; evo tamo Baudolina gdje trai barem jednu au onog dobrog i svi ga gledaju kao da je doao iz tabora carskih vojnika, jer je jasno da se vina, dobrog ili loeg, ne moe nai nijedna kapljica, to je prva stvar koja se daje ranjenima kako bi ih se pridiglo i roacima poginulih kako ne bi previe o tome razmiljali; i evo tamo Baudolina koji oko sebe vidi ispijena lica i pita koliko mogu odolijevati, a oni daju znakove podiui oi kao da ele rei da je to u rukama Gospodina; i konano, evo tamo Baudolina kako susree Anselma Medica, koji zapovijeda stotinu i pedese-loricom pjeaka Piacenjana koji su dojurili dati vrstu ruku Ci-vltas Novi, i Baudolino se radovao tom lijepom dokazu solidarnosti, a njegovi prijatelji Guascovi, Trottiji, Boidiji i Oberto iz Kora kau kako je taj Anselmo jedan od onih koji znaju ratovati, ili Piacenjani su sami, savez ih je potaknuo da dou i sada ga vie nije briga za nas, a za talijanske gradove predlaem, ako izaemo ivi iz ove opsade, da od sada nadalje ne dugujemo vie nijednome nita, neka se sami obraunavaju s carem i amen.
"A Denovljani, kako to da su sada protiv vas kad su vam po-mogll da se podignete, i to zveeim zlatom?"
"I';i Denovljani znaju obaviti svoj posao, budi bez brige, sa-ihi su uz cara, jer im tako odgovara, ali isto tako znaju da ako Intimni grad nastane, on ne nestaje ni ako ga cijeloga razrue, |tof,;U'(lii| Lodi ili Milano. Zatim ekaju ono poslije, jer im kasnije uhu Mn od grada ostane jo slui za nadziranje prolaznih puto-vii, pa makar i platili za ponovno podizanje onoga to su pomo-i'H HitiAltl. Ionako je sve to novac koji krui, a oni su uvijek u
i"
"Htuulollno," rekao mu je Ghini, "ti si tek stigao i nisi vidio |c u listopadu i one posljednjih tjedana. Oni udaraju, ne  rnovskl streliarl, nego i oni esi gotovo bijelih brkova, a
165kad uspiju postaviti ljestve treba puno truda da ih baci dolje... Istina je, po meni je vie pomrlo njihovih nego naih, zato to su, iako imaju kornjae* i make, po glavama dobili mnoge gro-made kamenja i zemlje. Ipak, sve u svemu, teko je, a i stee se remen."
"Primili smo poruku," ree Trotti, "kako se trupe saveza upravo pokreu i hoe iznenaditi cara. Zna li ita o tome?"
"I mi smo to uli i zbog toga vas Fridrik hoe to prije natjerati na poputanje. Vi..." i uini pokret vrtei palac i kaiprst, "vi ni ne pomiljate da s tim tamo prestanete, ili ne?"
"Sigurno ne. Mi ovdje imamo glavu tvru nego ptica."
I tako nekoliko tjedana, nakon svakog okraja Baudolino je dolazio kui, najvie zato kako bi prebrojio mrtve (ak i Paniz-za? ak i Panizza, bio je dobar momak), a zatim se vraao da bi Fridriku rekao: oni, predati se, nikako. Fridrik vie nije kleo, ograniavao se na to da kae: "I to ja tu mogu uiniti?" Bilo je jasno kako se ve pokajao to se doveo u tu nepriliku: vojska mu se rasipala, seljaci su sakrivali ito i ivotinje u ikari ili jo gore u barutinama, nije se moglo ii ni na sjever niti na istok, kako se ne bi namjerili na prethodnicu saveza - ukratko, ti ne-otesanci nisu bili odvaniji od Kremaana, ali kad je nesrea, nesrea je. Ali nije mogao otii, jer bi zauvijek izgubio obraz.
to se tie spaavanja obraza, Baudolino je shvatio, iz napo- mene kojom je car jednoga dana smjerao na ono njegovo prori-; canje dok je bio djeak i kada je bio natjerao Dertonce na predaju, da bi car, daje ikako mogao iskoristiti bilo kakav znak s neba, kako bi mogao urbi et orbi rei da je nebo predloilo da se vrati kui, tu priliku i ugrabio...
Jednoga dana, dok je Baudolino razgovarao s opsjedanima, Gagliaudo mu je rekao: "Ti koji si toliko pametan i uio si iz knjiga u kojima je sve napisano, zar tebi ne pada na pamet pomisao da svi odu kui, da smo morali poubijati sve nae krave osim jedne i da se tvoja majka gui zatvorena ovdje u gradu?"
* Srednjovjekovni opsadni stroj, pokretna nadstrenica koja titi opsadnike kad se pribliavaju zidinama
166
I evo kako Baudolinu nadoe lijepa zamisao i odmah upita je li kasnije napravljen onaj lani tunel o kojem je govorio Trotti i nekoliko godina ranije, onaj za kojega je neprijatelj trebao po-1 vjerovati da e ga odvesti ravno u grad, a umjesto toga vodio je osvajaa u klopku. "Kako da ne," ree Trotti, "doi pogledati. Vidi, tunel se otvara tamo dolje, u onoj ikari dvjesto koraka od zidina, upravo ispod jednog meaa koji kao da tamo stoji tisuu godina, ali mi smo ga premjestili iz Ville del Foro. I tko tamo ue stie ovamo, iza one reetke, odakle vidi ovu krmu i nita drugo."
"Jedan u njega ue i jednoga ubijete?"
"Stvar je u tome da, obino u tako uzak tunel kroz kojega bi svi opsadnici trebali prolaziti mnogo dana, ue samo jedan odred ljudi koji trebaju stii do vrata i otvoriti ih. Pa sad, osim to ne znamo kako obavijestiti neprijatelje da tunel postoji, ako i ubije dvadeset ili trideset jadnih nesretnika, je li to sve bilo vrijedno truda? To bi samo bila pakost i gotovo."
"Da, ako mu eli zadati udarac u glavu. Ali sluaj sad prizor koji mi se ini da vidim ovim svojim oima: im bi ovi uli, uje se sviranje trublji i kroz svjetlosti deset lui, iz onoga ugla pomalja se na bijelom konju ovjek velike bijele brade i u bijelom plastu, s velikim bijelim kriem u ruci i vie: graani graani budnica jer ovdje se nalazi neprijatelj, i u tom asu prije nego to su se osvajai odluili uiniti i korak - nai nc pojavljuju na prozorima i krovovima, kako si mi govorio. I nakon to su ih zarobili, svi se nai bace na koljena i viu da je taj ovjek sveti Petar koji titi grad i ponovno utjeraju carske vojnike u tunel, govorei: zahvalite Bogu to smo vam pomilovali /Ivol, odlazite i ispriajte u taboru vaega Barbarosse kako Citta Nuuvu pape Aleksandra titi sveti Petar osobno..."
"A Barbarossa povjeruje u takvu glupost?"
"N(\ jer nije glup, ali budui da nije glup, pretvarat e se kuko je u nju povjerovao, jer je i vie od vas voljan ovo prekinu-II "
"Kodmo daje tako. A tko e otkriti tunel?"
Ma."
"(l(l)c e nai blesana koji e u njega ui?"
167"Ve sam ga naao, toliki je blesan da e sam upasti, a takav je govnar da to i zasluuje, tim vie to smo se sloili kako nikoga neete ubiti."
Baudolino je mislio na onog umiljenika od grofa Ditpolda, a kako bi Ditpolda naveo da neto uini, bilo je dovoljno pustiti ga da vjeruje kako to kodi Baudolinu. Preostalo je jo dati Dit-poldu na znanje kako postoji jedan tunel i kako Baudolino ne eli da bude otkriven. Kako? Vrlo lako, budui daje Ditpold postavio uhode da prate Baudolina.
Kad se spustila no, vraajui se prema taboru Baudolino najprije krene prema maloj istini, zatim se otputi u ikaru, ali im je bio meu drveem zaustavi se okreui se unazad, upravo na vrijeme da na mjeseini spazi laganu sjenu koja je gotovo etveronoke klizila po otvorenu polju. Bio je to ovjek kojega mu je Ditpold postavio da ga uhodi. Prieka meu drveem sve dok mu dounik nije gotovo pao na lea, uperi mu ma u grudi i, dok je ovaj ve mucao od straha, ree mu na flamanskom: "Prepoznajem te, jedan si od Brabanana. to si radio izvan tabora? Govori, ja sam carev ministerijalac!"
Ovaj spomene neku priu o enama, i uspije ak biti uvjerljivim. "U redu," ree mu Baudolino, "u svakom sluaju srea je to si tu. Slijedi me, trebam nekog tko e mi uvati lea dok neto uinim."
Za onoga je to bila blagodat, ne samo da nije otkriven, nego je mogao nastaviti uhoditi ruku pod ruku s uhoenim. Baudolino stie do ikare o kojoj mu je govorio Trotti. Nije se ni trebao pretvarati, jer je uistinu morao traiti kako bi otkrio mea, dok je kao za sebe mrmljao o prijavi koju je netom dobio od jednoga od svojih dounika. Pronae mea, koji je zaista izgledao kao daje srastao tamo sa ibljakom, malo se namui oko njega razgrui lie sa zemlje, sve dok nije otkrio reetku. Zatrai od Brabanana da mu pomogne podignuti je: bile su tamo tri stube. "Sluaj sada," ree Brabananu. "Sii dolje i idi naprijed sve dok ne zavri tunel koji mora biti tamo ispod. Na njegovu e kraju moda ve vidjeti svjetla. Zatim se vrati i izvijesti me. Ja ostajem ovdje i titim ti lea."
Ovome se inilo prirodnim, iako alosnim, da jedan gospo-
I
din najprije od njega zatrai da mu uva lea, a zatim mu ih on' uva, dok njega izlae opasnosti. Ali Baudolino je mahao maem, vjerojatno da mu obrani lea, ali s gospodom se nikada ne zna. Uhoda se prekrii i krene. Kad se nakon dvadesetak minuta vratio, ispria daui ono stoje Baudolino ve znao, kako se na kraju toga hodnika nalazi eljezna reetka koju nije teko iupati, preko koje se vidio samotni mali trg, pa da prema tome taj tunel vodi upravo u srce grada.
Baudolino upita: "Jesi li morao zaokretati ili si stalno iao ravno?" "Ravno," ree ovaj. A Baudolino, kao da govori sam sebi: "Znai, izlaz je nekoliko desetaka metara od vrata. Onaj podmi-enik je dakle imao pravo..." Zatim Brabananu: "Ti si shvatio to smo pronali. Prvi put kad bude juri na zidine, jedan manipul odvanih ljudi moe ui u grad, prokriti put prema vratima i otvoriti ih, dovoljno je da vani bude druga skupina spremna ui. Moja je srea time rijeena. Ali ti ne smije rei nikome to si vidio ove noi, jer neu da se netko drugi okoris-II mojim otkriem." Dade mu kovanicu drei se dareljivo, a cijena utnje bila je tako smijena da e, ako ne zbog odanosti Dllpoldu, a ono barem za osvetu, uhoda zasigurno odmah otr-enll sve mu ispriati.
Malo nam treba da zamislimo ono to se moralo dogoditi. Mislei kako Baudolino eli zadrati obavijest tajnom, kako ne bi nakodio svojim opsjednutim prijateljima, Ditpold otra caru
 inu kako je njegov voljeni sin otkrio ulaz u grad, ali se dobro  da mu to kae. Car podie oi prema nebu kao da kae: Vraji djeak ak i on, zatim je Ditpoldu rekao u redu, nudim ti Klnvu. u zalazak sunca u ti ispred vrata postrojiti dobar juri-lil odred, dat u postaviti nekoliko onagera i poneku kornjau Itll/.u ikare, tako da kad se sa svojima uvue u tunel bit e go-Invo mrak i nee ih bosti u oi, ue u grad, otvori mi vrata lliiiilm I od danas do sutra si postao junakom.
Hhkup Iz Spire je odmah zahtijevao komandu nad postroj-Ihiih Ispred vrata, jer, govorio je, Ditpold mu je kao sin, ma za-iiiImII muiiio
Tuko, kiida je na Veliki Petak poslijepodne Trotti vidio kako  t rt t m UI vo|nlcl pripremaju ispred vrata, a ve se smraivalo,
168
169shvatio je da je rije o paradi kako bi se skrenula pozornost opsjedanih i da iza toga stoji Baudolinova apica. Stoga se, raspravljajui o tome samo s Guascom, Boidijem i Obertom iz Fora, pobrinuo da izvue vjerodostojnog svetog Petra, a ponudio se jedan od pravih konzula, Rodolfo Nebia, koji je imao primjereni stas. Izgubili su samo pola sata raspravljajui treba li prikaza drati kri ili vrlo znamenite kljueve, predlaui zatim kri, koji se u sumraku bolje vidi.
Baudolino je stajao nedaleko vrata, siguran kako tamo nee biti bitke, jer e prije netko izai iz tunela odnijeti vijest o nebeskoj pomoi. I stvarno, nakon vremena tri Oenaa, Zdravo-marije i glorije, unutar zidina se zaulo veliko komeanje, glas koji se svima uinio nadljudskim vikao je: "Uzbuna uzbuna moji vjerni Aleksandrijci," a skup zemaljskih glasova je govorio: "To je sveti Petar, oh udo, udo!"
Ali evo kako je upravo tamo neto polo naopako. Kako e Baudolinu kasnije objasniti, Ditpold i njegovi brzo su uhvaeni i svi su na njih navalili ne bi li ih uvjerili kako se pojavio sveti Petar. Vjerojatno bi ovi na to nasjeli, ali ne i Ditpold, koji je dobro znao od koga mu je dolo otkrie tunela i - glupom, ali ipak ne toliko - dola mu je pomisao kako mu se Baudolino narugao. Tada se oslobodio stiska svojih zarobljivaa, uvukao se u jednu uliicu, viui tako glasno da nitko nije razumio kojim jezikom govori i u svjetlosti sumraka svi povjerovae kako je jedan od njihovih. Ali, kada je doao na zidine, bilo je oigledno kako se obraa opsadnicima i obavjetava ih o zamci - nije posve jasno od koga ih je titio, budui da oni izvana, ako se vrata ne otvore, ne mogu ui pa se dakle ne izlau velikoj opasnosti. Ali nije vano, upravo zato stoje bio glup, taj Ditpold je bio vrlo odvaan i stajao je na vrhu zidina maui maem i izazivajui sve Alek-sandrijce. Koji - kako nalau pravila opsade - nisu mogli dopustiti da neprijatelj stigne do zidina, makar se douljao iznutra; a povrh svega samo je malo njih znalo za zamku, a drugi su iznenada ugledali jednog alemana u kui, kao da se nita nije dogodilo. Tada netko dobro zamisli da utakne Ditpoldu koplje u lea, hitnuvi ga s utvrde.
Ugledavi svoga vrlo voljenoga prijatelja kako se beivotno
170
strmoglavi]uje u podnoje glavne kule, biskup iz Spire se razbjesnio i zapovjedio napad. U nekoj normalnoj situaciji, Aleksandrijci bi se bili ponaali u skladu s obiajem, gaajui jurinike s visine utvrda, ali se, dok su se neprijatelji pribliavali vratima, u meuvremenu proirio glas kako se pojavio sveti Petar spaavajui grad od prijevare i kako se priprema voditi pobjedonosni napad. Stoga je Trotti pomislio izvui korist iz te nesuglasice i poslao je svog lanog svetog Petra da izae prvi, vukui za sobom sve ostale.
Ukratko, Baudolinova izmiljotina, koja je trebala pomutiti namjere opsadnika, pomutila je namjere opsjedanih: Aleksandrijci, zahvaeni mistinom razjarenou, najratobornijim mnotvom ustremili su se na carske vojnike kao zvijeri - tako razuzdano i suprotno pravilima ratne vjetine, da su se biskup iz Spire i njegovi vitezovi, zbunjeni povlaili natrag, a sa sobom su povukli i one koji su gurali tornjeve enovskih streliara, ostavljajui ih upravo na rubovima kobne ikare. Za Aleksandrijce je to bio poziv na vjenanje: odmah je Anselmo Medico sa svojim Piacenjanima uao u tunel, koji se sada pokazao uistinu dobrim i izaao iza lea enovljanima sa skupinom odvanih koji su nosili motke na koje su nataknuli kugle zapaljene smole. I evo kako se enovski tornjevi pale kao panjevi za ognjite. Streliari su se pokuavali bacati dolje, ali im bi dotakli zemlju tamo su bili Aleksandrijci kako bi ih tresnuli toljagama po glavi; jedan se toranj najprije nagnuo i zatim prevrnuo rasipajui vatru meu biskupovom konjicom, konji su izgledali kao poludjeli, jo vie icmetei redove carskih vojnika, a tko nije bio na konju doprinosio je zbrci prolazei kroz redove konjanika i viui kako dolazi sveti Petar osobno, a moda ak i sveti Pavao, neki su /kljeli ak svetog Sebastijana i svetog Tarcisija - dakle cijeli se transki Olimp bijae svrstao na stranu tog vrlo omraenoga Irada.
Te noi, netko je donio u carski logor, ve u velikoj alosti, p biskupa iz Spire, pogoenog u lea dok je bjeao. Fridrik je poslao po Baudolina i upitao ga kakve veze on ima s tom priom ftlo o tome zna, a Baudolino je poelio da se pod njim zemlja >lvorl, jer su te veeri umrli mnogi dobri milites, ukljuujui
171Anselma Medica iz Piacenze i srani podnarednici i jadni pjeaci, a sve zbog tog njegova dobrog plana - koji je trebao rijeiti sve, a da nikome ne padne ni vlas s glave. Bacio se Fridriku pred noge ispriavi mu cijelu istinu, kako je dobro mislio ponuditi mu vjerodostojnu izliku za prekid opsade, a meutim su stvari tada krenule kako su krenule.
"Ja sam nesretnik, oe moj," govorio je, "gadi mi se krv i htio sam zadrati iste ruke i pritedjeti jo mnogo drugih mrtvih, a vidi kakvu sam klaonicu udesio, svi ovi poginuli meni su na savjesti!"
"Prokletstvo tebi, ili onome tko ti je osujetio plan," odgovori Fridrik, koji se doimao vie ispunjenim bolom nego bijesom, "zato to bi mi - nemoj to nikome rei - ta izlika ba bila po volji. Dobio sam svjee novosti, savez se pokree, moda emo se ve sutra morati boriti na dvije bojinice. Tvoj bi sveti Petar uvjerio vojnike, ali sada je previe ljudi poginulo i moji baruni trae osvetu. Govore kako je pravi trenutak da se dade pouka onima iz grada, koje je bilo dovoljno vidjeti kada su izali, bili su mraviji od nas i upravo su inili posljednji napor."
Ve je bila Velika subota. Zrak je bio blag, polja su se oplemenjivala cvijeem, a drvee je radosno ukalo. Svi uokolo bili su tuni kao pogrebne sveanosti, carski vojnici zato to su svi govorili kako je vrijeme za napadanje, a nitko nije imao volje za to, Aleksandrijci zato to im je, naroito nakon napora posljednjega napada, dua bila u sedmome nebu, a trbuh poskakivao meu nogama. I tako se dogodilo da se Baudolinov plodan um nanovo dao na posao.
Ponovno odjaha prema zidinama i pronae Trottija, Guasca i ostale voe prilino namrgoene. Znali su i oni za dolazak saveza, ali su saznali iz sigurna izvora kako su razni gradovi vrlo podijeljeni oko toga to treba initi i vrlo nesigurni treba li uistinu napasti Fridrika.
"Jer jedno je, dobro pazi gospodine Niketas, jer je to vrlo osjetljiva toka pa moda Bizantinci nisu tako dovitljivi da to shvate, jedno je braniti se kada te car opsjeda, a drugo boriti se protiv njega na svoju inicijativu. To jest, ako te tvoj otac udari re-
172
menom, ima ak pravo zgrabiti remen kako bi mu ga istrgnuo iz ruke - i to je obrana - ali ako si ti taj koji podie ruku na svoga oca, tada je to ocoubojstvo. A jednom kad si konano uskratio potovanje svetom i rimskom caru, to ti preostaje da odri na okupu gradove Italije? Razumije li, gospodine Niketas, bili su tamo, netom razbivi Fridrikovu vojsku, ali su ga i dalje priznavali kao svoga jedinoga gospodara, no nisu htjeli da im dosauje, ali eto jada ako ga vie ne bude: bili bi poubijali jedni druge a da vie i ne znaju ine li dobro ili loe, jer je mjerilo dobrog i loeg, sve u svemu, bio car."
"Dakle," govorio je Guasco, "najbolje bi bilo kad bi se Fridrik odmah ostavio opsade Aleksandrije i uvjeravam te kako bi ga gradovi pustili proi da stigne do Pavije." Ali kako mu omoguiti da sauva privid? Ve se pokualo sa znakom s neba, Aleksandrijci su dobili lijepu zadovoljtinu, ali su ponovno bili na prijanjoj toki. Moda je zamisao o svetom Petru bila pre-ambiciozna, primijeti tada Baudolino, a osim toga privienje ili pojava, kako god eli rei, je neto to jest i to nije, i dan kasnije lako ju je zanijekati. Konano, zato uznemirivati svece? Oni su tamo plaenici, ljudi koji ne vjeruju ak ni u Boga oca, Jedina stvar u koju vjeruju je pun trbuh i uspravan pti...    -----
"Pretpostavimo," ree tada Gagliaudo, onom mudrou koju Mog - kao to svatko zna - udahnjuje samo puku, "pretpostavimo da carski vojnici zarobe jednu nau kravu i otkriju kako |e lako puna ita da trbuh samo to joj se ne rasprsne. Tada llarbarossa i njegovi pomisle kako jo imamo mnogo hrane da uollmo u sculasculorumu i evo kako ta ista gospoda i vojnici govore hajdemo odavde, jer ako ne odemo sljedeeg emo Uskr-m\ |oS biti ovdje..."
"Nikada nisam uo tako glupu zamisao," ree Guasco, a 11 ni 11 se sloi s njim, dotiui prstom elo, kao da kae kako je Uri vec pomalo siao s uma. "Pa da postoji jo koja iva krava ' f?(? bl.siiio Je pojeli, ak i sirovu," dodade Boidi.
"Ne alo stoje ovaj ovdje moj otac, ali ini mi se da zamisao nl|r /,n odbaciti," ree Baudolino. "Moda ste to zaboravili, ali Iiiim |oA Jedna krava i to je upravo Gagliaudova Rosina. Problem
173je jedino u tome, to grebui po svim uglovima grada neete uspjeti pronai toliko ita da se ivotinja raspukne."
"Problem je jedino hou li ti ja dati ivotinju, pa da ivotinju," skoi tada Gagliaudo, "jer jasno je da carski vojnici kako bi shvatili daje puna ita moraju je ne samo pronai, nego i rasporiti joj utrobu, a moju Rosinu nismo nikada ubili upravo zato to je za mene i za tvoju majku kao ki koju nam Gospodin nije dao, dakle nitko je nee taknuti, radije na klanje aljem tebe, koji si odsutan iz kue ve trideset godina dok je ona uvijek bila tamo bez muica po glavi."
Guasco i drugi, koji su jo minutu prije mislili kako je ta zamisao dostojna luaka, im joj se Gagliaudo usprotivio odmah se osvjedoie kako je to najbolje to se moe zamisliti, te iz petnih ila pokuae uvjeriti starca kako se i vlastita krava rtvuje za sudbinu grada, i beskorisno je to govori kako e radije rtvovati Baudolina, jer rasporivi Baudolina nee uvjeriti nikoga, dok ako se raspori krava moda Barbarossa uistinu odustane od svega. A to se tie ita, nije ga ba bilo za rasipanje ali, ukradi ovdje ukradi ondje, pobrinut e se za toliko da se utovi Rosina i ne marei previe za sitnice, jer kad je jednom u trbuhu, svakome je teko rei je li to ito ili su mekinje, i ne brinui o vaenju iaka. ili buba, kako se ve hoe rei, jer se u vrijeme rata tako radi ak i kruh.
"Ma hajde Baudolino," ree Niketas, "pa nee mi rei kako ste svi ozbiljno shvaali takvu ludoriju."
"Ne samo da smo je ozbiljno shvaali nego, kao to e vidjeti u nastavku, ozbiljno ju je shvatio i car."
Pria se zapravo odvijala ovako. Oko treeg asa* te Velike subote svi konzuli i osobe od najveeg ugleda u Aleksan-diji bili su pod trijemom, gdje je leala krava da se mravija i umirui]a nije mogla ni zamisliti, olinjale koe, nogu koje su bile dva suharka, sisa koje su izgledale kao ui, uiju koje su izgledale kao bradavice, zaprepatena pogleda, mlohavih i sa-
* Kanoniki sat koji se poklapa s devet sati ujutro 174
mih rogova, a ostalo je bilo vie podrtina nego trupina, prije privienje goveda nego govedo, krava iz Totentanza, nad kojom je s ljubavlju bdjela Baudolinova majka, koja joj je gladila glavu govorei joj kako je na kraju ipak bolje tako, jer e prestati patiti i to nakon dobra jela, pa dakle bit e joj bolje nego njenim gazdama.
Do nje su i dalje stizale vree ita i sjemenja, sakupljene sa svih strana, koje je Gagliaudo stavljao pod gubicu jadne ivotinje, nukajui je da jede. Ali krava je na svijet ve gledala alosnom ravnodunou i nije se vie ni sjeala to znai preivati. Tako da su joj, na kraju, jedni dragovoljni drali noge, drugi glavu, a trei su joj na silu otvarali usta i, dok je ona slabo mukala svoje odbijanje, turali joj ito u grlo, kao to se to ini s guskama. Zatim, moda zbog nagona za samoodranjem, ili potaknuta sjeanjem na bolja vremena, ivotinja poe mijeati jezikom sve to izobilje i malo vlastitom voljom, malo uz pomo nazonih, pone gutati.
Ne bje to radostan obrok, i svima se ne samo jednom uini kako Rosina tek to nije predala svoju ivotinjsku duu Bogu, poto je jela kao da se teli, izmeu jednog i drugog mukanja. Za-lini ivotna snaga zagospodari, krava se uspravi na etiri noge i nastavi jesti sama, zabadajui gubicu ravno u vree koje su joj podastirali. Naposljetku su svi gledali neku udnu kravu, vrlo suhonjavu i tugaljivu, streih i raspoznavajuih lenih kostiju koje kao da ele izai iz koe koja ih je zarobljivala, trbuha na-prollv nadutog, okruglastog, oboljelog od vodene bolesti i nape-loj,> kao daje brea s deset telia.
"Ne moe proi, ne moe proi," odmahivao je glavom Boidi, pred Um vrlo tunim udom, "ak bi i budala primijetila kako iivii ivotinja nije debela, to je samo kravlja koa u koju je neto Nliivljeiin..."
"I'a rak i da povjeruju kako je debela," govorio je Guasco, "kuko hl mogli prihvatiti misao daje njen gospodar jo izvodi na |ni'ii, uz opasnost da izgubi i ivot i imovinu?"
Ti l|nlelji," govorio je Baudolino, "ne zaboravite da su oni, I U< <m ni bio onaj tko e je pronai, toliko gladni da nee gledati je li ili'HHii ovdje t mrava tamo."
175Baudolino je imao pravo. Oko devetog asa* Gagliaudo se uputio kroz vrata, na livadu oko dva kilometra od zidina i odmah iz ipraja izae druina eha koji su zacijelo poli loviti ptice, ako je u okolici bila jo ijedna iva. Vidjee kravu, ne vjerujui vlastitim izgladnjelim oima bacie se na Gagliauda, on odmah podie ruke i odvukoe ga sa ivotinjom prema logoru. Ubrzo se oko njih sakupila gomila ratnika upalih obraza i vrlo zauenih oiju, a jadnu je Rosinu odmah zaklao jedan iz Coma koji je morao znati zanat, jer je sve obavio samo jednim udarcem i Rosina, u vremenu koje ti treba da kae amen, najprije je bila iva, a poslije mrtva. Gagliaudo je uistinu plakao, pa se stoga prizor svima uinio vjerodostojnim.
Kad ivotinji otvorie trbuh dogodi se ono to se moralo dogoditi: sva ona hrana progutana je u takvoj urbi da se sada razlijevala po zemlji kao da je jo netaknuta, i svima je izgledalo nedvojbenim kako je rije o itu. Zapanjenost je bila takva da je nadvladala tek, a u svakom sluaju onima naoruanima glad nije bila oduzela osnovnu mo rasuivanja: da se u opsjedanom gradu i krave mogu astiti do te mjere gospodski, bilo je protivno svakom ljudskom i boanskom pravilu. Meu nazonim prodrljivcima, jedan je narednik znao priguiti vlastite nagone i odluio kako o udu mora obavijestiti svoje zapovjednike. Doskora vijest stie do uha caru, uz kojega je stajao Baudolino prividno ravnoduan, vrlo napet i drui u oekivanju
dogaaja.
Rosininu leinu i platno u koje je sakupljeno rasuto ito, te Gagliauda u kladama za sunje, dovedoe pred Fridrika. Mrtva i rascijepljena na dvoje, krava vie nije izgledala ni debela ni mrava i jedino to se vidjelo bilo je sve ono unutar i izvan njena trbuha. Znak kojega Fridrik ne podcijeni, zbog ega odmah upita seljaka: "Tko si, odakle si, ija je ovo krava?" A Gagliaudo, iako nije razumio nijednu rije, odgovori na najiem pukom narjeju Paleje, ne znam, nisam bio tamo, nemam s tim veze, sluajno sam tuda prolazio, a tu kravu, nju sam sad prvi put vidio, tovie, da mi to nisi rekao ne bih ni znao daje to krava, Na-
* Kanoniki sat koji se poklapa s tri sata poslijepodne
176
ravno ni Fridrik nije razumio, pa se obrati Baudolinu: "Ti zna taj ivotinjski jezik, reci mi to govori."
Prizor izmeu Baudolina i Gagliauda, prijevod: "On kae kako o kravi nita ne zna, kako mu je neki bogati seljak iz grada dao daje odvede na panjak, i to je sve."
"Da, do vraga, ali krava je puna ita, pitaj ga kako to."         ;
"On kae kako su sve krave, nakon to su pojele, a prije ne-; go to su probavile, pune onoga to su pojele."
"Reci mu da se ne pravi lud jer u ga inae objesiti za vrat na ono drvo! Zar u tom naselju, u tom razbojnikom gradu, kravama uvijek daju jesti ito?"
Gagliaudo: "Per mancansa djen e per mancansa d'paja, a mantunuma er bestii con dra granaja... E d'iarbion."
Baudolino: "Kae da ne, samo sada kada je nestaica sijena, zbog opsade. A osim toga to i nije sve ito, nego da ima i suhih arbiona."
"Arbiona?"
"Erbse, pia, graak."
"Za vraga, dat u ga kljucati svojim sokolima, raskomadati svojim psima, to to znai daje nestaica sijena, a ne ita i graka?"
"Kae da su u gradu skupili sve krave iz okolice i sad imaju za Jesti odrezaka sve do propasti svijeta, ali da su krave pojele ,svo sijeno, tako da ljudi ako ve mogu jesti meso ne jedu kruh, I zamisli samo suhi graak, pa tako dio ita koji su nagomilali daju kravama, kae da nije kao ovdje kod nas koji imamo sve-ft}\. lamo se moraju prilagoditi kako mogu, jer su oni jadni op-Njnlani. I kae da su mu zbog toga dali da izvede kravu vani, da pojede malo trave, jer samo ovakva roba joj ini loe i doe joj I rukavica."
"Mandolino, vjeruje li ti onome to govori taj nevaljalac?"
".Ja prevodim ono to on kae, po onome ega se sjeam iz mvo$i djetinjstva nisam siguran da se kravama svia jesti ito, nll ovu Je sigurno bila puna te robe tamo, a ono to oi jasno vide \w moe se nijekati."
Frlrik se pogladi po bradi, stisnu oi i dobro pogleda Ga-gllwii<lu. "Baudolino," ree potom, "imam dojam da sam ovoga
177ovjeka ve vidio, samo to je to moralo biti prije mnogo vremena. Ti ga ne poznaje?"
"Oe moj, poznajem pomalo sve ljude iz ovih krajeva. Ali sa-; da nije problem pitati se tko je ovaj ovjek, nego je li istina da u gradu imaju sve te krave i sve to ito. Jer, ako hoe moje iskreno miljenje, mogli bi pokuati prevariti te i napuniti posljednju kravu posljednjim itom."
"Dobra misao, Baudolino. Ta mi ba nije pala na pamet."    ,; "Sveto Velianstvo," umijea se markiz od Monferrata, "nemojmo tim seljacima priznavati vie pameti nego to je imaju.? ini mi se kako se nalazimo pred jasnim znakom da je grad opskrbljen bolje nego to pretpostavljamo."
"Oh da, da," rekoe u jedan glas sva ostala gospoda, a Baudolino iz toga zakljui kako nikada nije vidio toliko ljudi u zabludi, sve njih zajedno, a svatko je vrlo dobro prepoznavao tuu zabludu. Bio je to znak kako je ta opsada svima ve nepodnoljiva. "ini se i meni da mi tako mora izgledati," ree diplomatski Fridrik. "Neprijateljska vojska pritie na lea. Zauzimanjem ovog Roboreta ne bismo izbjegli sukob s drugom vojskom. Niti moemo vjerovati da emo zauzeti grad i zatvoriti se unutar tih zidina, napravljenih tako loe da bismo time izgubili svoju ast. Prema tome, o gospodo, ovako smo odluili: ostavljamo ovo bijedno naselje njegovim bijednim kravarima i pripremimo se za sasvim drugi sukob. Neka budu izdane prikladne zapovijedi." A zatim, izlazei iz kraljevskog atora, Baudolinu: "Poalji kui tog starca. Sigurno je laljivac, ali kad bih morao objesiti sve laljivce, ti ve dugo vremena ne bi vie bio na ovome svijetu."
"Bjei kui, oe moj, jer ti je dobro ilo," propita Baudolino kroza zube skidajui Gagliaudu klade, "i reci Trottiju da ga ekam veeras na mjestu koje on zna."
Fridrik uini sve u urbi. Nije trebalo uklanjati nikakav logor, u toj ropotarnici kakvom je logor ite opsadnika ve bilo. Postroji ljude i naredi da se sve spali. U pono je izvidnica vojske ve stupala prema poljima Marenga. U daljini, u podnoju tor-tonskih breuljaka zasjale su vatre: tamo je ekala vojska saveza.
178
Zatraivi doputenje od cara, Baudolino se udalji na konju u smjeru Salea i na jednom raskriju zatekne Trottija i dvojicu kremonskih konzula kako ga ekaju. Zajedno su prevalili milju, sve dok nisu stigli do predstrae saveza. Tamo Trotti predstavi Baudolina dvojici voa gradskih vojski, Ezzelinu iz Romana i Anselmu iz Dovare. Uslijedilo je kratko savjetovanje, zapeaeno stiskom ruke. Zagrlivi Trottija (bio je to lijep doivljaj, hvala, ne hvala tebi), Baudolino se to je mogao bre vratio Fridri-ku, koji je ekao na rubu proplanka. "Dogovoreno je, oe moj. Nee napasti. Nemaju za to ni volje ni odvanosti. Proi emo, a oni e u tebi pozdraviti svoga gospodara."
"Do sljedeeg sukoba," promrmlja Fridrik. "Ali vojska je umorna, to prije se ukonaimo u Paviji, bit e bolje. Hajdemo.1'
Bili su prvi sati Svetog Uskrsa. U daljini, da se okrenuo, Fridrik bi vidio zidine Aleksandrije kako blistaju od velikih vatri. Baudolino se okrenuo i vidio ih. Znao je kako mnogi od tih plamenovi potjeu od ratnih strojeva i carskih baraka, ali mu se vie svidjelo zamiljati Aleksandrijce kako pleu i pjevaju proslavljajui pobjedu i mir.
Nakon jedne milje susretae izvidnicu saveza. Odred konjanika se otvori i stvori dva krila, izmeu kojih prooe carski vojnici. Nije bilo jasno je li to zbog pozdrava, ili kako bi se uklonili, jer se to nikada ne zna. Netko iz saveza podie oruje i to se moglo shvatiti kao znak pozdrava. Ilije to moda bila kretnja nemoi, prijetnja. Car se, namrgoen, pretvarao da ih ne vidi.
"Ne znam," ree, "ini mi se da bjeim, a ovi mi odaju poast orujem. Baudolino, inim li dobro?"
"Dobro ini, oe moj. Ne poputa vie nego to oni popu-luju. Iz potovanja te nee napasti na otvorenom polju. A ti mo-i'U biti zahvalan na tom potovanju."
"Tako i dolikuje," ree Barbarossa tvrdoglavo.
"Ako pomisli kako ti ga duguju, budi sretan to ti ga daju. Na io se ali?"
"Ni na to, ni na to, kao i obino, ti si u pravu."
Pred zoru nazru na udaljenoj ravnici i na prvim breuljcima ijliivninu neprijateljske vojske. Stvarala je cjelinu s rijetkom ma-^loin 1 jo jednom nije bilo jasno udaljava li se od carske vojske
179

zbog opreza, okruuje li je, ili je stie iz blizine, prijetei. Oni iz gradova su se kretali u malim skupinama, kadikad bi carsku povorku pratili dio puta, ponekad bi se smjetali na uzvisinu i promatrali je kako prolazi mimo, katkada je izgledalo da je se klone. Tiina je bila potpuna, prekidali su je samo klopotanje konja i korak vojnika. Od jednog do drugog vrha ponekad bi se opaalo, u vrlo blijedo jutro, uzdizanje tanahnih niti dima, kao da jedna grupa daje signale drugoj, s vrha neke kule koja se skriva u zelenilu, tamo gore na breuljcima.
Ovog puta Fridrik odlui to opasno prolaenje prikazati sebi u korist: naredi da se podignu barjaci i bojne zastave i proe kao da je Cezar August koji je pokorio barbare. Bilo kako bilo, proe kao otac svih tih svadljivih gradova koji su ga te noi mogli satrti.
Sad ve na putu za Paviju, pozva k sebi Baudolina. "Hulja si kao i uvijek," ree mu. "Ali naposljetku sam ipak morao pronai izgovor da izaem iz te kaljue. Opratam ti."
"Za to, oe moj?"
"Ja znam. Ali nemoj vjerovati kako sam oprostio tom gradu
bez imena."
"Ima ime."
"Nema ga, jer mu ga nisam ja nadjenuo. Prije ili kasnije morat u ga razoriti."
"Ne odmah."
"Ne, ne odmah. A prije toga, pretpostavljam, ve e ti jo neto smisliti. Jo sam one noi morao shvatiti da sam kui doveo objeenjaka. Kad smo ve pri tome, sjetio sam se gdje sam bio vidio onog ovjeka s kravom!"
Ali Baudolinov konj kao da se pomamio i Baudolino povue uzde, ostajui otraga. Tako mu Fridrik nije mogao rei ega se sjetio.
Bavifcolmo u bitci kofc
Prekinuvi opsadu Fridrik se, isprva s olakanjem, povukao u Paviju, ali je bio nezadovoljan. Uslijedila je nerodna godina. Roak Henrik Lav mu je stvarao neugodnosti u Njemakoj, talijanski su gradovi bili sve samovoljniji i svaki put kad bi on zahtijevao ruenje Aleksandrije, ostajali bi na to ravnoduni. Sad je ve imao malo ljudi, a pojaanja najprije nisu stizala, a kad su si igla bila su nedovoljna.
Baudolino se osjeao pomalo krivim za dosjetku o kravi. Naravno, nije obmanuo cara koji je jednostavno prihvatio njegovu igru, ali sada su obojica osjeala zbunjenost kad bi se pogledali u lice, kao dvoje djece koja su zajedno snovala nestaluk /bog kojeg se srame. Baudolino je bio raznjeen gotovo djetinja-slom zbunjenou Fridrika, koji je ve poeo sijedjeti i upravo je ii|cgova lijepa mjedena brada prva izgubila svoje lavlje odsjaje. Baudolino je sve vie volio tog oca, koji je i dalje slijedio svoj < uski san, sve se vie izlaui opasnosti da izgubi svoje zemlje
Diic strane Alpa, nastojei pod nadzorom drati Italiju koja mu |(- izmicala na sve strane. Jednog je dana pomislio kako bi h'klriku, u situaciji u kojoj se nalazio, pismo Patera Ivana orno-gubilo da se izvue iz lombardijske barutine, a da ne izgleda kako hc neega odrekao. Ukratko, Paterovo pismo bilo je pomalo kitu (Jagllaudova krava. Pokuao mu je dakle govoriti o tome, ali |t< nu bio loe volje i rekao mu je da ima mnogo ozbiljnijih stvari kojima se treba pozabaviti, a ne starakim matarijama pokoj-Hog Milica Ota. Potom mu je povjerio neku drugu diplomatsku HilMlju, uinivi da gotovo dvanaest mjeseci putuje gore i dolje
Hi Alpa.
180
181Krajem svibnja ljeta Gospodnjeg 1176. Baudolino je doznao da Fridrik stoluje u Comu i htio je doi do njega u taj grad. Tijekom putovanja rekli su mu da se carska vojska ve kree prema Paviji, pa je tada skrenuo na jug, pokuavajui ga presresti
na pola puta.
Presreo ga je pokraj Olone, nedaleko od tvrave Legnana, gdje su se nekoliko sati ranije pogrekom susrele carska vojska i vojska saveza; ni jedna od dviju vojski nije se imala volje boriti, ali obje su bile prisiljene na okraj kako ne bi izgubile ast.
Tek to je stigao na granicu bojnog polja, Baudolino je vidio nekog pjeaka koji mu je s dugakim kopljem trao ususret. Podbo je konja pokuavajui ga pregaziti, u nadi da e ga prestraiti. Ovaj se prepao i isputajui koplje zavrio s nogama u zraku. Baudolino je sjahao s konja i pograbio koplje, dok je onaj poeo vikati kako e ga ubiti, zatim se podigao i izvukao bode iz pojasa. No, derao se na lodijskom narjeju. Baudolino se navikao na pomisao kako su Lodijci uz cara i, drei ga kopljem na udaljenosti jer je izgledao kao opsjednut, vikao mu je: "to to radi zvekane, i ja sam uz carstvo!" A ovaj e: "Upravo tako, zbog toga u te ubiti!" I tada se Baudolino prisjetio daje Lodi sad ve na strani saveza, pa se upitao: "to da radim, da ga ubijem jer je koplje due od njegova bodea? Pa ja nikada nikoga nisam
ubio!"
Tada mu je zabio koplje izmeu nogu, uinivi da padne na zemlju koliko je dug i irok, a zatim mu je uperio oruje u grlo. "Nemoj me ubiti, dominus, jer imam sedmero djece pa ako mene ne bude ve sutra e umrijeti od gladi," derao se Lodijac, "pusti me da odem jer ionako ne mogu uiniti previe zla tvojima, vidio si da me je lako savladati kao jegulju!"
"Da si jegulja vidi se ak i s udaljenosti od jednog dana hoda, ali ako te pustim da hoda naokolo s neim u ruci, u stanju si uiniti zlo. Skidaj hlae!"
"Hlae?"
"Upravo tako, ostavljam ti ivot, ali e naokolo ii s jajima na vjetru. Zatim elim vidjeti ima li obraza vratiti se u bitku, ili e odmah otrati do one tvoje djece umrle od gladi!"
Neprijatelj je skinuo hlae i sad je trao poljima preskaui
182
ograde, ne toliko zbog srama, koliko zbog bojazni da e ga neprijateljski konjanik vidjeti odostraga, pomisliti da mu zbog prezira pokazuje stranjicu i nabiti ga na kolac, kako to rade Turci.
Baudolino je bio zadovoljan to nikoga nije morao ubiti, ali evo jednoga na konju koji galopira prema njemu, stie odjeven po francuski, pa se dakle vidjelo da nije Lombardijac. Tada odlui kako e skupo prodati kou i izvue ma. Onaj na konju proe mu sa strane i uzvikne: "to radi, smuenjae, zar ne vidi kako smo vama carskim vojnicima ovdje danas pokazali, bolje ti je da ide kui!" I ode, ne traei borbu.
Baudolino se nanovo popne u sedlo i upita se kamo treba ii, jer o ovoj borbi nije shvatio ba nita, i sve do tada je bio vidio samo opsade, a u tim sluajevima dobro zna tko je na ovoj, a tko na onoj strani.
Okrene se oko jednog gaja i usred ravnice vidje neto to nikada nije vidio: velika otvorena kola, obojena crveno i bijelo, u sredini s velikom motkom ukraenom zastavicama, a oko log oltara vojnici s trubljama dugakima poput onih koje imaju aneli, koje su moda sluile da ih potaknu na borbu, tako da |c - kako se obiavalo u njegovu kraju - rekao: "Oh, dosta tamo!" Na trenutak pomisli da se zatekao kod Patera Ivana, ili u najmanju ruku u Sarandibi, gdje se u borbu odlazilo kolima kolu vuku slonovi, ali kola koja je vidio vukli su glupani, iako svi odjeveni kao gospoda, a oko kola nije bilo nikoga tko se borio. Oni s trubljama bi ponekad ispustili neki zvuk, a zatim su se zaustavljali, nesigurni to da rade. Netko od njih je prstom po-luizlvao zbrku ljudi na obali rijeke, koji su jo nasrtali jedni na druge isputajui povike koji bi i mrtve probudili; netko je pokuavao pokrenuti glupane, ali su ovi ve po obiaju bili ne-poNluni, pa zamislimo si samo jesu li htjeli ii uplesti se u onu guvu.
"io da radim," pitao se Baudolino, "da se bacim meu te |ko uzbuene tamo dolje, za koje ni ne znam jesu li neprijatelji, to najprije ne progovore? A dok ja ekam da progovore, oni me !l(;da I ubiju?"
Dok je mudrovao to da radi, evo kako mu u susret dolazi li n^l konjanik, a bio je to ministerijalac kojega je dobro pozna-
183
vao. Taj ga je ipak prepoznao i doviknuo mu: "Baudolino, izgubili smo cara!"
"to to znai da ste ga izgubili, kristesveti?" "Netko ga je vidio kako se lavovski bori usred rulje pjeaka koji su mu tjerali konja prema onoj umici tamo u daljini, zatim su svi nestali meu drveem. Otili smo tamo, ali vie nikoga nije bilo. Vjerojatno je pokuao pobjei u nekom pravcu, ali sigurno se vie nije vratio do glavnine nae konjice..." "A gdje je glavnina nae konjice?"
"Eto, nezgoda nije samo u tome to se nije pridruio glavnini konjice, nego to to vie nema glavnine konjice. Bio je to pokolj, proklet bio dan. U poetku je Fridrik sa svojim konjanicima nasrnuo na neprijatelje, koji kao da su svi bili na nogama i zabarikadirani oko onog njihovog katafalka. Pjeaci su dobro odolijevali, ali se iznenada pojavila konjica Lombardijaca, tako da su nai bili uhvaeni s dviju strana."
"Ukratko, izgubili ste svetoga rimskog cara! I to mi kae samo tako, trbuhatibojega?"
"Ti mi izgleda kao netko tko dolazi svje svje, ali ne zna to smo mi sve proli! Netko ak govori da je vidio kako car pada, ili daje odvuen s konja, jedne noge sapete u stremen!" "A to sada rade nai?"
"Bjee, gledaj tamo dolje, raspruju se meu drveem, bacaju se u rijeku, sad ve krui glas kako je car mrtav i svatko pokuava stii do Pavije kako god moe."
"O kukavice! I nitko vie ne trai naega gospodara?" "Sputa se mrak, ak i oni koji su se jo borili upravo prestaju, kako moe bilo koga ovdje nai, a i Bog zna gdje je?"
"O kukavice," ree opet Baudolino koji nije bio ovjek rata, ali je imao veliko srce. Podbode konja i okrene se isukana maa tamo gdje se na zemlji vidjelo najvie leeva, glasno dozivajui svoga vrlo dragog pooima. Traiti jednog mrtvaca na toj ravnici, meu mnogim drugim mrtvima, urlajui mu neka se javi, bio je prilino oajniki pothvat, tako da su ga posljednji odredi Lombardijaca s kojima se mimoilazio putali proi, smatrajui ga nekim svecem iz Raja koji im je doao pomoi i radosno su mu domahivali na pozdrav.
184
Tamo gdje je bitka bila najkrvavija, Baudolino poe prevrtati tijela koja su leala glavom prema dolje, stalno se nadajui i istovremeno se bojei kako e na blijedom svjetlu sumraka otkriti drage crte lica svoga suverena. Plakao je i hodao tako naslijepo da je, izlazei iz umarka, udario u ona velika kola koja su vukli glupani i koja su polako naputala bojno polje. "Jeste li vidjeli cara?" povie u suzama, bez razuma i bez sustezanja. Ovi se poee smijati govorei mu: "Da, bio je tamo dolje u onom grmlju i pumpao tvoju sestru!", a jedan zloesto zapue u trublju, tako da iz nje istisne besraman prasak.
Oni su govorili nasumce, ali Baudolino je poao pogledati ak i to grmlje. Tamo je bila hrpica leeva, tri prebaena preko jednoga nauznak. Podie tri lesa koja su mu bila okrenuta leima i ispod vidje Fridrika crvene brade, ali od krvi. Odmah shvati daje iv, jer mu je iz poluzatvorenih usta izlazio nekakav tihi hropac. Imao je ranu na gornjoj usni, iz koje je jo krvario i veliku kvrgu na elu koja se protezala sve do lijevog oka, ruke su mu jo uvijek bile vrsto stisnute, u svakoj po bode, kao onaj Ikoje, ve na rubu da izgubi svijest, znao probosti trojicu bijednika koji su se bacili na njega ne bi li ga dokrajili.
Baudolino mu podie glavu, obrisa mu lice, zazva ga, a Fridrik otvori oi i upita gdje je. Baudolino gaje opipavao kako bi saznao je li jo negdje ranjen. Ovaj zaurla kad mu je dotaknuo nogu, moda je bila istina da ga je neko vrijeme konj vukao i-raivi mu zglob. Neprestano mu govorei, dok je on pitao gdje se nalazi, uspravi ga. Fridrik prepozna Baudolina i zagrli ga.
"Gospodaru i oe moj," ree Baudolino, "sad uzjai moga konja i ne smije se zamarati. Moramo ii oprezno, iako se ve spustila no, jer je posvuda vojska saveza i jedina nam je nada dii su svi u nekom selu i bane, budui da mi se ini, bez uvrede, i!;i su pobijedili. Ali neki bi mogli biti ovdje uokolo u potrazi za mvoJImi mrtvima. Morat emo proi kroz ume i kroz klance, ne udarili putcvima i stii do Pavije, kamo su se tvoji do sada ve povukli. Ti moe spavati na konju, ja u paziti da ne padne."
"A Iko e paziti na tebe da ne zaspi hodajui?" upita Fridrik unI||ciiI osmijeh. Zatim ree: "Boli me kad se smijem."
"Vidim da si sada dobro," ree Baudolino.
185Hodali su dalje cijelu no, spotiui se u mraku, ak i konj, o korijenje i nisko grmlje i samo su jednom iz daleka vidjeli vatre i napravili irok krug kako bi ih izbjegli. Hodajui, Baudoli-no je govorio, kako bi se odrao budnim, a Fridrik se odravao budnim kako bi njega odrao budnim.
"Gotovo je," govorio je Fridrik, "neu moi podnijeti sramotu ovog poraza."
"Bio je to samo jedan okraj, oe moj. Osim toga svi te smatraju mrtvim, a ti e se pojaviti kao uskrsnuli Lazar, pa e ono stoje izgledalo kao poraz svi smatrati udom o kojem e pjevati Te Deum."
Zapravo je Baudolino samo pokuavao utjeiti ranjenoga i ponienog starca. Tog je dana doveden u pitanje ugled carstva, a kamoli ne rex et sacerdos. Osim ako se Fridrik ne vrati na pozornicu ovjenan novom slavom. I u tom asu Baudolino nije mogao, a da ponovno ne pomisli na Otova znamenja i Paterovo pismo.
"injenica je, oe moj," ree, "kako bi iz onoga to se dogodilo konano neto morao nauiti."
"A emu bi me to htio poduiti, gospodine ueni?"
"Ne treba uiti od mene, ne daj Boe, nego od neba. Mora napraviti bogatstvo iz onoga to je govorio biskup Oto. U ovoj Italiji, to ide dalje vie upada u blato, ne moe se biti carem tamo gdje postoji i papa, s ovim e gradovima uvijek gubiti, jer ih ti eli dovesti u red, to je prava umjetnost, dok oni naprotiv hoe ivjeti u neredu, to je u skladu s prirodom - iliti kako bi rekli pariki filozofi, to je stanje yle, prvotnog kaosa. Ti mora nadirati na istok, dalje od Bizanta, nametnuti obiljeja svoga carstva, kranskim zemljama koje se proteu s one strane kraljevstava nevjernih, udruujui se s jedinim pravim rex et sacerdos koji tamo dolje caruje jo od vremena Mudraca. Tek kad s njim bude sklopio savez, ili ti se on bude zakleo na pokornost, moi e se vratiti u Rim i postupati s papom kao sa svojim peraem suda, a s kraljevima Francuske i Engleske kao sa svojim konjuarima. Tek e te se tada tvoji dananji pobjednici ponovno bojati."
Fridrik se gotovo vie nije sjeao Otovih znamenja i Baudoli-
186
no gaje morao podsjetiti na njih. "Ponovno taj pater?" ree. "Postoji li? I gdje je? I kako mogu pokrenuti vojsku da ga poem traiti? Postao bih Fridrik Ludi i takvog bi me se sjeali stoljeima."
"Ne, ako se po kancelarijama svih kranskih kraljevstava, ukljuujui Bizant, pronese pismo koje taj Pater Ivan pie tebi, samo tebi, kojega jedinog priznaje kao sebi ravnoga i poziva te da ujedinite vaa kraljevstva."
I Baudolino, koji ga je znao gotovo napamet, pone u noi recitirati pismo Patera Ivana i objasni mu to je najdragocjenija relikvija na svijetu, koju mu Pater alje u krinji.
"Ali gdje je to pismo? Ima li njegovu kopiju? Nisi ga valjda ti napisao?"
"Ja sam ga samo ponovno sastavio na dobrom latinskom, ujedinio sam nestale dijelove koje su mudraci ve znali i govorili, a da ih nitko nije sluao. Ali sve ono o emu se u tom pismu govori istina je kao i Evanelje. Osim to sam, ako hoe, svojom rukom stavio samo adresu, kao daje pismo poslano tebi."
"A taj bi mi Pater mogao dati, taj kako ga zove, Kale u kojem se nalazila krv Naega Gospodina? Sigurno je da bi to bilo posljednja i savrena pomast..." promrmlja Fridrik.
Tako se te noi odluila, zajedno s Baudolinovom sudbinom, i sudbina njegova cara, iako ni jedan od njih dvojice jo nije shvatio emu idu ususret.
Obojica jo sanjarei o dalekom kraljevstvu, pred zoru, u blizini jarka, naoe konja pobjeglog iz borbe i sada nesposobnog da pronae put povratka. S dva konja, iako tisuama sporednih putova, put do Pavije bijae bri. Uzdu puta susretoe manipule carskih vojnika koji su se povlaili, ovi prepoznae svoga gospodara i uzviknue od radosti. Budui da su izvrili olimainu u selima kroz koja su prolazili, imali su ih ime okrijepiti, zatim su odjurili obavijestiti one koji su bili naprijed, i dv;i dana kasnije Fridrik je stigao na vrata Pavije, a radosna je vljcsl stigla prije njega, pa je starjeine grada i svoje prijatelje za-Irkiio kako ga oekuju s velikim sjajem, jo nemogavi povjerovali svojim oima.
Kila je tu i Beatrice, ve odjevena u crninu, jer su joj bili
187rekli da joj je mu mrtav. Drala je za ruku svoja dva sina, Fri-drika, koji je ve imao dvanaest godina iako ih je pokazivao samo polovicu, nezdrav kakav je bio od roenja, i Henrika, koji je meutim naslijedio svu oevu snagu, ali je toga dana plakao zbunjen i neprestano ispitivao to se dogodilo. Beatrice primijeti Fridrika iz daleka, krene mu ususret jecajui i strastveno ga zagrli. Kada joj ovaj ree daje iv Baudolinovom zaslugom, ona primijeti daje i on tu, porumeni, zatim posve problijedi, potom zaplae, najzad samo isprui ruku dok mu nije dotakla srce i zamoli nebo neka mu uzvrati zaslugu za ono to je uinio, nazivajui ga sinom, prijateljem, bratom.
"Tono u tom trenutku, gospodine Niketas," ree Baudolino, "shvatio sam kako sam, spasivi ivot svome gospodaru, izmirio svoj dug. Ali upravo zbog toga vie nisam bio slobodan voljeti Beatrice. Tako sam primijetio da je vie ne volim. Bila je kao zarasla rana, pogled na nju izazivao mi je ugodna sjeanja, ali nikakav treptaj, osjetio sam da mogu biti u njenoj blizini, a da ne patim, udaljiti se od nje, a da ne osjetim bol. Moda sam konano odrastao i svaki se ar mladosti smirio. Nisam osjetio nikakve neugode zbog toga, samo blagu sjetu. utio sam se poput goluba koji gue bez sustezanja, ali je doba ljubavi ve bilo zavrilo. Trebalo se pokrenuti, otii s one strane mora."
"Vie nisi bio golub, postao si lastavica."
"Ilidral."
188
 je prevario Zosimo
U subotu ujutro, Pevere i Grillo dooe obznaniti kako se na neki nain u Konstantinopol vraa red. Ne toliko zato to se umirila glad onih hodoasnika za pljakom, nego zato to su njihovi voe opazili kako su se ovi doepali mnogih i potovanja dostojnih relikvija. Moglo se pogaati oko kalea ili damastnog plata, ali relikvije nisu smjele nestati. Zbog toga je dud Dan-dolo naredio da se svi do tada ukradeni dragocjeni predmeti donesu u Svetu Sofiju, kako bi se napravila pravedna raspodjela. to je znailo najprije dijeliti izmeu hodoasnika i Venecijanaca, a ovi potonji su jo ekali obraun, jer su ih bili prevezli svojim brodovima. Zatim se nastavilo izraunavati vrijednosti svakog komada u srebrnim markama, pa e konjanici dobiti etiri dijela, podnarednici na konju dva, a podnarednici na zemlji jedan. Treba samo zamisliti reakciju rulje vojnika, kojima nisu dopustili ita ugrabiti.
ukalo se da su Dandolovi izaslanici ve uzeli etiri pozlaena bronana konja s Hipodroma, kako bi ih poslali u Veneciju i svi su bili neraspoloeni. Dandolov jedini odgovor bila je zapovjed da se pretresu vojnici svih poloaja i pretrae ak i mjesta u Peri gdje su stanovali. Jednome konjaniku grofa od Sa-Inl-Pola pronali su na leima ampulu. On je rekao daje to lijek ko|i se ve posuio, ali kad su ampulu pretresli, a i zbog topline i tiku, u njoj su ugledali crvenu tekuinu, koja je oigledno bila krv l/.lla iz grudi Naega Gospodina. Konjanik je vikao da je lu relikviju poteno kupio od nekog sveenika jo prije pljake, uli knko bi posluio kao primjer, objesili su ga na licu mjesta, s niucVin i titom okaenim oko vrata.
189l!
"Do vraga, izgledao je kao bakalar," govorio je Grillo.
Niketas je rastuen pratio te novosti, ali je Baudolino, odjednom smeten, gotovo kao da je sve to bila njegova krivnja, promijenio temu razgovora i odmah upitao je li doao trenutak da se napusti grad.
"Jo je uvijek velika zbrka," rekao je Pevere, "i treba paziti. Gdje si ti htio poi, gospodine Niketas?"
"U Selimbriju, gdje imamo pouzdanih prijatelja koji nas mogu ugostiti."
"Selimbrija, nije to ba lako." govorio je Pevere. "To je na zapadu, ba u blizini Dugih Zidina. ak i s mazgama, ipak su tri dana puta, a moda i vie ako se sa sobom tegli trudna ena. A zatim, zamisli samo, prolazei gradom s cijelom stajom mazgi izgleda kao netko tko to moe, pa hodoasnici navale na tebe kao muhe." Dakle mazge su se pripremale izvan grada, a grad je valjalo prijei pjeice. Trebalo je proi Konstantinove zidine i zatim izbjegavati obalu gdje je zasigurno bilo vie ljudi, napraviti krug oko crkve Svetog Mocija i izai iz Teodozijevih zidina na vrata Pege.
"Teko da e tako dobro proi da vas nitko prije ne zaustavi," govorio je Pevere.
"Ah," komentirao je Grillo, "pa za tili as ga uhvati za zadnjicu, a sa svim tim enama, hodoasnicima e doi slina na usta."
Trebao nam je jo cijeli dan, jer je valjalo prirediti mlade ene. I ne izvoditi ponovno prizor gubavaca, jer do sada su ve i hodoasnici shvatili kako gubavci ne krue gradom. Trebalo im je napraviti mrljice, kraste na licu, kako bi izgledale bolesne od uge, tako da ove proe volja. A osim toga, svi ti ljudi, u ta tri dana, ipak moraju neto jesti, jer prazna vrea ne moe stajati na nogama. enovljani e prirediti koare s cijelom tavom scri-pilite, njihovim kolaem od brana slanutka, hrskavim i finim, koji e izrezati na krikice obavljene irokim listovima, potom je dovoljno staviti na njih malo papra i bit e to takva poslastica, da njome moe nahraniti lava bolje nego krvavim biftekom, i irokim renjevima pogae, s uljem, kaduljom, sirom i lukom.
Niketasu se ta barbarska jela ba nisu sviala ali, budui
190
daje trebalo priekati jo jedan dan, odlui kako e ga posvetiti uivanju u posljednjim izvrsnim jelima koja Teofil jo moe pripraviti i sluanju posljednjih Baudolinovih dogodovtina, jer nije htio otputovati upravo kad je najljepe, a da ne sazna kako njegova pria zavrava.
"Moja je pria jo previe duga," ree Baudolino. "Ja u svakom sluaju idem s vama. Ovdje u Konstantinopolu nemam vie to raditi, a svaki mi ugao budi runa sjeanja. Ti si postao moj pergament, gospodine Niketas, na kojem piem mnoge stvari koje sam ak bio zaboravio, gotovo kao da se ruka kree sama od sebe. Mislim da onaj tko pria prie mora uvijek imati nekoga kome ih pria i samo ih tako moe ispriati i samome sebi. Sjea li se kad sam pisao pisma carici, a ona ih nije mogla itati? Ako sam uinio glupost davi ih svojim prijateljima da ih proitaju, to je zato to inae moja pisma ne bi imala smisla. Ali kada je kasnije doao onaj trenutak poljupca s caricom, taj poljubac nisam mogao ispriati nikada nikome i godinama i godinama sam u sebi nosio sjeanje na njega, ponekad uivajui u njemu kao daje tvoje vino s medom, a ponekad osjeajui otrov u ustima. Tek kad sam ga mogao ispriati tebi, osjetio sam se slobodnim."
"A zato si ga mogao ispriati meni?"
"Zato to sada kad ti to priam, svih onih koji su imali veze s mojom priom vie nema. Ostao sam samo ja. Sad si mi ve neophodan kao zrak koji udiem. Idem s tobom u Selimbriju."
im se oporavio od rana zadobivenih u Legnanu, Fridrik pozva Baudolina zajedno s carskim kancelarom, Cristianom iz Bucha. Ako se pismo Patera Ivana trebalo shvatiti ozbiljno, dobro je zapoeti odmah. Cristian proita pergament koji mu je Hiiudolino pokazao i kao oprezan kancelar dade neke primjedbe. I'rije svega, rukopis mu se nije inio dostojnim jedne kancelarije. To je pismo moralo kruiti papinskim dvorom, onima u Krnncuskoj i Engleskoj, stii do basileusa od Bizanta, pa je dakle moralo biti napravljeno onako kako se u cijelome kranskom NVlJelu prave vane isprave. Potom ree kako treba vremena za
191pripremu peata koji bi izgledali kao peati. Ako se eli napraviti ozbiljan posao, treba to uiniti smireno.
Kako i druge kancelarije upoznati s pismom? Ako ga poalje carska kancelarija, stvar nije vjerodostojna. Zamislimo samo, Pater Ivan ti pie u povjerenju kako bi ti odobrio da ga pronae u svima nepoznatoj zemlji, a ti to onda obznani lippts et tonso-ribus, tako da netko ode tamo prije tebe? Glasine o pismu zasigurno moraju kruiti, ne samo zbog opravdanja budueg pohoda, nego nadasve kako bi zapanjile cijeli kranski svijet - ali sve se to mora zbivati malo po malo, kao da se odaje najtajnija tajna.
Baudolino predloi da upotrijebi svoje prijatelje. Bit e posrednici u koje se ne moe posumnjati, ueni ljudi iz parikog studiuma, a ne Fridrikovi ljudi. Abdul je pismo mogao prokri-jumariti u kraljevstva Svete Zemlje, Borone u Englesku, Kyot u Francusku, a Rabin Solomon ga je mogao dostaviti idovima koji su ivjeli u bizantskom carstvu.
Tako su sljedei mjeseci bili upotrijebljeni za ove razliite potrebe, a Baudolino je upravljao scriptoriumom u kojem su radili svi njegovi stari prijatelji. Fridrik bi povremeno traio novosti. Predloio je da ona ponuda Kalea bude malo izriitija. Baudolino mu je objasnio razloge zbog kojih ju je jo trebalo ostaviti neodreenom, ali je opazio kako je taj simbol kraljevske i sveenike moi oarao cara.
Dok su raspravljali o tim stvarima, Fridrik je ipak bio obuzet novim brigama. Ve se morao pomiriti s tim da e pokuati dogovor s papom Aleksandrom III. Budui da ostatak svijeta ionako nije ozbiljno shvaao carske antipape, car bi prihvatio iskazati mu potovanje i priznati ga kao jedinoga i pravoga rimskog papu - i to je bilo mnogo - ali papa je zauzvrat morao odluiti uskratiti svaku potporu lombardijskim gradovima - a to je bilo jako mnogo. Vrijedi li truda, upitae se tada i Fridrik i Cristian, dok su se ispredale vrlo oprezne spletke, izazvati papu ponovljenim pozivom na ujedinjenje sacerdotium e imperium? Baudolino je gutao gorki jad zbog tih odgoda, ali nije mogao prigovarati.
tovie, Fridrik gaje odaleio od svojih planova, aljui ga u travnju 1177. s vrlo osjetljivim zaduenjima u Veneciju. Radilo
192
se o lukavom organiziranju raznih pojedinosti susreta koji se u srpnju trebao dogoditi izmeu pape i cara. Trebalo se pobrinuti za svaku pojedinost sveanosti pomirenja i nikakav neugodan dogaaj nije je smio pomutiti.
"Cristian je bio osobito zabrinut hoe li va basileus izazvati neku pomutnju kako bi susret propao. Sigurno zna da je Ma-nuel Komnen ve neko vrijeme spletkario s papom i zacijelo je taj dogovor izmeu Aleksandra i Fridrika kvario njegove planove.
"Osujetio ih je zauvijek. Manuel je ve deset godina predlagao papi ponovno ujedinjenje dviju crkava: on je priznavao vjerski primat pape, a papa je priznavao bizantskog basileusa kao jedinoga i pravoga rimskog cara, bilo Istoka bilo Zapada. Ali takvim dogovorom Aleksandar nije stjecao neku veliku mo u Konstantinopolu i nije se otresao Fridrika u Italiji, a moda bi uzbunio ostale vladare Europe. Stoga je birao za sebe najprobitaniji savez."
"Ali tvoj je basileus poslao svoje uhode u Veneciju. Propustili su ih kao sveenike..."
"Vjerojatno su to i bili. U naem carstvu ljudi iz crkve rade za svog basileusa, a ne protiv njega. Ali po onome to iz toga mogu shvatiti - a sjeti se da u to doba jo nisam bio na dvoru - nisu imali nalog za izazivanje bilo kakve pomutnje. Manuel se bio pomirio s neizbjenim. Moda je samo elio biti obavijeten o onome to se zbiva."
"Gospodine Niketas, zacijelo zna, ako si bio logotet tko zna kolikih tajni, da kada se uhode dviju protivnikih strana susretnu na istom prostoru spletke, najprirodnija stvar je da zadre srdane prijateljske odnose i svatko povjerava vlastite tajne drugima. Tako se ne izlau opasnosti da ih odaju sluajno i u oima onoga tko ih je poslao izgledaju vrlo sposobni. Tako se dogodilo Izmeu nas i onih sveenika: odmah smo jedni drugima rekli zato smo tamo, mi da uhodimo njih, oni da uhode nas i zatim snio zajedno proveli prekrasne dane."
"To su stvari koje oprezan ovjek vlasti predvia, ali to bi Jun trebao uiniti? Ako izravno ispituje strane uhode, koje izmeu ostaloga ne poznaje, one mu ne bi nita rekle. Stoga alje
193vlastite uhode s tajnama koje malo vrijede i tako sazna ono to treba znati, a to obino svi ve znaju osim njega," ree Niketas.
"Meu tim sveenicima bio je i neki Zosimo iz Kalcedonije. Bio sam iznenaen njegovim vrlo mravim licem, dva oka kao granati okretala su se bez prestanka obasjavajui veliku crnu bradu i vrlo dugu kosu. Kada je govorio, inilo se da razgovara s raspelom koje mu krvari dva pedlja od lica."
"Poznajem te udake, nai su ih samostani puni. Umiru vrlo mladi, od iscrpljenosti..."
"On ne. Nikada u svome ivotu nisam vidio takvog izjelicu. Jedne sam ga veeri odveo ak u kuu dviju venecijanskih kurtizana, koje su, kao to moda zna, najpoznatije meu vjebenicama tog zanata starog koliko i svijet. U tri u noi sam bio pijan i otiao sam, ali on je ostao, a kasnije mi je jedna od djevojaka rekla kako nikada nisu morale obuzdavati takvoga vraga."
"Poznajem te udake, nai su ih samostani puni. Umiru vrlo mladi, od iscrpljenosti..."
Baudolino i Zosimo postadoe, ako ne prijatelji, a ono drugovi po banenju. Njihova je navika zapoela kada je, nakon prve i obilne zajednike pijanke, Zosimo izustio stranu kletvu i rekao kako bi te noi dao sve rtve klanja nevinih za djevojku popustljiva morala. Na pitanje je li to ono to se izuava u bizantskim samostanima, Zosimo je odgovorio: "Kao stoje poduavao sveti Bazilije, dva su zloduha koji mogu pomutiti pamet,, bluenje i huljenje. Drugi djeluje kratko vrijeme, a prvi, ako misli ne prodrma strau, ne ometa razmiljanje o Bogu." Odmah su otili pokoriti se, bez strasti, zloduhu bluenja i Baudolino se uvjeri kako Zosimo ima, za svaku situaciju u ivotu, sentencu nekog teologa ili isposnika od koje se osjeao u miru sam sa sobom.
Jedanom drugom prigodom, opet su zajedno pili i Zosimo je uznosio divote Konstantinopola. Baudolino se sramio, jer mu je mogao priati samo o uliicama Pariza, punima izmetina koje su ljudi izbacivali kroz prozore, ili o tmurnim vodama Tanar-a, koje se nisu mogle nositi s pozlaenim vodama Propontide. Niti mu je mogao priati o mirahilia urbis Mediolani, jer ih je Fri-
194
drik dao sve sruiti. Nije znao kako ga uutkati i, ne bi li ga zapanjio, pokazao mu je pismo Patera Ivana, kako bi mu kazao da barem negdje postoji takvo carstvo spram kojega njegovo izgleda kao pustara.
Zosimo je tek proitao prvi redak i odmah sumnjiavo upitao: "Presbvter Johannes?A tko je on?"
"Zar ne zna?"
"Sretan je onaj koji je stigao do onog neznanja preko kojega nije dano dalje ii."
"Moe ii preko. itaj, itaj."
Proitao je, onim oima koje su se sve vie arile, zatim je odloio pergament i ravnoduno rekao: "Ah, Pater Ivan. Sigurno, u svom sam samostanu proitao mnoge izvjetaje onih koji su posjetili njegovo kraljevstvo."
"Pa prije itanja nisi znao ak ni tko je on?"
"dralovi u svom letu oblikuju slova iako ne znaju pisati. Ovo pismo govori o nekom Pateru Ivanu i tu lae, ali govori o pravom kraljevstvu, koje je u izvjetajima koje sam proitao kraljevstvo Gospodara od Indija."
Baudolino je bio spreman kladiti se kako taj lopov nagaa, ali Zosimo mu ne ostavi dovoljno vremena za sumnju.
"Gospod zahtijeva od ovjeka koji je krten tri stvari: pravu vjeru u dui, iskrenost na jeziku, suzdrljivost u tijelu. Ovo tvoje pismo nije mogao napisati Gospodar od Indija jer sadri previe netonosti. Na primjer, imenuje mnoga neobina bia tamo dolje, ali preuuje... da razmislim... evo, uti primjerice o methagallinariima, o thinsiretaema i o cametheternima."
"A to su oni?"
"to su?! Pa prvo to se dogodi onome tko stigne u krajeve Patera Ivana je da susretne thinisiretu i ako nije pripravan suoiti se s njom... sgnaff... ova ga proguta u samo jednom zaloga-|u. Eh, to su mjesta na koja ne moe ii onako kako ide u Jeruzalem, gdje u najboljem sluaju nae poneku devu, krokodila, dva slona, i tako to. Osim toga, pismo mi se ini sumnjivim Icr Je prilino udno stoje naslovljeno na tvoga cara, umjesto na log basileusa, budui da je kraljevstvo tog Ivana blie bizan-Ikom carstvu nego onome Latina."
195"Govori o njemu kao da zna gdje je." "Ne znam tono gdje je, ali znao bih kako tamo otii, jer onaj tko zna cilj zna i put."
"Pa zato, dakle, nitko od vas romara nije tamo otiao?" "Tko ti je rekao da nitko nikada nije pokuao otii tamo? Mogao bih ti rei kako se basileus Manuel probio u zemlje sultana od Iconije, upravo zato da si otvori put prema Mudracini Gospodara od Indija."
"Mogao bi mi to rei, ali mi to ne govori." "Zato to je naa slavna vojska bila pobijeena upravo u tim krajevima, u Miriocefalu, prije dvije godine. Pa e tako trebati vremena prije nego to na basileus pokua novu ekspediciju. Da mogu raspolagati s mnogo novaca, skupinom mukaraca dobro naoruanih i sposobnih suoiti se s tisuama potekoa, budui da imam ideju o pravcu kojim treba udariti, mogao bih samo krenuti. Zatim, putem pita, slijedi upute domorodaca... Bilo bi mnogo znakova, kad bi bio na pravom putu poeo bi opaati drvee koje cvjeta samo u tim krajevima ili susretati ivotinje koje ive samo tamo dolje, upravo kao methagallinarii."
"ivjeli methagallinarii!" rekao je Baudolino i podigao pehar. Zosimo gaje poticao da zajedno nazdrave kraljevstvu Patera Ivana. Zatim ga je pozvao da pije u Manuelovo zdravlje, a Baudolino odgovori da pristaje ako e on piti u Fridrikovo zdravlje. Potom nazdravie papi, Veneciji, dvjema kurtizanama koje su bili upoznali nekoliko veeri ranije i na kraju se Baudolino prvi sruio uspavan s glavom okomito na stolu, dok je jo uo kako Zosimo s naporom mumlja: "ivot sveenika je ovo: ne ponaati se znatieljno, ne hodati s nepravednicima, ne grabiti rukama..." Sljedeeg je jutra Baudolino rekao, jo pospanih usta: "Zosimo, ti si nitkov. Ti uope nema pojma gdje je taj tvoj Gospodar od Indija. Ti eli krenuti za nosom, a kad ti netko kae kako je tamo dolje vidio methagallinarija, ti se uputi i ode u te krajeve i za as stigne pred palau svu od dragog kamenja, vidi nekoga i kae mu dobar dan Pateru Ivane kako si? Priaj ti te gluposti svome basileusu, a ne meni."
"Ali ja bih imao dobar zemljovid," ree Zosimo, poinjui otvarati oi.
196
Baudolino je prigovorio kako bi, ak i kad ima dobar zemljovid, jo uvijek sve bilo neodreeno i teko za rijeiti, zato to se zna da su zemljovidi neprecizni, osobito za ona mjesta u kojima je, da budemo velikoduni, u najboljem sluaju bio Aleksandar Veliki i poslije nitko drugi. Skicirao mu je priblino zemljovid koji je napravio Abdul.
Zosimo se pone smijati. Dakako, kad bi Baudolino slijedio . vrlo heretinu i izopaenu predodbu kako je zemlja okrugla, putovanje ne bi mogao ni zapoeti.
"Ili se pouzdaje u Sveto Pismo ili si poganin koji jo misli onako kako se mislilo prije Aleksandra - koji je izmeu ostalog bio nesposoban ostaviti nam bilo kakav zemljovid. Pismo kae kako je ne samo zemlja, nego i cijeli svijet nainjen u obliku ta-bernakula, ili kako je Mojsije svoj tabernakul izgradio kao vjernu kopiju cijeloga svijeta, od zemlje do nebeskog svoda."
"Ali antiki filozofi..."
"Antiki su filozofi, koje rije Gospodinova jo nije bila pro-svijetila, izmislili Antipode, dok se u Apostolskim Radovima kae da je Bog iz samo jednog ovjeka izveo nae ovjeanstvo kako bi nastanio cijelo lice zemlje, lice, a ne neki drugi dio kojega nema. A Evanelje po Luki kae kako je Gospodin apostolima dao mo da hodaju po zmijama i korpionima, a hodati znai ii po neemu, ne ispod neega. S druge strane, da zemlja jest okrugla i objeena u praznini, ne bi imala ni iznad ni ispod, pa stoga hodanje ne bi imalo nikakvog smisla, niti otii u bilo kojem smjeru. Tko je mislio daje nebo kugla? Kaldejski grenici s vrha kule babilonske, onoliko koliko su je uspjeli podii, prevareni osjeajem straha kojeg im je prijetee nebo izazivalo! Koji je to Pltagora ili koji Aristotel uspio navijestiti uskrsnue mrtvih? I bi II takve nevjee spoznale oblik zemlje? Bi li ova zemlja, napravljena kao kugla, posluila za predskazivanje dizanja i sputanja .sunca, ili dana na koji pada Uskrs, kad vrlo skromni ljudi, koji nisu uili ni filozofiju ni astronomiju, odlino znaju kada sunce znlnzi i kada izlazi, ovisno o godinjim dobima, a u razliitim Kemijama Uskrs izraunavaju na isti nain, a da se ne prevare? Ti oba li znati drugu geometriju od one koju zna dobar tesar, i di ii^u astronomiju od one koju zna seljak kada sije i kada anje?
197A potom, o kojim mi to antikim filozofima govori? Poznajete li vi Latini Ksenofana iz Colofone koji, iako smatra kako je zemlja beskonana, nijee da je okrugla? Nevjea moe rei kako se, ako se cijeli svijet smatra tabernakulom, ne mogu objasniti eklipse ili ekvinociji. Dakle, u carstvu nas Rimljana ivio je prije mnogo stoljea jedan veliki mudrac, Kozmas Indikopleustes, koji je putovao sve do granica svijeta i u Svojoj je Topografia cri-stiana neoborivo dokazao kako je zemlja uistinu u obliku tabernakula i da se najnerazumljivije pojave mogu objasniti samo na taj nain. eli li ti da najkranski]i od Mudraca, Ivan, kako bi se reklo, ne slijedi najkranskiju topografiju, koja nije samo ona Kozmasova nego i ona iz Svetoga Pisma?"
"A ja kaem da moj Pater Ivan ne zna nita o topografiji tvoga Kozmasa."
"Ti si mi sam rekao da je Pater nestorijanac. Tada su nesto-rijanci imali dramatinu raspravu s drugim hereticima, mono-fizitima. Monofiziti su drali kako je zemlja napravljena kao kugla, nestorijanci kao tabernakul. Zna se da je i Kozmas bio nestorijanac i u svakom sluaju sljedbenik uitelja iz Nestori]e, Teodora iz Mopsuestije i cijelog se ivota borio protiv monofizi-tske hereze Ivana Filopona iz Aleksandrije, koji je slijedio poganske filozofe poput Aristotela. Nestorijanac Kozmas, nestorijanac Pater Ivan, obojica ne mogu drugo nego vrsto vjerovati u zemlju kao tabernakul."
"Trenutak. I tvoj Kozmas i moj Pater su nestorijanci, o tome ne raspravljam. Budui da su nestorijanci, koliko ja o tome znam, grijeili o Isusu i njegovoj majci, mogli su pogrijeiti i o obliku cijeloga svijeta. Ili nisu?"
"Ovdje dolazi moj vrlo otroumni dokaz! Hou ti pokazati - ako eli pronai Patera Ivana - da ti u svakom sluaju odgovara drati se Kozmasa, a ne poganskih topografa. Pretpostavimo na tren daje Kozmas napisao pogrene stvari. ak i da jest bilo tako, to su mislili i vjerovali svi narodi Istoka koje je Kozmas posjetio, inae ih on ne bi bio doznao u tim zemljama, s one strane kojih je kraljevstvo Patera Ivana, a zasigurno stanovnici toga kraljevstva vjeruju kako je cijeli svijet u obliku tabernakula i prema divnom crteu tabernakula mjere udaljenosti, granice,
198
tokove rijeka, opseg mora, obale i zaljeve, a da ne govorim o planinama."
"Jo jednom, to mi se ne ini dobrim dokazom," ree Baudolino. "injenica da oni vjeruju da ive u tabernakulu ne znai kako u njemu doista i ive."
"Pusti me da zavrim svoje obrazloenje. Da me pita kako stii u Kalcedoniju, gdje sam roen, znao bih ti to odlino objasniti. Moe biti da ja dane putovanja mjerim drugaije nego ti, ili da nazivam desnim ono to ti naziva lijevim - s druge strane, rekli su mi kako Saraceni crtaju zemljovide na kojima je jug gore a sjever dolje, pa dakle sunce izlazi s lijeve strane zemalja koje su prikazane. Ali ako ti prihvati moj nain prikazivanja putanje sunca i oblika zemlje, slijedei moje upute sigurno e stii tamo gdje te ja hou poslati, dok ih nee moi razumjeti bude li se pozivao na svoje zemljovide. Dakle," zakljui slavodobitno Zosimo, "eli li stii do zemlje Patera Ivana mora koristiti kartu svijeta koju bi koristio Pater Ivan, a ne svoju - pazi dobro, ak i daje tvoja tonija od njegove."
Baudolino je bio osvojen otrinom dokaza i upita Zosima neka mu objasni kako su Kozmas, a shodno tome i Pater Ivan vidjeli svijet. "O, ne," ree Zosimo, "ja dobro znam gdje nai zemljovid, ali zato bih ga trebao dati tebi i tvome caru?"
"Osim ako ti on da toliko zlata da moe otputovati sa skupinom dobro naoruanih ljudi."
"Upravo tako."
Od toga trenutka Zosimo vie nije izlanuo ni jednu rije o Kozmasovu zemljovidu, ili bi ga povremeno spomenuo kada 1)1 dostigao vrhunac pijanstva, ali samo neodreeno ocrtavajui tajanstvene krivulje prstom u zraku, a zatim bi se zaustavljao kao daje rekao previe. Baudolino mu je nalijevao jo vina i postavljao prividno udna pitanja. "Kada budemo blizu Indije i nai konji budu posve iscrpljeni, hoemo li morati jahati slonove?"
"Moda," govorio je Zosimo, "zato to u Indiji ive sve ivotinjo koje su imenovane u tvom pismu i jo neke, osim konja. Ali Mvc|cdno i njih imaju, jer ih dovode iz Tziniste."
"A koja je to zemlja?"
"Jedna zemlja u koju putnici odlaze traiti svilene bube."
199"Svilene bube? to to znai?"
"To znai da u Tzinisti postoje jajaca koja se stavljaju enama na grudi i, oivljena toplinom, iz njih nastaju male gusjenice. One se stavljaju na listove duda kojima se hrane. Kad odrastu, iz svoga tijela isputaju svilu i u nju se umotavaju, kao u grobnicu. Zatim postaju prekrasnim arenim leptirima i probue ahuru. Prije nego to odlete, mujaci odostraga prodiru u enke i oboje ive bez hrane, u toplini svoga ljubavnog zagrljaja dok ne uginu, a enka umire leui svoja jaja."
"U ovjeka koji te eli uvjeriti kako svila nastaje iz gusjenica, nije se ba trebalo pouzdati," ree Baudolino Niketasu. "Bio je uhoda za svoga basileusa, ali bi u potragu za Gospodarom od Indija bio otiao ak i kao Fridrikov plaenik. Zatim, kad bi tamo stigao, vie ga ne bismo vidjeli. Pa ipak, uzbuivalo me je njegovo spominjanje Kozmasova zemljovida. Taj mi se zemljovid pojavljivao kao Betlehemska zvijezda, osim to je vodio u suprotnome smjeru. Pokazao bi mi kako prijei put Svetih triju Mudraca natrake. I tako, vjerujui da sam lukaviji od njega, pourio sam natjerati ga da pretjera u svojim neumjerenostima, ne bi li postao gluplji i brbljaviji."
"A meutim?"
"A meutim, on je bio lukaviji od mene. Dan kasnije vie ga nisam naao i neki od njegove subrae mi rekoe da se vratio u Konstantinopol. Bio mi je ostavio pozdravnu poruku. Glasila je: "Kao to ribe umiru ako ostanu na suhom, tako i sveenici koji se dugo zadre izvan elije, oslabe snagu sjedinjenja s Bogom. Ovih sam dana presahnuo u grijehu, pusti me da ponovno naem svjeinu izvora."
"Moda je to bilo istina."
"Nikako. Bio je pronaao nain da izmuze zlato od svoga basileusa. I to na moju tetu."
200
17-
 otkriva kako VMcr Iva* pie i    1j
Sljedeeg srpnja Fridrik stie u Veneciju morskim putem od Ravenne do Chioggie, praen dudevim sinom, zatim doe do crkve Svetog Nikole na Lidu i u nedjelju 24., na trgu Svetoga Marka, pade niice pred noge Aleksandru. Ovaj ga podigne i zagrli razmetljivo srdano, a svi naokolo pjevali su Te Deum. Bio je to uistinu trijumf, iako nije bilo jasno za kojega od te dvojice. U svakom sluaju, zavravao je rat koji je potrajao osamnaest godina, i tih je dana car potpisao estogodinje primirje s gradovima lombardijskog saveza. Fridrik je bio tako zadovoljan da je odluio ostati u Veneciji jo mjesec dana.
Bio je kolovoz, kad jednoga jutra Cristian iz Bucha sazva Baudolina i njegove, zatrai da ga prate do cara i stigavi pred Fridrika prui mu, dramatinom kretnjom, pergament s kojega su kapali peati: "Evo Pisma Patera Ivana," rekao je, "koje mi stie povjerljivim putevima s bizantskog dvora."
"Pismo?" uzvikne Fridrik. "Ali nismo ga jo poslali!"
"U stvari nije nae, to je neko drugo pismo. Nije naslovljeno na tebe, nego na basileusa Manuela. to se ostaloga tie, isto je kao nae."
"Dakle taj Pater Ivan prvo savez nudi meni, a zatim ga nudi romarima?" razbjesni se Fridrik.
Baudolino je bio sav u udu, jer je postojalo samo jedno Pa-ferovo pismo, on je to dobro znao, a napisao gaje on. Ako Pa-Irr postoji, mogao je ak i napisati drugo pismo, ali zasigurno ne ovo. Zatrai da ispita dokument i, nakon to gaje na brzinu pregledao, ree: "Nije ba sasvim jednako, ima malih preinaka. ()('( moj. ako mi to dopusti htio bih ga bolje ispitati."
201Povue se sa svojim prijateljima, i zajedno su itali i pre-itavali pismo vie puta. Najprije, bilo je na latinskom. udno, primijetio je Rabin Solomon, jer ga Pater alje grkom basileu-su. U stvari, poetak je kazivao:
Presbijter Johannes, po volji i moi Boga i Gospodina Naega Isusa Krista gospodara onih koji vladaju, Manuelu, upravitelju Romara, eli zdravlje i trajno uivanje boanskih blagoslova.
"Druga neobinost," ree Baudolino, "naziva Manuela upraviteljem Romara, a ne basileusom. Stoga to zacijelo nije napisao Grk iz carskog okruenja. Napisao ga je netko tko ne zna Ma-nuelova prava."
"Dakle," zakljui Poeta, "od strane pravog Patera Ivana, koji sebe smatra dominus dominantium."
"Idemo dalje," ree Baudolino, "i pokazat u vam rijei i reenice kojih u naem pismu nije bilo."
Bijae obznanjeno velianstvu naemu kako mnogo dri do nae odlinosti i kako ti bijae stigla vijest o naoj veliini. Ali saznali smo odjednog naeg apocrisario kako si nam htio poslati neto ugodno i zabavno, na radost nae milosti. Budui sam ovjek, rado prihvaam dar, i preko jednog svog apocrisario aljem ti znak sa svoje strane, eljan saznati slijedi li s nama pravu vjeru i da li u svemu i za sve vjeruje Naemu Gospodinu Isusu.Kristu. Dok ja naime dobro znam da jesam ovjek, tvoji grekuli vjeruju kako si ti bog, iako mi dobro znamo kako si smrtan i podvrgnut ljudskoj pokvarenosti. Po irini nae velike dareljivosti, treba li ti togod to ti moe priskrbiti zadovoljstvo, daj nam znati, bilo migom naem apocrisario ili potvrdom svoje ljubavi."
"Ovdje ima previe neobinosti," ree Rabin Solomon, "s jedne strane ponaa se prema basileusu i njegovim grekulima s dobrohotnou i omalovaavanjem na granici uvrede, a s druge, koristi rijei kao apocrisarium, koja mi se ini grkom."
202
"Tono znai ambasador," ree Baudolino. "Ali sluajte: tamo gdje smo mi rekli kako za Pater ovim stolom sjede mitropolit iz Samarkanda i natpop iz Sue, ovdje pie kako su tu protopa-paten Sarmagantinum i archiprotopapaten de Susis. I jo k tome, meu divotama kraljevstva navodi se trava nazvana assi-dios, koja tjera zle duhove. Ponovno tri grke rijei."
"Dakle," ree Poeta, "pismo je napisao Grk koji se pak loe odnosi prema Grcima. Ne razumijem."
Abdul je u meuvremenu uzeo u ruku pergament: "Ima toga jo: tamo gdje smo mi spomenuli etvu papra, nadodane su druge pojedinosti. Ovdje je nadodano kako u Ivanovu kraljevstvu postoje malobrojni konji. A ovdje, gdje smo mi samo spomenuli dadevnjake, govori se kako ima vrsta glista, koje se okruuju nekom vrstom opne kao i gusjenice koje proizvode svilu, a tu opnu zatim peru ene iz palae kako bi od nje napravile kraljevske haljine i tkanine koje se peru samo u estokoj vatri."
"Kako, kako?" upita uznemiren Baudolino.
"I konano," nastavi Abdul, "u popisu bia koja nastavaju kraljevstvo, meu ljudima s rogovima, faunima, satirima, pigmejcima i psoglavima, pojavljuju se methagallinarii, cametheter-ni i thinsiretae, sve stvorenja koja mi nismo naveli."
"Tako mi Djevice Bogorodice!" uzvikne Baudolino. "Ali tu je priu o glistama priao Zosimo! I Zosimo je bio taj koji mi je rekao kako, prema Kozmasu Indikopleustesu, u Indiji ne postoje konji! I Zosimo mije spominjao methagallinarii i te druge zvijeri tamo! Kurvin sin, brod govana, laljivac, lopov, licemjer, lukavi krivotvorac, izdajnik, preljubnik, izjelica, plalji-vac, pohotljivac, razdraljivac, heretik, neumjerenjak, ubojica i razbojnik, bogohulnik, sodomist, lihvar, trgovac crkvenim stva-i Ima, priziva duhova, sija nesloge, varalica!"
"Ali to ti je uinio?"
"Jo ne shvaate? One veeri kad sam mu pokazao pismo, impio me i prepisao ga! Zatim se vratio onom svom basileusu <id govana, obavijestio ga kako Fridrik tek to se nije oitovao Iii l|iildjcm i nasljednikom Patera Ivana, i napisali su drugo pi-
, naslovljeno na Manuela, uspjevi ga pustiti u opticaj prije
203naega! Eto zato izgleda tako oholo spram basileusa, kako se ne bi posumnjalo daje nastalo u njegovoj kancelariji! Eto zato sadri toliko grkih rijei, kako bi pokazalo da je ovo latinski prijevod originala kojeg je Ivan napisao na grkom. A na latinskom je, jer ne treba uvjeriti Manuela, nego kancelarije latinskih kraljeva i papu!"
"Ima jo jedna pojedinost koja nam je promakla," ree Kyot. "Sjeate li se prie o Kaleu, kojega bi Pater poslao caru? Htjeli smo ostati suzdrljivi, govorei samo o veram arcam... Jesi li ti to natuknuo Zosimu?"
"Ne," ree Baudolino, "to sam preutio."
"Eto, tvoj je Zosimo napisao yeracam. Pater alje basileusu yeracam."
"A to je to?" upita se Poeta.
"Ne zna to ni Zosimo," ree Baudolino. "Pogledajte na original: na tom mjestu Abdulov rukopis nije ba itljiv. Zosimo nije razumio o emu je rije, pomislio je na udan i tajanstven dar, o kojemu smo samo mi znali i eto objanjenja te rijei. Ah, bijednik! Sve je to moja krivnja, jer sam se pouzdao u njega; kakva sramota, kako u to ispriati caru?"
Nije bilo prvi put da su priali lai. Objasnie Cristianu i Fri-driku iz kojih je razloga pismo oigledno napisao netko iz Ma-nuelove kancelarije, upravo kako bi sprijeio Fridrika da pusti u opticaj svoje pismo, ali dodae kako vjerojatno u kancelariji svetoga rimskog cara postoji neki izdajnik, koji je dostavio kopiju njihova pisma u Konstantinopol. Fridrik se zakune kako e mu, nae li ga, iupati sve ono to mu viri iz tijela.
Zatim Fridrik upita trebaju li se zabrinuti zbog kakve Ma-nuelove inicijative. A to ako je pismo bilo napisano zbog pravdanja ekspedicije prema Indijama? Cristian ga razborito upozori kako se ba dvije godine ranije Manuel bio pokrenuo protiv seldukog sultana iz Iconije, u Frigiji, i bio pretrpio dramatian poraz u Miriocefalu. Dovoljno da ga do kraja njegova ivota dri podalje od Indija. Dapae, ako se dobro promisli, to je pismo zapravo bilo nain, poprilino djetinjast, da se ponovno zadobije neto malo ugleda, ba kada gaje vrlo mnogo izgubio.
Pa ipak, je li sada jo imalo smisla pustiti u opticaj pismo
204
Fridriku? Nije li ga moda trebalo izmijeniti, kako svi ne bi povjerovali daje prepisano iz pisma upuenog Manuelu?
"Jesi li ti bio upoznat s tom priom, gospodine Niketas?" upita Baudolino.
Niketas se nasmije: "U to doba jo nisam imao trideset godina i ubirao sam poreze u Paflagoniji. Da sam bio basileusov savjetnik, bio bih mu rekao neka ne pribjegava tako djetinjastim spletkama. Ali Manuel je sluao previe ulizica, sobara i eunuha dodijeljenih njegovim odajama, ak i slugu, i esto se podvrgavao utjecaju nekih vidovitih sveenika."
"Ja sam se izjedao mislei na tog crva. Ali ak je i papa Aleksandar bio crv, gori od Zosima i gori od dadevnjaka, to se otkrilo u rujnu, kada je u carsku kancelariju stigla isprava, o kojoj su vjerojatno ve bili obavijeteni i drugi kranski Mudraci i grki car. Bila je to kopija jednog pisma koje je Aleksandar III. bio napisao Pateru Ivanu!"
Aleksandar je zasigurno primio kopiju pisma Manuelu, moda je bio obavijeten o staroj poruci Uga iz Gabale, moda se bojao da e Fridrik izvui neku korist iz vijesti o postojanju kralja i sveenika, i evo kako je sada on bio prvi koji je, ne primio nego poslao poziv, izravno, jer je njegovo pismo govorilo kako je odmah poslao svog izaslanika da pregovara s Paterom.
Pismo j e poinj alo:
Aleksandar biskup, sluga slugu Bojih, najdraemu Jo-hannesu, sinu Kristovu, slavnome i velianstvenom vladaru Indija, eli zdravlje i alje svoj apostolski blagoslov.
Nakon ega je papa napomenuo kako je samo jedna apostolska stolica (to jest Rim) bila primila od Petra mandat da bude caput et magistra svih vjernika. Pisalo je kako je papa uo priali o Ivanovoj vjeri i milosru od svog osobnog lijenika Ma-ra Filippa i kako je taj koristan ovjek, oprezan i razborit, od vjerodostojnih osoba da se Ivan konano eli preobrati-na pravu katoliku i rimsku vjeru. Papa je alio to mu za sali ne moe poslati dostojanstvenike visokog poloaja, takoer
205i zato to nisu znali linguas barbaras et ignotas, ali mu alje Filippa, ovjeka uzdrljivog i vrlo obzirnog, kako bi ga poduio pravoj vjeri. im Filippo bude stigao k njemu, Ivan bi papi trebao poslati pismo namjera i - na to se upozoravalo - to manje bude obilovalo razmetanjem o svojoj moi i svojim bogatstvima, bit e bolje za njega, ako eli da ga prihvate kao poniznog sina svete rimske crkve.
Baudolino je bio sablanjen milju da na svijetu mogu po-   ?-stojati takvi krivotvorci. Fridrik je bijesno urlao: "avolji sin! Nitko nikada nije pisao njemu, a on iz inata prvi odgovara! I dobro se uvao da Presbytera ne nazove svojim Johannesom, uskraujui mu svako sveeniko dostojanstvo..."
"Zna daje Ivan nestorijanac," dodao je Baudolino, "i predlae mu sasvim otvoreno da se odrekne svoje hereze i podvrgne njemu..."
"Nesumnjivo, ovo je pismo krajnje drskosti," primijetio je kancelar Cristian, "zove ga sinko, ne alje mu ni bilo kojeg bis-, kupa, nego samo svoga osobnog lijenika. Postupa s njim kao s djetetom koje treba dovesti u red."
"Tog Filippa treba zaustaviti," ree tada Fridrik. "Cristiane, poalji glasnike, plaene ubojice ili koga god ti hoe, neka ga presretnu du puta, zadave ga, iupaju mu jezik, utope ga u brzici! Ne smije stii tamo dolje! Pater Ivan je moja stvar!"
"Smiri se, oe moj," ree Baudolino, "kako se meni ini, taj Filippo nije nikada ni krenuo i nije ak ni reeno da postoji. Prvo, Aleksandar dobro zna, po mome miljenu, daje pismo Ma-nuelu lano. Drugo, nikako ne zna gdje je njegov Ivan. Tree, napisao je to pismo upravo zato da prije tebe kae kako je Ivan njegova stvar, a izmeu ostaloga potie tebe i Manuela da zaboravite to s kraljem sveenikom. etvrto, da Filippo ak i postoji, da ide Pateru i da tamo stvarno i stigne, pomisli samo na trenutak to bi se dogodilo ako bi se vratio neobavljena posla, zato to se Pater Ivan nikako nije preobratio. Za Aleksandra bi to bilo kao daje dobio aku govana u lice. Ne moe toliko riskirati."
U svakom sluaju, sada je ve bilo prekasno da se razglasi pismo Fridriku i Baudolino se osjeao lienim posjeda. Paterovo si je kraljevstvo poeo doaravati jo pri Otovoj smrti, a od tada
206
\h
je proteklo gotovo dvadeset godina... Dvadeset godina potroenih ni za to...
Zatim se utjeio: ne, Paterovo pismo hlapi u niavilo, ili se pak gubi u hrpi drugih pisama, tkogod hoe sada si moe izmisliti ljubavno dopisivanje s Paterom; ivimo u svijetu prepredenih laljivaca, ali to ne znai da se treba odrei traenja njegova kraljevstva. Konano, Kozmasov zemljovid jo postoji, bilo bi dovoljno ponovno pronai Zosima, iupati mu ga i zatim putovati u nepoznato.
Ali gdje je zavrio Zosimo? ak i kad bi znao da se nalazi, obasut nadarbinama, u carskoj palai svoga basileusa, kako otii tamo dolje i istjerati ga iz legla, usred cijele bizantske vojske? Baudolino je poeo ispitivati putnike, glasnike, trgovce, ne; bi li dobio koju vijest o tom nevaljalom redovniku. A u meuvremenu nije prestajao Fridrika podsjeati na plan: "Oe moj," govorio mu je, "sada to ima vie smisla nego prije, jer si se ranije mogao bojati da je to kraljevstvo moja izmiljotina, a sada zna da u to vjeruju ak i basileus Grka i papa Rimljana, a u Parizu su mi govorili da ako je na um sposoban pojmiti neto tako veliko, da veega od toga nema, onda to zasigurno postoji. Na tragu sam nekomu tko mi moe dati glasa o putu koji treba slijediti, ovlasti me da potroim neto novaca." Uspio je da mu se dade dovoljno zlata za potkupiti sve grekule koji prolaze kroz Veneciju, stupio je u vezu s povjerljivim osobama u Konstantino-polu i oekivao je vijesti. Kada ih bude dobio, nee mu preostati drugo nego navesti Fridrika da donese odluku.
"Jo godina ekanja, gospodine Niketas, a u meuvremenu je umro i va Manuel. Iako jo nisam bio posjetio vau zemlju, dovoljno sam o njoj znao da pomislim kako e, kad se ve promijenio basileus, i svi njegovi pouzdanici biti uklonjeni. Molio sam Svetu Djevicu i sve svece da Zosimo ne bude ubijen, ali bi mi dobro doao i oslijepljen, on mi je samo morao dati zemljovid, a potom bih ga ja itao. Istodobno sam imao osjeaj da godine gubim kao krv."
Niketas je poticao Baudolina neka se sada ne da skriti svojim nekadanjim razoaranjem. Zatraio je od svoga kuhara i
207sluge da nadmai samoga sebe, htio je da ga posljednji obrok koji pripravlja pod suncem Konstantinopola podsjea na sve slasti njegova mora i njegova tla. I evo zato je na stolu htio jastoge i rakove samce, kuhane rakove, prene rakovice, leu s kamenicama i kapicama, prstace upotpunjene pireom od boba i riom na medu, okruene vijencem od ribljih jaja, a sve poslu-eno s vinom iz Krete. Ali to je bilo tek prvo jelo. Nakon toga dolazi pirjano meso koje je irilo zanosan miris, a u loncu su se puile etiri sredine cvjetae, lijepe, tvrde i bijele kao snijeg, aran i dvadesetak malih skua, usoljeni fileti ribe, etrnaest jaja, malo vlakog ovjeg sira, sve natopljeno dobrom libricom ulja, posuto paprom i zainjeno s dvanaest renjeva enjaka. Za to drugo jelo zatraio je vino iz Ganosa.
208
Iz kua enovljana ule su jadikovke Niketasovih keri, koje nisu htjele da im se zamau lica, naviknute kakve su bile na jarkocrvenu boju svoga rumenila. "Budite dobre," govorio im je Grillo, "sama ljepota ne ini enu." I objanjavao je kako i nije sigurno da e to malo krasta i crnih boginja, koje su im utiski-vali u lice, biti dovoljno da ih ogadi nekom uspaljenom hodoasniku - ljudima koji si daju oduka na svima onima na koje naiu, mladima i starima, zdravima i bolesnima, Grkinjama, Saracenkama ili idovkama, zato to je u tim sluajevima vjera bila malo vana. Da bi bile odvratne, dodao je, trebale bi biti rupiaste ba kao ribe. Niketasova je ena ljubazno suraivala u porunjivanju svojih keri, dodajui: hoe neku boru na elu, hoe kokoju koicu na nosu kako bi izgledao izlizan.
Baudolino je sa sjetom gledao tu lijepu obitelj i odjednom ree: "Dok sam tako vrludao ne znajui to bih radio i ja sam se oenio."
I nevesela izgleda ispria priu o svom braku, kao daje bila rije o bolnom sjeanju.
"U to sam doba iao tamo i amo izmeu dvora i Aleksan-dije. Fridrik i dalje nije mogao progutati postojanje toga grada, a ja sam pokuavao nanovo pokrpati odnose izmeu mojih sugraana i cara. Situacija je bila povoljnija nego nekada. Aleksandar III. je umro i Aleksandrija je izgubila svoga zatitnika. Car je sve vie pregovarao s talijanskim gradovima pa se Aleksandrija vie nije mogla predstavljati kao bedem saveza. Geno-va je ve bila prela na carevu stranu i Aleksandrija je, bivajui na strani enovljana, stjecala sve, i nita, ostajui jedinim Fri-
209driku mrskim gradom. Trebalo je pronai asno rjeenje za sve. I tako, dok sam provodio dane razgovarajui sa svojim su-  . graanima i zatim se vraao na dvor kako bih otkrio carevo raspoloenje, primijetio sam Colandrinu. Bila je Guascova ki, malo po malo mi je rasla pred oima i nisam ni shvatio da je postala enom. Bila je vrlo njena, a kretala se s pomalo zbunjenom ljupkou. Nakon prie o opsadi, moga oca i mene smatrali su spasiteljima grada, a ona me gledala kao da sam sveti Juraj. Razgovarao sam s Guascom, a ona je bila uurena ispred mene, posve blistavih oiju, upijajui moje rijei. Mogao sam joj biti otac, jer je imala tek petnaest godina, a ja trideset i osam. Ne znam rei jesam li se u nju zaljubio, ali mi se svialo viati je oko sebe, tako da sam drugima pripovijedao nevjerojatne pustolovine ne bi li me ona ula. Primijetio je to i Guasco; istina je daje on bio miles, pa dakle neto vie od ministerijalca poput mene (jo k tome sina seljaka), ali rekao sam ti, bio sam ljubimac grada, nosio sam ma o boku, ivio na dvoru... Ne bi to bio lo savez i upravo mi je Guasco to rekao: zato se ne oeni Colandrinom, postala je nespretnom, posue joj ispada na pod, a kada te nema dane provodi na prozoru i gleda stie li. Bilo je to lijepo vjenanje, u crkvi svetog Petra, katedrali koju smo bili poklonili pokojnome papi, a za koju ovaj novi nije ni znao da postoji. Bio je to udan brak, zato to sam nakon prve noi ve morao otputovati i sastati se s Fridrikom; i tako je to ilo dobru godinu, sa enom koju sam viao tek pri smrti svakog biskupa i diralo me u srce vidjeti njenu radost svaki put kad bih se
vraao."
"Jesi li je volio?"
"Vjerujem da jesam, ali bilo je to prvi put da se enim i nisam dobro znao to s njom treba poeti, osim onih stvari koje muevi rade nou, ali danju nisam znao moram li je maziti kao djevojicu, postupati s njom kao s damom, vikati na nju zbog njenih budalatina, jer joj je jo bio potreban otac, ili joj sve oprostiti, ali tada bi se moda i razmazila. Sve dok mi, na kraju prve godine, nije rekla da oekuje dijete, a tada sam je poeo gledati kao daje Djevica Marija, kada sam se vraao, traio sam da mi oprosti to sam bio odsutan, nedjeljom sam je vodio na misu
210
kako bih svima pokazao da dobra Baudolinova ena treba roditi dijete, a malobrojne veeri koje smo bili zajedno priali smo si to emo raditi s tim Baudolinettom Colandrininom kojeg je imala u trbuhu, ona je u jednom trenutku pomislila kako e mu Fridrik dati dukat, a gotovo sam i sam u to povjerovao. Priao sam joj o kraljevstvu Patera Ivana, a ona je govorila kako me ne bi pustila samog onamo otii ni za svo zlato ovoga svijeta, jer tko zna kakvih lijepih dama ima tamo dolje i htjela je vidjeti to mjesto koje je moralo bili ljepe i vee i od Aleksandrije i Sole-ra zajedno. Zatim sam joj govorio o Kaleu*; a ona je razrogaila oi: zamisli moj Baudolino, ti ode tamo dolje, vrati se s peharom iz kojeg je pio Gospodin i postane najuvenijim vitezom kranstva, u Montecastellu napravi kapelicu za taj Kale i dolaze ga vidjeti ak iz Quargnenta... Matali smo kao djeca i ja sam si govorio: jadni Abdule, vjeruje kako je ljubav daleka princeza, a moja je tako bliska da je mogu pogladiti iza uha, a ona se smije i kae mi kako je od toga prolaze trnci... Alije kra-Iko trajalo."
"Zato?"
"Zato to su upravo dok je ona bila trudna, Aleksandrijci sklopili savez s Genovom protiv onih iz Silvano d'Orbe. Njihovih je ljudi bilo vrlo malo, ali su kruili oko grada kako bi orobili seljake. Colandrina je tog dana izala izvan zidina sakupljati cvijee, jer je bila saznala za moj dolazak. Zaustavila se pokraj slada ovaca, alila se s pastirom koji je bio ovjek njezina oca, u Jedna je druina tih nesretnika jurnula oteti ivotinje. Moda Joj nisu htjeli nauditi, ali su je gurnuli i bacili na zemlju, ovce nii bjeale i prelazile preko nje... Pastir je odmaglio, a kasno naveer, kada su primjetili da se nije vratila, pronala ju je njena obitelj u visokoj temperaturi. Guasco je poslao nekoga da me pol rai, vratio sam se u trku, ali su u meuvremenu prola dva (hum. Nadoh je u krevetu kako umire i im me ugledala pokuavala nc Ispriati zato stoje, govorila je, dijete izalo prije vremenit I bilo ve mrtvo, a ona se ljutila to mi nije umjela podariti ni dijele. Nalikovala je votanoj bogorodici i trebalo je pribliiti ? uho ii|ciilni ustima da uje to govori. Ne gledaj me Baudolino, |.<i>votilu Je, jer mi je lice naoteeno od velikog plaa, pa tako
211osim loe majke nalazi i runu enu... Umrla je zatraivi od mene oprost, dok sam ja traio oprost od nje to nisam bio u njenoj blizini u trenutku opasnosti. Zatim zatraih da vidim mrtvo djetece, a nisu htjeli da ga vidim. Bilo je, bilo je..."
Baudolino je zastao. Liceje podigao prema gore, kao da nije htio da mu Niketas vidi oi. "Bio je malo udovite," ree nakon kratkog vremena, "poput onih koje smo zamiljali u zemlji Pa-tera Ivana. Lice malih oiju, kao dva poprena procjepa, grudi mrave mrave s dvije ruice koje su izgledale kao krakovi hobotnice. A od trbuha do nogu bio je prekriven bijelim paperjem, kao daje ovca. Mogao sam ga gledati samo nakratko, zatim naredih da ga pokopaju, ali nisam ak ni znao moe li se pozvati sveenik. Iziao sam iz grada i cijelu no lutao po Fra-scheti, govorei si kako sam sve do sada bio troio svoj ivot zamiljajui stvorenja iz drugih svjetova i u mojoj su mati izgledala kao prekrasna uda, koja svojom razliitou svjedoe o beskonanoj moi Gospodina, ali onda, kada je Gospod od mene zatraio da uinim ono to rade svi drugi mukarci, stvorio sam ne udo, nego uasnu stvar. Moj je sin bio izmiljotina prirode, Oto je bio u pravu i vie nego to je mislio, bio sam laac i ivio sam kao laac do te mjere daje i moje sjeme proizvelo la. Mrtvu la. I tada sam shvatio..."
"To jest," skanjivao se Niketas, "odluio si promijeniti ivot..."
"Ne, gospodine Niketas. Ako je to moj usud, odluio sam da je beskorisno pokuavati postati kao drugi. Ve sam bio posveen lai. Teko je objasniti ono to mi je prolazilo glavom. Govorio sam si: dok si izmiljao, izmiljao si stvari koje nisu bile istina, ali su to postajale. Uinio si da se pojavio sveti Baudolino, stvorio si knjinicu u Svetom Viktoru, uinio si da Sveta tri kralja krue svijetom, spasio si svoj grad udebljavi mravu kravu, ako u Bologni postoje doktori to je i tvoja zasluga, uinio si da se u Rimu pojave udesa o kojima Rimljani nisu ni sanjali, poevi od prijevare onoga Uga iz Gabale, kad si stvorio kraljevstvo da ljepega nema, sve do toga da si volio privienje i inio da ono pie pisma koje nikada nije napisalo, a svi koji su ih itali bi se raznjeili, ak i ona koja ih nikada nije napisala
212
i jos je k tome bila carica. A tome nasuprot, kad si samo jednom htio napraviti neto pravo, sa enom koja nije mogla S iskremja promaio si: stvorio si neto to nitko n  mo^ vat ni poeljeti da postoji. Dakle bolje je da se povue u
JLr3'" U nJem   b                      ^
 su
213 mijenja imesvome
"O, jadni Baudolino," govorio je Niketas dok su nastavljali pripreme za polazak, "lien ene i djeteta, u cvijetu mladosti. I ja bih sutra mogao izgubiti krv svoje krvi i svoju ljubljenu enu, od ruke nekog od tih barbara. O, Konstantinopole, kraljice gradova, tabernakule Boga previnjega, pohvalo i slavo tvojih ministara, naslado doljaka, carice carskih gradova, pjesmo nad pjesmama, blistavosti nad blistavostima, najrjei prizoru stvari koje se najrjee vide, to e biti s nama koji te upravo naputamo, goli kakvi smo izili iz utroba naih majki? Kada emo te ponovno vidjeti, ne takvog kakav si sada, dolina plaa pregaena -vojskama?"
"uti, gospodine Niketas," govorio mu je Baudolino, "i ne zaboravi daje ovo moda posljednji put to moe uivati u ovim poslasticama dostojnima Apiciusa. to su ove mesne kuglice koje imaju miris vae trnice zainima?"
"Keftedes, a miris dolazi od cimeta i pomalo od mente," odgovarao je Niketas, ve utjeen. "Uspio sam da mi za posljednji dan donesu malo anisa, koji mora piti dok se rastvara u vodi poput oblaka."
"Dobar je, ne omamljuje, od njega se osjea kao da sanja," govorio je Baudolino. "Da sam ga mogao piti poslije Colandrini-ne smrti, moda bih je mogao zaboraviti, kao to ti ve zaboravlja nesree svoga grada i gubi svaki strah od onoga to e se dogoditi sutra. Umjesto toga, nalijevao sam se vinom iz naih krajeva, koje te odjednom uspava, a kada se probudi gore ti je nego prije."
Baudolinu je trebala godina dana da izae iz tunog ludila
214
koje ga je bilo obuzelo, godina o kojoj se vie niega nije sjeao osim daje dugo jahao po umama i ravnicama, zatim bi se negdje zaustavio i pio sve dok ne bi zapao u duge i uznemirujue snove. U tim se snovima vidio kako konano stie do Zosima i iupa mu (s bradom) zemljovid, kako bi doao do kraljevstva u kojem bi sva novoroenad bila thinsiretae i methagallinarii. Nije se vie vratio u Aleksandriju, bojei se da e mu otac, majka ili Guasco i njegovi priati o Colandrini i nikad roenu sinu. Cesto se sklanjao kod Fridrika, oinski brinog i uviavnog, koji gaje pokuavao razonoditi priajui mu o lijepim i dobrim pothvatima koje bi mogao izvriti za carstvo. Sve dok mu jednog dana nije rekao kako je odluio pronai rjeenje za Aleksandriju, da mu se ve do sada gnjev stiao, i kako bi uinio zadovoljstvo Baudolinu, htio je popraviti tu vulnus, a da ne mora silom razoriti grad.
Ova je zadaa Baudolinu vratila novi ivot. Sada se Frid-rik spremao potpisati konani mir s lombardijskim gradovima i Baudolino si je rekao da je to na kraju bilo samo pitanje tvrdoglavosti. Fridrik nije podnosio da postoji grad kojeg su napravili bez njegova doputenja i jo je k tome nosio ime njegova neprijatelja. Dobro, daje Fridrik barem mogao ponovno osnovali taj grad, ak na istom mjestu, ali s nekim drugim imenom, kao to je ponovno bio osnovao Lodi na nekom drugom mjestu, ali s istim imenom, ali ovako je ostao neobavljena posla. A to se tie Aleksandrijaca, to su oni htjeli? Imati grad I lamo obavljati svoje trgovanje. Pukim su ga sluajem bili nazvali po Aleksandru III., koji je bio mrtav, pa se dakle vie nije mogao uvrijediti ako ga nazovu nekako drugaije. I evo sada Ideje. Jednog lijepog jutra Fridrik bi se sa svojim vitezovima pn.sl.uvlo ispred zidina Aleksandrije, svi bi stanovnici iz nje iza i, ti grud bi ula povorka biskupa, zatim bi ga obesvetili, ako  hv uope moglo rei da je ikada bio posveen, ili bi ga od-nIIH I zatim ponovno krstili nazivajui ga Cesarea, grad Ce-(ii i iv, Alcksandrijci bi proli ispred cara odavajui mu poast, onoviio bi uli uzimajui u posjed najnoviji grad, kao daje Hu (Ini^l, kojega je osnovao car i ivjeli bi u njemu blaeni i (*iilovnl|nl,
215Kao to se vidi, Baudolino je upravo ozdravljao od svog oajanja uz lijepi zamah svoje gorljive mate.
Fridriku zamisao nije bila mrska, osim to je u tom razdoblju imao potekoa oko povratka u Italiju, jer je upravo sreivao vane poslove sa svojim alemanskim vazalima. Baudolino je , pregovore preuzeo na sebe. Oklijevao je ui u grad, ali su mu na vratima doli u susret roditelji i svo troje je briznulo u oslobaajui pla. Stari su se prijatelji pretvarali kao da se Baudolino nije ni oenio i odvukli su ga, prije nego je poeo priati o svojoj misiji, u nekadanju krmu, natjeravi ga da se lijepo napije tr-- pkog bijelog vina iz Gavija, ne toliko da se uspava, ve dovoljno da potakne njegov duh. Tada je Baudolino ispriao svoju zamisao.
Prvi se usprotivio Gagliaudo: "Budui sam s onim tamo, postajem blesav kao i on. Ma gledaj ti, moramo li izvoditi tu igru da najprije izaemo a onda opet uemo i frin frin i frin fron, ti izai da ja uem, ne hvala proi ti, nedostaje samo da netko zasvira gajde i da zapleemo trescone za praznik Svetog Baudolina..."
"Ne, dosjetka i nije tako loa," rekao je Boidi, "ali kasnije, umjesto Aleksandrijaca, moramo se zvati Cesarijci, a ja se toga sramim, ja to onima iz Astija ne idem priati."
"Prestanimo s prianjem budalatina po kojima nas uvijek prepoznaju," odvratio je Oberto iz Fora, "to se mene tie, ak mu i putam da prekrsti grad, ali ne mogu progutati to da proem ispred njega i odam mu poast: na kraju krajeva, mi smo ga njemu gurnuli u stranjicu, a ne on nama, pa neka onda ne bude previe drzak."
Cuttica iz Quargnenta je rekao da prelazi preko ponovnog krtenja, i koga je briga hoe li se grad zvati Cesaretta ili Cesa-rona ili kako ve bude, njemu je dobro ak i Cesira, Olivia, So-fronia ili Eutropia, ali problem je hoe li im Fridrik poslati svoga gradskog naelnika, ili e se zadovoljiti time da ozakoni postavljenje konzula koje e oni odabrati.
"Vrati se i upitaj ga kako e uiniti," rekao mu je Guasco. A Baudolino e: "Ma nemoj, ja u prelaziti naprijed i natrag Pirinejske Alpe sve dok se vi ne sloite. Ne gospodine, vi dajte punomo dvojici vaih koji e sa mnom poi caru i smislit
216
emo neto to e odgovarati svima. Kad Fridrik ponovno ugleda dvojicu Aleksandrijaca, uhvatit e ga grizoduje i vidjet ete da e prihvatiti sporazum samo da ih se rijei."
Tako su s Baudolinom krenula dva izaslanika grada, Ansel-mo Conzani i Teobaldo, jedan od Guascovih. Cara su susreli u Niirnbergu i dogovor je postignut. ak je i stvar s konzulima odmah rijeena, bila je rije samo o tome da se spasi forma; Alek-sandrijci neka ih samo odaberu, dovoljno je da ih car imenuje. A to se tie poasti, Baudolino je poveo Fridrika na stranu i rekao mu: "Oe moj, ti ne moe doi i morat e poslati svoga izaslanika. Poalji mene. Konano, ja sam ministerijalac i kao takvoga si me u svojoj neizmjernoj dobroti odlikovao pojasom viteza i ja sam Ritter kako se ovdje kae."
"Da, ali jo uvijek pripada plemstvu u mojoj slubi, moe imati lena, ali ih ne moe dijeliti i nisi u stanju imati vazale, i..."
"A to bi ti htio da bude vano mojim zemljacima, da im bude dovoljno kako je netko na konju i ve im nareuje? Oni odaju poast tvome predstavniku, pa dakle tebi, ali tvoj predstavnik sam ja koji sam njihov, pa tako oni nemaju dojam da odaju poast tebi. Zatim, ako hoe, prisege i sve te stvari neka obavi neki tvoj carski upravitelj prihoda koji stoji pokraj mene, a oni nee ni primijetiti koji je od nas dvojice vaniji. Mora takoer razumjeti kakvi su ljudi. Ako time zauvijek sredimo taj posao, zar to nee biti dobro za sve?"
I evo kako je sredinom mjeseca oujka 1183. zavrila sveanost. Baudolino je odjenuo sveanu odofu pa je izgledalo kako je vaniji od markiza od Monferrata i roditelji su ga gutali oima: ruka na drku maa i bijeli konj koji nikada nije mirovno. "Nakien je kao neki gospodski pas," govorila je majka, zaslijepljena. Vie nitko nije ni mario za injenicu da je uz bok Imao dvojicu stjegonoa s carskim obiljejima, carskog upravi-iclja prihoda Rodolfa i mnoge druge vlasteline carstva i biskupe, koji se nisu mogli ni prebrojiti. Ali bilo je tu i predstavnika ilni^lh lombardijskih gradova, to jest Lanfranco iz Coma, iro 'iiillmbcne iz Pavije, Filippo iz Casalea, Gerardo iz Novare, Pat-ilMi-rio Iz Ossone i Malavisca iz Brescie.
Kad se Baudolino postavio ba nasuprot vratima grada, evo
217
svih Aleksandrijaca kako u povorci izlaze iz njega, s malom djecom o vratu i starcima pod ruku, ak su i bolesne vozili na teretnim kolima, tovie i slaboumne i epave, i junake opsade koji su ostali bez noge, bez ruke, ili one ni vie ni manje nego s golom stranjicom na daici s kotaima, koji su se odgurivali rukama. Budui da nisu znali koliko e vremena morati ostati vani, mnogi su si ponijeli neto za okrijepu, tko kruh i salamu, tko peene pilie, a tko koaricu s voem, i na kraju je sve izgledalo kao lijep izlet u prirodu.
Zapravo, jo je bilo hladno i polja su bila prekrivena injem, tako da je bila muka sjesti. Ovi graani, upravo lieni vlasti, stajali su uspravno, udarali su nogama, puhali si u ruke i netko je rekao: "Hoemo li onda brzo zavriti s ovom zbrkom, jer smo ostavili lonac na vatri?"
Carevi su ljudi uli u grad i nitko nije vidio to su tamo napravili, ak ni Baudolino koji je ekao vani, kako bi priekao povorku na povratku. U odreenom trenutku izaao je jedan biskup i objavio kako je to sada grad Cesarea, po milosti svetoga i rimskog cara. Carski vojnici koji su stajali iza Baudolina podigli su oruje i obiljeja, pjevajui hvalospjeve velikom Fridriku. Baudolino je natjerao konja u kas, pribliio se prvim redovima izbjeglica i objavio, u svojstvu carskog glasnika, kako je Fridrik upravo osnovao taj plemiki grad od sedam mjesta: Gamondija, Marenga, Bergoglia, Roboreta, Solera, Fora i Oviglia, da mu je dodijelio ime Cesarea i kako ga preputa stanovnicima gore navedenih sela, ovdje sakupljenih, pozivajui ih da uzmu u posjed taj dar pun tornjeva.
Carski upravitelj prihoda je nabrojio neke lanke sporazuma, ali svima je bilo hladno: na brzinu su preletjeli pojedinosti o regalia, curadia, cestarinama, i svim onim stvarima koje su ugovor inile valjanim. "Idemo, Rodolfo," rekao je Baudolino carskom upravitelju prihoda, "ionako je sve ovo farsa i to prije zavrimo to bolje."
Izbjeglice su krenule natrag i svi su bili tu, osim Oberta iz Fora koji nije prihvatio sramotu tog ina podanike vjernosti, on koji je porazio Fridrika i umjesto sebe opunomoio je Anselma Conzanija i Teobalda Guasca kao nuncii civitatis.
218

Prolazei ispred Baudolina nuncii nove Cesareje formalno su prisegnuli, govorei tako uasnim latinskim da, ako bi kasnije rekli kako su prisegnuli opreno, nije bilo naina da ih se opovrgne. Potom su dolazili ostali, izvodei lijene pokuaje pozdrava, a neki su govorili: "Zdravo Baudolino, kako je Baudolino, hejla Baudolino, tko ne umre ponovno se vidi, tu smo, eh?" Prolazei, Gagliaudo progunda kako to nije ozbiljna stvar, ali je iz obzirnosti podigao eir i, budui da ga je podigao pred onim nesretnikom od svoga sina, ovo ukazivanje poasti vrijedilo je vie nego daje Fridriku polizao noge.
Kad je sveanost zavrila, i Lombardijci i Teutonci su se odmah udaljili, kao da se srame. Baudolino je meutim slijedio zemljake unutar zidina i uo kako neki govore:
"Ma gledaj kako lijep grad!"
"Ma zna da nalikuje na onaj tamo, kako se zvao, koji je bio prije?"
"Ma vidi ti koju tehniku imaju ti Alemani, za tili as su sagradili grad koji je prava ljepota!"
"Gledaj tamo u dnu, ono izgleda kao moja kua, ponovno su napravili jednaku!"
"Momci," vikao je Baudolino, "zahvalite se to ste se izvukli bez plaanja poreza na stoku!"
"Ne umiljaj sebi previe, jer e onda povjerovati u to."
Bio je to lijep dan. Baudolino je odloio sva obiljeja svoje moi i otiao slaviti. Na trgu ispred katedrale djevojke su plesale u krugu, a Boidi je poveo Baudolina u krmu i u onom predvorju, ispunjenom mirisom enjaka, svi su ve poeli nainjati vino ravno iz baava, jer toga dana tu vie nije trebalo biti ni gazda ni slugu, a posebno sluavki u krmi koje je netko ve poveo gore, ali zna se, mukarac je lovac.
"Krvi Isusa Krista," govorio je Gagliaudo, izlijevajui malo vina na rukav, kako bi pokazao da ga tkanina ne upija i da ostaje /hijena kapljica s odsjajem rubina, znak daje rije o dobru vinu. "Sada emo ga nekoliko godina zvati Cesarea, barem na per-j.',.'iiii(mtima s peatom," apnuo je Boidi Baudolinu, "ali zatim emo ga poeti zvati kao prije i hou vidjeti tko e za to mariti."
"Da," rekao je Baudolino, "zatim ete ga ponovno zvati kao i
219prije, jer gaje tako zvao onaj aneo od Colandrine, i sada kad je u Raju postoji opasnost da pogrijei aljui nam svoje blagoslove."
"Gospodine Niketas, osjeao sam se gotovo pomirenim sa svojim nesreama, jer sam sinu kojega nikad nisam imao i eni koju sam imao premalo, barem dao grad kojeg vie nitko nee tlaiti. Moda e," dodade Baudolino, nadahnut anisom, "jednog dana Aleksandrija postati novi Konstantinopol, trei Rim, sva u tornjevima i bazilikama, divota svemira."
"Neka bude volja Boja," poelje Niketas, podiui pehar.
'   ?:
220

U travnju, u Costanzi, car i savez lombardijskih gradova potpisivali su konani sporazum. U lipnju su pristigle zbrkane vijesti iz Bizanta.
Manuel je bio mrtav ve tri godine, a naslijedio ga je sin Aleksije, koji je bio malo vie nego dijete. Loe odgojeno dijete, komentirao je Niketas, koje je svoje dane provodilo nadajui se laganom daku, nemajui jo nikakva saznanja o radostima i bolima, posveujui se lovu i jahanju, igrajui se u drutvu djece, dok su na dvoru razni prosci namjeravali osvojiti njegovu majku basilisu, parfimirajui se kao ludi i obavijajui se ogrlicama kako to ine ene, drugi posveujui se rasipanju javnog novca, svatko gonei svoje vlastite elje i borei se jedan protiv drugoga - kao da je ravni potporni stup izmaknut i sve skupa visi na suprotnu stranu.
"Ispunilo se udo koje se pojavilo s Manuelovom smru," ree Niketas. "Jedna je ena rodila muko dijete loe uzglobljenih i kratkih udova i prevelike glave, a to je bio predznak poliarhije, koja je majka anarhije."
"Od naih sam uhoda odmah doznao da jedan roak, An-dronik, u sjeni potajno kuje planove." ree Baudolino.
"Bio je sin jednoga brata Manuelova oca, pa dakle kao daje bio slric malome Aleksiju. Sve do tada bio je u izgnanstvu, jer gi\ Je Mamici smatrao nevjernim izdajnikom. Sada se prijetvorno ponovno pribliio mladom Aleksiju, kao da se pokajao zbog uvojlli pogreaka i htio mu ponuditi zatitu, a malo pomalo Nl|rciio Je sve vie moi. Kroz zavjeru i trovanje nastavio je svoj  prema carskom prijestolju, sve dok nije, kada je ve bio
221star i muen zaviu i mrnjom, graane Konstantinopola potaknuo na ustanak, uinivi da ga proglase basileusom. Dok je uzimao blagoslovljenu hostiju, prisegnuo je da preuzima vlast kako bi zatitio jo mladog neaka; odmah je zatim njegov zloduh, Stefan Agiochristoforites, zadavio djeaka Aleksija strunom luka. Kada su mu donijeli le jadnika, Andronik je naredio da ga bace na dno mora, odrezavi mu najprije glavu, koja je zatim sakrivena na mjesto zvano Katabates. Nisam shvatio zato, budui da je rije o jednom starom samostanu ve dugo vremena u ruevinama, izvan Konstantinovih zidina."
"Ja znam zato. Moje su me uhode izvijestile kako je s Agio-christoforitesom bio jedan vrlo opsjednut redovnik, kojega je Andronik nakon Manuelove smrti htio uza se, kao strunjaka za negromantiju. Vidi sluaja, zvao se Zosimo i bio na glasu kao onaj koji priziva mrtve u ruevinama tog samostana, gdje je bio osnovao svoju podzemnu kraljevsku palau... Dakle pronaao sam Zosima, ili sam barem znao gdje u ga upecati. To se dogodilo u studenome 1184., kad je iznenada umrla Beatrice od Bur-gundije."
Drugi muk. Baudolino je dugo pio.
"Shvatih tu smrt kao kaznu. Bilo je pravedno da, nakon druge, nestane i prva ena moga ivota. Imao sam vie od etrdeset godina. Bio sam uo kako u Terdoni postoji ili je postojala crkva i kad si u njoj krten poM do etrdeset godina. Ve sam premaio granicu doputenu udom ozdravljenima. Mogao sam mirno umrijeti. Nisam mogao podnijeti pogled na Fridrika: Be-atricina smrt gaje skrila, htio se pobrinuti za prvog sina, koji je ve imao dvadeset godina ali je bio sve slabiji, i polagano je pripremao nasljedstvo u korist drugog sina, Henrika, okrunivsi ga kraljem Italije. Stario je, jadni moj otac, sad ve Sjedobradi... Vratio sam se jo nekoliko puta u Aleksandriju i otkrio kako moji roeni roditelji postaju sve starijima. Sijedi, kutravi, slabani poput onih bijelih lopti to ih vidi kako se u proljee okreu u poljima, pogureni kao grm po vjetrovitom danu, provodili su dane oko ognjita, svaajui se zbog zdjele koja nije na svom mjestu ili jajeta koje je jedno od njih dvoje ispustilo iz ruke. I prekoravali su me, svaki put kad bih ih doao vidjeti,
222
zato nikada ne dolazim. Odluih tada rasprodati svoj ivot i otii u Bizant potraiti Zosima, ak i budem li se potom morao rastati, oslijepljen u nekoj samici, od godina koje su mi jo preostale."
Otii u Konstantinopol moglo je biti opasno, zato to su se nekoliko godina ranije stanovnici grada, a izazvao ih je upravo Andronik jo prije nego stoje preuzeo vlast, bili digli protiv Latina koji su tamo ivjeli, podosta ih pobili, opljakali sve njihove kue i najvei broj njih prisilili da se sklone na Prinevske otoke. Sada se inilo kako se Venecijanci, enovljani i Pizanci mogu ponovno kretati gradom, jer su ti ljudi bili prijeko potrebni za blagostanje carstva, ali se kralj Sicilije Vilim II. pokrenuo protiv Bizanta, a za grekule je latinski bio provansalski, aleman-ski, sicilijanski ili rimski i nije bilo neke razlike. Stoga odluie isploviti iz Venecije i stii morskim putem, kao skupina trgovaca koja dolazi (bila je to Abdulova zamisao) iz Taprobanesa. Malo je njih znalo gdje je Taprobanes, moda nitko, niti su u Bizantu mogli imati pojma kojim se jezikom tamo govori.
Tako je Baudolino bio odjeven kao perzijski dostojanstvenik, Rabin Solomon, kojeg bi ionako i u Jeruzalemu izjednaili sa idovom, bio je lijenik druine, u lijepoj tamnoj dugoj halji svoj posutoj zadijakim znacima, Poeta je imao izgled turskog Irgovca u kaftanu plavom kao nebo, Kyot bi mogao biti Libano-nac, jedan od onih koji se loe odijevaju, ali u depu imaju zlatne novie, Abdul je bio obrijao glavu kako ne bi pokazivao svo-|u riu kosu i na kraju je nalikovao eunuhu visoka poloaja, a liorone je prolazio kao njegov sluga.
to se tie jezika, odluili su meu sobom govoriti argonom lopova koji su nauili u Parizu i koji su svi savreno govorili io nam kazuje o odgovornosti koju su tih blaenih dana imali ?I ii nm uenja. Nerazumljiv i samim Parianima, za Bizantince je ...i.svlin dobro mogao proi kao jezik Taprobanesa.
Krenuvi iz Venecije poetkom ljeta, tijekom jednog prista-|aii|n n kolovozu saznali su da su Sicilijanci osvojili Thessalo-nlkl I moda se ve roje uzdu sjeverne obale Propontide; zato,  usred noi u onaj morski tjesnac, kapetan je radije na-
223pravio dugaak krug prema suprotnoj obali, da bi se potom usmjerio prema Konstantinopolu, kao da dolazi iz Kalcedonije. Kako bi ih utjeio zbog tog skretanja, obeao im je kraljevsko iskrcavanje, jer - govorio je - Konstantinopol se morao tako otkriti, stiui prema njemu s prvim zrakama sunca.
Kada su se Baudolino i njegovi uspeli na most, pred zoru, osjetili su razoaranje, zato to se obala pojavila zastrta gustom maglutinom, ali ih je kapetan razuvjerio: gradu se treba pribliiti tako, polagano, i ta e se zamraenost, koja se uostalom ve natapala prvim svjetlom zore, malo po malo raspriti.
Nakon jo jednog sata plovidbe, kapetan je pokazao bijelu toku, a bio je to vrh kupole, koji kao da je probijao tu gustu maglu... Ubrzo su se u toj bjelini uzdu obale ocrtavali stupovi nekih palaa, a zatim obrisi i boje nekih kua, zvonika koji su se bojili ruiasto, i jo nie dolje, zidine sa svojim tornjevima. Potom odjednom, evo velike sjene, jo pokrivene mnotvom para koje su se uzdizale s vrha uzvisine i lutale zrakom, sve dok se nije poela isticati, vrlo skladna i blistava pod zrakama prvog sunca, kupola Svete Sofije, kao daje udom iznikla ni iz ega.
Od tog trenutka nadalje bilo je to neprestano otkrivanje: drugi tornjevi i druge kupole koji su se pojavljivali na nebu koje se malo pomalo raiavalo, trijumf zelenila prirode, zlatnih stupova, bijelih peristila, ruiastih mramora i netaknuta slava carskog dvorca Bucoleone, s njegovim empresima u viebojnom labirintu viseih vrtova. A zatim ue Zlatnog roga, s velikim lancem koji je zaprijeavao ulaz i bijeli Galata toranj na desnoj strani.
Budolino je pripovijedao ganut, a Niketas je sa sjetom ponavljao koliko je Konstantinopol bio lijep, kad je bio lijep.
"Ah, bio je to grad pun uzbuenja," ree Baudolino. "im smo stigli, odmah smo dobili predodbu o tome to se ovdje zbiva. Pristigli smo na Hipodrom dok su se pripremale muke za jednog basileusovog neprijatelja..."
"Andronik kao daje poludio. Vai su Latini iz Sicilije unitavali ognjem i maem Thessaloniku, Andronik je naredio neke fortifikacijske radove, a potom kao da vie nije mario za opa-
224
snost. Odao se rasipnom ivotu, govorei kako se neprijatelja ne treba bojati, stavljao je na muke one koji bi im mogli pomoi, udaljavao se iz grada u drutvu razvratnica i sulonica, uvukao se meu velike doline i ume kako to rade ivotinje, praen svojim zaljubljenicama kao kokot svojim kokoima, kao Dionizije bakanticama, i samo mu je nedostajalo da odjene kou laneta i plat boje afrana. Posjeivao je samo flautiste i hetere, razuzdan poput Sardanapala, pohotan kao polip, nije mogao podnositi teinu svoje razuzdanosti i jeo je odvratnu ivotinju iz Nila, slinu krokodilu, za koju se govorilo da pomae ejakulaciji... Ipak, ne bih elio da ga smatra zlim gospodarem. Napravio je i mnogo dobrih stvari, ograniio namete, objavio proglase kako bi sprijeio da se u lukama pospjeuju brodolomi brodova u tekoama ne bi li ih se opljakalo, obnovio stari podzemni vodovod, dao popraviti crkvu Svetih etrdeset muenika..."
"Ukratko, bio je dobro eljade..."
"Ne tjeraj me da kaem ono to ne govorim. Basileus moe koristiti mo kako bi inio dobro, ali da bi sauvao mo mora initi zlo. I ti si ivio pokraj mona ovjeka, i ti si priznao da je znao biti plemenit i naprasit, okrutan i marljiv za ope dobro. Jedini nain da ne grijei jest da se izolira na vrhu stupa, kao to su inili nekadanji sveti oci, ali sada su ti stupovi ve postali ruevinama."
"Neu s tobom raspravljati o nainu na koji se moralo upravljati ovim carstvom. Vae je, ili je barem bilo. Nastavljam svoju pripovijest. Doli smo stanovati ovdje, kod ovih enovlja-na, jer si sigurno ve naslutio kako su oni bili moje najpouzdanije uhode. Upravo je Boiamondo jednog dana otkrio da e se te veeri basileus otputiti u staru kriptu Katabatesa, kako bi pratio obred vraanja i magije. Ako se htjelo pronai Zosima, bila je to dobra prilika."
Kad se spustila veer, uputie se prema Konstantinovim zidinama, gdje je postojala neka vrsta malog paviljona, nedaleko Crkve Najsvetijih Apostola. Boiamodno je rekao kako se odande .slle ravno do kripte, bez prelaenja kroz crkvu samostana. Otvorio Je jedna vrata, natjerao ih da se spuste niz nekoliko
225skliskih stuba i zatekli su se u hodniku natopljenom zadahom vlage.
"Evo," rekao je Boiamondo, "idite jo malo naprijed i u kripti ste."
"Ti ne ide?"
"Ja ne idem tamo gdje se rade one stvari s mrtvima. Za raditi te stvari, vie volim da budu ivi i da budu ene."
Nastavie sami i prooe kroz jednu dvoranu niskih lukova, gdje su se primjeivali trikliniji, raspremljeni kreveti, nekoliko kalea prevrnutih po podu, neoprani tanjuri s ostatcima nekog banenja. Oigledno taj izjelica od Zosima nije tamo obavljao samo svoje obrede s pokojnicima, nego i neto to ne bi bilo mrsko Boiamondu. Ali sav taj orgijski instrumentarij kao da je na brzinu bio nagomilan u najmranije uglove, zato to je te veeri Zosimo bio zakazao sastanak s basileusom, kako bi uinio da razgovara s mrtvima, a ne s bludnicama, jer zna se, govorio je Baudolino, ljudi vjeruju u sve samo ako im se govori o mrtvima.
S one strane sobe ve su se vidjela svjetla i doista uoe u krunu kriptu, osvijetljenu s dva ve upaljena tronoca. Kripta je bila okruena stupovljem, a iza stupova su se nazirali otvori nekoliko hodnika ili tunela, koji su vodili tko zna kamo.
U sredini kripte nalazio se umivaonik pun vode, s rubom koji kao daje oblikovao lijeb, koji je iao kruno oko povrine tekuine, pun uljaste tvari. Na stupicu pokraj umivaonika stajalo je neto neodreeno, prekriveno crvenom tkaninom. Iz raznih prepriavanja koja je skupio, Baudolino je shvatio kako se Andronik, nakon to se oslonio na trbuhozborce i astrologe i uzalud pokuavao jo u Bizantu pronai nekoga tko bi znao, poput starih Grka, proreci budunost pomou leta ptica, ne pouz-, davajui se u one bijednike koji su se hvalili da znaju tumaiti snove, ve oslanjao na hidromante, to jest na one koji su, poput, Zosima, znali izvui predskazivanja uranjajui u vodu neto to je pripadalo pokojniku.
Doli su prolazei iza oltara i okrenuvi se vidjee ikonostas kojim je dominirao Krist Svemogui, koji je piljio u njih ozbiljnim i irom otvorenim oima.
Baudolino primijeti da e, ako su Boiamondove obavijesti
226
bile tone, uskoro sigurno netko stii i treba se sakriti. Odab-rae jedan dio stupovlja gdje se nije odraavalo nikakvo svjetlo s tronoaca i tu se rasporedie, u pravi as, jer su se ve uli koraci nekoga tko je stizao.
S lijeve strane ikonostasa vidjee kako ulazi Zosimo, obavljen u dugu halju koja je izgledala kao ona Rabina Solomona. Baudolina instinktivno pokrene ljutnja i inilo se kao da e izai iz zaklona ne bi li pograbio tog izdajnika. Redovnik je smjerno iao ispred ovjeka u raskonoj odjei, praenog drugim dvjema osobama. Iz dranja te dvojice, punog potovanja, shvaalo se kako je onaj prvi basileus Andronik.
Vladar se iznenada zaustavi, dojmljen inscenacijom. Pred ikonostasom se pobono prekrii, a zatim upita Zosima: "Zato si me pozvao ovamo?"
"Moj gospodaru," odgovori Zosimo, "pozvao sam te ovamo zato to se prava hidromantija moe obaviti samo na posveenim mjestima, uspostavljanjem prave veze s kraljevstvom pokojnih."
"Nisam straljivac," ree basileus opet se kriajui, "a ti, ne boji li se prizivanja pokojnika?"
Zosimo se obijesno nasmije: "Gospodaru, mogao bih podii ove svoje ruke i spavai iz deset tisua grobnih nia Konstanti-nopola bacili bi se posluno pred moje noge. Ali nemam potrebu dozivati u ivot ta tijela. Raspolaem udesnim predmetom, kojeg u upotrijebiti za uspostavljanje bre veze sa svijetom tmine."
Upali ugarak najednom od tronoaca i priblii ga lijebu rubu umivaonika. Ulje poe gorjeti i kruna plamiaka, jurei okolo unokolo povrine vode, osvijetli je prelijevajuim odsjajima.
"Ne vidim jo nita," ree basileus naginjui se nad umivao-nik, "Upitaj tu svoju vodu tko je taj koji se priprema preuzeti nin|e mjesto. Primjeujem komeanje u gradu i hou znati koga iikinim unititi kako se ne bih morao bojati."
Zosimo se priblii predmetu pokrivenom crvenom svilenom lluiiilnoin, koji je stajao na stupicu, skide teatralnim pokretom pokrov I prui basileusu neto gotovo okruglo, to je drao u 'Uluiinu. Nai prijatelji nisu mogli vidjeti o emu je rije, ali su
227opazili kako se basileus drhtei povlai, kao da od sebe pokuava udaljiti nepodnoljivu viziju. "Ne, ne," ree, "to ne! Zatraio si ga od mene za svoje obrede, ali nisam znao da e mi ga ponovno pokazati!"
Zosimo je podigao taj svoj trofej i pokazivao ga zamiljenom zboru kao pokaznicu, okreui ga na sve strane te jazbine. Bila je to glava mrtva djeteta, jo netaknutih crta lica, kao da je upravo otrgnuta od trupa, zatvorenih oiju, rairenih nosnica na tankom nosiu, dviju malih jedva uzdignutih usnica koje su pokrivale besprijekoran red zubia. Nepominost i zbunjujui privid ivota tog lica bili su jo dostojanstveniji zbog injenice da se ono pojavljivalo u jednolikoj zlatnoj boji i gotovo je svjetlucalo na svjetlosti plamiaka kojima ga je Zosimo sada pribliavao.
"Trebalo je upotrijebiti glavu tvoga neaka Aleksija," upravo je govorio Zosimo basileusu, "kako bi se obred mogao izvriti. Aleksije je s tobom bio povezan krvnim vezama i njegovim e se posredovanjem moi spojiti s kraljevstvom onih kojih vie nema." Zatim polagano uroni u tekuinu tu malu uasnu stvar i pusti je da padne na dno umivaonika, nad kojega se Andronik nagne, onoliko koliko mu je kruna plamenova doputala da se priblii. "Voda se zamutila," ree u jednom dahu. "U Aleksiju je pronala zemaljski element koji je oekivala i ispituje ga," proapta Zosimo. "Priekajmo da se ovaj oblak razrijedi."
Nai prijatelji nisu mogli vidjeti to se dogaa u vodi, ali shvatie kako je u odreenom trenutku opet postala bistrom i pokazivala na dnu lice malog basileusa. "Pakla mu, ponovno dobiva nekadanje boje," mucao je Andronik, "i itam znakove koji su mu se pojavili naelu... Oh, udo... Jota, Zeta..."
Nije bilo neophodno biti hidromant kako bi se shvatilo ono to se dogodilo. Zosimo je bio uzeo glavu djeaka cara, urezao dva slova na elo, zatim ju je prekrio pozlaenom tvari topivom u vodi. Sada, kad se ta umjetna patina rastopila, zlosretna je rtva naruitelju svoga ubojstva upuivala poruku za koju je oigledno Zosimo, ili onaj koji ga je nadahnuo, htio da stigne do njega.
Andronik je naime nastavio sricati: "Jota, Zeta, IZ... IZ..." Uspravio se, nekoliko sije puta omotao dlake brade oko prstiju,
228
izgledao je kao da mu vatra frca iz oiju, sagnuo je glavu kao da razmilja, zatim ju je podigao kao vatreni konj koji se jedva suspree: "Izak!" zaurlao je. "Neprijatelj je Izak Komnen! to li to spletkari tamo dolje na Cipru? Poslat u mu flotu i unitit u ga prije nego to se i pomakne, bijednik!"
Jedan od dvojice pratitelja izae iz sjene i Baudolino primijeti kako ima lice onoga tko je spreman ispriti vlastitu majku ako mu uzmanjka mesa na stolu. "Gospodine," ree ovaj, "Cipar je predaleko i tvoja bi flota morala izai iz Propontide, prolazei onuda gdje se ve rairila vojska kralja Sicilije. Ali kao to ti ne moe otii Izaku, tako ni on ne moe doi k tebi. Ne bih mislio na Komnena, nego na Izaka Angela, koji je ovdje u gradu, a ti zna koliko te ne voli."
"Stefane," nasmije se s omalovaavanjem Andronik, "i ti bi htio da budem u brizi zbog Izaka. Angela? Kako moe vjerovati da taj mlohavac, taj nemonik, taj nesposobnjakovi i nevalja-lac moe samo i pomisliti da mi prijeti? Zosimo, Zosimo," ree bijesan na negromanta, "ova voda i ova glava govore mi ili
0  nekome tko je previe daleko, ili o nekom drugom koji je previe glup! emu ti slue oi ako ne zna itati iz ove posude pune pialine?" Zosimo je shvaao da e izgubiti oi, ali 11:1 njegovu sreu, umijea se onaj Stefan koji je prije bio govorio. Iz oiglednog uivanja kojim je obeavao nova zloinstva,
1 laiidolino shvati kako je to Stefan Agiochristoforites, Androni-kova prokleta dua, onaj koji je zadavio i obezglavio djeaka Aleksija.
"Gospodaru, ne podcjenjuj uda. Upravo si vidio da su se na dlcrakovu licu pojavili znaci kojih, kad je bio iv, zasigurno nije hllo. Izak Angel moda i jest mali plaljivac, ali te mrzi. Drugi |o manji i plaljiviji od njega radili su o glavi velikih i odvanih ljudi kao to si ti, ako je takvih uope bilo... Daj mi svoj prista-iiiik i Jo ove noi idem uhvatiti Angela i svojim u mu rukama (kupali oi, a zatim u ga objesiti na stup njegove palae. Narodu ecmo rei da si primio poruku s neba. Bolje je odmah uklo-11MI nekoga tko ti jo ne prijeti, nego ga ostaviti na ivotu kako (I II |nhiog dana mogao zaprijetiti. Udarimo prvi."
"Pokuava   me   iskoristiti   za   zadovoljenje   neke   svoje
229
Imrnje," ree basileus, "ali moe biti da inei zlo radi i dobro. Ukloni mi Izaka. ao mi je samo..." i pogleda Zosima tako da je od toga zadrhtao kao prut, "to, kad Izak bude mrtav, neemo nikada saznati je li mi stvarno htio nauditi i je li mi ovaj redovnik rekao istinu. Ali mi je, na kraju krajeva, pobudio pravednu sumnju, a kad o nekome loe misli gotovo uvijek bude u pravu. Stefane, prisiljeni smo pokazati mu svoju zahvalnost. Ti se pobrini da mu da ono to e zatraiti." Dade znak svojim pratiteljima i izae, ostavljajui Zosima da se polako oporavi od uasa koji ga je skamenio pokraj njegova umivaonika.
"Agiochristoforites je u stvari mrzio Izaka Angela i oigledno se bio dogovorio sa Zosimom da sve uini kako bi ovaj pao u nemilost," ree Niketas. "Ali sluei svojoj mrnji nije uinio dobro svome gospodaru, jer sigurno ve zna da je pourio njegovu propast."
"Znam," ree Baudolino, "ali zapravo mi te veeri nije bilo toliko vano shvatiti to se dogodilo. Bilo mi je dovoljno znati kako sada imam Zosima u svojim rukama."
im su koraci kraljevskih posjetitelja utihnuli, Zosimo ispusti duboki uzdah. Naposljetku, pokus je dobro zavrio. Pro-trljao je ruke, pokazujui osmijeh zadovoljstva, izvukao je glavu djeaka iz vode i odloio je tamo gdje je prije stajala. Zatim se okrenuo kako bi pogledao cijelu kriptu i histerino se poeo smijati, podiui ruke i viui: "Imam basileusa u aci! Sada se vie neu bojati ni mrtvih!"
Upravo je to izrekao kad su nai prijatelji polako izali na svjetlo. Kad se netko bavi vraanjem, na kraju mu se dogodi da se uvjeri kako, iako on ne vjeruje u vraga, vrag sigurno povjeruje u njega. Vidjevi povorku nonih sablasti koje su ustajale kao da je sudnji dan, takav nitkov kakav je bio, Zosimo se u tom trenu ponio s primjerenom spontanou. I ne pokuavajui zatajiti svoje osjeaje, onesvijesti se i padne.
Prisebi se kada ga Poeta pokropi vodom za vraanje. Otvori oi i na pedalj od nosa zatekne Baudolina, groznog za vidjeti,
230
gore nego da je bio povratnik iz drugog svijeta. U tom asu Zosimo shvati kako ga sigurno oekuju ne plamenovi nesigurnog pakla, nego najsigurnija osveta njegove stare rtve.
"Da pomognem svome gospodaru," pouri se rei, "a i da uinim uslugu tebi, pustio sam u opticaj tvoje pismo, bolje nego to bi to ti mogao uiniti..." Baudolino ree: "Zosimo, nije iz pakosti, ali kad bih morao posluati ono na to me Gospodin potie, trebao bih ti razbiti guzicu. Meutim, budui da bi to bio napor, kao to vidi obuzdaj em se." I nadlanicom mu dade pljusku da mu se glava dvaput okrenula oko same sebe.
"Ja sam basileusov ovjek, ako mi dotaknete samo jednu dlaku s brade kunem se da..." Poeta ga pograbi za kosu, priblii mu lice plamenovima koji su jo uvijek gorjeli oko umivaonika i Zosimova se brada poe dimiti.
"Ludi ste," ree Zosimo pokuavajui se osloboditi stiska Abdula i Kvota, koji su ga u meuvremenu pograbili savivi mu ruke na leima. Udarcem ake po vratu, Baudolino ga gurne naglavce u umivaonik kako bi ugasio poar brade, prijeei mu da se podigne sve dok se bijednik, ne vie zabrinut zbog vatre, nije poeo brinuti zbog vode, a to se vie brinuo vie ju je gutao.
"Iz mjehuria koji su isplivali," ree raspoloeno Baudolino vukui ga za kosu, "izvlaim pretkazivanje kako e ove noi umrijeti, ne isprene brade, nego isprenih nogu."
"Baudolino," jecao je Zosimo, izbacujui vodu, "Baudolino, uvijek se moemo dogovoriti... Pusti me kaljati, molim te, ne mogu pobjei, to ete uiniti, mnogi protiv jednoga, zar nemate milosti? Sluaj Baudolino, znam da se ne eli osvetiti za onaj inoj trenutak slabosti, ti eli stii u zemlju onog tvog Patera Ivana, a ja sam ti rekao da imam pravi zemljovid za stii tamo. Ako se na vatru u ognjitu baci praina ona se ugasi."
"to hoe rei, razbojnice? Prestani s tim svojim mudrim Izrekama!"
'"lb znai da ako me ubije, vie nikada nee vidjeti zemljovid. Igrajui se u vodi, ribe se esto izdignu iznad nje i izau Izvsui granica svog prirodnog boravita. Ja te mogu odvesti da-Irko. Napravimo pogodbu kao poteni ljudi. Ti me pusti, a ja te vodim tamo gdje se nalazi zemljovid Kozmasa Indikopleustesa.
231Moj ivot za kraljevstvo Patera Ivana. Ne ini li ti se dobrom trgovinom?"
"Vie bih te volio ubiti," ree Baudolino, "ali treba mi iv kako bih dobio zemljovid."
"A poslije?"
"Kasnije emo te drati dobro vezanog i umotanog u sag, sve dok ne naemo siguran brod koji e nas odvesti daleko odavde i tek tada emo odmotati sag, jer ako te pustimo, odmah e za nama poslati sve plaene ubojice grada."
"A odmotat ete ga u vodu..."
"Prekini, jer mi nismo ubojice. Da sam te kasnije htio ubiti, ne bih te sada amarao. Meutim gledaj, inim to zbog zadovoljstva, budui da ne kanim initi nita vie od toga." I zatim mu mirno prilijepi pljusku i zatim jo jednu, naizmjence objema rukama, jednim mu je udarcem okretao glavu nalijevo, drugim mu ju je okretao nadesno, dvaput punim dlanom, dvaput stisnutim prstima, dvaput nadlanicom, dvaput sjeimice, dvaput zatvorenom akom, sve dok Zosimo nije postao ljubiastim, a Baudolinu se gotovo iaila zapea. Tada ree: "Sada mene boli, i prestajem. Hajdemo vidjeti zemljovid."
Kyot i Abdul su vukli Zosima ispod pazuha, jer se sam vie nije mogao drati na nogama, i samo je drhtavim prstom mogao pokazati put, dok je mrmljao: "Redovnik koji je prezren i to podnosi, nalik je biljci koju svaki dan zalijevaju."
Baudolino je rekao Poeti: "Zosimo me jednom nauio kako srdba vie od bilo koje druge strasti uznemiruje i pomuuje duu, ali joj ponekad i pomae. Meutim, kada je smireno koristimo protiv bezbonika i grenika da bismo ih spasili ili zbunili, priskrbljujemo dui blagost, jer idemo ravno prema pravednom cilju." Rabin Solomon je komentirao: "Kako kae Talmud, postoje kazne koje ispiru sve pakosti ovjeka."
232
2K
 i milme
Samostan Katabates bio je u ruevinama i svi su ga sad ve smatrali nenaseljenim mjestom, ali su na razini tla postojale jo neke elije i stara knjinica liena knjiga, koja je postala nekom vrstom blagovaonice. Tu je Zosimo ivio s dva ili tri akolita i Bog zna kakve su bile njihove sveenike navike. Kad su se Baudolino i njegovi ponovno pojavili na povrini sa svojim zatvorenikom, akoliti su spavali i, kako je postalo jasno sljedeeg jutra, bili su dovoljno zatupljeni svojim pijanevanjima da nisu predstavljali opasnost. Odluili su daje bolje spavati u knjinici. Zosimo je imao nemirne snove dok je leao na podu izmeu Kvota i Abdula, koji su ve postali njegovim anelima uvarima.
Ujutro su se svi postavili oko stola i Zosimo je bio pozvan da prijee na ono glavno.
"Dakle," ree Zosimo, "Kozmasov je zemljovid u palai Bu-coleone, na mjestu koje ja znam i kojemu samo ja mogu pristupiti. Otii emo tamo kasno veeras."
"Zosimo," rekao je Baudolino, "samo odugovlai stvar. U meuvremenu mi dobro objasni to govori taj zemljovid."
"To je bar jednostavno, zar ne?" rekao je Zosimo uzevi jedan pergament i pisaljku. "Rekao sam ti kako svaki kranin ko-|l slijedi pravu vjeru mora pristati na injenicu daje cijeli svijet nnpnivljen kao tabernakul o kojem govori Sveto pismo. Sada I trulile ono to vam govorim. Na donjem dijelu tabernakula na-IjizIo se stol s dvanaest kruhova i dvanaest voki, svaki za jedan iii|rscc u godini, sve uokolo stola bilo je podnoje koje pred-ftlnvljii Ocean, a oko podloge je bio pedalj irok okvir, koji je |iinl,slavljao zemlju s one strane, gdje se na Istoku nalazio Raj
233
zemaljski. Nebo je prikazano lukom, koji se potpuno oslanjao na krajnje toke zemlje, a izmeu luka i osnove protezao se plat nebeskog svoda, s one strane kojega stoji nebeski svijet, kojega emo tek jednog dana vidjeti licem u lice. Naime, kako je rekao Izaija, Bog je Onaj koji sjedi iznad zemlje, iji su stanovnici kao skakavci, Onaj koji je rairio nebo kao tanki veo i razvio ga poput atora. A psalmist hvali Onoga koji protee nebo nalik atoru. Zatim je Mojsije ispod vela, na jug, stavio kandelabar koji je osvjetljavao cijelo prostranstvo zemlje, a ispod njega sedam svjetiljki, koje oznaavaju sedam dana tjedna i sve zvijezde neba."
"Ali ti mi objanjava kako je bio napravljen tabernakul," ree Baudolino, "a ne kako je napravljen cijeli svijet."
"Ali cijeli je svijet napravljen kao tabernakul, pa dakle ako ti objasnim kakav je bio tabernakul objanjavam ti kakav je svijet. Kako to da ne razumije tako jednostavnu stvar? Gledaj..." i skicira mu crte.
On je prikazivao oblik svijeta, jednak hramu, sa svojim savijenim lukom, iji gornji dio naim oima ostaje sakriven platem nebeskog svoda. Ispod se rasprostire ekumena, ili sva zemlja na kojoj obitavamo, koja meutim nije ravna, nego se naslanja na Ocean koji je okruuje i penje se uz nezamjetnu i neprekidnu strminu prema krajnjem sjeveru i prema zapadu, gdje se uzdie toliko visoka planina da njena prisutnost izmie naem oku i njen se vrh mijea s oblacima. Sunce i mjesec, pokretani anelima - kojima se duguju i kie, potresi i sve ostale atmosferske pojave - ispred planine prolaze ujutro s istoka prema jugu i osvjetljavaju svijet, a naveer nanovo uzlaze na zapadu i nestaju iza planine, dajui nam dojam zalaenja. Tako, dok se kod nas sputa no, s druge je strane planine dan, ali taj dan nitko ne vidi, jer je planina s druge strane naputena i tamo nitko nikada nije bio.
"1 s ovim bismo crteom mi trebali pronai zemlju Patera Ivanu?" upita Baudolino. "Zosimo, pazi, pogodba je tvoj ivot za dobni" zemljovid, ali ako je zemljovid lo, pogodbe se mijenjaju."
"Mir. Mir. Budui daje nae umijee, prikazujui tabernakul takvim kakav jest, nesposobno pokazati sve ono to ostaje
235pokriveno njegovim zidovima i planinom, Kozmas je nacrtao jedan drugi zemljovid, koji zemlju prikazuje kao da je gledamo odozgo, letei po nebeskom svodu, ili moda onako kako je vide aneli. Taj zemljovid, koji se uva u Bucoleoneu, pokazuje poloaj zemalja koje poznajemo, obuhvaenih unutar okvira Oceana, a s one strane Oceana zemlje gdje su ljudi ivjeli prije potopa, ali nakon Noe tamo vie nitko nije iao."
"Jo jednom, Zosimo," ree Baudolino napravivi okrutno lice, "ako ti misli da govorei o stvarima koje nam nee pokazati..."
"Ali ja te stvari vidim kao da su ovdje pred mojim oima i ubrzo ete ih vidjeti i vi."
S tim ispijenim licem, koje je izgledalo jo ispaenije zbog podijeva i modrica koje su ga inile vrijednim aljenja, oka obasjana stvarima koje je samo on primjeivao, Zosimo je bio uvjerljiv ak i onome tko u njega nije imao povjerenja. Bila je to njegova snaga, komentirao je Baudolino Niketasu, i na taj ga je nain povukao za nos prvi put, vukao ga je sada i vui e ga jo nekoliko godina. Bio je tako uvjerljiv da je tovie htio razjasniti kako se, s Kozmasovim tabernakulom, moe objasniti i pomrinu, ali Baudolina pomrine nisu zanimale. Ono to ga je uvjerilo bilo je da s pravim zemljovidom moda uistinu moe poi u potragu za Paterom. "U redu," ree, "priekajmo veer."
Zosimo uputi jednog od njegovih da donese povra i voa, a Poeti, koji je pitao nema li to drugo, odgovori: "Skromno jelo, umjereno jednoliko, brzo e redovnika odvesti u luku njegove neranjivosti." Poeta mu ree neka ide doavola, a zatim, vidjevi kako Zosimo jede s velikim uivanjem, krene pogledati ispod njegova povra i otkri kako su njegovi pomonici sakrili, samo za njega, lijepe komade tuste janjetine. Ne rekavi ni rijei zamijeni tanjure.
Spremili su se dan provesti u ekanju, kad jedan od akolita ue uznemirena izgleda i izvijesti ih to se dogaa. Nou, odmah nakon obreda, Stefan Agiochristoforites se s odredom vojnika uputio kui Izaka Angela, blizu samostana Pribleptos ili Slavne Djevice, glasno je pozvao svoga neprijatelja naloivi mu da izae, tovie, vikao je svojima neka probiju vrata, oni pogra-
236
be Izaka za bradu i prisile ga da izae glavom nadolje. Tada je Izak, onako nesiguran i straljiv kakvim ga je narod proglasio, odluio pokuati ba sve: u dvoritu je uzjahao konja i isukana maa, gotovo svuen, pomalo smijean u dvobojnoj pelerini koja mu je jedva sezala do bedara, nenadano iziao iznenadivi neprijatelja. Agiochristoforites nije na vrijeme izvukao svoje oruje pa mu je Izak, samo jednim udarcem maa, raspolovio glavu na dvoje. Zatim se okrenuo razbojnicima toga sad ve dvoglavog neprijatelja, jednome je odnio uho, a ostali su pobjegli prestraeni.
Ubiti ovjeka od careva povjerenja bila je ljuta rana koja je zahtijevala ljutu travu. Izak se, dokazujui veliku intuiciju u tome kako treba opiti s narodom, pourio u Svetu Sofiju, zatraivi ono utoite koje se po obiaju odobravalo ubojicama, i glasno je molio oprost za vlastito nedjelo. Strgnuo je sa sebe ono malo odjee koju je imao, skupa s dlakama brade, pokazivao je jo okrvavljeni ma i, dok je traio milost, davao je na znanje kako je tim postupkom branio svoj ivot, sve ih podsjeajui na zlodjela ubijenog.
"Ta mi se pria ne svia," rekao je Zosimo, ve uznemiren iznenadnom smru svog nesretnog zatitnika. A jo su mu se manje mogle sviati vijesti koje su stizale kasnije, iz sata u sat. Izaku su u Svetu Sofiju bile dole slavne linosti kao Ivan Duca, a Izak je i dalje drao govor mnotvu naroda koje se iz sata u sat poveavalo; prema veeri veliki se broj graana zabarikadirao s Izakom u hramu kako bi ga zatitio, a netko je upravo poeo mrmljati kako treba svriti s tiraninom.
Po tome to je Izak, kako je potvrdila Zisomova negroman-llja, ve dugo vremena pripremao svoj udar i po tome to se sretno okoristio krivim korakom svojih neprijatelja, bilo je jasno da se Andronikovo prijestolje ve klima. A bilo je jednako lako jasno kako bi, u toj situaciji, bilo ludo pokuati ui u kraljevsku palau, koja je svakog trena mogla postati javnom klaonicom. Svi se sloie kako treba priekati razvoj dogaaja u Ka-luhulsu.
Sljedeeg se jutra polovica graana ponovno izlila na Ulice, glasno zahtijevajui da Andronik bude zatvoren, a Izak
237
izabran na carsko prijestolje. Narod je juriao na javne zatvore oslobaajui mnoge nevine rtve tiranina i glasovitih obitelji koje su se odmah pridruile pobuni. To je bilo vie nego pobuna, to je ve bio ustanak, revolucija, preuzimanje vlasti. Graani su kruili ulicama naoruani, neki maem i oklopom, netko mlatovima i tapovima. Neki od njih, meu kojima mnogi carski dostojanstvenici, koji su prosudili kako je stigao trenutak da odaberu drugog autokrata, spustili su krunu Konstantina Velikog, koja je visila iznad glavnog oltara hrama, i okrunili Izaka.
Izrojivi ratobornost iz hrama, gomila je opsjela carsku palau, Andronik je pokuao oajniki otpor odapinjui strelice s visine najvieg tornja, onog zvanog Kentenarion, ali morao je uzmaknuti pred sad ve goropadnom estinom svojih podanika. Govorilo se kako si je strgnuo raspelo s vrata, skinuo grimiznu odjeu, stavio na glavu iljastu kapu kako to obiavaju barbari, i popeo se, preko labirinata Bucoleonea na svoj brod, povevi sa sobom svoju enu i prostitutku Marapticu, u koju je bio ludo zaljubljen. Izak je slavodobitno uao u palau, gomila je prodrla u grad, juriala na kovnicu novca ili, kako su je zvali, na Ispira-onicu zlata, ula u oruarnice i dala se na pljaku crkava palae, trgajui ornamente s najsvetijih slika.
Zosimo je sada, pri svakoj glasini, sve vie drhtao, jer se ve prialo da ubijaju svakoga im se utvrdi da je Andronikov pomaga. S druge strane, ni Baudolino i njegovi nisu smatrali razumnim izloiti se upravo sada pogibelji na hodnicima Bucoleonea. Tako, ne mogavi raditi nita drugo nego jesti i piti, nai prijatelji proveli su jo nekoliko dana u Katabatesu.
Sve dok se nije saznalo kako se Izak iz Bucoleonea preselio u kraljevsku palau Blacherne, na krajnjoj sjevernoj toki grada. To je moda inilo Bucoleone manje zatienim (budui da tamo vie nije bilo niega za opljakati) i prilino pustim. Upravo toga istoga dana Andronik je zarobljen na obali Ponto Eusina i odveden pred Izaka. Dvorjani su ga udarali rukama i nogama, poupali mu bradu, iupali zube, obrijali glavu, zatim su mu odsjekli desnu ruku i bacili ga u zatvor.
Kad je stigla vijest kako je u svim zakutcima grada zapoeo ples veselja i proslave, Baudolino odlui da se u toj pomutnji
238
mogu odvaiti prema Bucoleoneu. Zosimo primijeti kako bi ga netko mogao prepoznati, a nai mu prijatelji rekoe neka se ne zabrinjava. Oboruavi se svakim raspoloivim alatom, obri-jae mu cijelu glavu i bradu, dok je on plakao smatrajui se obeaenim to gubi ta obiljeja redovnikog potovanja. Zapravo, elav kao jaje, Zosimo kao da je bio sasvim bez brade, previe izboene gornje usne, uiju iljastih kao psee i, primjeivao je Baudolino, vie je nalikovao Cichinisiu, slaboumni-ku koji je kruio ulicama Aleksandrije dovikujui djevojkama odvratne stvari, nego prokletom asketi za kojega se do sada izdavao. Kako bi popravili taj dojam vrijedan aljenja, prekrili su ga rumenilom i na kraju je izgledao kao mladi homoseksualac, lica koje bi djeca u Lombardiji slijedila derui se i bacajui trulo voe, ali je u Konstantinopolu to bila svakodnevna predstava i bilo je to, govorio je Baudolino, kao kruiti Aleksandrijom odjeven poput prodavaa sirasa ili skute, kakogod se zvalo.
Proli su gradom i vidjeli kako prolazi Andronik, u lancima i podignut na ugavu devu, olinjao i vie od svoje jahae ivotinje, gotovo gol, s prljavim grumenom okrvavljenih krpa na obogaljenom zapeu desne ruke i zgruanom krvi na omrav-jelim obrazima, jer su mu upravo bili iskopali oko. Oko njega, najsiromaniji stanovnici grada kojima je tako dugo bio gospodar i autokrat, kobasiari, koari i ljudske ruevine iz svake krme, skupljajui se kao rojevi muha u proljee oko konjske balege, udarali su ga po glavi svojim batinama, u nosnice su mu gurali izmetine vola, na nos cijedili spuve namoene volovskom pialinom, u noge su mu gurali ranjeve, a oni najumjereniji bacili su na njega kamenje nazivajui ga razjarenim psom i sinom uspaljene kuje. S prozora bordela jedna mu je bludnica na lea Izvrnula lonac kipue vode, a zatim razjarenost gomile jo porasle, skinue ga s deve i objesie za noge na dva stupica u blizini kipa vuice koja doji Romula i Rema.
Andronik se ponio bolje od svojih krvnika, nije ispustio ni jiiuka. Ograniio se na mrmljanje: "Kyrie eleison, Kyrie eleison" I pllao zato kidaju ve slomljeni lanac. Onako objeen, bio je llSen i ono malo odjee to je jo imao na sebi, jedan s maem inu Je naprosto odrezao genitalije, neki drugi mu u usta nasadi
239koplje nabivi ga sve do utrobe, dok gaje trei nabijao od anusa navie. Bilo je tu i Latina, koji su imali savijene sablje i kretali se kao da oko njega pleu, zadajui mu udarce sabljom koji su mu otkidali svo meso i moda su bili jedini koji su imali pravo na osvetu, s obzirom na ono to je nekoliko godina ranije An-dronik bio uinio onima njihova soja. Na kraju je nesretnik jo imao snage podii svoj desni batrljak do usta, kao da eli popiti svoje krvi kako bi nadoknadio onu koju gubi na mlazove. Zatim umre.
Utekavi od te predstave, nai su pokuali stii do Bucole-onea, ali ve u njegovoj blizini shvatie da mu je nemogue pristupiti. Ozlovoljen mnogim pljakama, Izak gaje zatitio svojim straama i tko bi pokuavao prijei tu obranu bio bi na mjestu pogubljen.
"Zosimo, ti svejedno proi," ree Baudolino. "Jednostavno je, ui, uzmi zemljovid i donesi nam ga."
"A ako mi prerezu vrat?"
"Ako ne ode, mi emo ti ga prerezati."
"Moja bi rtva imala smisla kad bi zemljovid bio u palai. Ali, istini za volju, zemljovida tamo nema."
Baudolino ga je pogledao kao da ne moe shvatiti toliku bezobratinu. "Ah," riknuo je, "sada konano govori istinu? A zato si sve do sada nastavljao lagati?"
"Pokuavao sam dobiti na vremenu. Dobiti na vremenu nije grijeh. Za savrena sveenika, grijeh je gubiti ga."
"Ubit emo ga odmah, na ovome mjestu," ree tada Poeta. "Pravi je trenutak, u ovom pokolju nitko nee mariti za to. Odluimo tko e ga zadaviti i idemo."
"Samo as," ree Zosimo. "Gospodin nas ui kako se uzdrati od djela koje nam se ne isplati. Lagao sam, istina je, ali iz dobra razloga."
"Ali kojeg to dobra?!" zaurla Baudolino ogoren.
"Mojega," odgovori Zosimo. "Imao sam svako pravo zatiti vlastiti ivot, budui da ste mi ga htjeli oduzeti. Sveenik, kao i kerubini i serafini, mora biti sav prekriven oima, ili (tako ja razumijem uzreicu o svetim pustinjacima) mora vjebati otro-umnost i lukavost prema neprijatelju."
240
"Ali neprijatelj o kojem su govorili tvoji pustinjaci bio je vrag, a ne mi!" zaurla ponovno Baudolino.
"Smicalice vragova su razliite: pojavljuju se u snu, stvaraju halucinacije, trude se prevariti nas, pretvaraju se u anele svjetlosti i tede te kako bi te naveli na varljivu sigurnost. to biste vi uinili na mome mjestu?"
"A to e sada napraviti, ti odvratni grekule, kako bi jo jednom spasio ivot?"
"Rei u vam istinu, kao to mi je obiaj. Kozmasov zemljovid sigurno postoji i ja sam ga vidio ovim svojim oima. Ne znam gdje je sada, ali kunem se da ga nosim utisnutog u glavi, ovdje..." I lupao se po elu osloboenom njegove duge kose. "Mogao bih ti od dana do dana rei udaljenosti koje nas dijele od zemlje Patera Ivana. Oigledno je kako ja sada ne mogu ostati u ovome gradu, a ni vi vie nemate potrebe ostati ovdje, budui da ste doli uhvatiti mene, i imate me, i pronai zemljovid, i nemate ga. Ako me ubijete, ne ostaje vam nita. Ako me povedete sa sobom, kunem vam se na najsvetije apostole da u biti va rob i svoje u dane posvetiti oznaavanju itinerara koji e vas odvesti ravno u Paterovu zemlju. Poteujui mi ivot nemate to izgubiti, osim jednih usta vie za nahraniti. Ubijajui me, izgubit ete sve. Uzmite ili ostavite."
"Ovo je najbezobrazniji bezobraznik kojeg sam ikada susreo u svome ivotu," ree Borone, a drugi se sloie. Zosimo je ekao u tiini, skruen. Rabin Solomon pokua rei: "Sveti, koji uvijek blagoslovljen neka bude..." ali Baudolino ga ne pusti zavriti. "Dosta s poslovicama, jer ih ovaj prepredenjak govori i previe. Jest prepredenjak, ali on je u pravu. Moramo ga voditi sa sobom. Inae e Fridrik vidjeti kako se vraamo praznih ruku 1 pomisliti da smo njegovim novcem uivali u slastima Orijenta. Vratimo se barem s jednim zarobljenikom. A ti se Zosimo zaku-nl, zakuni se da nee pokuati napraviti jo jednu psinu..."
"Kunem se u svih dvanaest najsvetijih apostola," ree Zosimo.
'Jedanaest, jedanaest, nesreo jedna," vikao mu je Baudolino grabei ga za halju, "ako kae dvanaest, unutra je i Juda!"
"No dobro, jedanaest."
241
I"Tako," ree Niketas, "to je bilo tvoje prvo putovanje u Bizant. Ne bih se iznenadio, nakon onoga to si tamo vidio, da ono to se sada dogaa smatra proiavajuim pranjem.
"Gledaj, gospodine Niketas," ree Baudolino, "meni se pro-iavajua pranja, kako ti kae, nikada nisu sviala. Aleksan-drija je jo bijedno selo, ali kod nas, kada nam se onaj koji zapovijeda ne svia, kaemo mu laku no i postavimo si drugog konzula. ak i Fridrik, koji je ponekad znao biti naprasit, nije kopio svoje roake kada su mu dosaivali, davao im je jedno vojvodstvo vie. No, nije stvar u tome. Ve sam bio na krajnjim granicama kranstva, bilo bi mi dovoljno da sam produio na istok ili na jug i pronaao bih Indije. Ali, ve smo potroili sav na novac i kako bih mogao ii na Istok, morao sam se vratiti na Zapad. Ve sam imao etrdeset i tri godine, proganjao sam Patera Ivana od kad sam imao sedamnaest, ili tako nekako, i jo sam jednom bio prisiljen odgoditi svoje putovanje."
242
22-
 i oca i mlari KaIc
enovljani su poslali Boiamonda s Teofilom da naprave prvi krug po gradu, kako bi vidjeli je li situacija povoljna. Bila je, prilino, izvijestili su po povratku, jer se veina hodoasnika nalazila po krmama, a izgledalo je da se ostatak ponovno sastao u Svetoj Sofiji, kako bi pohlepnim oima gledali riznicu relikvija koja je tamo bila sakupljena.
"To zasljepljuje oi!" govorio je Boiamondo. Ali je dodao kako se hrpa opljakanoga pretvorila u neasno viteko natjecanje. Neki su se pretvarali da bacaju svoj plijen, stavljali su na gomilu neto sitnih ukrasnih predmeta, dok su u odjeu kri-om trpali kost nekog sveca. Ali, budui da nitko nije htio biti uhvaen s relikvijom na sebi, odmah izvan hrama stvorila se kao mala trnica, s graanima koji su jo bili imuni i armenskim trgovcima.
"Tako," podrugljivo se smijao Boiamondo, "Grci koji su spasili poneki bizantski solid sakrivi ga u mar, izvlaili su ga van za potkoljenicu Svetog Baciccia, koja je moda oduvijek bila u oblinjoj crkvi! Ali moda je zatim ponovno prodaju crkvi, jer (irci su lukavi. Sve je to veliko potkradanje, a onda kau kako smo mi enovljani oni koji misle samo na novce."
"Ali, to to nose u crkvu?" upitao je Niketas. Teofil je dao precizniji izvjetaj. Vidio je sanduk koji je sadravao Kristov grimizni plat, komad tapa za ibanje, spuvu koja je pruena Naftnu umiruem Gospodinu, trnovu krunu, korice u kojima je .sauvan komad posveenog kruha s Posljednje veere, onaj ko-)<$! je Krist bio ponudio Judi. Potom je stigla kutijica s dlakama I ti ade s Raspela, iupanih idovima nakon skidanja s kria,
243
a kutijicu su obavijale Gospodinove halje, koje su vojnici prokockali u podnoju kria. A zatim i cijeli stup za ibanje.
"Ja sam vidio kako donose komad Gospine haljine," rekao je Boiamondo.
"Kakva kazna!" alio se Niketas. "Ako ste vidjeli samo jedan njen dio, to je znak da su sije ve podijelili. Bila je cijela, u palai Blachcrne. Prije mnogo vremena, neki Galbio i Candido bili su otili na hodoae u Palestinu i u Cafarnau su saznali kako je Djeviin pallion sauvan u kui jednog idova. Sprijateljili su se s njim, proveli su no kod njega, potajno su uzeli mjere drvenog koveia u kojem je bila haljina, zatim su u Jeruzalemu dali napraviti isti takav, vratili su se u Cafarnao, nou su zamijenili kovei i haljinu su odnijeli u Konstantinopol, gdje je sagraena crkva apostola Petra i Marka kako bi je sauvali."
Boiamondo je dodao kako se prialo da su ak dva kranska viteza otela, a nisu jo predala, dvije glave Svetog Ivana Krstitelja, po jednu za svakoga i svi su se pitali koja je ona prava. Niketas se nasmijeio s razumijevanjem: "Znao sam da se ovdje u gradu oboavaju dvije. Prvu je bio donio Teodozije Veliki i postavljena je u crkvi Predvoditelja. Alije zatim Justinijan pronaao jednu drugu u Emesi. ini mi se daju je darovao nekom samostanu, govorilo se kako se zatim vratila ovamo, ali nitko vie nije znao gdje je."
"Ali, kako je mogue zaboraviti na neku relikviju, kad toliko vrijedi?" upitao je Boiamondo.
"Pobonost naroda je prevrtljiva. Godinama se oduevljava nekim svetim ostatkom, a zatim se uzbuuje pri dolasku nekog jo udesnijeg, pa prvi biva zaboravljen."
"Ali koja je od dviju glava ona prava?" upitao je Boiamondo. "Kada se govori o svetim stvarima, ne smiju se koristiti ljudska mjerila. Bilo koju od dviju relikvija mi prui, uvjeravam te da bih, kad se sagnem poljubiti je, osjetio mistini miris koji iz nje struji i znao bih daje rije o pravoj glavi."
U tom trenutku iz grada stie i Pevere. Dogaale su se izvanredne stvari. Kako bi sprijeio da rulja vojnika opljaka ak i hrpu u Svetoj Sofiji, dud je zapovjedio prvo brzo popisivanje sakupljenih stvari i ak su uzeli neke grke redovnike kako bi
244
prepoznali razne relikvije. I tu se otkrilo da se sada, nakon to se veinu hodoasnika prisililo da vrate ono to su bili uzeli, u hramu nalaze ne samo dvije glave Krstitelja, jer to se ve znalo, nego i dvije spuve za u i ocat i dvije trnove krune, da se o drugome i ne govori. udo, smjekao se Pevere, gledajui Bau-dolina ispod oka, najdragocjenije meu bizantskim relikvijama namnoile su se kao kruhovi i ribe. Neki od hodoasnika vidjeli su taj dogaaj kao znak s neba u njihovu korist i vikali su kako bi, ako tih najrjeih dobara ve sada ima takvo bogatstvo, dud morao dopustiti da svatko ponese kui ono stoje bio uzeo.
"Ali to je udo u nau korist," ree Teofil, "jer tako Latini vie nee znati koja je relikvija prava i bit e prisiljeni sve ostaviti ovdje."
"Nisam ba siguran u to," ree Baudolino. "Svaki princ, ili markiz, ili vazal bit e zadovoljan ako odnese kui sveti ostatak koji e privlaiti gomilu vjernika i donacije. Ako se kasnije pro-nese glas kako na tisuu milja udaljenosti postoji slian, rei e daje laan."
Niketas se zamislio. "Ne vjerujem u to udo. Gospodin ne brka nae pameti s relikvijama svojih svetaca... Baudolino, proteklih mjeseci, nakon tvoga dolaska u grad, nisi li moda skovao kakvu podvalu s relikvijama?"
"Gospodine Niketas!" pokua rei Baudolino uvrijeena izgleda. Zatim prui ruke naprijed kao da namee mir svome sugovorniku. "Konano, ako u ti morati sve ispriati, doi e trenutak kada u ti morati ispriati ijednu priu o relikvijama. Ali Ispriat u ti je kasnije. A osim toga, malo prije ti si sam rekao da se ne smiju koristiti ljudska mjerila kada se govori o svetim slvarima. Ali sada je kasno i mislim da za jedan sat, po mraku, moemo krenuti na put. Budimo spremni."
Niketas, koji je elio krenuti dobro okrijepljen, ve je odavno zapovjedio Teofilu da pripremi mondkjjthron, kojemu je trebalo vremena da se dobro skuha. Bio je to bronani lonac pun govedine i svinjetine, ne sasvim ogoljenih kostiju i cvjetae iz Fri-^i|c, zasien masnoom. Budui da nije preostalo mnogo vremena za produljenu veeru, logotet je zanemario svoje dobre navili 1 vadio je iz lonca ne trima prstima, nego punim rukama. Bilo
245je to kao da konzumira svoju posljednju ljubavnu no s gradom koji voli, djevicom, prostitutkom i muenicom. Baudolino vie nije bio gladan i ograniio se na pijuckanje smolastog vina, jer tko zna hoe li ga jo nai u Selimbriji.
Niketas ga upita ne spada li Zosimo u tu priu o relikvijama, a Baudolino ree kako vie voli ii redom.
"Nakon groznih stvari koje smo vidjeli ovdje u gradu, vratili smo se kopnenim putem, jer nije bilo dovoljno novaca za putovanje brodom. Zbrka tih dana omoguila je Zosimu da uz pomo jednog od svojih akolita koje je upravo naputao, tko zna odakle uzme mazge. Zatim, tijekom putovanja, skupni lov u nekoj umi, gostoprimstvo nekog samostana uz put i najzad smo stigli u Veneciju, a zatim na lombardijsku ravnicu..."
"I Zosimo nije nikada pokuao pobjei?"
"Nije mogao. Od toga trenutka, i nakon povratka, i uvijek na Fridrikovu dvoru, i na putu prema Jeruzalemu koji smo obavili : kasnije, due od etiri godine je ostao u lancima. Ili, kada je bio s nama imao je slobodnu nogu, ali kada bi ostao sam bivao bi privren za svoj krevet, za kolac, za drvo, ovisno o tome gdje smo se nalazili, a ako smo ili konjima, bio je tako vezan za uzde da bi konj podivljao ako bi pokuao sjahati. U strahu da e uza sve to zaboraviti svoje obveze, svake veeri, prije nego to bi zaspao, prilijepio bih mu pljusku. Ve je to znao i oekivao ju je prije spavanja kao majinski poljubac."
Prije svega, tijekom puta nai prijatelji nisu prestajali tjerati Zosima da rekonstruira zemljovid, a ovaj je pokazivao dobru volju, prisjeajui se svakoga dana pojedinosti, tako da je ve dospio napraviti izraun pravih udaljenosti.
"Ovako otprilike," pokazivao je crtajui prstom po praini ceste, "od Tziniste, zemlje svile, do Perzije ima stotinu i pedeset dana pjeaenja, cijela Perzija osamdeset dana, od perzijske granice do Seleucije trinaest dana, od Seleucije do Rima i zatim do zemlje Ibera stotinu i pedeset dana. Za stii s jednog kraja svijeta na drugi, treba otprilike etiri stotine dana hoda, ako prevaljuje trideset milja dnevno. Zemlja je, pak, dua nego ira - i sjetit e se kako se u Egzodusu kae da stol u tabernakulu
246
mora biti dugaak dva kubita i irok jedan. Eto, dakle, kako se od sjevera do juga moe izraunati pedeset dana, od sjevernih pokrajina do Konstantinopola, od Konstantinopola do Alek-sandrije sljedeih pedeset dana, od Aleksandrije do Egipta, preko Arapskog zaljeva, sedamdeset dana. Sve u svemu, otprilike dvije stotine dana. Zato, ako krene iz Konstantinopola prema krajnjoj Indiji, raunajui da ide popreno i da e se vrlo esto morati zaustaviti kako bi pronaao put, i tko zna koliko se puta vraati natrag, rekao bih da do Patera Ivana stie za godinu dana putovanja."
to se tie relikvija, Kyot je upitao Zosima je li uo govoriti o Kaleu. Sigurno, uo je o njemu govoriti od Galata koji su ivjeli oko Konstantinopola, dakle od ljudi koji su po tradiciji poznavali pripovijesti najstarijih sveenika s krajnjega sjevera. Kyot je upitao je li uo govoriti o onome Fierefizu, koji je Kale bio odnio Pateru Ivanu, a Zosimo je rekao kako je sigurno i o tome uo govoriti, ali je Baudolino i dalje bio sumnjiav. "Pa to je onda taj Kale?" upitao gaje. "Pehar, pehar u kojemu je Krist posvetio kruh i vino, i vi ste to rekli." Kruh u peharu? Ne, vino, kruh je bio na tanjuru, plitici za hostiju, malom posluavniku. Pa stoje onda bio Kale, tanjur ili pehar? I jedno i drugo, pokuavao je pregovarati Zosimo. Ako o tome dobro promisli, utjecao je na njega Poetin zastraujui pogled, bilo je to koplje kojim je Lon-gin probo prsni ko. Eto, da, inilo mu se kako je bilo upravo to. Tada mu je Baudolino prilijepio udarac nadlanicom, iako jo nije bilo vrijeme za spavanje, ali Zosimo se opravdavao: glasine su bile nesigurne, u redu, ali injenica da su se irile i meu bizantskim Galatima bila je dokaz kako taj Kale uistinu postoji. I sve tako, o Kaleu se znalo uvijek isto, to jest o njemu se znalo prilino malo.
"Naravno," govorio je Baudolino, "kad bih Fridriku mogao donijeti Kale, umjesto robijakog ostatka poput tebe..."
"Uvijek mu ga moe donijeti," nagovarao je Zosimo. "Nai prikladnu posudu..."
"Aha, jer sad je ak i posuda. Tebe u staviti u tu posudu! Kao da sam ja krivotvoritelj kao ti!" Zosimo je slegnuo ramenima i gladio si obraz, pratei rast svoje brade, ali sada, kada je
247nalikovao ribi maki, bio je runiji nego prije, kada je bio sav sjajan i gladak kao lopta.
"A zatim," umovao je Baudolino, "ak i ako se zna daje posuda ili kale, kako ga prepoznati kad ga se pronae?"
"Ah, budi miran to se toga tie," upleo se Kyot, oiju izgub-jenih u svijetu svojih legendi, "vidjet e svjetlo, osjetit e miris..."
"Nadajmo se," ree Baudolino. Rabin Solomon je odmahivao glavom: "To mora biti neto to ste vi pogani ukrali u jeruzalemskom Hramu kada ste ga opljakali i nas rastjerali po svijetu."
Stigli su upravo na vrijeme na vjenanje Henrika, Fridrikova drugog sina i sad ve okrunjenog kralja Rimljana, s Costanzom d'Altavilla. Car je sad sve svoje nade polagao u tog mlaeg sina. Bilo mu je stalo i do prvoga, dapae, ak ga je bio imenovao vojvodom od vapske, ali bilo je oigledno kako ga voli s tugom, kao to se to dogaa s neuspjelom djecom. Baudolino ga vidje, blijedog, kaljavog, kako stalno trepe lijevim kapkom kao da tjera muicu. ak se i tijekom tih kraljevskih sveanosti esto udaljavao i Baudolino gaje vidio kako odlazi u prirodu, nervozno biem lupa po ikari, kao da umiruje neto to ga izjeda iznutra.
"Teko mu je na svijetu," rekao mu je jedne veeri Fridrik. Bjelobradi je sve vie stario i kretao se kao da ima ukoen vrat. Nije se odricao lova, a im bi vidio rijeku bacao bi se u nju, plivajui kao nekada. Ali Baudolino se bojao kako e ga prije ili kasnije udariti kap, kad ga u hladnoj vodi uhvati gr, i rekao mu je neka bude oprezan.
Kako bi ga utjeio, ispriao mu je o uspjehu njihove ekspedicije, kako su zarobili tog vjerolomnog redovnika, kako e uskoro imati zemljovid koji e ih odvesti u Paterovo kraljevstvo, kako Kale nije bajka i kako e ga prije ili kasnije staviti u njegove ruke. Fridrik je odobravao. "Kale, ah, K^le," mrmljao je oiju izgubljenih tko zna gdje, "sigurno bih s njim mogao, mogao..." Zatim bi mu pozornost skrenula neka vana poruka, opet bi uzdahnuo i s naporom se spremao izvriti svoju dunost.
248
S vremena na vrijeme poveo bi Baudolina na stranu i priao mu koliko mu nedostaje Beatrice. Kako bi ga utjeio, Baudolino je priao koliko mu nedostaje Colandrina. "Eh, znam," govorio je Fridrik, "ti koji si volio Colandrinu, shvaa koliko sam ja mogao voljeti Beatrice. Ali moda ne shvaa koliko je Beatrice uistinu bila ljupka." A Baudolinu se ponovno otvarala rana starog grizoduja.   
Ljeti se car vratio u Njemaku, ali ga Baudolino nije mogao pratiti. Doli su mu rei da mu je umrla majka. Pourio se u Aleksandriju i dok je putovao razmiljao je o toj eni koja ga je rodila i kojoj nikada nije uistinu pokazao njenost, osim one Badnje veeri prije mnogo godina, kad je ovci pomagala da se okoti (crispolina, kako se govorilo, prolo je ve vie od petnaest zima, Boe moj, moda osamnaest). Stigao je kad je majka ve bila pokopana i naao Gagliauda, koji je bio napustio grad i povukao se u svoju staru kuu u Frascheti.
Leao je, s drvenom zdjelicom punom vina pokraj sebe, bez snage, pokreui umorno ruku kako bi s lica otjerao muhe. "Baudolino," odmah mu je rekao, "deset puta dnevno ljutio sam se na tu jadnu enu, traei od neba daje osine gromom. A sada, kad mi ju je nebo oinulo, ne znam vie to initi. Ovdje unutra vie nita ne nalazim, ona je stavljala stvari na njihovo mjesto. Ne nalazim vie niti vile za sakupljanje kravlje balege, a u tali ivotinje imaju vie balege nego sijena. Radi ega i to se tie toga, odluio sam umrijeti i ja, jer je tako moda bolje."
Nisu vrijedili prosvjedi sina. "Baudolino, ti zna da u naim krajevima imamo tvrdu glavu i kad u nju neto utuvimo nema naina da nas se natjera da se predomislimo. Ja nikako nisam besposliar kao ti, koji si jedan dan ovdje, jedan dan tamo, krasan je ivot vas gospode! Sve ljudi koji samo misle kako ubiti druge, ali ako im jednog dana kau da moraju umrijeti, useru se. Ja sam meutim ivio dobro, a da ni muhi nisam uinio na-ai), uz enu koja je bila svetica, i sada kada sam odluio umri-jcll. umrijet u. Pusti me otii onako kako ja kaem i ja sam sasvim zadovoljan, jer to vie ostajem ovako, sve je gore."
S vremena na vrijeme popio bi malo vina, zatim bi zaspao,
249potom bi ponovno otvorio oi i pitao: "Jesam li mrtav?" "Ne oe moj," odgovarao mu je Baudolino, "sreom, jo si uvijek iv." "O jadan sam ovjek," govorio je on, "jo jedan dan, ali sutra u umrijeti, budi miran." Nipoto nije htio dotaknuti hranu.
Baudolino mu je gladio elo i tjerao muhe, a zatim, ne znajui kako utjeiti svoga oca koji je umirao i elei mu pokazati kako njegov sin i nije takav magarac kako je on uvijek vjerovao, priao mu je o svetom pothvatu na koji se spremao tko zna koliko vremena i kako je htio stii do kraljevstva Patera Ivana. "Da zna," govorio mu je, "otii u otkriti predivna mjesta. Ima jedno mjesto gdje raste nikad viena ptica, Feniks, koja ivi i leti pet stotina godina. Kad proe pet stotina godina, sveenici pripreme oltar i po njemu posipaju zaine i sumpor, zatim stie ptica koja se zapali i postaje pepelom. Sutradan se u pepelu nalazi gusjenica, drugi dan ve oblikovana ptica, trei dan ta ptica odleti. Nije vea od orla, na glavi ima krestu od perja kao paun, vrat zlaane boje, indigo plavi kljun, krila boje grimiza, a rep iaran utom, zelenom i crvenom bojom. I tako Feniks nikada ne umire."
"Sve su to izmiljotine," rekao je Gagliaudo. "Meni bi bilo dovoljno da uini da se ponovno rodi Rosina, jadna ivotinja koju ste mi uguili svim onim itom koje se pokvarilo, a ne Feliks."
"Na povratku u ti donijeti poslasticu koja se nalazi na planinama Jobove zemlje. Bijela je i vrlo slatka, potjee od rose koja s neba pada na travu, gdje se zgruava. Proiava krv, tjera potitenost."
"Proiava moja jaja. Dobra stvar za onaj grozni ljudski olo na dvoru, koji jede barske ljuke i slatka tijesta."
"eli li barem komad kruha?"
"Nemam vremena, moram umrijeti sutra ujutro."
Sljedeeg jutra, Baudolino mu je priao kako e caru pokloniti Kale, pehar iz kojeg je pio Na Gospodin. "Ah, da? A kakav je?"
"Sav od zlata, ukraen lazurnim kamenom."
"Vidi da si glup? Na Gospodin je bio sin drvodjelje i bio je s pukim siromasima gorima od sebe; cijeli je ivot nosio istu odjeu, to nam je govorio pop u crkvi, koja nije imala avova

I
kako se ne bi otetila prije nego to navri trideset i tri godine, a ti mi dolazi rei kako se gostio s peharom od zlata i zalurnog kamena. Lijepo ti to meni pria. Drage li milosti, da je imao zdjelu poput ove, koju mu je njegov otac izdubio u korijenu, kao to sam ja napravio, stvar koja traje cijeli ivot i ne razbije se ni ekiem, pa kad ve mislim o tome, daj mi jo malo te krvi Isusa Krista, jer to je jedino to mi pomae da dobro umrem."
Svih mi vragova, govorio si je Baudolino. Ima pravo ovaj jadni starac. Kale je morao biti zdjela poput ove. Jednostavna, skromna kao i Gospodin. Zbog toga je moda tamo, na dohvat svima, a nitko je nikada nije prepoznao, jer su cijeloga ivota tra ili stvar koja blista.
Ali Baudolino u tim trenucima nije mnogo mislio na Kale. Nije htio gledati svog oca kako umire, ali je shvaao kako je pustiti ga da umre izvrenje njegove volje. Nakon nekoliko dana, stari se Gagliaudo ve bio zgrio kao suhi kesten, teko je disao, odbijajui sad ve i vino.
"Oe moj," govorio mu je Baudolino, "ako ba eli umrijeti, pomiri se s Gospodinom i ui e u Raj, koji je kao palaa Patera Ivana. Gospodin Bog e sjediti na velikom prijestolju na vrhu tornja, a iznad naslona prijestolja bit e dvije zlatne jabuke, a u svakoj od njih dva velika tamnocrvena granata koji sjaje cijelu no. Rukohvati prijestolja bit e iz smaragda. Sedam stuba kojima se penje do prijestolja bit e iz oniksa, kristala, jaspisa, ame-tista, sardoniksa, kornalina i krisolita. Svuda naokolo bit e stupovi iz istoga zlata. A iznad prijestolja letjet e aneli pjevajui najljupkije pjesme..."
"A bit e i vragova koji e me otjerati udarcima nogama odostraga, jer na takvom mjestu nekoga kao ja, koji smrdi na gnoj, ne ele naokolo. Ali uti..."
Zatim je, iznenada, razrogaio oi pokuavajui se podii u sjedei poloaj, dok gaje Baudolino podupirao. "O Gospodine, evo sada stvarno umirem, jer vidim Raj. O kako je lijep..."
"to vidi, oe moj?" jecao je sada Baudolino.
"Upravo je kao naa tala, ali sasvim oiena, a tu je i Rosina... A tu je i ona svetica od tvoje majke, nesretnice jedna sad mi reci gdje si stavila vile za gnoj..."
250
251Gagliaudo je podrignuo, ispustio je zdjelu i razrogaenih oiju ostao piljiti u svoju nebesku talu.
Baudolino mu je njeno preao rukom preko lica, jer je ono to je morao vidjeti sad ve ionako vidio i zatvorenih oiju, i otiao je onima iz Aleksandrije rei to se dogodilo. Graani su htjeli da velikome starcu budu prireene sveane pogrebne poasti, jer upravo je on bio spasio grad, i odluili su iznad portala katedrale postaviti njegov kip.
Baudolino je jo jednom otiao u kuu svojih potraiti neku uspomenu, budui da je odluio ne vraati se tamo nikada vie. Na podu je vidio oevu zdjelu i pokupio ju je kao dragocjenu relikviju. Dobro ju je oprao, tako da ne smrdi po vinu jer, rekao si je, bude li se jednog dana govorilo da je to Kale, nakon toliko vremena koliko je prolo od Posljednje Veere, ne bi vie smjela mirisati ni po emu, osim moda po onim mirisima koje bi svi, mislei kako je to Pravi Pehar, zasigurno osjetili. Omota zdjelu u svoj plat i odnese je.
252
23.  u treem kriarskom
Kad se na Konstantinopoli spustio mrak, krenue na put. Bila je to zbijena povorka, ali tih su se dana razne druine graana, koji su ostali bez kua, premjetale kao izgubljene due s jednog kraja grada na drugi, kako bi potraile neki portik gdje bi provele no. Baudolino je prestao nositi svoju odoru obiljeenu kriem jer bi, ako bi ga netko zaustavio i upitao tko mu je gospodar, imao potekoa. Ispred njih su ili Pevere, Boia-mondo, Grillo i Taraburlo, koji su izgledali kao netko tko sluajno ide istim putem. Na svakom su se uglu ogledavali naokolo i ispod odjee stezali tek naotrene noine.
Malo prije nego to su stigli do Svete Sofije, neki bezonik plavih oiju i dugih utih brkova nasrnuo je na skupinu, uhvatio za ruku jednu od djevojaka, iako je izgledala runa i koziava, pokuavajui je odvui sa sobom. Baudolino si je rekao kako je doao trenutak da se krene u borbu, i enovljani s njim, ali Niketas je imao bolju zamisao. Vidio je skupinu vitezova koji su dolazili ulicom i bacio se na koljena prema njima traei pravdu i milost, pozivajui se na njihovu ast. Vjerojatno su to bili dudevi ljudi, koji su divljaka udarali plosnatom stranom sablje kako bi ga otjerali, a djevojku su vratili njenoj obitelji.
Nakon Hipodroma, enovljani odabrae sigurnije puteve: uske uliice u kojima su sve kue bile spaljene ili su nosile oigledne znake vrlo detaljne pljake. Ako su jo i traili neto za ukrasti, hodoasnici su bili negdje drugdje. Pred no su ve bili preli Teodozijeve zidine. Tamo je ekao ostatak enovljana s tnuzgama. Oprostili su se od svojih zatitnika, uz mnogo zagr-ljtlju 1 elja, i uputili se poljskim putem, pod proljetnim nebom,
253s gotovo punim mjesecom na obzorju. Lagani je vjetar dolazio s dalekog mora. Tijekom dana svi su se bili odmorili i inilo se kako putovanje nije umorilo ni Niketasovu enu. Ali je vrlo umoran bio on, dahtao je pri svakom odskoku svoje ivotinje i svakih je pola sata od ostalih traio da ga puste da se malo
zaustavi.
"Previe si jeo, gospodine Niketas," govorio mu je Baudoli-
no.
"Zar bi jednom izbjeglici uskratio posljednje slasti njegove domovine koja umire?" odgovarao je Niketas. Zatim je traio stijenu ili deblo drveta na kojem bi se raskomotio: "Ali to je zbog udnje da saznam nastavak tvoje pustolovine. Sjedni ovdje Bau-dolino, sluaj ovaj mir, osjeti dobre mirise polja. Odmorimo se malo, i priaj."
Budui da su zatim, u sljedea tri dana, putovali danju, a odmarali se nou, pod otvorenim nebom, kako bi izbjegli mjesta : nastanjena tko zna kime, pod zvijezdama, u tiini koju je remetilo samo uketanje granica i iznenadni zvukovi nonih ivotinja, Baudolino je nastavio svoju priu.
U to doba - a u godini smo 1187. - Saladin je zapoeo posljednji napad na kranski Jeruzalem. Pobijedio je. Ponio se velikoduno, putajui da neozlijeeni izau svi oni koji su mogli platiti porez i ograniio se na to da pred zidinama odrubi glave svim vitezovima Templarima zato to, kako su svi pretpostavljali, iako velikoduan, nijedan vojskovoa vrijedan toga imena nije mogao potedjeti odabranu etu neprijatelja i osvajaa, pa su ak i Templari znali da bavei se tim zanatom, prihvaaju pravilo da nema zarobljenika. Ipak, ma koliko se Saladin pokazao velikodunim, cijeli je kranski svijet bio potresen krajem tog prekomorskog franakog kraljevstva, koje je odolijevalo gotovo stotinu godina. Papa se bio obratio svim vladarima Europe za treu ekspediciju kriara, da ponovno oslobode taj Jeruzalem kojega su opet osvojili pogani.
Da se njegov car pridruio pothvatu, za Baudolina bi to bila prilika koju je oekivao. Sii prema Palestini, znailo je spremati se na polazak prema istoku s nepobjedivom vojskom. Jeruzalem
254
e za tren oka biti ponovno zauzet, a kasnije je preostajalo samo nastaviti prema Indijama. Ali tek je tom prilikom otkrio koliko se uistinu Fridrik osjeao umornim i nesigurnim. Uspostavio je mir u Italiji, ali se sigurno bojao kako e, udaljavajui se od nje, izgubiti steene prednosti. Ili gaje moda uznemirivala pomisao na novu ekspediciju prema Palestini, sjeajui se svog zloina tijekom prethodne ekspedicije, kada je tjeran bijesom razorio onaj bugarski samostan. Tko zna. Oklijevao je. Pitao se koja je njegova dunost, a kada pone postavljati to pitanje (govorio si je Baudolino), to je ve znak da nema dunosti koja te vue.
"Imao sam etrdeset i pet godina, gospodine Niketas, i upravo sam proigravao ivotni san, ili sam ivot, budui da je moj ivot bio izgraen oko toga sna. Hladnokrvo, pouzdavajui se u svoju dobru zvijezdu, odluio sam svome pooimu dati nadu, nebeski znak njegove misije. Nakon pada Jeruzalema, u nae kranske zemlje stizali su oni spaeni iz te ruevine, i preko carskog dvora prolo je sedam vitezova iz Hrama koji su, Bog zna kako, izmakli Saladinovoj osveti. Bili su u loem stanju, ali ti moda ne zna kakvi su Templari: pijanice i razvratnici, i svoju bi sestru prodali ako im da da pipkaju tvoju - ili jo bolje, pria se, tvoga malog brata. Ukratko, recimo da sam ih okrijepio, i svi su me vidjeli kako s njima idem po krmama. Zbog toga mi nije bilo teko jednoga dana rei Fridriku da su ti bezoni trgovci crkvenim stvarima u Jeruzalemu oteli Kale. I rekoh mu da sam, budui da su Templari bili na izdisaju, dao sav novac koji sam imao i kupio ga. Fridrik se, prirodno, isprva zaudio. Nije li Kale bio u rukama Patera Ivana, koji ga je htio darovati upravo njemu? I nije li kanio ii potraiti Ivana, kako bi na dar primio tu najsvetiju relikviju? Bilo je tako, oe moj, rekao sam mu, ali oigledno ga je neki nevjerni ministar ukrao Ivanu i prodao ga nekoj skupini Templara koji su doli pljakali u te krajeve, ne shvaajui gdje su. Ali nije bilo vano znati kako i kada. Sada se svetome i rimskom caru ukazivala druga I Izvanredna prilika: da on potrai Patera Ivana kako bi mu vratio Kale. Ne koristei tu neusporedivu relikviju za stjecanje moi, nego za ispunjavanje dunosti, iz toga bi izvukao Patero-
255vu zahvalnost i vjenu slavu u cijelome kranstvu. Izmeu prisvajanja Kalea i njegova vraanja, izmeu toga da od njega stvori bogatstvo i njegova povrata tamo gdje je bio ukraden, izmeu imati ga i darovati ga, izmeu posjedovati ga (kako su svi sanjali) i liiti ga se izvrivi uzvienu rtvu - bilo je oigledno na kojoj je strani pravo pomazanje i tvoja slava kao jedinog i pravog rex et sacerdos. Fridrik je postajao novi Josip iz Arimateje." "Lagao si svome ocu."
"Radio sam to za njegovo dobro, za dobro carstva." "Nisi se upitao to bi se dogodilo da je Fridrik uistinu stigao do Patera, donio mu Kale, a ovaj razrogaio oi pitajui se stoje ta zdjela koju on nikada nije vidio? Fridrik ne bi postao slavnim, nego komedijaem kranstva."
"Gospodine Niketas, poznaje ljude bolje od mene. Zamisli: ti si Pater Ivan, veliki car Zapada klekne pred tvoje noge i prui ti ovakvu relikviju, govorei ti kako je tvoja po pravu, a ti se pone grohotom smijati, govorei kako nikada nisi vidio tu zdjelicu iz krme? Ma hajde! Ne kaem da bi se Pater pretvarao kako ju je prepoznao. Kaem da bi je, zaslijepljen slavom koja bi se nanj spustila priznavanjem njega kao uvara, odmah prepoznao, vjerujui kako ju je uvijek posjedovao. I tako sam odnio Fridriku, kao najdragocjeniju stvar, zdjelu svoga oca Gagliauda i kunem ti se kako sam se u tom trenu osjeao kao sveenik svetog obreda. Predavao sam svome duhovnom ocu dar i uspomenu na svoga roenog oca, a moj je roeni otac bio u pravu: ta vrlo skromna stvar s kojom je cijeli svoj ivot grenika bio povezan bila je, i stvarno i duhovno, pehar kojeg je koristio siromani Krist, koji je odlazio u smrt za osloboenje svih grenika. Zar sveenik, sluei misu, ne uzima najjeftiniji kruh i najjeftinije vino i od njih uini meso i krv Naega Gospodina?"
"Ali ti nisi bio sveenik."
"Stoga nisam ni rekao da je ta stvar bila Kristova krv, govorio sam samo da ju je sadravala. Nisam prisvajao svetotajstve-nu mo. Donosio sam svjedoanstvo."
"Lano."
"Ne. Ti si mi rekao da se, kad se vjeruje daje relikvija prava, iz nje osjea miris. Mi samo vjerujemo da trebamo Boga,
256
ali esto Bog treba nas. U tome sam trenutku mislio kako mu treba pomoi. Ako gaje Na Gospodin bio koristio, taj je pehar ipak morao postojati. Ako je bio izgubljen, bila je to krivnja nekog nesposobnog ovjeka. Ja sam vraao Kale kranstvu. Bog me ne bi opovrgao. Dokaz tome je kako su ak i moji prijatelji odmah u to povjerovali. Sveta je posuda bila tamo, pred njihovim oima, sada u Fridrikovim rukama koji ju je dizao prema nebu kao da je u zanosu, a Borone je kleknuo vidjevi prvi put predmet o kojemu je uvijek bulaznio, Kyot je odmah rekao kako mu se ini da primjeuje jako svjetlo, Rabin Solomon je dopustio da - ak i ako Krist nije bio pravi Mesija kojega je njegov narod oekivao - to utoite zacijelo iri miris tamjana, Zosimo je raskolaio svoje vizionarske oi i nekoliko se puta prekriio naopako, kako inite vi otpadnici, Abdul je drhtao kao iba i mrmljao kako posjedovati tu svetu stvar vrijedi jednako kao da si osvojio sva kraljevstva s one strane mora - i razumjelo se kako bi je htio uruiti svojoj dalekoj princezi kao dokaz ljubavi. I meni samom bile su vlane oi i pitao sam se kako to da je nebo htjelo da budem posrednik tog udesnog dogaaja. to se tie Poete, grizao je nokte razljuen. Znao sam o emu razmilja: da sam budala, kako je Fridrik star i nee znati izvui korist iz tog blaga i bilo bi bolje da smo ga mi zadrati i odnijeli prema sjevernim zemljama, gdje bi nam poklonili kraljevstvo. Nasuprot oiglednoj slabosti, car se vraao svojim matarijama o moi. Time bijah gotovo ut-jcen, jer sam shvaao da, reagirajui tako, ve i on Kale sma-tra pravim."
Fridrik je pobono zatvorio pehar u sanduk i zavezao si klju oko vrata, a Baudolino pomisli daje dobro uinio, jer u lom trenu stekne dojam kako bi ne samo Poeta, nego i svi os-lall njegovi prijatelji bili spremni ukrasti taj predmet, kako bi I udom odjurili u svoje vlastite pustolovine.
Kasnije, car je ustvrdio da sada stvarno treba krenuti. Os-va|aka ekspedicija mora biti paljivo pripremljena. Sljedee je ^Muline Fridrik uputio Saladinu poslanike i potaknuo susrete s glasnicima srpskog kneza Stevana Nemanje, bizantskog basileu-
257sa i seldukog sultana od Iconije, kako bi pripremio put preko njihovih podruja.
Dok su kraljevi Engleske i Francuske odluili putovati morskim putem, Fridrik se u svibnju 1189. pokrenuo kopnenim putem iz Regensburga, s petnaest tisua konjanika i petnaest tisua titonoa, neki su govorili kako je na ravnicama Maarske izvrio smotru ezdeset tisua konjanika i sto tisua pjeaka. Drugi bi zatim govorili o ni manje ni vie nego est stotina tisua hodoasnika; moda su svi pretjerivali, ak ni Baudolino nije bio u stanju rei koliko ih je uistinu bilo, moda je bilo ukupno dvadeset tisua ljudi, ali u svakom sluaju bila je to velika vojska. Ako ih se nije ilo brojati jednog po jednog, gledani iz daleka bili su uatoreno mnotvo za koje se znalo gdje zapoinje, ali ne i gdje zavrava.
Kako bi izbjegao pokolje i pljake prethodnih ekspedicija, car nije htio da ga slijedi ono mnotvo razbatinjenih, koji su sto godina ranije prolili mnogo krvi u Jeruzalemu. To je trebala biti dobro obavljena stvar i morali su je obaviti ljudi koji znaju kako se vodi rat, a ne nesretnici koji kreu s izlikom osvajanja Raja i kui se vraaju s ostacima nekog idova, kojem su putem prerezali vrat. Fridrik je pripustio samo one koji su se mogli uzdravati dvije godine, a siromani su vojnici primili svaki po tri srebrne marke, kako bi se tijekom putovanja prehranili. Mo-ra li osloboditi Jeruzalem, mora potroiti onoliko koliko je potrebno.
Mnogi su se Talijani pridruili pothvatu, bilo je tu Kremo-njana s biskupom Sicardom, Breanaca, Veronjana s kardinalom Adelardom, ak i neki Aleksandrijci, meu kojima stari Baudolinovi prijatelji kao Boidi, Cuttica iz Quargnenta, Porcel-li, Aleramo Scaccabarozzi zvan Glupan, Colandrinin brat Colan-drino, koji mu je dakle bio roak, jedan od Trottijevih, pa zatim Pozzi, Ghilini, Lanzavecchia, Peri, Inviziati, Gambarini i Cermel-li, svi na svoj troak ili na troak grada.
Bje to raskoan polazak, du Dunava do Bea, a zatim se u Bratislavi, u lipnju, Fridrik sastao s kraljem Maarske. Odande su uli u bugarsku umu. U srpnju su se sastali sa srpskim knezom koji je poticao savez protiv Bizanta.
258
"Vjerujem kako je taj susret," ree Baudolino, "zabrinuo vaeg basileusa Izaka. Bojao se da vojska eli osvojiti Konstantino-pol."
"Nije pogrijeio."
"Pogrijeio je za petnaest godina. Tada, Fridrik je stvarno htio stii u Jeruzalem."
"Ali mi smo bili uznemireni."
"Shvaam, golema strana vojska samo to nije prela preko vaeg podruja i vi ste bili zabrinuti. Ali sigurno ste nam ivot uinili tekim. Stigli smo u Sofiju i nismo nali obeanu opskrbu. Oko Filippopola su nas napale vae trupe, koje su se zatim povukle poraene, kao to se tih mjeseci dogaalo u svakom okraju."
"Zna li da sam u to doba bio namjesnik Filippopola? S dvora smo dobivali proturjene vijesti. Jednom bi nam basileus za-povijedio da sagradimo zidine i iskopamo opkop, kako bismo odoljeli vaem dolasku, a odmah im smo to napravili, stizala je zapovijed da sve sruimo, kako vama ne bi posluilo kao sklonite."
"Preprijeili ste planinske prijelaze naredivi da se srue stabla. Nasrtali ste na nae, koji su sami ili u potragu za hranom."
"Pljakali ste nae zemlje."
"Zato to niste davali obeane zalihe. Vai su sa zidina grada u koarama sputali namirnice, ali su u kruh umijeali vapno i druge otrovne tvari. Tijekom putovanja car je bio primio pismo Slblllc, bive kraljice Jeruzalema, koje gaje obavjetavalo kako |t* Snladin, ne bi li zaustavio napredovanje krana, poslao caru Hl/;inta mjericu otrovana ita i posudu tako otrovana vina, da |r Jedan Izakov rob, koji je bio obvezan pomirisati ga, od toga odmah umro."
"Izmiljotine."
"AH kada je Fridrik u Konstantinopol uputio svoje poslanike, s vaim basileusom nisu nita postigli, a zatim ih je zatvo-tlo."
"No, kasnije su poslani natrag Fridriku."
259"Kada smo uli u Filippopol nali smo ga praznog, jer su se svi rasprili. Ni tebe nije bilo tamo."
"Bila mije dunost izbjei zarobljivanje."
"Sigurno. Ali nakon naeg ulaska u Filippopol, va je basi-leus promijenio ton. A tamo smo susreli armensku zajednicu."
"Armeni su vas osjeali kao brau. Oni su otpadnici kao i vi, ne oboavaju svete slike, koriste beskvasni kruh."
"Dobri su krani. Neki od njih odmah su govorili u ime svoga princa Leona, jamei nam pomo i prolaz preko svoje zemlje. Ali da stvari ipak nisu tako jednostavne, shvatili smo u Adrianapolu, kad je stiglo i poslanstvo seldukog sultana Kili-dja Arslana iz Iconije, koji se proglasio gospodarom Turaka i Sirijaca, ali i Armena. Tko je zapovijedao i gdje?"
"Kilidj je pokuavao obuzdati Saladinovu nadmo i htio je osvojiti kransko kraljevstvo Armenije, pa se nadao kako e mu Fridrikova vojska moi pomoi. Armeni su raunali da Fri-drik moe obuzdati Kilidjeve zahtjeve. Na se Izak, kojega je jo uvijek pekao poraz koji je pretrpio od Selduka u Miriocefalu, nadao kako e se Fridrik sukobiti s Kilidjem, ali ne bi mu bilo mrsko ni daje imao koji okraj s Armenima, koji su naem carstvu zadavali ne ba male neugodnosti. Eto zastoje, kada je saznao da i Selduci i Armeni Fridriku jame prolazak preko svojih zemalja, shvatio kako ne smije zaustavljati njegovo kretanje, nego ga potpomoi, doputajui mu da prijee Propontidu. Slao ga je protiv naih neprijatelja i udaljavao od nas."
"Jadni moj otac. Ne znam je li posumnjao kako je bio oruje u rukama bandi unakrsnih neprijatelja. Ili je to moda shvatio, ali se nadao kako ih sve moe poraziti. Ono to znam jest da je Fridrik, kad je naslutio savez s jednim kranskim kraljevstvom, onim armenskim, s one strane Bizanta, drhtao razmiljajui o svom krajnjem cilju. Prieljkivao je (a s njim i ja) da e mu Armeni moi otvoriti put prema kraljevstvu Patera Ivana... U svakom sluaju, onako je kako ti kae, nakon sel-dukih i armenskih izaslanstava va nam je Izak dao brodove. I upravo sam u Gelibolu, u Kallioupolu, ugledao tebe, dok si nam u ime svoga basileusa nudio brodove."
"To nije bila laka odluka s nae strane," ree Niketas, "ba-
260
sileus se izloio opasnosti sukoba sa Saladinom. Morao mu je poslati glasnike kako bi mu objasnio razloge svoga poputanja. Veliki gospodar, taj Saladin, odmah je shvatio i nije nas zamrzio. Ponavljam to, od Turaka se nemamo ega bojati, na ste problem uvijek vi otpadnici."
Niketas i Baudolino si rekoe da im se ne isplati uzajamno se optuivati za krivnje i razloge te sad ve prole zgode. Moda je Izak bio u pravu, svaki je kranski hodoasnik, koji bi prolazio kroz Bizant, uvijek bio u iskuenju da se tu zaustavi, gdje je bilo mnogo lijepih stvari za osvajanje i bez prevelikog izlaganja opasnostima pod zidinama Jeruzalema. Ali Fridrik je zaista htio nastaviti dalje.
Stigoe u Gelibolu, pa iako to nije bio Konstantinopol, vojsku je oaralo ovo veselo mjesto, s lukom punom galija i dro-mona, spremnih za ukrcavanje konja, konjanika i zaliha. To nije bio posao od jednog dana i u meuvremenu su nai prijatelji besposliarili. Jo od poetka putovanja, Baudolino je odluio upotrijebiti Zosima za neto korisno i prisilio ga je da njegove prijatelje poduava grki: "Na mjestima na koja idemo," govorio je, "latinski ne zna nitko, da i ne govorim o njemakom, ili provansalskom, ili mojem jeziku. S grkim uvijek postoji neka nada da emo se razumijeti." I tako, izmeu posjeta bordelu i itanja nekih tekstova otaca Istone crkve, ekanje im nije teko padalo.
U luci je bila golema trnica i odvaili su se poi tamo, osvojeni njenim udaljenim treperenjem i mirisom zaina. Zosi-mo, kojega su oslobodili da im bude vodiem (ali pod budnom pratnjom Boronea koji ga ni na sekundu nije gubio iz vida) ih je upozorio: "Vi, latinski i alemanski barbari, ne znate pravila uglaenosti nas Rimljana. Morate znati da na naim trnicama, u prvi mah, ne biste htjeti nita kupiti, jer previe trae, a platite II odmah onoliko koliko od vas trae, nije da e vas smatrati blesanima, jer su ve znali da to jeste, ali e se loe osjeati, jer radost trgovca je pogaanje. Dakle ponudite dva novia kad od vas trae deset, spustit e na sedam, vi ponudite tri, a oni e n|nititi na pet, vi vrsto ostanite na tri, sve dok oni ne popuste
261III
plaui i zaklinjui se kako e zavriti na prosjakom tapu s cijelom svojom obitelji. Tada ipak kupite, ali znajte da je roba vrijedila jedan novi."
"Pa zato onda moramo kupiti?" upita Poeta.
"Zato to i oni imaju pravo ivjeti, a tri novia za ono to vrijedi jedan, poteno je trgovanje. Ali moram vam dati jo jedno upozorenje: ne samo trgovci, nego i lopovi imaju pravo ivjeti, i budui da ne mogu krasti meusobno, pokuat e pokrasti vas. Sprijeite li ih u tome, to je vae pravo, ali ako u tome uspiju, ne smijete se aliti. Zato vam savjetujem da u torbi nosite malo novaca, samo onoliko koliko ste odluili potroiti i nita vie."
Dobivi poduku od vodia tako upoznatog s mjesnim obiajima, nai se prijatelji odvaie ui u bujicu ljudi koji su smr-dili na enjak, kao i svi hodoasnici. Baudolino si je kupio dva arapska bodea, lijepe izrade, koji se dre s obiju strana pasa i brzo se izvlae prekrienim rukama. Abdul je pronaao malu okruglu prozirnu kutijicu, koja je sadravala uvojak kose (tko zna iji, ali bilo je jasno na koga misli). Solomon je glasno pozvao druge kada je pronaao ator jednog Perzijanca koji je prodavao udesne napitke. Prodava eliksira je pokazao jednu ampulu, koja je po njegovim rijeima sadravala vrlo moan lijek, koji u malim dozama stimulira ivotni duh, ali ako se sav ispije brzo vodi u smrt. Zatim je pokazao slinu ampulu, koja je sadravala najmoniji od svih protuotrova, sposoban ponititi djelovanja bilo kojeg otrova. Solomon, koji se se bavio i lijenikim zanatom kao i svi idovi, kupio je protuotrov. Pripadajui narodu koji je bio lukaviji od romara, uspije platiti samo jedan novi umjesto deset zatraenih i muio se strahom daje platio barem dvostruko.
Kad su napustili ator ljekarnika, Kyot je pronaao raskoni al, a Borone je, nakon dugog procjenjivanja svake robe, odmahnuo glavom mrmljajui kako su, za nekoga tko prati cara koji ima Kale, sva blaga svijeta govno, a ona tamo to zasigurno jesu.
Ponovno su pronali Boidija iz Aleksandrije, koji je sad ve postao dijelom njihove skupine. Zagledao se u jedan prsten, moda zlatni (prodava je plakao predavajui mu ga, jer je bio
od njegove majke), koji je u okovu sadravao udesno sredstvo, iji je samo jedan gutljaj mogao vratiti u ivot ranjenika i u nekim sluajevima uskrsnuti mrtvaca. Kupio ga je, govorio je, jer bude li pod zidinama Jeruzalema riskirao kou, bolje je poduzeti koju mjeru opreza.
Zosimo se ushitio pred jednim peatom koji je nosio slovo Z, dakle njegov inicijal i koji se prodavao sa ipkom peatnog voska. Slovo Z bilo je tako izlizano, da moda ne bi ostavilo nikakva traga na peatnom vosku, ali to je bilo dokazom velike starosti predmeta. Naravno, budui da je bio zatvorenik, nije imao novaca, ali Solomom je bio dirnut i kupio je peat za njega-
U jednom su trenutku, gurani mnotvom, primijetili da su izgubili Poetu, ali su ga pronali dok je pregovarao o cijeni maa, koji je po trgovcu potjecao jo od osvajanja Jeruzalema. Meutim, kad je potraio svoju torbu, shvatio je kako je Zosimo imao pravo, i daje svojim plavim oima zamiljenog alemana za sobom povlaio lopove kao muhe. Baudolino je bio ganut i poklonio mu je taj ma.
Dan kasnije, u logoru se pojavio bogato odjeveni ovjek, pretjerano smjerna dranja, praen dvojicom slugu i zatraio da vidi Zosima. Redovnik je malo s njim potajice popriao, zatim je doao rei Baudolinu kako je rije o Makhitaru Ardzrouniju, plemenitom armenskom dostojanstveniku, kojemu je princ Le-on povjerio tajnu poruku.
"Ardzrouni?" ree Niketas. "Znam za njega. Dolazio je vie pula u Konstantinopol, jo od Andronikova vremena. Razumi-|ciii zato se susreo s tvojim Zosimom, jer je bio na glasu kao znalac magijskih vjetina. Jedan od mojih prijatelja iz Selimbri-|c, Bog zna hoemo li ga tamo nai, ak je bio njegov gost u njegovu dvorcu u Dadjigu..."
"I mi, kao to u ti ispriati, i to na nau nesreu. injenica i li i |c bio Zosimov prijatelj bila je za mene prilino zlokoban /nak, ali sam o tome obavijestio Fridrika, koji gaje htio vidjeti. I n| |c Ardzrouni bio prilino suzdrljiv oko svojih akreditiva. Po-ilno ^aJe i nije ga poslao Leon, ili ako gaje poslao, nije to smio
262
263.
rei. Bio je ovdje kako bi carskoj vojsci bio vodiem preko turskih podruja sve do Armenije. Ardzrouni se s carem izraavao na prihvatljivom latinskom, ali kad je htio ostati neodreen, hinio je kako ne nalazi prikladnu rije. Fridrik je govorio da je nepouzdan kao i svi Armenci, ali odgovarala mu je osoba koja je poznavala te krajeve i odluio je pridruiti ga vojsci, ograniavajui se na to da od mene zatrai da pripazim na njega. Moram rei kako se tijekom putovanja ponaao besprijekorno, uvijek dajui obavijesti koje su se kasnije pokazale istinitima."
24. Bavifcolmo u Arfcrrovmijevu fcvorcu
U oujku 1190. vojska je ula u Aziju, stigla do Laodiceje i uputila se prema podrujima seldukih Turaka. Stari sultan od Iconije prikazivao se Fridrikovim saveznikom, ali njegovi su ga sinovi liili ugleda i napali kransku vojsku. Ili ne, i Kilidj se moda predomislio, nije se nikada sigurno saznalo. Sukobi, okraji, prave bitke; Fridrik je napredovao kao pobjednik, ali je njegova vojska bila desetkovana hladnoom, glau i napadima Turkmena, koji bi stizali iznenada, udarali po krilima njegove vojske i bjeali, budui da su dobro poznavali puteve i utoita.
S mukom se vukui po suncem obasjanim i pustim predjelima, vojnici su morali piti svoj urin ili konjsku krv. Kada su stigli pred Iconiju, vojska hodoasnika bila je svedena na ne vie od tisuu konjanika.
Pa ipak je to bila lijepa opsada i mladi Fridrik od vapske, iako bolestan, dobro se borio i sam je osvojio grad.
"O mladome Fridriku govori hladno."
"Nije me volio. Nije imao povjerenje ni u koga, bio je ljubomoran na mlaega brata koji mu je otimao carsku krunu, a zbog ljubavi koju mi je njegov otac ukazivao, sigurno je bio ljubomoran na mene koji nisam bio njegove krvi. Moda je jo kao dijete bio uznemiren nainom na koji sam gledao njegovu majku Hl ona gledala mene. Bio je ljubomoran na ugled koji sam bio stekao darujui njegovu ocu Kale i ta gaje pripovijest uvijek inila sumnjiavim. Kad bi uo razgovor o ekspediciji prema In-(lijama, uo bih ga mrmljati kako e se o tome ponovno razgovarati u pravom trenutku. Osjeao je da ga svi liavaju vlasti. I
264
265zbog toga se u Iconiji ponaao hrabro, iako je toga dana imao groznicu. Tek kad ga je otac pohvalio za taj lijepi pothvat i to pred svim svojim barunima, vidio sam kako mu u oima blista svjetlost radosti. Jedini put u njegovu ivotu, vjerujem. Otiao sam iskazati mu potovanje i bio sam stvarno sretan zbog njega, ali mije zahvalio rastreseno."
"Slian si meni, Baudolino. I ja sam napisao i piem kronike o svom carstvu, zadravajui se vie na malim zlobama, mrnjama i ljubomorama koje potresaju kako obitelji monih tako velike i javne pothvate. I carevi su ljudska bia, a povijest je i pria o njihovim slabostima. Ali nastavi."
"Kad je jednom osvojio Iconiju, Fridrik je odmah poslao izaslanike Leonu od Armenije, kako bi mu ovaj pomogao napredovati preko svojih podruja. Bio je to savez kojeg su oni bili obeali. Pa ipak, Leon jo nije poslao nikoga da nas doeka. Moda ga je obuzeo strah da e zavriti kao i sultan od Iconije. Tako smo ili dalje, ne znajui hoemo li dobiti pomo, a Ardzrouni nas je vodio govorei kako e izaslanici njegova princa sigurno doi. Jednog dana u lipnju, zaokrenuvi prema jugu, proavi Larandu, otputili smo se preko planina Taurus i konano ugledali groblja s krievima. Bili smo u Ciliciji, u kranskoj zemlji. Odmah nas je primio armenski gospodar Sibilije, a malo dalje, pokraj proklete rijeke kojoj sam htio zaboraviti ak i ime, susreli smo izaslanstvo koje je dolazilo u Leonovo ime. im su ga najavili, Ardzrouni upozori kako je bolje da se on ne pokazuje, i nestane. Susreli smo dvojicu dostojanstvenika, Costantea i Bal-dovina de Camardeisa, ali nikada nisam vidio izaslanike ne-sigurnijih namjera. Jedan je najavljivao skoranji dolazak Leo-na i Catholicosa Gregorija u velikom sjaju; drugi se izmotavao, dajui na znanje kako armenski princ, iako vrlo voljan pomoi, nije mogao pokazati Saladinu kako otvara put njegovim neprijateljima pa se stoga morao ponaati vrlo oprezno."
Kad je izaslanstvo otilo, ponovno se pojavio Ardzrouni, koji je bio poveo Zosima na stranu, a ovaj se zatim uputio Bau-dolinu i s njim Fridriku.
"Ardzrouni kae kako smatra, daleko od toga da eli izdati
266
svoga gospodara, da bi za Leona bila srea da se ti zaustavi ovdje."
"U kom smislu," upita Fridrik, "hoe li mi ponuditi vino i djevojke kako bih zaboravio da moram ii u Jeruzalem?"
"Vino moda da, ali otrovano. Kae da se sjeti pisma kraljice Sibille," ree Zosimo.
"Kako zna za to pismo?"
"Glasine putuju. Kad bi Leon zaustavio tvoje napredovanje, uinio bi Saladinu vrlo poeljnu stvar i Saladin bi mu mogao pomoi ostvariti njegovu elju da postane sultanom od Iconije, budui da su Kilidj i njegovi sinovi sramotno poraeni."
"A zato se Ardzrouni toliko brine za moj ivot, sve do izdaje svoga gospodara?"
"Samo je Na Gospodin dao svoj ivot za ljubav ovjeanstva. Ljudsko potomstvo, roeno u grijehu, slino je ivotinjskom potomstvu: ak i krava ti daje mlijeko samo ako joj ti da sijeno. emu nas ui ova sveta izreka? Tome da Ardzrouni jednoga dana ne bi odbio preuzeti Leonovo mjesto. Mnogi Armeni potuju Ardzrounija, a ne Leona. Stoga, zasluivi si priznanje svetoga i rimskog cara, mogao bi se jednog dana pouzdati u najmonijeg od prijatelja. Eto zato predlae da nastavimo sve do njegova dvorca Dadjig, na obalama rijeke i tamo negdje ekamo tvoje ljude. U oekivanju da se shvati to Leon uistinu jami, ti bi mogao stanovati kod njega, zatien od bilo kakve opasnosti. Preporuuje da od sada nadalje bude nadasve oprezan s hranom i piem, koje bi ti netko od njegovih zemljaka mogao ponuditi."
"Do vraga," urlao je Fridrik, "ve godinu dana nailazim na legla otrovnica jedno za drugim! U usporedbi s ovima, moji su < lobri njemaki prinevi bili aneli i - zna to u ti rei? - ak i  mi najnepouzdaniji Milanci koji su me toliko izmuili, ali su me harem napadali na otvorenom polju, ne pokuavajui me pro-I osU u grudi! to da se radi?"
Sin Frdrik je savjetovao da prihvati poziv. Bolje je uvati se ud Nanio jednog mogueg neprijatelja, poznatog, nego od mno-Hlli I nepoznatih. "Tono je, oe moj," rekao je Baudolino. "Ti I mu uvi ti tom dvorcu, a ja u sa svojim prijateljima postaviti itku tebe branu, tako da ti se nitko ne moe pribliiti, a da ne
267prijee preko naih tijela, danju i nou. Svaku namirnicu koja ti bude namijenjena najprije emo mi kuati. Ne reci nita, nisam muenik. Svi e znati kako emo mi piti i jesti prije tebe i nitko nee drati mudrim otrovati jednoga od nas, jer bi se nakon toga tvoja srdba razbuktala na svakog stanovnika ove tvrave. Tvojim ljudima treba odmora, Cilicia je nastanjena kranskim pukom, sultan od Iconije nema vie snaga da prijee planine i ponovno te napadne, Saladin je jo predaleko, a ova je pokrajina sazdana od vrhova i velikih pukotina koji su odlina prirodna zatita i zemlja mi se ini prikladnom za jaanje svaijih snaga."
Nakon jednog dana pjeaenja u smjeru Seleucije, krenue klancem koji je jedva ostavljao prostora da se slijedi tok rijeke. Najednom se klanac otvarao i preputao rijeku prostranom ravniarskom dijelu, da bi se zatim njen tok ubrzao i skrenuo, podajui se drugom klancu. Nedaleko od obala uzdizao se, izbijajui iz ravnice kao gljiva, toranj nepravilnih obrisa, koji je onako plavkast udarao u oi onih koji su stizali s istoka, dok je sunce zalazilo iza njega, tako da se na prvi pogled nije moglo rei je li to djelo ovjeka ili prirode. Tek pribliavajui mu se, shvaalo se kako je to neka vrsta stjenovite gromade na ijem se vrhu utemeljila utvrda, iz koje se oigledno moglo gospodariti i ravnicom i vijencem okolnih planina.
"Eto," ree tada Ardzrouni, "ti, o gospodine, moe dati utaboriti svoju vojsku na ravnici, a savjetujem ti da je rasporedi tamo dolje, u dolini rijeke, gdje ima mjesta za atore, i vode za ljude i ivotinje. Moja utvrda nije velika i savjetujem ti da se u nju uspne samo sa skupinom svojih provjerenih ljudi."
Pridrik ree svome sinu da se pobrine za atore i neka ostane s vojskom. Odlui povesti sa sobom samo desetak ljudi, Baudolina i skupinu njegovih prijatelja. Sin se pokuao usprotiviti, govorei kako eli ostati u blizini svoga oca, a ne na milju udaljenosti. Jo je jednom gledao na Baudolina i na njegove s ne previe povjerenja, ali je car bio nepokolebljiv. "Spavat u u onoj utvrdi," ree. "Ujutro u se okupati u rijeci, a za to mi niste potrebni. Doi u vam plivajui poeljeti dobar dan." Sin nevoljko ree da je njegova volja zakon.
268
Fridrik se odvoji od glavnine vojske sa svojih deset vojnika i Baudolinom, Poetom, Kvotom, Boroneom, Abdulom, Solomo-nom i Boidijem, koji je na lancu vukao Zosima. Svi su bili znatieljni kako e se uspeti u to utoite ali, zaokrenuvi oko gromade, konano su otkrili kako se prema zapadu kosina ublaava, malo ali dovoljno da se tu mogao iskopati i poploati terasasti puteljak, kojim nisu mogla prolaziti vie od dva konja, bokom uz bok. Tkogod bi se htio popeti s neprijateljskim namjerama, morao bi polagano prolaziti tim pristupom, tako da bi ak i samo dvojica strijelaca sa zupastih krunita kule mogla unititi osvajae, dvojicu po dvojicu.
Na kraju uspona otvarao se portal koji je uvodio u dvorite. S vanjske strane tih vrata puteljak se nastavljao, uza sam zid, i jo ui, strmo uz vrlet, sve do drugih manjih vrata na sjevernoj strani, a zatim se zaustavljao nad prazninom.
Uoe u dvorite koje je uvodilo u pravi dvorac, zidova naikanih otvorima za strijelce i samih zatienih zidinama koje su dvorite odvajale od provalije. Fridrik svoje straare rasporedi na vanjske bedeme, kako bi s visoka nadzirali puteljak. Izgledalo Je da Ardzrouni nema svojih ljudi, osim nekolicine razbojnika koji su uvali razna vrata i prolaze. "Ovdje mi ne treba vojska," ree Ardzrouni smijeei se ponosno. "Nije me mogue napasti. A osim toga ovo nije, vidjet e sveti care, mjesto ratovanja, to je utoite u kojem se bavim prouavanjem zraka, vatre, zemlje i vode. Doi, pokazat u ti gdje se moe dostojno ukonaiti."
Uspee se velikim stubitem i na drugom zaokretu uoe u prostranu dvoranu oruja, namjetenu s nekoliko klupa i zbri-kom oruja po zidovima. Ardzrouni otvori jedna vrata od vrstog drva okovana metalom i uvede Fridrika u raskono opremljenu sobu. Tu su se nalazili krevet s baldahinom, komoda s;i zlatnim peharima i svijenjacima, iznad koje je stajao kov-eeg iz tamna drva, krinja ili tabernakul, to je ve bilo, i veliko ognjite pripravno za paljenje, s cjepanicama i komadima (vari sline ugljenu, ali prekrivenih uljastom materijom kola )<? v|<Tojatno morala podravati plamen, a sve to dobro rasporeeno na leitu od suhih granica i pokriveno bakrenim ponueni s miriljivim bobicama.
269"Ovo je najbolja soba kojom raspolaem," ree Ardzrouni,
"i ast mi je ponuditi je tebi. Ne savjetujem ti da otvara ovaj
prozor. Okrenut je istoku i ujutro te sunce moe uznemiriti. Ovi
obojeni prozori, divota od venecijanske umjetnosti, njeno e
J   propustiti njegovu svjetlost."
"A moe li tko ui kroz taj prozor?" upita Poeta. Ardzrouni s mukom otvori prozor, koji je stvarno bio zatvoren raznim eljeznim klinovima s vijkom. "Gledaj," ree, "vrlo je visoko. A s one strane dvorita su bedemi, gdje ve bdiju carevi ljudi." Uistinu su se vidjeli bedemi vanjskih zidina, prolaz po kojem su povremeno prolazile strae i, od prozora na dohvat strijele udaljena, dva velika kruga ili tanjura iz sjajnog metala, vrlo udubljena, nakalemljena na podlogu podignutu izmeu zupastog krunita. Fridrik upita o emu je rije.
"To su Arhimedova zrcala," ree Ardzrouni, "kojima je taj uenjak iz antikih vremena razarao rimske brodove koji su opsjedali Siracusu. Svako zrcalo hvata i odailje zrake svjetlos~ ti koje paralelno padaju na njegovu povrinu i zbog toga odraava stvari. Ali ako zrcalo nije ravno ve je zakrivljeno u odgovarajuem obliku, kako nauava geometrija, najvea meu znanostima, zrake se ne odraavaju paralelno nego se sve skupljaju u tono odreenoj toki ispred zrcala, ovisno o njegovoj zakrivljenosti. Sad, ako zrcalo namjesti tako da zrake sunca hvata u trenutku njegova najveeg sjaja i usmjeri ih da sve zajedno udaraju u samo jednu udaljenu toku, takva koncentracija sunevih zraka tono u toj toki dovodi do zapaljenja i ti moe upaliti drvo, oplatu broda, ratni stroj ili ikaru oko tvojih neprijatelja. Zrcala su dva, jer je jedno zakrivljeno tako da udara daleko, a drugo upaljuje izbliza. Tako ja s ove dvije vrlo jednostavne naprave, mogu obraniti ovu svoju utvrdu bolje nego da imam tisuu strijelaca."
Fridrik ree kako bi ga Ardzrouni morao nauiti toj tajni, jer bi tada zidine Jeruzalema pale lake od Jerihonskih, i to ne od zvuka trube nego od zraka sunca. Ardzrouni odgovori kako je ovdje da slui caru. Zatim zatvori prozor i ree: "Ovuda zrak ne prolazi, ali ulazi kroz druge pukotine. Unato godinjem dobu, budui da su zidovi debeli moda ti noas bude hladno. Sa-
270
vjetujem ti da se pokrije ovim koama koje vidi na krevetu, radije nego da pali ognjite koje stvara neugodan dim. Ispriavam se zbog svoje neotesanosti, ali Gospodin nam je podario i tijelo: evo sobice, iza ovih malih vrata, s ne ba kraljevskim sjedalom, ali sve ono to e tvoje tijelo htjeti izluiti strmoglavit e se u atrnju u podzemlju, bez zasmraivanja ove prostorije. Ulazi se samo kroz vrata kroz koja smo upravo proli, a s one strane njih, nakon to e ih iznutra zakraunati zasunom, bit e tvoji dvorjani koji e se morati priviknuti spavati na ovim klupama, ali jamit e tvoj mir."
Na dimnjaku nad ognjitem primijetili su kruni visoki reljef. Bila je to glava Meduze, obavijena kosom nalik zmijama, zatvorenih oiju i otvorenih mesnatih usta, koja su pokazivala mranu duplju ije se dno nije vidjelo ("Kao ona koju sam s tobom vidio u cisterni, gospodine Niketas"). Fridrik je postao radoznao i upitao to je to.
Ardzrouni je rekao da je to Dionizijevo uho: "To je jedna od mojih arolija. U Konstantinopolu jo ima starog kamenja te vrste, bilo je dovoljno samo bolje izdupsti usta. Ima jedna soba, tamo ispod, gdje obino bude moj mali garnizon, ali dok ti, gospodine care bude ovdje, bit e prazna. Sve ono to se tamo dolje govori izlazi iz ovih usta, kao daje onaj koji govori iza ovog ukrasa. Tako, da hou, mogao bih sluati ono to potajno razgovaraju moji ljudi."
"Kad bih barem ja mogao znati to potajno razgovaraju moji roaci," ree Fridrik. "Ardzrouni, ti si dragocjen ovjek. Razgovarat emo ponovno i o ovome. Napravimo sada nae planove za sutra. Ujutro se elim okupati u rijeci."
"Lako moe stii do nje, na konju ili pjeke," ree Ardzrouni, "a da ne prolazi dvoritem kroz koje si uao. Naime, iza vra-l.i dvorane oruja otvaraju se male stube koje vode do drugog (Ivoi Ila. Iz njega moe stii do glavnog puteljka."
"Baudolino," ree Fridrik, "daj pripremiti nekoliko konja u lulu dvoritu, za ujutro."
"Oe moj," ree Baudolino, "vrlo dobro znam koliko voli prkoNltl najuzburkanijim vodama. Ali sada si umoran od puta i ivih iskuenja koja si pretrpio. Ne poznaje vode ove rijeke,
271koje mi se ine punima vrtloga. Zato se eli izlagati opasnosti?"
'"Jer sam manje star nego to ti misli, sinko, i zato to bih, da nije prekasno, odmah otiao na rijeku, toliko se osjeam prljavim od praine. Car ne smije zaudarati, osim na ulje od svetih pomasti. Daj rasporediti konje."
"Kako kazuje Ecclesiaste," ree bojaljivo Rabin Solomon, "nikada nee plivati protiv struje rijeke."
"A tko je rekao da u plivati protiv," nasmije se Fridrik, "slijedit uje."
"Nikada se ne bi trebalo preesto prati," ree Ardzrouni, "a i tada pod vodstvom paljiva lijenika, ali ovdje si ti gospodar. No, jo je rano, a za mene bi bila nezasluena ast provesti te kroz svoj dvorac."
Ponovno se spustie niz prostrano stubite, na donjem katu prooe kroz veliku dvoranu namijenjenu veernjoj gozbi, ve osvijetljenu velikim svijenjacima. Zatim prooe kroz salon pun klupica, na ijem je jednom dijelu bila isklesana velika prevrnuta punica, spiralna struktura u obliku lijevka sa sredinjim otvorom. "To je dvorana za strau o kojoj sam ti govorio," ree, "a ako tko govori pribliivi usta ovoj rupi, moe ga se razumjeti u tvojoj sobi."
"Volio bih uti kako to radi," rekao je Fridrik. Baudolino u ali ree kako e te noi doi ovamo pozdraviti ga dok spava. Fridrik se nasmije i odgovori - ne, zato to se ove noi eli mirno odmarati. "Osim," dodao je, "ako me mora obavijestiti da sultan od Iconije upravo ulazi kroz dimnjak."
Ardzrouni ih provede kroz hodnik i uoe u dvoranu s velikim lukovima, koja je blistala od sjaja i kadila kolutima pare. Tu su bili kotlovi u kojima je kljuala rastaljena materija, retorte, naprave za destilaciju i druge udne posude. Fridrik upita Ardzrounija proizvodi li zlato. Ardzrouni se nasmijei, govorei kako su to izmiljotine alkemiara. Ali znao je pozlaivati metale i proizvoditi eliksire koji, ako i nisu bili duga djelovanja, barem su malo produavali ovaj vrlo kratki ivot koji nam je pao u dio. Fridrik ree kako ga ne bi htio kuati: "Bog je odredio duinu naega ivota i treba se pomiriti s njegovom voljom. Taman
272
da sutra umrem ili makar ivotario sve do sto godina. Sve je u rukama Gospodina." Rabin Solomon je primijetio da su njegove rijei vrlo mudre i njih dvojica se neko vrijeme zadrae na boanskim odlukama, a to je bilo prvi put da Baudolino uje Fridrika govoriti o tim stvarima.
Dok su njih dvojica razgovarala, Baudolino krajikom oka vidje Zosima kako se kroz vrataca uvlai u susjednu prostoriju i Ardzrounija koji je zabrinuto poao odmah za njim. Bojei se da Zosimo poznaje neki hodnik koji bi mu omoguio bijeg, Baudolino je slijedio tu dvojicu i zatekao se u maloj sobi u kojoj su se nalazile samo jedne nave, a na navama je bilo sedam pozlaenih glava. Sve su predstavljale isto bradato lice i svaka je bila na postolju. Bilo je oigledno da su to relikvijari, ve i zato to se vidjelo da se glava moe otvoriti poput korica, ali su rubovi poklopca, na kojem se ocrtavalo lice, na stranjoj strani bili uvreni peatom iz tamnog peatnog voska.
"to trai?" upitao je Ardzrouni Zosima, ne primijetivi jo Baudolina.
Zosimo odgovori: "uo sam govorkanja kako proizvodi relikvije i da tome slue tvoja avolstva za pozlaivanje metala. To su glave Krstitelja, zar ne? Viao sam i druge, i sada zasigurno znam odakle dolaze."
Baudolino blago kaljucne, Ardzrouni se iznenada okrene i slavi ruku na usta, a oi su mu kolutale o straha: "Molim te, Mandolino, nemoj nita rei caru, jer e me dati objesiti," ree llliiin glasom. "Dakle jest, to su relikvijari s pravom glavom sveli >g Ivana Krstitelja. Svaki od njih sadri lubanju, suenu na dimu kako bi se smanjila i izgledala jako stara. ivim u ovoj zem-l|l bez prirodnih izvora, bez polja koja bi se sijala i bez stoke, I moja su bogatstva ograniena. Istina je, izraujem relikvije i vrlo su traene i u Aziji i u Europi. Dovoljno je prodati dvije od ovih glava na velikoj udaljenosti jednu od druge, kao na primjer jednu u Antiohiji, a drugu u Italiji, i nitko nee primijetiti da ih Una dvije." Smijeio se masnom poniznou, kao da trai razumijevanje za grijeh, sve u svemu, oprostiv.
"Nikad nisam posumnjao da si krepostan ovjek, Ardzrouni," ree Baudolino smijui se. "Zadri svoje glave, ali izaimo
273odmah, inae e drugi posumnjati, a i car." Izioe, dok je Fri-drik zavravao razmjenu svojih vjerskih razmiljanja sa Solo-monom.
Car upita kakve jo izvanredne stvari njihov domain ima za pokazati, a Ardzrouni, u elji da ih izvede iz te dvorane, odvede ih u hodnik. Odande stigoe pred jedna zatvorena dvokrilna vrata uz koja je stajao rtvenik, jedan od onih kakve su pogani koristili za svoje rtve i ijih je mnogo ostataka Baudolino vidio u Konstantinopolu. Na oltaru su bili svenjevi prua i granice. Ardzrouni na njih nali gustu i tamnu tekuinu, uze jednu od baklji koje su osvjetljavale hodnik i zapali hrpicu. rtvenik odmah usplamtje i za nekoliko minuta zau se blago potmulo kljuanje i sporo kripanje, dok je Ardzrouni, podignutih ruku, izgovarao formule na barbarskom jeziku, s vremena na vrijeme pogledavajui svoje goste, kao da im daje na znanje kako je olienje hijerofanta ili negromanta. Konano, na zaprepatenje svih, dva se krila otvorie, a da ih nitko nije dotaknuo.
"Divote hidraulikog umijea," nasmijei se ponosno Ardzrouni, "koje sam razvijao slijedei mudre mehaniare iz Alek-sandrije, od prije mnogo stoljea. Jednostavno je: ispod rtvenika nalazi se metalna posuda s vodom koju zagrijava vatra na oltaru. Pretvara se u paru i preko sifona, koji nije nita drugo nego savijena cijev koja slui za prelijevanje vode s jednog mjesta na drugo, ta para ispunjava vjedro, tu se hladi i ponovno pretvara u vodu; zbog teine vode vjedro pada prema dolje; sputajui se, vjedro preko malog kolotura na koji je objeeno pokree dva drvena cilindra, koji izravno djeluju na osovinu vrata. I vrata se otvaraju. Jednostavno, zar ne?"
"Jednostavno?" ree Fridrik. "Zapanjujue! Ali jesu li stvarno Grci poznavali te izvanredne stvari?"
"Ove i jo druge, a poznavali su ih i egipatski sveenici koji su ovu vjetinu koristili kako bi glasom zapovijedali otvaranje vrata jednog hrama, a vjernici su vikali od uda," ree Ardzrouni. Zatim pozva cara da prijee prag. Uoe u dvoranu u ijem se sreditu uzdizala jo jedna izvanredna sprava.. Bila je to konata kugla, uvrena na krunu povrinu neim to je nalikovalo dvjema drkama savijenima pod pravim kutom, a
274
povrina je tvorila neku vrstu metalnog umivaonika, ispod kojeg je stajala druga hrpa drva. Iz kugle su prema gore i prema dolje izlazile dvije cjevice, koje su zavravale s dva kljunia okrenuta u suprotnim pravcima. Kad bi se bolje promotrilo, vidjelo bi se kako su u obliku cijevi i dvije drke koje kuglu uvruju na krunu ravninu, koje su se na donjoj strani ukljuivale u umivaonik, a s gornje strane prodirale u kuglu.
"Umivaonik je pun vode. Sada emo zagrijati tu vodu," ree Ardzrouni i ponovno potpali veliku vatru. Moralo se priekati nekoliko minuta da bi voda poela kljuati, zatim se zau zviduk, najprije lagan, zatim jai i kugla se poe okretati oko svojih podupiraa, dok su iz kljunia izlazili mlazevi pare. Kugla se kratko okretala, zatim je njena estina vrtnje nagovijestila da e se smanjiti i Ardzrouni se pouri zatvoriti cjevice nekom vrstom vlane gline. Ree: "I ovdje je princip jednostavan. Voda koja kljua u umivaoniku pretvara se u paru. Para se penje u kuglu kojoj, budui da snano izlazi iz razliitih smjerova, namee kruno gibanje."
"A kakvo bi to udo trebala izigravati?" upita Baudolino.
"Nita ne izigrava, ali dokazuje veliku istinu, to jest daje rukom dotaknuti postojanje praznine."
Zamislimo samo Boronea. Kad je uo govoriti o praznini odmah je posumnjao i upitao kako to ova hidraulika igraka dokazuje da praznina postoji. Jednostavno, rekao mu je Ardzrouni, voda iz umivaonika se pretvara u paru i zauzima ku-tflu. para izlazi iz kugle uzrokujui njeno okretanje; kad kugla pokae da e se zaustaviti, znak je da unutra vie nema pare, kl|unii se zatvaraju. I to tada ostane u umivaoniku i kugli? Nita, to jest praznina."
"Ba bih to htio vidjeti," ree Borone.
"Kako bi to vidio, morao bi otvoriti kuglu, a tada bi odmah lAao zrak. No, postoji jedno mjesto na kojem bi mogao stajati i 3N|<"ll(i prisustvo praznine. Ali u to bi se uvjerio samo nakratko, n nemajui zraka, umro bi od guenja."
"(Idjc je to mjesto?"
"'lb Je soba iznad nas. A sada.u ti pokazati kako bih moli i napraviti prazninu u toj sobi." Podie lu i pokae drugu
275napravu, koja je do sada bila u polusjeni. Bila je mnogo sloenija od prethodne dvije, jer je, da tako kaem, imala razotkrivenu vlastitu utrobu. Tu se nalazio ogroman cilindar iz alabastera, koji je u vlastitoj unutranjosti pokazivao tamnu sjenu drugog cilindrinog tijela, koje ga je dopola zauzimalo, a polovicom iz njega izlazilo, na gornjem dijelu zakovano na neku vrstu goleme drke u obliku poluge, koju su mogle pokrenuti dvije ovjeje ruke. Ardzrouni je pokretao tu polugu i moglo se vidjeti kako se unutarnji cilindar najprije podie, a potom sputa dok sasvim nije ispunio onaj vanjski. Na gornjoj strani alabasternog cilindra nalazila se velika cijev, napravljena iz komada ivotinjskih mjehura, paljivo meusobno zaivenih. Na kraju je tu cijev progutao strop. Na donjoj strani, u osnovi cilindra,.otvarala se jedna rupa.
"Dakle," objanjavao je Ardzrouni, "ovdje nemamo vodu nego samo zrak. Kada se unutarnji cilindar spusti, sabije zrak u al&basternom cilindru i izbacuje ga kroz donji otvor. Dok ga poluga podie, cilindar pokree poklopi koji zaepljuje donji otvor, tako da zrak koji je izaao iz alabasternog cilindra ne moe ponovno ui. Kada se unutarnji cilindar potpuno podigne, pokrene drugi poklopi koji pusti zrak koji, onom cijevi koju vidite, dolazi iz sobe o kojoj sam vam govorio. Kada se unutarnji cilindar ponovno spusti, izbaci i taj zrak. Malo pomalo, ova naprava usie sav zrak iz one sobe i izbaci ga ovamo, tako da se u onoj sobi stvori praznina." ,       "Zar u onu sobu ne ulazi odnekuda zrak?" upita Baudolino.
"Ne. im se ova naprava pokrene, preko ove uadi s kojom je poluga povezana, zatvara se svaki otvor i pukotina kroz koje bi soba mogla dobivati zrak."
"Pa s tom bi napravom mogao ubiti ovjeka koji se nalazi u sobi," ree Fridrik.
"Mogao bih, ali nisam to nikada uinio. Pa ipak sam tamo stavio pile. Nakon pokusa sam se popeo gore, a pile je bilo mrtvo."
Borone je odmahivao glavom i mrmljao Baudolinu na uho: "Ne pouzdavajte se u njega, lae. Daje pile bilo mrtvo to bi znailo da praznina postoji. A budui da ne postoji, pile je jo uvijek
276
ivo i ilo. Ili je mrtvo, ali od loeg postupka." Zatim glasno ree Ardzrouniju: "Jesi li ikada uo kako ivotinje umiru i u du-. bini praznih bunara, gdje se gase svijee? Neki iz toga izvlae zakljuak kako dakle tamo dolje nema zraka, pa je stoga tamo praznina. A zapravo, u dubini bunara nedostaje rijetkog zraka, a ostaje onaj gusti i zaguljivi, a to je taj koji gui i ljude i plamen svijee. To se moda dogaa u tvojoj sobi. Ti usie rijetki zrak, ali ostaje onaj gusti, koji se ne da usisati, a taj je dovoljan da tvoje pile od njega umre."
"Dosta," ree Fridrik, "sve su te majstorije zgodne ali, osim zrcala tamo gore, nijedna se ne bi mogla upotrijebiti u opsadi ili u bitci. Pa emu onda slue? Hajdemo, gladan sam. Ardzrouni, obeao si mi dobru veeru. ini mi se daje pravo vrijeme."
Ardzrouni se pokloni i povede Fridrika i njegove u dvoranu za gozbu koja je, istini za volju, bila prekrasna, barem ljudima koji su tjednima jeli oskudnu hranu u logoru. Ardzrouni ponudi ono najbolje iz armenske i turske kuhinje, ukljuujui neke vrlo slatke kolae koji gostima dadoe osjeaj da se utapaju u medu. Kao stoje dogovoreno, Baudolino i njegovi kuali su svako lolo prije nego to je bilo ponueno caru. Protivno svim dvorskim pravilima (ali kad si u ratu, pravila uvijek trpe krupne iznimke) svi su sjedili za istim stolom, a Fridrik je veselo pio i jeo kao daje njihov prijatelj, radoznalo sluajui raspru koja je bila zapoela izmeu Boronea i Ardzrounija.
Borone je govorio: "Ti uporno govori o praznini, kao daje !<> prostor lien svakog drugog tijela, pa bilo ono i zrano. Ali im- moe postojati prostor lien tijela, jer prostor je odnos izmeu ll|ela. Osim toga, praznina ne moe postojati jer se priroda lotfn uasava, kako pouavaju svi veliki filozofi. Ako iz trske uro-n|rnr u vodu isie zrak, voda se penje, jer ne moe ostaviti proNlor bez zraka. Osim toga, sluaj, predmeti padaju na zemlju, eljezni kip bre od komada tkanine, jer zrak teko podu-jilir teinu kipa, dok lako podupire tkaninu. Ptice lete zato to hutAiirl krilima pokreu mnogo zraka, koji ih unato njihovoj Uni podupire. Zrak ih podupire onoliko koliko voda podupi-? r ilbe*. Da zraka nema, ptice bi se strmoglavile, ali pazi dobro, Urfuiii Itr/lnom kao i sva druga tijela. Zbog toga, kad bi na nebu
277bila praznina, zvijezde bi imale beskonanu brzinu, jer ih zrak, koji prua otpor njihovoj beskonanoj teini, ne bi zadravao u njihovu padu ili na njihovoj krunici."
Ardzrouni je odgovarao: "Tko je rekao da je brzina tijela razmjerna njegovoj teini? Kako je govorio Johannes Philopo-nus, ona ovisi o kretanju kojim je pobueno. A osim toga, reci mi, da praznine nema, kako bi se stvari premijetale? Sudarale bi se sa zrakom koji ih ne bi pustio proi."
"Ma ne! Kad neko tijelo pokrene zrak koji je bio tamo kamo ide tijelo, zrak zauzima mjesto koje je tijelo napustilo! To je kao kad dvoje ljudi u uskoj ulici idu u suprotnim pravcima. Uvlae trbuh, svaki se stie uza zid, malo pomalo, kako se jedan provlai u jednom smjeru drugi se provlai u onom suprotnom i konano je jedan zauzeo mjesto drugoga."
"Da, ali zato to je svaki od te dvojice snagom svoje volje nametnuo vlastitom tijelu kretanje. Ali tako nije sa zrakom, koji nema volje. On se pomie zbog poticaja koji mu daje tijelo koje u njega udara. Ali poticaj proizvodi kretanje u vremenu. U trenutku kada se predmet pomakne i zraku koji je ispred njega daje poticaj, zrak jo nije pokrenut, pa dakle jo nije na mjestu koje je predmet upravo napustio kako bi ga pogurao. I to je to mjesto, makar samo na trenutak? Praznina!"
Fridrik se do toga trenutka zabavljao pratei prepirku, ali sad mu je bilo dosta: "Prestanite," rekao je. "Sutra ete moda pokuati staviti drugo pile u gornju sobu. A to se pilia tie, pustite me da sada pojedem ovo i nadam se da su mu zakrenuli vratom kako Bog zapovijeda."
278
2S.
 $\ei>& Fribrika kako bvapvit umire
Veera se produljila do kasna i car je zatraio da se povue. Baudolino i njegovi su ga slijedili sve do njegove sobe, koju su paljivo pregledali, pri svjetlosti dviju baklji koje su gorjele zabodene na zidovima. Poeta je ak htio provjeriti dimnjak nad ognjitem, ali se on gotovo odmah suavao, tako da nije ostavljao prostora za prolazak ljudskog bia. "Ve je mnogo ako ovuda proe i dim," ree. Pogledae i u sobicu za defekaciju, ali ni-Iko se ne bi mogao popeti s dna odvodne jame.
Blizu kreveta, zajedno s ve upaljenom uljanom svjetiljkom, bio je vr vode i Baudolino je htjede kuati. Poeta primijeti kako su otrovnu tvar mogli staviti na uzglavlje gdje e Fridrik, spavajui, poloiti usta. Bilo bi dobro, primijeti, da car uvijek Ima protuotrov na dohvatu ruke, nikad se ne zna...
Fridrik ree neka ne pretjeruju s tim strahovima, ali Rabin ttolomon ponizno zatrai rije. "Gospodaru," ree Solomon, "lako sam idov, zna da sam se odano posvetio pothvatu koji e okruniti tvoju slavu. Tvoj ivot mije dragocjen kao i moj vlastiti. Sltis;ij. U Gelibolu sam kupio izvanredan protuotrov. Uzmi ga," dodade izvlaei ampulu iz svoje duge halje, "ja ti ga poklanjam, |cr cc u mom jadnom ivotu biti malo prilika da me ugroze previe moni neprijatelji. Bude li se sluajno jedne od ovih noi ohJcIIo loe, odmah ga progutaj. Podmetnu li ti neto otrovno, odiii.ili e te spasiti."
"Zahvaljujem ti, Rabine Solomone," ree Fridrik ganut, "i ilobio smo uinili mi Teutonci to smo zatitili one iz tvoje rase, n luko emo initi i u stoljeima koja dolaze, zaklinjem ti se u linr svoga naroda. Prihvaam tvoju spasonosnu tekuinu i evo
279to u uiniti." Iz svoje putne vree izvadi krinju s Kaleom, kojega je sad nosio uvijek i ljubomorno sa sobom. "Evo vidi," ree, "ulijevam tekuinu, koju si mi ti idov poklonio, u pehar koji je sadravao Gospodinovu krv."
Solomon se nakloni, ali zbunjen promrmlja Baudolinu: "Napitak jednog idova koji postaje krv lanog Mojsije... Neka mi Sveti, uvijek blagoslovljen bio, oprosti. Konano, ovu priu o Mesiji ste izmislili vi pogani, ne Joua iz Nazareta koji je bio pravednik, a nai su rabini priali kako je prouavao Talmud s Rabinom Jouom ben Pera'hijem. A osim toga, svia mi se tvoj car. Vjerujem da treba sluati osjeaje."
Fridrik je uzeo Kale i upravo je krenuo ponovno ga staviti u kovei, kad ga Kyot prekide. Te su se veeri svi osjeali ovlatenima obraati se caru, bez iijeg poticaja; stvorilo se ozraje prisnosti meu tim malobrojnim pouzdanicima i njihovim go-spodarem, zabarikadiranima na mjestu za koje jo nisu znali je li prijateljsko ili neprijateljsko. Kyot tada ree: "Gospodaru, nemoj misliti da ja sumnjam u Rabina Solomona, ali i njega su mogli prevariti. Dopusti mi da kuam tu tekuinu."
"Gospodaru, molim te, daj Kvotu da to uini," ree Rabin Solomon.
Fridrik pristane. Kyot podie pehar, kretnjom sveenika koji slui misu, zatim ga jedva priblii ustima, kao da se prieuje. U tom se trenutku ak i Baudolinu uini kako se sobom rairila jaka svjetlost, ali moda je to bila jedna od baklji koja je jae zaplamtjela, tamo gdje se sakupljala vea koliina smole. Kyot nekoliko trenutaka osta nagnut nad peharom, miui usnama kao da e bolje upiti malo tekuine koju je uzeo. Zatim se okrene, s peharom stisnutim na grudi i njeno ga stavi u kovei. Potom zatvori taj tabernakul, polagano, kako ne bi napravio ni najmanji um.
"utim miris," upravo je mrmljao Borone.
"Vidite li taj sjaj?" taman je govorio Abdul.
"Svi aneli neba upravo silaze na nas," ree uvjeren Zosimo, kriajui se naopako.
"Sin raskalaene ene," proguna Poeta na uho Baudolinu, "to je bio izgovor kako bi izveo svoju svetu misu s Kaleom, a
280
kada se vrati kui hvalit e se time od Champagne do Bretagne." Kao odgovor, Baudolino mu apne neka ne bude zloban, jer je Kyot uistinu postupio kao netko tko je ugrabljen na najviem od nebesa.
"Nitko nas vie nee moi skrenuti," ree tada Fridrik obuzet snanim i mistinim ganuem. "Jeruzalem e uskoro biti osloboen. A zatim, svi idemo vratiti ovu najsvetiju relikviju Pa-teru Ivanu. Baudolino, zahvaljujem ti na onome to si mi dao. Stvarno sam kralj i sveenik..."
Smijeio se, a ipak je drhtao. inilo se da ga je ova kratka sveanost potresla. "Umoran sam," ree. "Baudolino, sad u se zatvoriti u ovu sobu onim zasunom. Ne budite me sve dok sunce ne bude visoko na nebu. Onda u se otii okupati." I jo doda: "Strano sam umoran, ne bih se vie htio stoljeima i stoljeima probuditi."
"Dostajat e ti duga mirna no, oe moj," ree s ljubavlju Baudolino. "Ne mora krenuti u zoru. Bude li sunce visoko, voda e biti manje hladna. Mirno spavaj."
Izaoe. Fridrik priblii krila vrata i zaue kljocaj zasuna. Rasporedie se na klupe uokolo.
"Nemamo na raspolaganju carski sobiak," ree Baudolino. "Hajdemo brzo obaviti nae potrebe na dvoritu. Jedan po jedan, kako ovu sobu ne bismo nikada ostavili nezatienom. Ovaj Ar-dzrouni moda jest dobar ovjek, ali moramo se pouzdati jedino u nas same." Nakon nekoliko minuta, svi se vratie. Baudolino ugasi svjetiljku, zaeli svima laku no i pokua zaspati.
"utio sam se nemirnim, gospodine Niketas, a da za to nisam imao dobrih razloga. Spavao sam nemirno i budio se nakon ugodnih kratkih snova, koji kao da su prekidali neku moru. 11 polusnu sam vidio moju jadnu Colandrinu kako pije iz" ka-Ica od crna kamena i rui se mrtva na pod. Sat kasnije zauo sidi neki um. I dvorana oruja imala je prozor, kroz koji je probijala prilino blijeda nona svjetlost; vjerujem daje na nebu lillii etvrtina mjeseca. Shvatih daje taj koji je izlazio bio Poeta. Moda se nije dovoljno olakao. Kasnije - ne znam koliko, jer Miiin ponovno zaspao i ponovno se probudio, a svaki put mi se i'liijlo kako je prolo malo vremena, ali moda to nije bila isti-
281na - izae Bor one. Zatim sam uo da se vratio, a uo sam Kvota kako mu ape da je i on nervozan i hoe udahnuti zraka. Konano, moja je dunost bila nadzirati tko. pokuava ui, a ne tko izlazi i shvatih da smo svi bili napeti. Zatim se ne sjeam, nisam primijetio kada je Poeta ponovno uao, ali puno prije zore svi su duboko spavali, a tako sam ih vidio i kada sam se, s prvim sjajem sunca, konano probudio.
Dvorana oruja ve je bila osvijetljena pobjednikim jutrom. Neke sluge donijee vina i kruha i poneko domae voe. Premda ih je Baudolino upozoravao da ne bue, kako ne bi uznemiravali cara, svi su galamili zbog dobra raspoloenja. Iako je Fridrik zatraio da ga se ne budi, nakon jednog sata Baudolinu se uini da je ve prilino kasno. Pokuca na vrata, ali nije dobio odgovora. Pokuca ponovno.
"Spava kao top," nasmije se Poeta.
"Ne bih htio da se osjea loe," usudi se Baudolino.            :
Pokucae jo, sve jae. Fridrik nije odgovarao.
"Juer je izgledao uistinu iscrpljeno," ree Baudolino. "Mogla ga je zadesila kakva bolest. Provalimo vrata."
"Ostanimo mirni," ree Poeta, "oskvrnuti vrata koja tite carev san je gotovo svetogre!"
"Uinimo to svetogre," ree Baudolino. "Ova mi se pria ne svia."
Neumjereno navalie na vrata koja su bila vrsta, a i zasun koji ih je zakraunavao bio je izdrljiv.
"Ponovno, svi zajedno, na moj 'naprijed', samo jedan udarac ramenom," ree Poeta, sad ve svjestan da car, ne probudi li se dok rui? njegova vrata, oigjedno spava sumnjivim snom. Vrata su jo odolijevala? Poeta ode osloboditi Zosima koji je spavao vezan lancem i sve ih rasporedi u dva reda, tako da zajedno krenu estoko gurati oba krila. Pri etvrtom pokuaju vrata popu-stie.                                                  ?        
Tada, ispruena usred sobe, ugledae beivotnog Fridrika, gotovo golog, onako kako je otiao u krevet. Pokraj njega Kale, otkotrljan na podu i prazan. Na ognjitu su se vidjeli samo izgo-reni ostatci, kao da je bilo upaljeno i naposljetku se ugasilo. Pro-

zor je bio zatvoren. Sobom je prevladavao miris drva i zapaljena ugljena. Borone, kaljui, ode otvoriti okna kako bi uao zrak.
Mislei da je netko uao i da je jo u sobi, Poeta i Borone se isukana maa pourie pretraivati svaki kutak, dok je Baudolino, kleei pokraj Fridrikova tijela, podigao njegovu glavu i njeno ga amarao. Boidi se sjeti okrepljujueg sredstva koje je bio kupio u Gelibolu, otvori okov svoga prstena, silom otvori careve usne i uspe mu tekuinu u usta. Fridrik je i dalje bio beivotan. Lice mu je bilo zemljane boje. Rabin Solomon se nagne nad njega, pokua mu otvoriti oi, opipa mu elo, vrat, bilo, zatim ree drhtei: "Ovaj je ovjek mrtav, neka Sveti, blagoslovljen bude uvijek, ima milosti prema njegovoj dui."
"Kriste najsvetiji, ne moe biti!" zaurla Baudolino. Ali, iako nije bio strunjak za medicinu, shvati kako Fridrika, svetoga i rimskog cara, uvara najsvetijega Kalea, nade kranstva, posljednjega i zakonitog nasljednika Cezara, Augusta i Svetoga Karla Velikoga, vie nema. Iznenada zaplae, obasu poljupcima to blijedo lice, nazove sebe njegovim najljubljenijim sinom, nadajui se da e ga uti i zatim shvati kako je sve uzalud.
Podie se, vikne prijateljima da jo pogledaju posvuda, ak ispod kreveta, potraie tajne prolaze, prepipae svaki zid, ali bilo je oigledno kako ne samo da se nitko nije sada sakrivao, nego se nikada i nije sakrio na tom mjestu. Fridrik Barbarossa )c umro u sobi hermetiki zatvorenoj iznutra, dok su je izvana lilili njegovi najodaniji sinovi.
"Pozovite Ardzrounija, on je strunjak medicinskog umijea." vikao je Baudolino.
'Ja sam strunjak medicinskog umijea," poali se Rabin Solomon, "vjeruj mi, tvoj je otac mrtav."
i i   SU ll"f li   ' '  l  S'IIOI '
"Boe moj, Boe moj," trabunjao je Baudolino, "otac moj je | nirlav! Obavijestite strae, pozovite njegova sina. Potraimo nje-jpove ubojice!"
"Trenutak samo," ree Poeta. "Zato govoriti o ubojstvu? I Ho Je u zatvorenoj sobi i mrtav je. Vidi li pokraj njegovih nogu Knlc. koji je sadravao protuotrov? Moda se osjeao loe, po-liu|ao se da je otrovan, ispio je. S druge strane, zapaljena je va-I tlu, Tko Ju Je mogao zapaliti ako ne, on? Znam za ljude koji su
282
283osjetili snanu bol u grudima, prekrio ih je hladan znoj, pokuavali su se zagrijati, cvokotali su zubima i ubrzo zatim umrli. Moda je dim iz ognjita pogorao njegovo stanje."
"Ali stoje bilo u Kaleu?" zaurla tada Zosimo kolutajui oima i pograbivi Rabina Solomona.
"Prestani, nevaljale," ree Baudolino. "I ti si vidio daje Kyot kuao tekuinu."
"Premalo, premalo," ponavljao je Zosimo, drmusajui Solomona. "Da bi se napio nije dovoljan jedan gutljaj! Vi budale, pouzdajete se u jednog idova!"
"Mi smo budale, ali zato to se pouzdajemo u jednog prokletog grekula poput tebe," vikne Poeta, gurajui Zosima i odvajajui ga od jadnog Rabina koji je od straha cvokotao zubima.
Kyot je u meuvremenu uzeo Kale i ponovno ga pobono poloio u kovei.
"Ukratko," upita Baudolino Poetu, "hoe rei da nije ubijen i da je umro voljom Gospodina?"
"Lake je vjerovati u to i bolje nego misliti na bie sazdano od zraka, koje je savladalo vrata koja smo tako dobro uvali."
"Pa onda pozovimo sina i strae," ree Kyot.
"Ne," ree Poeta. "Prijatelji, igramo se svojom glavom. Frid-rik je mrtav i mi znamo da u ovu zatvorenu sobu nitko ne bi mogao nikada ui. Ali sin i drugi baruni to ne znaju. Za njih emo to biti mi."
"Kakva bijedna misao!" ree Baudolino, jo uvijek plaui.
Poeta ree: "Baudolino, sluaj: sin te ne voli, ne voli ni nas i uvijek je u nas sumnjao. Mi smo bili na strai, car je mrtav, dakle mi smo odgovorni. Prije nego to budemo mogli ita rei, sin e nas dati objesiti na neko drvo, a ako u ovoj prokletoj dolini ne postoji drvo, dat e nas objesiti na zidine. Zna to Baudolino, sin je na tu priu s Kaleom uvijek gledao kao na zavjeru, kako bi se njegova oca odvuklo tamo gdje nikada ne bi trebao poi. Ubit e nas i samo jednim udarcem rijeit e se svih nas. A njegovi baruni? Glas da je car ubijen potaknuo bi ih na meusobno optuivanje, bio bi to masakr. Mi smo rtveni jarac za dobrobit svih. Tko e povjerovati svjedoenju, oprosti mi, nezakonita djeteta poput tebe, pijanca poput mene, idova, otpad-
284
nika, trojice potucajuih klerika i Boidija, koji je kao Aleksan-drijac vie od svih imao razloga za srdbu prema Fridriku? Mi smo ve mrtvi, Baudolino, kao i tvoj pooim."
"I onda?" upita Baudolino.
"I onda," ree Poeta, "jedino je rjeenje uvjeriti ih da je Fri-drik umro vani, gdje mi nismo bili obvezni tititi ga."
"Ali kako?"
"Nije li rekao da eli ii na rijeku? Jednostavno ga obuimo i na lea mu stavimo njegov plat. Siimo u malo dvorite, gdje nema nikoga, ali nas od sino ekaju konji. Sveimo ga za sedlo, poimo do rijeke, a tamo e ga vode odvui dalje. Slavna smrt za toga cara koji se, iako star, suoava sa silama prirode. Sin e odluiti hoe li nastaviti za Jeruzalem ili se vratiti kui. A mi emo moi rei da nastavljamo prema Indijama, kako bismo izvrili posljednju Fridrikovu elju. ini se da sin ne vjeruje u Kale. Mi emo ga uzeti i poi izvriti ono to je car htio uiniti."
"Ali trebat e hiniti smrt," ree Baudolino izgubljena pogleda.
'Je li mrtav? Mrtav je. Svima je ao, ali mrtav je. Pa neemo valjda naokolo priati kako je mrtav dok je jo iv? Mrtav je, Bog neka ga primi meu svoje svece. Jednostavno, rei emo da je umro utopivi se u rijeci, na otvorenom, a ne u ovoj sobi koju smo mi trebali braniti. Laemo? Malo. Ako je mrtav, zar je vano je li umro ovdje unutra ili tamo vani? Jesmo li ga mi ubili? Svi znamo da nije bilo tako. Uinimo da umre tamo, tako da nas ak ni nama najneskloniji ljudi nee moi krivo optuiti. Baudolino, to je jedini put, nema drugoga, bilo da ti je stalo do tvoje koe, bilo da hoe stii do Patera Ivana i u njegovoj nazonosti proslaviti posljednju Fridrikovu ast."
Iako je Baudolino proklinjao njegovu ravnodunost, Poeta je bio u pravu i svi se s njim sloie. Obukoe Fridrika, odnesoe tfa u manje dvorite, uvrstie ga u sedlu umetnuvi mu na lea ojaanje, kako je Poeta neko bio uinio s tri Kralja, tako da iz-|glcda uspravan na svom konju.
"Do rijeke ga vode samo Baudolino i Abdul," ree Poeta, "jer  brojna pratnja privukla panju straa koje bi moda pomi-
285slile da se moraju pridruiti skupini. Ml ostali ostajemo uvati sobu, kako Ardzrouniju ili ostalima ne bi palo napamet ui i pospremit emo je. Dapae, ja u otii na zidine proavrljati s onima iz pratnje i tako ih zabaviti dok vas dvojica izlazite."
inilo se daje Poeta ostao posljednji koji je bio u stanju donositi suvisle odluke. Svi posluae. Baudolino i Abdul izaoe iz dvorita na svojim konjima, polagano, drei u sredini Fridri-kova konja. Prijeoe boni puteljak sve dok ne stigoe do onog glavnog, sioe niz terasastu stazu, zatim se blagim kasom upu-tie ravnicom prema rijeci. Straari s bedema pozdravie cara. To kratko putovanje kao da je trajalo cijelu vjenost, ali konano stigoe do obale.
Sakrie se iza jednog umarka. "Odavde nas nitko ne vidi," ree Baudolino. "Struja je jaka i odmah e odnijeti tijelo. Ui emo s konjima u vodu kako bismo mu pomogli, ali je dno neravno i nee nam dopustiti da ga sustignemo. Tada emo tijelo slijediti obalom, traei pomo... Struja ide prema logoru."
Odrijeie Fridrikov le, skinue ga, ostavljajui mu ono malo to bijedan plivajui car elio za obranu svoje srameljivosti. im ga gurnue usred rijeke, struja zavlada njime i tijelo bje usisano prema dolini. Uoe u rijeku, povukoe uzde tako da je izgledalo da su se konji pomamili, uspee se na obalu i u galopu pratie taj jadni posmrtni ostatak, isprebijan vodom i kamenjem, maui na uzbunu i viui onima u logoru da spase cara.
Tamo dolje, neki primijetie njihove signale, ali nisu shvaali to se dogaa. Fridrikovo tijelo zahvatie vrtlozi, napredovalo je okreui se u krug, nestajao pod vodom i opet se nakratko pojavljivao na povrini. Iz daleka je bilo teko shvatiti kako se tu upravo utapa neki ovjek. Konano netko shvati, tri konjanika uoe u vou, ali kada je stiglo do njih, tijelo udari o kopita prestraenih konja i bje odvueno dalje. Malo dalje, u vodu uoe neki vojnici s kopljima i konano uspjee zakaiti le, vukui ga na obalu.
Kad Baudolino i Abdul stigoe, Fridrik je izgledao uprljan udarcima o stijene i sad vie nitko nije mogao pretpostaviti daje jo iv. Zaue se glasni jauci, obavijeten je sin, koji stie blijed
286
i jo grozniaviji, jadikujui kako je njegov otac htio jo jednom pokuati svoju borbu s rijenim vodama. Rasrdi se na Baudoli-na i Abdula, ali oni ga podsjetie kako ne znaju plivati, kao ni gotovo sva bia koja ive na zemlji i da on jako dobro zna da kada je car htio zaroniti, nitko ga ne bi uspio zadrati.
Fridrikov le se svima inio podbuhlim od vode, no - ako je satima bio mrtav - sigurno se nije nagutao vode. Ali tako jest, ako iz vode izvue mrtvo tijelo i misli da se utopilo, utopljeno ti i izgleda.                                                               '
Dok su Fridrik od vapske i drugi baruni ureivali careve posmrtne ostatke i savjetovali se uznemireni to im je initi, i dok je Ardzrouni silazio u dolinu, obavijeten o stranom dogaaju, Baudolino i Abdul se vratie u dvorac, kako bi se uvjerili daje sada sve u redu.       :
"Zamisli to se u meuvremenu dogodilo, gospodine Nike-tas," ree Baudolino.
"Ne treba biti vra," nasmije se Niketas. "Sveti pehar, Kale je nestao."
"Tako je. Nitko nije znao rei je li nestao dok smo bili u unutarnjem dvoritu privezujui Fridrika na konja, ili kasnije, kada su svi pokuavali pospremiti sobu. Svi su bili potreseni, motali su se kao pele; Poeta je otiao zadrati strae i nije ga bilo tamo da svojim zdravim razumom usklauje sve njihove postupke. U odreenom trenutku, kada tek to nisu napustili sobu, koja je sada izgledala kao da se u njoj nije dogodilo nita dramatino, Kyot je pogledao u kovei i zapazio da Kale vie nije tamo. Kada sam stigao s Abdulom, svi su ve optuivali jedni druge, hoe li za krau, hoe li za nemar, govorei kako je moda, dok smo Fridrika stavljali na konja, u sobu uao Ardzrouni. Ma ne, govorio je Kyot, ja sam pomogao odnijeti cara dolje, ali onda siiin se odmah ponovno vratio kako bih pazio da ovamo nitko ne doe. a u tom kratkom vremenu Ardzrouni se ne bi uspio popeti. Onda si ga ti uzeo, krgutao je zubima Borone, pograbi-vftl ga za vrat. Nisam, ali si to moda bio ti, odvraao je Kyot ogurujui ga, dok sam kroz prozor bacao pepeo sakupljen na dnu ognjita. Mir, mir, vikao je Poeta, a gdje je bio Zosimo dok
287smo mi bili u dvoritu? Bio sam s vama i s vama sam se ponovno popeo, vjerolomno se zaklinjao Zosimo, a Rabin Solomon je potvrivao. Jedno je bilo sigurno, netko je uzeo Kale, a od toga do pomisli kako je taj koji gaje oteo isti onaj koji je na neki nain ubio Fridrika, kratak je korak. Poeti je bilo lako rei da je Fridrik mogao umrijeti i sam od sebe, u to vie nitko nije vjerovo, ali zatim se netko od nas time okoristio kako bi uzeo Kale. Prijatelji moji, smirivao nas je Rabin Solomon, ljudska je bezumnost smiljala okrutne zloine, od Kaina nadalje, ali nijedan ljudski um nije bio toliko podmukao da smisli zloin u zatvorenoj sobi. Prijatelji moji, govorio je Borone, kada smo uli Kale je bio ovdje, a sada ga vie nema. Dakle, ima ga netko od nas. Naravno, svatko je zatraio da se pretrae njegove bisage, ali se Poeta poe smijati. Ako je netko uzeo Kale, stavio ga je na neko skrovito mjesto u tom dvorcu, kako bi kasnije doao po njega. Rjeenje? Ne bude li Fridrik od vapske pravio smetnje, svi zajedno kreu prema kraljevstvu Patera Ivana i nitko nee ostati iza njih kako bi ponovno doao uzeti Kale. Ja rekoh kako je to strano, poduzet emo putovanje puno opasnosti, svatko od nas morat e se osloniti na onoga drugoga, a svatko e (osim jednoga) sumnjati u sve druge da su Fridrikove ubojice. Poeta ree da ili tako ili nikako, i prokletstvo, imao je pravo. Trebali bismo otputovati u jednu od najveih pustolovina kojoj su ikada dobri krani odvano pristupili, a svi emo sumnjati u svakoga."
"I jeste li krenuli?" upita Niketas.
"Ne od danas do sutra, jer bi to izgledalo kao bijeg. Cijeli se dvor neprestano sastajao kako bi odluio o sudbini ekspedicije. Vojska se rasprivala, mnogi su se htjeli vratiti kui morskim putem, drugi ukrcati se za Antiohiju, trei za Tripoli. Mladi je Fridrik odabrao ii dalje kopnenim putem. Zatim je zapoela rasprava o tome to uiniti s Fridrikovim tijelom, netko je predlagao da mu se odmah izvadi utroba, vrlo pokvarljiva, i da je se to prije pokopa, a netko da se prieka dolazak u Tarso, domovinu apostola Pavla. Ali ostatak tijela se nije mogao dugo sauvati i prije ili kasnije morat e se prokuhati u mjeavini vode i vina, sve dok se meso ne odvoji od kostiju i bude odmah
288
pokopano, dok e ostatak morati biti poloen u grob u Jeruzalemu, kad jednom bude ponovno osvojen. Ali znao sam da se tijelo, prije nego to se stavi kuhati, mora raskomadati. Nisam htio prisustvovati toj muci."
"uo sam prie kako nitko ne zna to se dogodilo s tim kostima."
"I ja sam tako uo, jadni moj otac. im je stigao u Palestinu umro je i mladi Fridrik, uniten bolom i surovostima putovanja. Osim toga, ni Rikard Lavljeg Srca ni Filip August nisu nikada stigli u Jeruzalem. Bio je to uistinu nesretan pothvat za sve. Ali sve sam te stvari saznao tek ove godine, otkada sam se vratio u Konstantinopol. Tih sam dana u Ciliciji uspio uvjeriti Fridrika od vapske da, odazivajui se eljama njegova oca, mi moramo krenuti za Indije. Izgledalo mi je da je sinu laknulo od tog mog prijedloga. Samo je htio znati koliko mi treba konja i koliko zaliha. Idi s Bogom, Baudolino, rekao mi je, nadam se da se vie neemo vidjeti. Moda je mislio kako u se izgubiti u dalekim zemljama, a izgubio se on, jadni nesretnik. Nije bio lo, iako je bio izgrien ponienjem i zaviu."
Sumnjajui jedni u druge, nai su prijatelji morali odluiti tko e sudjelovati u putovanju. Poeta je upozorio da ih mora biti dvanaest. Ako hoe da du puta prema zemlji Patera Ivana prema njima postupaju s potovanjem, bilo bi preporuljivo da ih ljudi smatraju dvanaestoricom Mudraca, na putu povratka. Budui da ipak nije bio siguran da je Mudraca doista bilo dvanaest, ili tri, nitko od njih nee nikada potvrditi da su oni Mudraci; tovie bude li ih itko to upitao odgovorit e - ne, kao netko Iko ne moe otkriti veliku tajnu. Svima to poriui, tkogod bude htio vjerovati, povjerovat e. Vjerovanje drugih uinit e da njihovo namjerno preuivanje postane istinom.
Sada su tu bili Baudolino, Poeta, Borone, Kyot, Abdul, So-loinon 1 Boidi. Zosimo je bio prijeko potreban, jer se i dalje zaklinjao da Kozmasov zemljovid zna napamet, iako se svima pomalo gadilo da taj varalica bude smatran jednim od Mudraca, uli nisu mogli biti izbirljivi. Nedostajale su jo etiri osobe. Bau-dollno se u to doba pouzdavao jedino u Aleksandrijce i s pla-
289nom je upoznao Cutticu iz Quargnenta, Colandrininog brata Co-landrina Guascoa, Porcellija i Alerama Scaccabarozzija, kojega su zvali Glupan, a bio je vrst ovjek, pouzdan i malo je pitao. Prihvatili su, jer je sada i njima izgledalo da u Jeruzalem vie nitko nee stii. Mladi Fridrik dade dvanaest konja, sedam maz-gi i hranu za tjedan dana. Kasnije, ree, Boja Providnost e se pobrinut za njih.
Dok su se bavili ekspedicijom, pribliio im se Ardzrouni, koji im se obraao jednakom pokornom udvornou koju je ranije ukazivao caru.
"Prijatelji moji najdrai," ree, "znam da upravo kreete u daleko kraljevstvo..."
"Kako to zna, gospodine Ardzrouni?" upita sumnjiavo Po-
eta.
"Krue glasovi... uo sam ak govoriti o nekom peharu..."
"Kojega nikada nisi vidio, je li tako?" rekao mu je Baudolino, doavi mu tako blizu da gaje prisilio na uzmak.
"Nikad vidio. Ali sam uo govoriti."
"Budui da zna mnogo toga," upita tada Poeta, "da moda ne zna nije li tko uao u ovu sobu dok je car umirao u rijeci?"
"Je li doista umro u rijeci?" upita Ardzrouni. "Tako misli njegov sin, za sada."
"Prijatelji moji," ree Poeta, "oito je da nam ovaj ovjek prijeti. Uz zbrku koja ovih dana vlada izmeu tabora i dvorca, malo bi nam trebalo da mu zadamo udarac noem u lea i nekamo ga bacimo. Ali prije bih htio znati to hoe od nas. Ustreba li, kasnije u mu prerezati vrat."
"Gospodine i prijatelju moj," ree Ardzrouni, "neu vau propast, elim izbjei svoju. Car je umro na mojoj zemlji, dok je jeo moju hranu i pio moje vino. Od strane carskih vojnika vie ne mogu oekivati nikakvu uslugu ni zatitu. Morat u im zahvaliti ostave li me zdravog i itavog. Ovdje sam, meutim, u opasnosti. Otkada sam ugostio Fridrika, princ Leon je shvatio kako cara elim privui na svoju stranu protiv njega. Sve dok je Fridrik bio iv, Leon mi ne bi mogao nita uiniti - i to je znak kako je smrt toga ovjeka za mene najvea nesrea. Sada e
290
Leon rei kako mojom krivnjom on, princ Armena, nije mogao zajamiti ivot najslavnijem od svojih saveznika. Odlina prilika da me poalje u smrt. Meni vie nema spasa. Moram nestati na dugo vremena i vratiti se s neim to e mi ponovno dati ugled i vlast. Vi upravo odlazite ne biste li pronali zemlju Patera Ivana i ako vam uspije bit e to slavan pothvat. elim poi s vama. inei to, uz ostalo vam pokazujem da nisam uzeo pehar
0  kojemu govorite, jer da jesam ostao bih ovdje i upotrijebio ga za pregovaranje s nekim. Dobro poznajem zemlje prema Istoku i mogao bih vam biti koristan. Znam da vam vojvoda nije dao novaca i sa sobom bih ponio ono malo zlata kojim raspo-laem. Konano, a Baudolino to zna, imam sedam dragocjenih relikvija, sedam glava Svetog Ivana Krstitelja i du puta moemo Ih prodati jednu ovdje drugu tamo."
"A ako odbijemo," ree Baudolino, "ti e otii Fridriku od vapske i priapnuti mu na uho kako smo mi odgovorni za smrt njegova oca."
"Nisam to rekao."
"Sluaj, Ardzrouni, ti nisi osoba koju bih poveo sa sobom bilo kamo, ali u ovoj naoj prokletoj pustolovini sad ve svatko riskira da postane neprijatelj drugome. Jedan neprijatelj vie ne rini nikakvu razliku."
"Zaista, ovaj bi nam ovjek bio na teret," rekao je Poeta, "ve nas ima dvanaest, a trinaesti donosi nesreu."
Dok su raspravljali, Baudolino je razmiljao o Krstiteljevim glavama. Nije bio uvjeren da bi te glave doista mogle biti ozbiljno shvaene, ali ako bi mogle, bilo je neporecivo kako bi vrijedile bogatstvo. Siao je u sobu u kojoj ih je bio otkrio i uzeo jednu od ii|lli. kako bije paljivo promotrio. Bile su dobro napravljene, isklesano lice sveca, velikih, irom rastvorenih oiju i bez zjeni-
1 ii, nadahnjivalo je svete misli. Sigurno, vidjeti ih svih sedam poredanih, uznosilo je njihovu lanost, ali pokazane jedna po lena mogle su biti uvjerljive. Nanovo je stavio glavu u nave i vnttlo se gore.
Trojica od njih sloila su se s prihvaanjem Ardzrounija,  su oklijevali. Borone je rekao da Ardzrouni ipak izgleda  osoba od poloaja, a Zosimo bi, iz razloga potovanja pre-
291ma toj dvanaestorici asnih osoba, mogao proi kao konjuar. Poeta je prigovarao kako su Mudraci ili imali svaki po deset slugu, ili su putovali sami, u velikoj tajnosti, a samo jedan konjuar ostavio bi lo dojam. A kad je rije o glavama, mogli bi ih svejedno uzeti, a da ne povedu Ardzrounija. Ardzrouni je u tom asu plakao i govorio kako ga zaista ele mrtvoga. Ukratko, ostavie svaku odluku za dan kasnije.
Upravo je bio dan kasnije, sunce je bilo visoko na nebu i ve su gotovo zavrili pripreme, kad je iznenada netko shvatio da ve cijelo jutro nitko nije vidio Zosima. U uzbuenjima posljednja dva dana vie ga nitko nije nadgledao, pomagao je u uvanju konja i tovarenju mazgi, i Baudolino doivi kao neko prosvjetljenje. "Glave," povie, "glave! Osim mene i Ardzrounija, Zosimo je bio jedini koji je znao gdje su!" Sve ih odvue u sobiak s glavama i tu primijetie kako sada ima samo est glava.
Ardzrouni pretrai ispod navi kako bi vidio nije li sluajno jedna glava pala i otkri tri stvari: ljudsku lubanju, malu i pocrnjelu, peat sa slovom Z i ostatke zapaljenog peatnog voska. Naalost, sad je sve bilo jasno. U zbrci kobnog jutra, Zosimo je uzeo Kale iz koveia u koji ga je Kyot bio ponovno stavio, u tren oka se spustio tamo dolje, otvorio jednu glavu, iz nje izvadio lubanju, tamo sakrio Kale i svojim je peatom iz Gelibo-lua ponovno zatvorio poklopac, stavio glavu tamo gdje je ranije stajala, popeo se neduan kao aneo i priekao pravi trenutak. Kada je shvatio kako e si putnici podijeliti glave, shvatio je da vie ne moe ekati.
"Treba rei, gospodine Niketas, kako sam, unato bijesu to sam bio izigran, osjeao i izvjesno olakanje i vjerujem da su svi mislili kao ja. Pronali smo krivca, prljavca vrlo uvjerljive prljav-tine i vie nismo bili u iskuenju meusobno se sumnjiiti. Zo-simova lopovtina nas je ispunila bijesom, ali nam je vraala meusobno povjerenje. Nije bilo dokaza daje Zosimo, ukravi Kale, imao i bilo to s Fridrikovom smru, jer je te noi bio stalno vezan za vlastiti krevet, ali to nas je vraalo Poetinoj pretpostavci kako Fridrik nije ubijen."
292
Okupie se na sastanak. Najprije Zosimo - ako je pobjegao kad je pala no - imao je ve dvanaest sati prednosti pred njima. Porcelli ih podsjeti da su oni na konjima, a on na mazgi, ali Baudolino ih upozori kako su svuda naokolo planine, tko zna dokle, a po planinskim puteljcima konji idu sporije nego mazge. Nemogue ga je slijediti trkom. Ve je uhvatio pola dana prednosti, pola e i ostati. Jedina mogunost bila je uspjeti shvatiti kamo se uputio i krenuti u istom smjeru.
Poeta ree: "Nije mogao krenuti za Konstantinopol, prije svega zato to tamo, s Izakom Angelom na prijestolju, za njega nije dobar zrak; osim toga trebao bi prijei preko seldukih zemalja koje smo jedva proli nakon mnogih neprilika i on vrlo dobro zna da bi ga prije ili kasnije ubili. Najmudrija je pretpostavka, budui daje on taj koji poznaje zemljovid, kako e uiniti ono to smo mi htjeli uiniti: doe u Paterovo kraljevstvo, kae da ga je poslao Fridrik ili tko zna tko, vrati Kale i bude obasut poastima. Dakle, da bismo pronali Zosima moramo putovati prema Paterovu kraljevstvu i zaustaviti ga du puta. Krenimo, raspitivat emo se putem, traiti tragove grekulskog redovnika za kojega se s milje udaljenosti vidi daje od te sorte, ostavite mi konano zadovoljstvo da ga zadavim i uzet emo natrag Kale."
"Odlino," rekao je Borone, "ali u kojem emo se smjeru kretati, budui da zemljovid poznaje samo on?"
"Prijatelji," rekao je Baudolino, "ovdje e nam dobro doi Ardzrouni. Poznaje mjesta, a osim toga, ostalo nas je jedanaest i po svaku cijenu nam treba dvanaesti Mudrac."
I eto kako je Ardzrouni sveano uao i postao dijelom skupine tih odvanika, na svoje veliko olakanje. O putu koji treba slijediti rekao je razborite stvari: ako je Paterovo kraljevstvo na iNtoku, blizu Raja zemaljskog, trebaju se kretati prema mjestu M<l|e sunce izlazi. Ali ako krenu tako, ravno, izlau se opasnosti prelaska preko zemalja nevjernih, dok on zna put, koji barem iiiikralko, vodi preko podruja nastanjenih kranskim naro-ilom - a i zato to treba misliti na Krstiteljeve glave, koje ne moe prodavati Turcima. Uvjeravao ih je da e i Zosimo ra-
293suivati na isti nain i navodio je zemlje i gradove koje nai prijatelji nikada nisu uli spominjati. Svojom sposobnou mehaniara napravio je neku vrstu lutke, koja je na kraju prilino nalikovala Zosimu, duge i ekinjaste kose i brade, napravljenih iz pocmjenog sirka i dva crna kamena umjesto oiju. Portret se doimao opsjednutim kao i onaj kojega je predstavljao: "Morat emo proi mjestima u kojima se govori nepoznatim jezicima," govorio je Ardzrouni, "i kako bismo pitali jesu li vidjeli prolaziti Zosima, nee nam preostati nita drugo negoli pokazivati ovaj lik." Baudolino ih je uvjeravao kako sa nepoznatim jezicima nema problema, jer nakon kratkog vremena to je razgovarao s barbarima, nauio je govoriti kao i oni, ali e portret svejedno biti koristan, jer u nekim mjestima nee biti vremena da se zaustave i naue jezik.
Prije odlaska, svi sioe uzeti po jednu Krstiteljevu glavu. Njih je bilo dvanaest, a glava je sada bilo samo est. Baudolino odlui da Ardzrouni bude popustljiv, Solomon sigurno ne bi htio naokolo hodati s kranskom relikvijom, Cuttica, Glupan, Por-celli i Colandrino su pristigli posljednji, pa e tako glave ponijeti on, Poeta, Abdul, Kyot, Borone i Boidi. Poeta je odmah krenuo pograbiti prvu, a Baudolino ga smijui se upozori da su ionako sve jednake, budui da si je jedinu pravu za sebe osigurao Zo-simo. Poeta pocrveni i irokim i ljubaznim pokretom ruke pusti birati Abdulu. Baudolino se zadovolji posljednjom, i svatko sakri glavu u svoje bisage.
"Eto to je sve," ree Baudolino Niketasu. "Pred kraj mjeseca lipnja ljeta Gospodnjega 1190. krenusmo, dvanaestorica nas kao i Mudraca, iako manje kreposni od njih, kako bismo konano stigli do zemlje Patera Ivana."
294
 i putovanje
Od toga trenutka, Baudolinovo se pripovijedanje Niketasu odvijalo gotovo neprestano, ne samo tijekom nonih poinaka, nego i danju, dok su se ene alile zbog vruine, djeca morala zaustavljati zbog mokrenja, a mazge povremeno odbijale ii dalje. Bila je to dakle isprekidana pripovijest kao i njihovo hodanje, u kojoj je Niketas nagaao praznine, prekide, nedovrene prostore i vrlo duga vremenska razdoblja. A bilo je razumljivo zato; kao to je Baudolino upravo govorio, putovanje dvanaestorice potrajalo je oko etiri godine, uz povremena skretanja s puta, prekide ispunjene dosadom i bolne zgode i nezgode.
Moda su putnici, putujui tako pod usijanim suncem, dok su im pjeani vrtlozi ponekad udarali u oi, sluajui sasvim nove jezike, provodili trenutke u kojima su ivjeli kao zapaljeni vruicom, ali i one druge, u drjemljivom iekivanju. Bezbrojne su dane posvetili preivljavanju, progonei ivotinje sklone bijegu, pregovarajui s divljim narodima za jednu lepinju 111 komad janjetine, pronalazei posve isuena vrela u zemljama V/IJt-je kia padala jednom godinje. Osim toga, govorio je Nike-las, putnici priaju kako te, putujui pustinjama pod suncem ko)<' li tue u glavu, obmanjuju zrane opsjene i uje kako no-fii meu dinama odjekuju glasovi, a kada pronae neki grm iz-lac se opasnosti kuajui bobice, koje umjesto da ti nahrane utrobu, uine da ti se privida.
Da se i ne govori kako Baudolino, kao stoje Niketas prilino dobro znao, po prirodi nije bio iskren, pa ako je laljivcu teko Vjerovati kada ti kae, pretpostavimo, daje bio u Iconiji, kako i
295koliko mu vjerovati kada ti pria da je vidio bia koja najivlja mata teko moe i zamisliti, a ni on sam nije siguran da ih je vidio?
Niketas je odluio povjerovati u samo jednu stvar, jer je ar kojim je Baudolino o njoj priao bio dokazom istine: kako je naih dvanaest Mudraca tijekom puta sve vie vukla elja da stignu do vlastita cilja. A taj je za svakoga od njih postajao drugaijim. Borone i Kyot su htjeli samo pronai Kale, ak i ako nije zavrio u Paterovu kraljevstvu; Baudolino je to kraljevstvo htio sve nezadrljivije, a s njim i Rabin Solomon, jer bi tamo pronaao svoja nestala plemena; Poeta je, s Kaleom ili bez njega, traio bilo koje kraljevstvo; Ardzrounija je jedino zanimalo pobjei odande odakle je dolazio, aAbdul je, to se zna, mislio da to se vie udaljava, sve se vie pribliava predmetu svojih naistijih elja.
Izgledalo je da jedino skupina Aleksandrijaca ide naprijed s nogama na zemlji, oni su bili sklopili pogodbu s Baudolinom i slijedili su ga iz solidarnosti ili moda za inat, jer ako se mora pronai nekog Patera Ivana, mora ga se pronai, inae, kao to je govorio Aleramo Scaccabarozzi zvan Glupan, ljudi te vie ne shvaaju ozbiljno. Ali moda su ili naprijed i zato to sije Boidi utuvio u glavu kako e se, kad stignu na cilj, opskrbiti izvanrednim relikvijama (a ne lanima, kao to su Krstiteljeve glave) i odnijeti ih u rodnu Aleksandriju, pretvarajui taj grad, jo bez povijesti, u najslavnije svetite kranstva.
Kako bi izbjegao Turke iz Iconije, Ardzrouni ih odmah povede preko nekih klanaca, gdje su konji bili izloeni opasnosti od lomljenja nogu, zatim ih je est dana vodio po kamenjaru na kojem su bili razasuti leevi gutera dugih cijeli pedalj, uginulih od sunanog udara. Sva srea to sa sobom imamo namirnica i ne moramo jesti te odvratne ivotinje, rekao je Boidi s velikim olakanjem i prevario se, jer e godinu dana kasnije jesti jo gnusnije zelembae i pei ih natiui ih na granu, a slina e mu se cijediti niz bradu u oekivanju da se ispeku kako valja.
Zatim su proli kroz neka sela i u svakome od njih pokazali
296
lutku Zosima. Da, rekao bi netko, jedan upravo takav redovnik proao je ovim krajevima, zadrao se mjesec dana, a zatim je utekao jer je moju ker uinio trudnom. Ali, kako se zadrao cijeli mjesec, ako smo mi na putu samo dva tjedna? Kada se to dogodilo? Eh, bilo je to prije sedam Uskrsa, vidite, plod te krivnje je ono dijete tamo dolje s oteklinom u preponama. Dakle, nije bio on, ali svi su isti, ti prljavci od redovnika. Ili: da, ini nam se, upravo s takvom bradom, bit e tome tri dana, bio je to simpatian grbavac... Ali, ako je bio grbav, to nije bio on, Baudolino, nije li moda da ti ne razumije jezik i prevodi ono to ti padne na pamet? Ili jo: da, da, vidjeli smo ga, bio je to on - i prstom su pokazivali Rabina Solomona, moda zbog crne brade. Ukratko, jesu li moda ispitivali upravo najglupavije?
Neto dalje, susreli su ljude koji su ivjeli u krunim atorima i koji su ih pozdravili s "La ellec olla Sila, Machimet rores alla." Odgovorili su jednako uljudno na alemanskom, jer ionako jedan jezik vrijedi koliko i drugi, zatim su pokazali lutku Zosima. Ovi se poee smijati, govorili su svi zajedno, ali se iz njihovih kretnji zakljuivalo kako se sjeaju Zosima: proao je tuda, ponudio glavu nekog kranskog sveca, a ovi su zaprijetili da e mu nagurati neto odostraga. Iz ega nai prijatelji shva-lie kako su se zatekli u bratovtini turskih nabijaa na kolac i odoe odatle uz veliko pozdravljanje i osmjehivanje koje im je otkrivalo sve zube, dok je Poeta vukao Ardzrounija za kosu zabacivi mu glavu i govorei: bravo bravo, zna ti put, da, samo to nas nisi poslao pravo u ralje antikrista - a Ardzrouni je liroptao kako nije on taj koji je pogrijeio put, nego oni koji su nomadi, a nikada ne zna kamo nomadi idu.   ......    ,;,.....,, i;,
"Ali neto dalje," uvjeravao je, "nai emo samo krane, iako nestorijance."
"Dobro," govorio je Baudolino, "ako su nestorijanci ve su l'alerove rase, ali od sada nadalje, kada ulazimo u neko selo, prije nego to progovorimo paljivo osmotrimo ima li tamo kri-fccva i zvonika."
Ma kakvi zvonici. Ono to su susretali bile su nakupine Nlntara iz sadre, pa ako je meu njima i bila neka crkva, nije
297\
li,
se raspoznavala; bio je to narod koji se pri slavljenju Gospodina zadovoljavao malim.
"Ali, jesi li siguran da je Zosimo proao ovim krajevima?" pitao je Baudolino. Ardzrouni mu je odgovorio neka se ne brine. Jedne ga veeri Baudolino vidje dok je bio promatrao sunce koje je zalazilo i izgledalo je da premjerava nebo pruenim rukama i prekrienim prstima obje ruke, kao da oblikuje trokutaste prozorie kroz koje je oima mjerio oblake. Baudolino ga upita zato, a on ree kako pokuava utvrditi gdje je velika planina ispod koje svake veeri sunce nestaje, pod velikim svodom ta-bernakula.
"Najsvetijabogorodice," uzviknu Baudolino, "da moda i ti ne vjeruje u priu o tabernakulu, kao Zosimo i Kozmas Indiko-pleustes?"
"A zato ne?" ree Ardzrouni, kao da su ga pitali vjeruje li u mokru vodu. "Kako bih inae bio tako siguran da slijedimo isti put kojim je zacijelo krenuo i Zosimo?"
"Onda ti poznaje Kozmasov zemljovid koji nam je Zosimo neprestano obeavao?"
"Ne znam to vam je obeavao Zosimo, ali ja imam Kozmasov zemljovid." Izvadi pergament iz svoje bisage i pokae ga prijateljima.
"Evo, vidite? Ovo je okvir Oceana. S one strane su zemlje gdje je Noa prebivao prije potopa. Prema krajnjem Istoku ovih zemalja, Oceanom odvojenih od pokrajina nastanjenih udovinim biima - a to su one preko kojih takoer moramo prijei - nalazi se Raj zemaljski. Lako je vidjeti da, kreui iz te blaene zemlje, Eufrat, Tigris i Ganges prolaze ispod Oceana kako bi preli preko pokrajina prema kojima idemo i ulijevaju se u Perzijski Zaljev, dok Nil ima vijugaviji tok po pretpotopnim zemljama, ulazi u Ocean, nanovo uzima svoj tok u donjim junim pokrajinama, preciznije u egipatskoj zemlji, i ulijeva se u Zaljev Romaico, koji bi bio onaj kojega Latini nazivaju najprije Mediteranom, a zatim Helespontom. Eto, mi emo morati slijediti put prema istoku, kako bismo naili najprije na Eufrat, zatim Tigris i zatim Ganges i skrenuti prema donjim istonim pokrajinama."
I
i
'Si
3
'Si
8
o
'Si
W
z
o
'Si
i
ZEMALJSKI HAJ
KRAJEVI IZ VAN ZEM

298"Ali," umijea se u razgovor Poeta, "ako je kraljevstvo Patera Ivana vrlo blizu Raju zemaljskom, moramo li prijei Ocean kako bismo stigli tamo?"
"Jest blizu Raja zemaljskog, ali s ove strane Oceana," ree Ardzrouni. "Umjesto toga trebat e prijei Sambatvon..."
"Sambatyon, rijeku kamenja," ree Solomon sklapajui ruke. "Dakle Eldad nije bio lagao i ovo jest put za pronalaenje nestalih plemena!"
"I mi smo spomenuli Sambatvon u Paterovu pismu," odreza Baudolino, "pa je stoga oito da negdje jest. No dobro, Gospodin nam je doao upomo, uinio je da izgubimo Zosima ali i da naemo Ardzrounija, koji kako se ini o tome zna vie od njega."
Jednoga dana, iz daleka opazie raskoan hram, sa stupovima i zabatom ukraenim povijesnim prikazima. Ali pribliavajui se, vidjee daje hram samo proelje, jer ostatak je bila stijena i u stvari taj je ulaz bio visoko, ugraen u planinu i da bi se do njega stiglo trebalo se uspeti, Bog zna kako, sve do tamo gdje lete ptice. Kad bi se bolje pzrcalo vidjelo se da, du bedema okolnih planina, visoko na stijenkama strme lave, upadaju u oi druga proelja i ponekad je trebalo izotriti vid da bi se razlikovao obraeni kamen od onog kojega je izmodelirala priroda; a raspoznavali su se i isklesani kapiteli, svodovi, lukovi i krasno stupovlje. Stanovnici u dolini govorili su jezikom vrlo slinim grkom i kazali su kako se njihov grad zove Bacanor, a ono to su vidjeli bile su crkve od prije tisuu godina, kada je tim mjestom gospodario Aleksandros, veliki kralj Grka, koji je iskazivao potovanje proroku umrlom na kriu. Sad su ve zaboravili kako se uspinje do hrama, niti su znali ega jo unutra ima i vie vole tovati bogove (rekli su ba bogove, ne Gospodina Boga) na svom ograenom prostoru na otvorenome, usred kojega se epirila pozlaena glava bivola, podignuta na drvenom kolcu.
Upravo je toga dana cijeli grad obavljao pogrebne sveanosti za mladia kojeg su svi voljeli. Na ravnici u podnoju planine prireena je gozba, a u sredini kruga stolova ve pripremljenih za gozbu bio je oltar i na njemu tijelo umrloga. Gore su letjeli, u
300
irokim krugovima i sve nie, orlovi, lunje, gavrani i ptice grabljivice, kao da su pozvani na tu proslavu. Sav odjeven u bijelo, otac se pribliio lesu, sjekirom mu je odrezao glavu i stavio je na zlatni tanjur. Zatim su upravitelji dvora, jednako u bijelo odjeveni, razrezali tijelo na male komade, a uzvanici su dolazili uzeti svaki po jedan od tih miia kako bi ga bacili ptici, koja ga je hvatala u letu i zatim nestajala u daljini. Netko Baudolinu objasni da ptice umrloga odnose u Raj i kako je njihov obred mnogo bolji od obreda drugih naroda, koji tijela umrlih ostavljaju da trunu u zemlji. Zatim se svi skupie oko stolova i svatko kua meso glave sve dok od nje, kad je ostala samo lubanja, oiena i sjajna kao da je metal, ne nainie pehar iz kojeg su pili u radosti, hvalei pokojnoga.
Drugom su prilikom prelazili, i to tjedan dana, preko oceana pijeska, gdje se prina uzdizala poput velikog morskog vala i izgledalo je kao da se sve mie pod nogama i pod kopitima konja. Solomon, koji je ve bio stradao od morske bolesti nakon ukrcaja u Gelibolu, tih je dana imao stalne nadraaje na povraanje, ali mogao je povratiti sasvim malo, jer je druina imala priliku posve malo progutati i srea to su napravili zalihu vode prije nego to su zapali u tu nepriliku. Abdula su tada poeli tresti jeurci groznice, koji su bili sve jai i pratili ga tijekom cijelog ostatka puta, toliko da vie nije uspio pjevati svoje pjesme, na to su ga poticali prijatelji kada bi se zaustavljali pod mjeseinom.
Ponekad su se kretali brzo, travnatim ravnicama, i budui da se nisu morali boriti s nepovoljnom okolinom, Borone i Ardzrouni su zapoinjali beskonane otre rasprave o temi koja ih
j Je opsjedala, to jest o praznini.
Borone je koristio svoje uobiajene argumente, da ako u
I svemiru postoji praznina, nita ne bi prijeilo da osim naeg u praznini postoje drugi svjetovi, itakodalje itakodalje. Ali ga je
I Ardzrouni upozoravao kako on brka opu prazninu, o kojoj bi
1 m moglo raspravljati, s prazninom koja se stvara u meuprostorima izmeu sitnih estica materije. Budui da ga je Borone
301upitao to su te sitne estice, njegov protivnik ga je podsjetio kako, prema nekim starim grkim filozofima i drugim mudrim arapskim teolozima, sljedbenicima Kalama ili motokallimuna, ne treba misliti da su tijela guste jezgre. Cijeli svemir, svaka stvar koja je u njemu, i mi sami, sastojimo se od nevidljivih sitnih estica, koje se zovu atomi, koji neprestano se kreui prouzrokuju ivot. Kretanje tih sitnih estica je uvjet svakog raanja i raspadanja. A izmeu atoma i atoma, upravo zato da bi se oni mogli slobodno kretati, nalazi se praznina. Bez praznine izmeu sitnih estica od kojih je sainjeno svako tijelo, nita se ne bi moglo odrezati, slomiti ili zgnjeiti, ni upiti vodu, niti biti obuzeto hladnoom ili toplinom. Kako bi se hrana irila naim tijelom, ako ne putujui praznim prostorima izmeu sitnih estica od kojih smo sastavljeni? Utakni iglu, govorio je Ar-dzrouni, u napuhan mjehur, a on e poeti splanjavati samo zato to igla kreui se proiruje otvor koji je napravila. Kako to da na trenutak igla ostaje u mjehuru koji je jo pun zraka? Zato to se uvlai u prazni meuprostor izmeu sitnih estica zraka.
"Te tvoje sitne estice su hereza i nitko ih nikada nije vidio osim tvojih Arapa kallomotemun ili kako ih ve zove," odgovarao je Borone. "Dok igla ulazi, ve izae malo zraka, ostavljajui prostora za iglu."
"Uzmi onda praznu bocu, uroni je u vodu s grlom nadolje. Voda ne ulazi, jer ima zraka. Isisaj zrak iz boce, zatvori je prstom kako u nju ne bi ulazio zrak, uroni je u vodu, izvadi prst i voda e ulaziti tamo gdje si ti stvorio prazninu."
"Voda se penje zato to priroda djeluje tako da se ne stvara praznina. Praznina je protiv prirode, a budui daje protiv prirode ne moe postojati u prirodi."
"Ali dok se voda penje, a ne ini to odjednom, to se nalazi na strani boce koja se jo nije napunila, budui da si ti iz nje izvukao zrak?"
"Kada isisa zrak, uklanja samo hladni zrak koji se kree polako, ali tamo ostavlja jedan dio toplog zraka, koji ide brzo. Voda ulazi i ini da je se topli zrak odmah kloni."
"Sada ponovno uzmi tu bocu punu zraka, ali je zagrij, tako da unutra bude samo topli zrak. Zatim je uroni s grlom nadolje.
302
Iako je u njoj samo topli zrak, voda svejedno ne ulazi. Dakle toplina zraka nema nikakve veze."
"A, da? Uzmi ponovno bocu i naini na dnu, na trbuastoj strani, otvor. Uroni je u vodu na onoj strani gdje je otvor. Voda ne ulazi, jer ima zraka. Zatim stavi usne na grlo boce, koje je ostalo izvan vode i isisaj sav zrak. Malo po malo, kako isisava zrak, voda se penje kroz donji otvor. Tada izvuci bocu iz vode, drei zatvorenim gornji ulaz kako zrak ne bi ponovno uao. I vidjet e da voda ostaje u boci i ne izlazi kroz donji otvor, zbog gaenja koje bi priroda osjetila ako bi ostavila prazninu."
"Voda ne silazi drugi put zato to se popela prvi put i tijelo ne moe izvriti kretanje suprotno prvome, ako ne dobije novi poticaj. A sad sluaj ovo. Uvuci iglu u napuhani mjehur, pusti da izae sav zrak, pfff, zatim odmah zaepi rupu koju je napravila igla. Potom prstima uhvati mjehur s obje strane, kao da vue kou s gornje strane svoje ruke. I gledaj kako se mjehur otvara. to ima u tom mjehuru ije si stjenke rairio? Praznina."
"Tko je rekao da se stjenke mjehura razdvajaju?"
"Probaj!"
"Ja ne, ja nisam mehaniar, ja sam filozof i svoje zakljuke izvlaim na temelju razmiljanja. A osim toga, ako se mjehur rairi, to je zato to ima pore i nakon to se ispuhao kroz njegove je pore ulo malo zraka."
"A, je li? Tim vie, a to su pore ako ne prazni prostori? I kako zrak ue sam ako ga nisi pokrenuo? I zato se, nakon to si iz mjehura izvukao zrak, on nije spontano ponovno napuhao? A ako ima pora, zato se onda kada je mjehur napuhnut i dobro zatvoren, a ti ga spljoti potiui zrak na kretanje, mjehur ne ispuhne? Zato to pore jesu prazni prostori, ali manji od sitnih estica zraka."
"Nastavi sve jae gnjeiti i vidjet e. A zatim ostavi napuhnuti mjehur nekoliko sati na suncu i vidjet e kako se malo po malo sam ispuhuje, zato to toplina pretvara hladni zrak u topli, koji Izlazi bre."
"Tada uzmi bocu..."
"S otvorom na dnu ili bez?"
"Bez. Uroni je cijelu, nagnutu, u vodu. Vidjet e kako, ma-
303lo pomalo, ulazi voda, zrak izlazi i radi plop-plop, objavljujui tako svoju nazonost. Sad izvuci bocu, isprazni je, isisaj iz nje sav zrak, zatvori otvor palcem, stavi je nagnutu u vodu, izvadi prst. Voda ulazi, ali se ne uje i ne vidi nikakav plop-plop. Zato to je unutra praznina."
Tada ih je prekinuo Poeta, podsjeajui kako se Ardzrouni ne bi trebao time zabavljati, jer uz sve te plop-plop i te boce svi postaju edni, mjehuri su im sad ve prazni i bilo bi mudro uputiti se prema nekoj rijeci ili nekom drugom mjestu vlanijem od onoga na kojem su bili.
Ponekad bi uli neto o Zosimu. Netko ga je vidio, netko je uo govoriti o ovjeku crne brade, koji se raspitivao za kraljevstvo Patera Ivana. Na to bi nai prijatelji zabrinuti upitali: "I to ste mu rekli?" a ovi bi gotovo uvijek odgovarali kako su mu rekli ono to su u tim krajevima svi znali, da Pater Ivan stoluje na istoku, ali za stii tamo potrebne su godine.
Pjenei se od bijesa, Poeta je rekao kako se u rukopisima u knjinici Svetoga Viktora moglo proitati da oni koji putuju po tim mjestima stalno nailaze na prekrasne gradove, s hramovima krovova pokrivenih smaragdima, s kraljevskim palaama zlatnih stropova, stupovljem s kapitelima iz ebanovine, kipovima koji su izgledali kao ivi, zlatnim oltarima sa ezdeset stuba, zidovima iz istog safira, tako sjajnog dragog kamenja da je svijetlilo poput lui, kristalnim planinama, rijekama dijamanata, vrtovima s drveem s kojeg su kapali mirisni balzami, koji su stanovnicima omoguivali da ive udiui samo njihov miris, samostanima gdje se uzgajaju samo najraznobojniji pauni ije se meso ne kvari, a nosi li ga na put odri se trideset i vie dana ak i pod arkim suncem, a da nikada ne iri neugodan miris; blistavi izvori ija voda bljeti kao svjetlost munje, pa ako se u tu vodu stavi suha riba konzervirana u soli, evo kako se ona vraa u ivot i mugne, znak kako je to izvor vjene mladosti - ali, sve do tada vidjeli su samo pustinje, ikare, masive na kojima se ak nije moglo odmarati na kamenju, jer bi si ispekao stranjicu, a jedini gradovi na koje su naili bili su sazdani od bijednih kueraka i nastanjeni odvratnim ljudskim oloem, kao
304
u Colandiofonti, gdje su vidjeli artabante, ljude koji su hodali pognuti kao ovce, ili u Iambutu, gdje su se nadali odmoru nakon to su preli preko spaljene ravnice, a ene, ako i nisu bile lijepe, nisu bile ni previe rune, ali otkrili su da su, vrlo vjerne svojim muevima, u vagini drale otrovne zmije kako bi obranile svoju estitost - i barem da su to ranije rekle, ali ne, jedna je hinila da se podaje Poeti, koji umalo da nije bio osuen na vjenu estitost i dobro po njega to je uo siktanje i odskoio unatrag. Pokraj barutina u Cataderseu naili su na mukarce testisa dugih do koljena, a u Necuveranu ljude gole poput divljih ivotinja, koji su se parili po cestama kao psi, otac se spajao s keri, a sin s majkom. U Tani su naili na ljudodere, koji sreom nisu jeli strance, jer su im se gadili, ve samo njihovu djecu. Pokraj rijeke Arlon dospjeli su u neko selo gdje su stanovnici plesali oko idola i otrim si noevima zadavali rane po svim udovima, zatim su idola stavili na kola i vozili ulicama, a mnogi od njih su se s radou bacali pod kotae kola lomei si udove sve dok od toga ne bi umrli. U Salibutu su proli kroz umu poharanu buhama velikima kao abe, u Cariamariji su naili na dlakave mukarce koji su lajali pa ni Baudolino nije mogao razumjeti njihov jezik, i ene s veprovskim zubima, kosom do nogu i repom krave.
Vidjeli su te i druge najuasnije stvari, ali divote istoka nikada, kao da su svi oni koji su o tome pisali bili veliki pokvarenjaci.
Ardzrouni je preporuivao da se strpe, jer im je isto tako rekao kako prije Raja zemaljskog postoji jedna prilino divlja /cinija, ali je Poeta odgovorio daje divlja zemlja nastanjena ok-i iilnim zvjerima, koje sreom jo nisu bili vidjeli, pa je dakle to Ick trebalo doi, a ako su one koje su vidjeli bile pitome zemlje, /iiinlslimo tek ostale. Abdul, sve grozniaviji, govorio je kako je nemogue da njegova princeza ivi na mjestima koja je Bog tako prokleo i da su moda krenuli pogrenim putem: "Ali sigurno nemani snage vratiti se natrag, prijatelji moji," govorio je tuan, "pa aloga vjerujem da u umrijeti na svom putu prema srei."
"ftutl, i ne zna to govori," vikao mu je Poeta, "noi i noi smo Izgubili sluajui te kako opjevava ljepotu tvoje nemogue
305ljubavi, a sada kad vidi da nemoguije od toga ne moe, trebao bi biti zadovoljan i izvan sebe od radosti!" Baudolino gaje vukao za rukav i priapnuo mu da Abdul sad ve bunca i ne treba ga jo vie muiti.
Nakon prilino duga vremena zatekli su se u Salapotani, prilino bijednom gradu, gdje su ih primili s uenjem, pokreui prste kao da ih prebrojavaju. Bilo je jasno da su dirnuti time to ih je dvanaest i svi su se bacili na koljena, dok je jedan trao obavijestiti druge graane. Doe im ususret neka vrsta arhimandrita koji je pjevao psalme na grkom, drei drveni kri (a ne srebrne krieve naikane rubinima, gunao je Poeta) i ree Baudolinu kako se u tim krajevima ve dugo vremena oekuje povratak najsvetijih Mudraca, koji su tisuama i tisuama godina prolazili kroz tisue pustolovina, nakon to su se bili poklonili Djetecu iz Betlehema. I taj je arhimandrit ak pitao vraaju li se oni u zemlju Patera Ivana, iz koje su zacijelo potjecali, kako bi ga oslobodili njegova dugog napora i ponovno uzeli vlast koju su neko imali nad tim blagoslovljenim zemljama.
Baudolino je likovao. Postavili su mnoga pitanja o tome to ih eka, ali su shvatili kako ni ti stanovnici ne znaju gdje je Pa-terovo kraljevstvo, osim to vrsto vjeruju daje negdje u smjeru istoka. tovie, budui da su Mudraci potjecali upravo odande, udili su se kako oni nemaju pouzdanih vijesti.
"Gospodo najsvetija," ree dobri arhimandrit, "vi sigurno niste kao onaj bizantski redovnik, koji je prije nekog vremena ovuda proao i traio kraljevstvo, kako bi Pateru vratio ne znam kakvu relikviju koja mu je ukradena. Taj je ovjek izgledao nepouzdano i nesumnjivo je bio heretik kao i svi Grci iz zemalja uz more, jer je stalno prizivao Najsvetiju Djevicu majku Boju, a Nestorije, na otac i svjetlo istine, nauio nas je daje Marija bila samo majka Krista ovjeka. Moe li se ikada pomisliti na Boga u pelenama, na Boga od dva mjeseca, na Boga na kriu? Samo pogani daju majku svojim bogovima!"
"Taj je redovnik stvarno nepouzdan," prekide ga Poeta, "i znajte daje tu relikviju ukrao nama."
"Neka ga Gospodin kazni. Pustili smo ga otii, a da mu nita
306
nismo rekli o opasnostima koje e susresti, pa tako nita ne znao o Abcasiji, neka ga Bog kazni strovaljujui ga u taj mrak. I sigurno e se namjeriti na manticoru i na crno kamenje Bu-buctora."
"Prijatelji moji," komentirao je ispod glasa Poeta, "ovi bi nam mogli rei mnoge dragocjene stvari, ali rekli bi nam ih samo zato to smo Mudraci; ali, budui da jesmo Mudraci, misle da ih nije potrebno rei. Posluate li me, otii emo odmah odavde, jer budemo li jo malo razgovarali s njima to e zavriti tako da emo rei neku glupost i oni e shvatiti kako ne znamo ono to bi Mudraci morali znati. Niti im moemo ponuditi jednu Kr-stiteljevu glavu, jer ba ne mogu zamisliti Mudrace koji se bave trgovinom crkvenim stvarima. Odmaglimo na brzinu, jer su si-, gurno dobri krani, ali nitko nam ne kae da su blagi prema onima koji ih prevare."
Zato su se oprostili, primivi na dar mnogo zaliha i pitajui se to lije taAbcasia u koju se tako lako upada.
Odmah su nauili to je to crno kamenje Bubuctora. Prolazili su miljama i miljama po ljunkovitom tlu te rijeke i neki nomadi koje su malo ranije susreli, objasnili su im kako onaj tko ga dotakne postane crn kao i kamenje. Ardzrouni je rekao kako Je umjesto toga vjerojatnije da je kamenje prilino dragocjeno i da ga nomadi prodaju na tko zna kojem udaljenom tritu, pa tu bajku priaju ne bi li sprijeili da ga drugi sakupljaju. Pourio Je pribaviti ga i prijateljima je pokazivao kako ga je sjajno i savreno voda oblikovala. Ali, dok je govorio, njegovo lice, vrat i i 'ti kc brzo su postali crnima kao ebanovina; rastvorio sije halju na grudima, a i grudi su mu ve postale jako crne, otkrio je noge I stopala, oni su takoer izgledali kao ugalj.
Ardzrouni se gol bacio u rijeku, prevrtao se po vodi, strugao M kou ljunkom s dna... Nita se nije moglo uiniti, Ardzrouni |r postao crn kao no i vidjele su se samo njegove bijele oi i crvena usta ispod brade, koja je takoer bila crna.
Isprva su ostali gotovo umrli od smijeha, dok je Ardzrouni proklinjao njihove majke, zatim su ga pokuali utjeiti: "Zar ne telimo du nas smatraju Mudracima?" ree Baudolino. "Dakle,
307

barem je jedan od njih bio crn, kunem se da je crn i jedan od one trojice koji sada poivaju u Kolnu. I evo kako naa druina postaje jo uvjerljivijom." Solomon, neto briniji, sjetio se daje bio uo za kamenje koje mijenja boju koe, ali za to ima lijeka i Ardzrouni e postati bjelji nego prije. "Da, u tjednu s tri petka," podrugljivo se smijao Glupan, a unesreenog su Armena morali drati, jer mu je htio odgristi uho.
Jednog lijepog dana uli su u umu bogatu vrlo lisnatim drveem, voem svih vrsta, kroz koju je tekla rijeka vode bijele poput mlijeka. U umi su se otvarale zelene istine, s palmama i okotima punima prekrasnih grozdova, s bobama velikima kao citrusi. Na jednoj od tih istina nalazilo se selo s jednostavnim i vrstim kolibama iz iste slame, iz kojih su izlazili ljudi od glave do pete potpuno goli, a samo je sluajno u nekih mukaraca vrlo duga i valovita brada ponekad pokrivala sramni dio. ene se nisu sramile pokazivati i grudi i trbuh, ali su davale dojam da to rade na prilino neporoan nain: novopridole su smjelo gledale u oi, ali bez pobuivanja nedolinih misli.
Govorili su grki i, ljubazno primivi goste, kazali da su gi-mnosofisti, to e rei bia koja se, u nedunoj golotinji, bave znanostima i vjebaju dobronamjernost. Pozvali su nae putnike da slobodno obilaze njihovo umsko selo, a naveer su bili pozvani na veeru spravljenu samo iz hrane koju je zemlja spontano rodila. Baudolino postavi nekoliko pitanja najstarijemu meu njima, prema kojemu su svi postupali s osobitim potovanjem. Upita ga to posjeduju, a ovaj mu odgovori: "Posjedujemo zemlju, drvee, sunce, mjesec i zvijezde. Kada smo gladni jedemo voe s drvea koje ono samo proizvodi, pratei sunce i mjesec. Kad smo edni odemo do rijeke i pijemo. Imamo po enu za svakoga i, pratei lunarni ciklus, svatko oplouje svoju druicu, sve dok ne rodi dvoje djece, pa jedno od njih dajemo ocu, drugo majci."
Baudolino se zaudi to nije vidio ni hram ni groblje, a starac ree: "Ovo mjesto u kojem boravimo je i na grob, i ovdje umiremo ispruajui se u san smrti. Zemlja nas raa, zemlja nas hrani, pod zemljom spavamo vjeni san. A to se tie hra-
308
ma, znamo da ih podiu na drugim mjestima, kako bi slavili ono to nazivaju Tvorcem svih stvari. Mi vjerujemo da su stvari roene za charis, zbog sebe samih, onako kako se zbog sebe samih odravaju, i leptir oprai cvijet koji e ga, rastui, hraniti."
"Koliko razumijem, vi provodite u djelo ljubav i meusobno potovanje, ne ubijate ivotinje, a jo manje vae blinje. Na temelju koje zapovjedi to inite?"
"To inimo upravo zato kako bismo nadoknadili nedostatak svake zapovjedi. Samo provodei i nauavajui dobro, moemo utjeiti nae blinje zbog nenazonosti Oca."
"Ne moe se bez Oca," mrmljao je Poeta Baudolinu, "gledaj kako se smanjila naa lijepa vojska po Fridrikovoj smrti. Ovi bi ovdje bacali pticu po zraku, a nemaju pojma to je ivot..."
Borone je meutim bio ganut tom mudrou i poeo je postavljati niz pitanja uglednom starcu.
"Kojih je vie, ivih ili mrtvih?"
"Mrtvih ima vie, ali vie ih se ne moe brojati. Prema tomu ima vie onih kojih se vidi, nego drugih koje se vie ne moe vidjeti."
"to je jae, smrt ili ivot?"
"ivot, zato to su suncu, kada izlazi, zrake sjajne i blistave, a kada zalazi, ini se slabijim."
"ega je vie, zemlje ili mora?"
"Zemlje, zato to se i more oslanja na zemljano dno."
"to je bilo prije, no ili dan?"
"No. Sve ono to se raa oblikuje se u mraku utrobe i tek kasnije dolazi na svjetlo."
"Koja je strana bolja, desna ili lijeva?"
"Desna. Zapravo i sunce izlazi na desnoj strani i prolazi svojom putanjom po nebu prema lijevoj strani, a ena naprije doji \t desne dojke."
"Koja je najokrutnija meu ivotinjama?" upita tada Poeta.
"ovjek."
"Zato?"
"To upitaj samog sebe. I ti si zvijer koja uza se ima druge zvijeri i zbog udnje za moi eli liiti ivota sve druge zvijeri."
Tada Poeta ree: "Ali kad bi svi bili kao vi, morem se ne bi
309plovilo, zemlja ne bi bila obraena, ne bi se stvarala velika kraljevstva koja donose red i veliinu u alosni nered zemaljskih stvari."
Ugledni starac odgovori: "Svaka od tih stvari sigurno jest srea, ali je sagraena na nesrei drugih, a mi to ne elimo."
Abdul upita znaju li gdje ivi najljepa i najudaljenija od svih princeza. "Trai lije?" upita starac, a Abdul odgovori - da. "Jesi li je ikada vidio?", a Abdul odgovori - ne. "eli je?", a Abdul odgovori da ne zna. Tada starac ue u svoju kolibu i iz nje izae s metalnim tanjurom, tako glatkim i sjajnim da su se sve okolne stvari u njemu odraavale kao na povrini bistre vode. Ree: "Jednom smo dobili na dar ovo zrcalo, a nismo ga mogli odbiti iz uljudnosti prema darovatelju. Ali nitko se od nas ne bi htio u njemu pogledati, jer bi nas to moglo navesti na tatinu zbog naih tijela ili na uas zbog neke nae mane, pa bismo tako ivjeli u strahu da e nas drugi prezreti. U ovom e zrcalu, moda, jednog dana ugledati ono to si traio."
Dok samo to nisu zaspali, Boidi ree vlanih oiju: "Zadrimo se ovdje."
"Ba bi lijepo izgledao, gol kao crv," odvrati Poeta.
"Moda elimo previe," ree Rabin Solomon, "ali sad ne moemo izbjei toj elji."
Krenue sljedeeg jutra.
27.
 u temi Abcasije
310
Kad su napustili gimnosofiste, dugo su lutali, neprestano se pitajui kako da stignu do Sambatvona, ne prolazei kroz ona grozna mjesta koja su im spomenuli. Uzalud. Prelazili su preko ravnica, gazili brzice, verali se strmim vrletima, s Ardzrounijem koji bi povremeno izraunavao prema Kozmasovu zemljovidu i upozoravao da ili Tigris, ili Eufrat, ili Ganges ne smiju biti daleko. Poeta mu je govorio neka uti, runi crni ovuljak; Solomon mu je ponavljao da e prije ili kasnije postati bijelim, a dani i mjeseci prolazili su uvijek jednaki.
Jednom su se ulogorili u blizini barutine. Voda nije bila najbistrija, ali je mogla posluiti i osobito su konji iz nje izvukli korist. Pourili su na spavanje kad je mjesec izaao i, pri svjetlosti njegovih prvih zraka, u sjeni su ugledali zlokobno vrv-Ijenje. Bio je to neizmjeran broj korpiona, svi s podignutim vrhovima repova, u potrazi za vodom, a slijedila ih je skupina zmija vrlo raznolikih boja: neke su imale crvene krljuti, neke crne i bijele, a neke i blistave kao zlato. Cijelo je podruje bilo samo jedan siktaj, a njih zahvati najvei uas. Postavili su se u krug, maeva isukanih prema van, pokuavajui ubiti te zloudne kuge prije nego to bi se pribliile njihovoj zapreci. No, pokazalo se da zmije i korpione vie privlai voda nego oni, i im hu se napojili, malo po malo su se povukli, zavlaei se u neke pukotine zemljita.
U pono, kad su ve mislili da mogu zaspati, stigoe zmije n krestama, svaka s po dvije ili tri glave. Svojim su krljutima nide Uo i drale irom otvorena usta, izmeu kojih su palucala
311tri jezika. Njihov se smrad osjeao na milju i stjecao se dojam kako njihove oi, koje su svjetlucale na mjeseevoj svjetlosti, prosipaju otrov, kao stoje uostalom sluaj s baziliskom... Borili su se jedan sat, jer su te ivotinje bile nastrljivije od drugih, a moda su traile meso. Nekoliko njih su ubili, a njihovi se sudrugovi pourie na leine, uinivi od toga gozbu i zaboraviv-i na ljude. Ve su bili uvjereni da su nadvladali tu opasnost, kada nakon zmija stigoe rakovi, vie od stotinu njih, pokriveni krljutima krokodila, a svojim su oklopima odbijali udarce maeva. Sve dok Colandrinu nije sinula zamisao koju mu je nametnuo oaj: pribliio se jednome od njih, zadao mu estok udarac nogom ba ispod trbuha i ovaj se preokrenuo na lea, bezumno tresui svojim tipaljkama. Tako su ih mogli okretati, pokriti granicama i zapaliti. Zatim su primijetili kako su, kad ih jednom lii njihovih oklopa, ak dobri za jelo, pa su tako dva dana imali zalihu slatkog i ilavog mesa, ali sve u svemu prilino dobrog i hranljivog.
Jednom drugom prilikom, stvarno su sreli baziliska i bio je upravo onakav kakvim su ga prikazivale mnoge prie, nesumnjivo istinite. Bio je iziao iz neke litice, rascijepivi stijenu, kako je ve bio izvjestio Plinije. Imao je glavu i pande pijetla, a na mjestu kreste crvenu izraslinu u obliku krune, ute i izboene oi kao u abe krastae i tijelo zmije. Bio je smaragdno zelene boje, sa srebrnastim odsjajima i na prvi se pogled doimao gotovo lijepim, ali znalo se da njegov dah moe otrovati ivotinju ili ljudsko bie, a njegov se grozni smrad osjeao ve iz daljine.
"Ne pribliavajte se," povika Solomon, "a osobito ga nemojte gledati u oi, jer ak i iz njih isputa otrovnu mo!" Bazilisk je gmizao prema njima, smrad je postajao jo nepodnoljivijim, sve dok Baudolinu nije palo na pamet kako postoji nain da ga se ubije. "Zrcalo, zrcalo!" dovikne Abdulu. Ovaj mu prui metalno zrcalo koje je bio dobio od gimnosofista. Baudolino ga je uzeo i desnom rukom drao ispred sebe, poput maa uperenog prema nemani, dok si je lijevom pokrivao oi kako bi izbjegao taj pogled, a svoje je korake mjerio po onome to je vidio na tlu. Zaustavio se pred ivotinjom i jo ispruio zrcalo. Privuen tim
odbljescima, bazilisk je podigao glavu i zapiljio svoje ablje oi upravo u sjajnu povrinu, isputajui svoj najgrozniji dah. Ali odmah je sav zadrhtao, zatreptao ljubiastim kapcima, ispustio uasan krik i pao mrtav. Svi su se tada sjetili da zrcalo bazilisku vraa natrag i mo njegova pogleda i val daha koji on isputa, pa on sam pade rtvom tih dvaju uda.
"Ve smo u zemlji udovita," ree sav zadovoljan Poeta. "Kraljevstvo je sve blie." Baudolino vie nije shvaao misli li on, kad sad kae "kraljevstvo", na ono Paterovo ili svoje vlastito, budue.
Tako, sreui danas ljudoderne vodene konje, sutra imie vee od golubova, stigoe u selo meu planinama, u ijim se podnojima protezala ravnica s rijetkim drveem, koja je iz bliza izgledala kao uronjena u rijetku maglu, ali je zatim magla postajala sve gua, da bi postupno postala taman i neprobojan oblak, pretvarajui se na obzorju u samo jednu jako tamnu prugu, koja je bila u suprotnosti s crvenim prugama zalaska.
Stanovnici su bili srdani, ali kako bi nauio njihov jezik, sav sazdan od guturalnih glasova, Baudolinu je trebalo nekoliko dana, tijekom kojih su bili goeni i hranjeni mesom kojekakvih planinskih zeeva, kojih je meu tim stijenama bilo u izobilju. Kad ih je postalo mogue razumjeti, rekli su da u podnoju planine poinje prostrana pokrajina Abcasia, koja ima ovu osobinu: bila je to jedinstvena i beskrajna uma gdje je uvijek carevao najdublji mrak, ali ne kao da je no, kad barem ima svjetla od zvjezdanog neba, nego ba gust mrak, gotovo kao da zatvorenih oiju stoji na dnu jame. Ta pokrajina bez svjetlosti bila je nastanjena Abcasijcima, koji su tamo sasvim dobro ivjeli, kao to se to dogaa slijepima na mjestima na kojima su od djetinjstva odrasli. ini se da se orijentiraju po sluhu i njuhu, ali nitko nije znao kakvi su, jer se nitko nikada nije usudio tamo izloiti pogibelji.
Upitali su ima li drugih naina da se proslijedi prema istoku, a ovi su rekli da ima, dovoljno je zaobii Abcasiju i njenu Sumu, ali za to bi, kako su prenosile stare prie, trebalo vie od deset godina putovanja, jer se mrana uma protezala na stoti-
312
313nu i dvanaest tisua salamoca, a bilo je nemogue shvatiti koliko je jedan salamoc za njih dugaak, ali sigurno vie od milje, stadija i parasange.
Ve su se spremali pomiriti sa sudbinom, kada je Porcelli, koji je uvijek bio najtii u toj druini, podsjetio Baudolina da su oni iz Fraschete naviknuti na pjeaenje po maglutinama koje su se rezale noem, to je gore od gustog mraka, jer bi se u tom sivilu, zbog obmane umornih oiju, pojavljivali oblici koji na svijetu ne postoje, pa si se stoga morao zaustaviti ak i tamo gdje bi mogao ii dalje, a ako bi se predao iluziji, mijenjao si put i padao u provaliju. "Pa to drugo radi u svojoj domaoj magli," rekao je, "nego hoda po procjeni, nagonski, otprilike, kako rade imii koji su slijepi, a ne moe ni slijediti svoj njuh, jer ti magla ulazi u nosnice i jedini miris kojeg osjea je tvoj? Dakle," zakljui, "ako si se navikao na maglu, gusti mrak je kao da hoda danju."
Drugi se Aleksandrijci s tim sloie pa su dakle Baudolino i njegovih pet prijatelja vodili grupu, dok su se ostali svezali svaki za svoga konja i slijedili ih nadajui se najboljemu.
U poetku su ili s uivanjem, jer je izgledalo ba kao da su u svojoj domaoj magli, ali nakon nekoliko sati nastade uistinu mrkla tmina. Vodii su napinjali ui kako bi uli um granica, a kada ga vie nisu uli zakljuili su da su uli na istinu. Stanovnici sela su rekli da u tim krajevima uvijek pue vrlo jak vjetar s juga prema sjeveru, pa je zbog toga Baudolino s vremena na vrijeme vlaio prst, podizao ga u zrak, osjetio s koje strane dolazi vjetar i skretao prema istoku.
Opazili bi kada se sputala no, jer bi se zrak ohladio, pa bi se zaustavljali otpoinuti - uzaludna odluka, rekao je Poeta, jer se na takvom mjestu i danju moe vrlo dobro odmoriti. Ali Ardzrouni ih je upozorio da se, kada je hladno, vie ne uju umovi ivotinja, a uli bi se ponovno, osobito pjev ptica, nastupanjem prve blage topline. To je znak da u Abcasiji, sve to je ivo dane mjeri prema izmjenjivanju hladnoe i topline, koje kao da su utvare mjeseca ili sunca.
Danima nisu primijetili nazonost ljudi. Kad su potroili zalihe, protezali su ruku dok ne bi dohvatili grane drvea i opi-
314
pavali granu po granu, ponekad satima, sve dok ne bi pronali neki plod - koji bi pojeli pouzdavajui se da nije otrovan. Otar miris neke biljne divote, esto je Baudolinu (koji je od svih njih imao najosjetljiviji njuh) davao znak za odluku hoe li ii naprijed, skrenuti desno ili lijevo. Kako su dani prolazili, postajali su sve otroumniji. Aleramo Scaccabarozzi zvan Glupan imao je luk i drao bi ga sve dok pred sobom ne bi uo prpoenje neke ptice koja je sporija ili moda manje krilata, kao to su u nas kokoi. Odapeo bi strijelu i oni bi najee, voeni krikom ili pomamnim lepetom umiruih krila, uhvatili plijen, operuali ga i ispekli na vatri od granica. Najudnovatija je stvar bila da su, trljajui kamenje, mogli zapaliti drva, plamen bi se dizao, crven kako se i pristoji, ali nita nije osvjetljavao, ak ni njih koji su mu stajali blizu, a zatim bi se ugasio u trenutku kada bi se, na-taknuta na granu, na njega stavila ivotinja za peenje.
Vodu nije bilo teko pronai, zato to se prilino esto javljalo grgotanje nekog izvora ili potoka. Napredovali su vrlo sporo, a jednom su primijetili da su se, nakon dva dana putovanja, vratili na mjesto s kojeg su bili krenuli, zato to su pipkajui uokolo, pokraj malog potoka pronali tragove svoga prethodnog logora.
Konano su osjetili nazonost Abcasijaca. Isprva su posvuda oko sebe zauli glasove poput apata, ali iako jo tihi, bili su to uzbueni glasovi, kao da stanovnici ume prstom jedan drugome pokazuju ove posjetitelje, neoekivane i nikad viene - ili bolje nikad sluane. Poeta je ispustio vrlo snaan krik i glasovi su utihnuli, dok je uskomeanost trave i lia govorila kako Ab-casijci upravo bjee prestraeni. Ali su se kasnije vratili i ponovno poeli aptati, sve vie zapanjeni tim upadom.
U jednom je trenutku Poeta osjetio da gaje dotakla ruka, ili dlakav ud, iznenada je pograbio neto i zauo se krik uasa. Poe-la je ispustio plijen i glasovi domorodaca su se malo udaljili, kao da su proirili svoj krug, kako bi bili na pristojnoj udaljenosti
Nekoliko se dana nije dogaalo nita. Putovanje se nastavljalo, a Abcasijci su ih pratili, a moda to nisu bili oni isti od ranije, nego drugi koji su bili obavijeteni o njihovom prolasku. U stvari, jedne noi (je li bila no?) u daljini su uli kao neku tutnjavu bubnjeva, ili kao da netko lupa po deblu upljeg drveta. Bio je
315to meki zvuk, ali irio se cijelim prostorom oko njih, moda miljama, i shvatili su da su se Abcasijci takvim sustavom obavjetavali, na daljinu, o onome to se dogaalo u njihovoj umi.
Vremenom su se navikli na to nevidljivo drutvo. I sve su se vie navikavali na mrak, tako da je Abdul, koji je osobito patio zbog sunevih zraka, govorio kako se osjea bolje, gotovo bez groznice, i vratio se svojim pjesmama. Jedne veeri (je li bila veer?) dok su se grijali oko vatre, uzeo je sa sedla svoje glazbalo i ponovno zapjevao:
Sretan i tuan, na kraju puta svog, vidjeti se nadam ljubav svoju daleku. Hou li je vidjet' ne znam, kamogod idem od nje uvijek bit u predaleko. Teak je klanac i surov mi je put, nit' u ikad moi saznat svoju kob. Neka bude volja Gospodinova.
Izgledat e mi kao radost velika, kao molba,             '
za ljubav Boju, sklonite daleko.
Svia li se njoj, tamo u utjehu nai,
uz nju, kolikogod daje daleko.                                '
I pjev e moj njean i fin biti,
budem li imao radost biti blizu nje.
Pjevanje e mi srcu milinu dati.
Opazie da su Abcasijci, koji su do tada bez prestanka apu-tali, utihnuli. U tiini su sluali Abdulovo pjevanje, a zatim su pokuali odgovoriti: ulo se stotinu usana (jesu li bile usne?) kako zvide i piste s ljupkou njenih kosova, ponavljajui napjev koji je Abdul odsvirao. Tako su pronali sporazumijevanje bez rijei sa svojim gostima i sljedeih su se noi uzajamno zabavljali, jedni su pjevali a drugi kao da su svirali flaute. Jednom je Poeta neuglaeno zapjevao jednu od onih birtakih pjesama od kojih su u Parizu crvenjele ak i slukinje, a Baudolino ga je pratio. Abcasijci nisu odgovorili, ali nakon duge utnje jedan ili dvojica njih poee izvoditi Abdulove melodije, kao da kau
316
kako su te dobre i njima po volji, a one druge ne. To je zato to su pokazivali, kako je primjeivao Abdul, blagost osjeaja i sposobnost razlikovanja dobre od loe glazbe.
Abdul, jedini ovlaten za "razgovor" s Abcasijcima, osjeao se ponovno roenim. U kraljevstvu smo njenosti, govorio je, pa dakle blizu mojem cilju. Hajde, idemo. Ne, odgovarao je Boi-di, oaran, zato ne bismo ostali ovdje? Postoji li moda ljepe mjesto na svijetu, gdje ako i ima neto runo, to ne vidi?
ak je i Buadolino mislio da su ga, nakon to je vidio mnogo stvari u irokom svijetu, ovi dugi dani provedeni u mraku ponovno pomirili sa samim sobom. U mraku se vraao svojim uspomenama, mislio na svoje djetinjstvo, na oca, na majku, na najmiliju i nesretnu Colandrinu. Jedne veeri (je li bila veer? Jest, jer su Abcasijci utjeli i spavali), ne mogavi zaspati, pokrenuo se dotiui rukama granice drvea, kao da neto trai. U trenu pronae plod, mekan na dodir i vrlo mirisan. Uze ga i zagrize i osjeti kako ga obuzima nagla malaksalost, pa vie nije znao sanja li ili je budan.
Odjednom vidje Colandrinu, ili bolje, osjeti bliskom kao da je gleda. "Baudolino, Baudolino," dozivala gaje djevojakim glasom, "ne zaustavljaj se, iako se ini da je tamo sve tako lijepo. Mora stii do kraljevstva tog Patera o kojem si mi govorio i predati mu taj pehar, tko e inae naeg Baudolinetta Colandrinuc-cia uiniti vojvodom? Razveseli me, jer iako ovdje nije loe, jako mi nedostaje."
"Colandrina, Colandrina," vikao je Baudolino, ili je vjerovao da vie, "uti, ti si utvara, obmana, plod onoga ploda! Mrtvi se ne vraaju!"
"Obino ne," odgovarala je Colandrina, "ali sam bila vrlo uporna. Ukratko, rekla sam, dali ste mi samo jednu godinu s mojim ovjekom, samo vrlo kratko vrijeme. Uinite mi to sveto aclovoljstvo, ako i vi imate srca. Ovdje mije dobro i vidim Bla-Bnu Djevicu i sve svece, ali mi nedostaju milovanja moga Bau-!>llna od kojih bi me spopadali trnci. Dali su mi malo vremena, no da ti dam cjelovi. Baudolino, ne zadravaj se putem sa lama iz tih tamo mjesta, koje moda imaju grozne bolesti, ni la ne znam koje. Put pod noge i idi prema suncu."
317Nestala je, dok je Baudolino osjeao njean dodir na obrazu. Trgnuo se iz svog polusna, a zatim utonuo u mirne snove. Dan kasnije rekao je prijateljima da moraju nastaviti dalje.
Poslije mnogo dana primijetie neki bljesak, mlijenu svjetlost. Ponovno se mrak pretvarao u sivilo guste i trajne magle. Primijetili su da su se Abcasijci koji su ih pratili zaustavili i pozdravljali ih zvidei. uli su ih nepomine na rubu istine, na granicama one svjetlosti koje su se oni zasigurno bojali, kao da mau rukama i po mekoi njihovih glasova shvatili su da se smiju.
Proli su kroz maglu, zatim ponovno ugledali svjetlost sunca. Kao da su bili zaslijepljeni i Abdula su ponovno poeli potresati grozniavi drhtaji. Mislili su kako e nakon iskuenja Abca-sije ui u eljene zemlje, ali morali su priznati svoju pogreku.
Nad njihovim su glavama odmah zaleprale ptice ljudskih lica, koje su kriale: "Koje tlo gazite? Vratite se natrag! Ne moe se skrnaviti zemlja Blaenih! Vratite se natrag gaziti zemlju koja vam je dana!" Poeta ree kako je rije o aroliji, moda jednom od naina kojim se titi Paterova zemlja i uvjeri ih da nastave.
Nakon nekoliko dana hoda po kamenjaru lienom svake vlati trave, vidjeli su da im ususret dolaze tri ivotinje. Jedna je zasigurno bila maka, zaobljenih lea, nakostrijeene dlake i oiju poput uarenih ugaraka. Druga je imala glavu lava koja je rikala, tijelo koze i stranji dio zmaja, ali se na kozjim leima uzdizala druga glava, rogata i blejea. Rep je bio zmija, koja se sikui uspravljala prema naprijed, prijetei nazonima. Trea je imala tijelo lava, rep korpiona i gotovo ljudsku glavu, plavih oiju, lijepo oblikovana nosa i irom otvorenih usta u kojima se nazirao, odozgo i odozdo, trostruki niz zuba otrih kao sjeiva.
ivotinja koja ih je odmah najvie zabrinula bila je maka, jer kako je poznato, ona je glasnik Sotone i sluga samih negro-manata, i zato to se od svakog udovita moe obraniti, ali ne od nje koja ti skoi na lice i pandama iskopa oi, prije nego to uspije izvui ma. Solomon je mrmljao kako se nita dobra ne moe oekivati od ivotinje koju Knjiga nad Knjigama nije
318
nikada spomenula, Borone je rekao da je druga ivotinja zacijelo himera, jedina koja bi, ako praznina postoji, mogla po njoj letjeti brujei i isisavajui misli ljudskih bia. Za treu ivotinju nije bilo sumnje i Baudolino je prepozna kao manticoru, slinu leukokrokoj ivotinji o kojoj je prije mnogo vremena (koliko, sad ve?) bio pisao Beatrici.
Tri su udovita napredovala prema njima: maka ustrim tihim koracima, ostale dvije jednakom odlunou, ali neto malo sporije, zbog tekoe koja trolikoj ivotinji predstavlja prilagodba kretanju tako razliitih graa tijela.
Prvi se pokrenuo Aleramo Scoccabarozzi zvan Glupan, koji se sad vie nije odvajao od svoga luka. Odapeo je strijelu ba posred glave make, koja se beivotno srui na zemlju. Vidjevi to, himera odskoi naprijed. Cuttica iz Quargnenta, viui kako je u svojoj kui umio smanjiti prohtjeve bikova u ljubavi, hrabro joj je krenuo ususret ne bi lije probo, ali nenadano neman poskoi, navali se na njega i upravo ga je ugrizla svojim lavljim raljama, kada su pritrali Poeta, Baudolino i Colandrino, estoko tukui zvijer otricom maa, sve dok nije popustila stisak i klonula na zemlju.
U meuvremenu je napala manticora. Njoj su se suprotstavili Borone, Kyot, Boidi i Porcelli; dok je Solomon na nju bacao kamenje mrmljajui kletve na svome svetom jeziku, Ardzrouni se povlaio crn i od uasa, a Abdul je leao zgren na zemlji, zahvaen jaom drhtavicom. inilo se kao da ivotinja procjenjuje situaciju ljudskom i ujedno ivotinjskom lukavou. Neoekivanom okretnou izbjegla je one koji su je ograivali sprijeda i, prije nego to su je mogli raniti, ve se bacila na Abdula, nesposobnog za obranu. Svojim ga trostrukim zubima ugrize za lopaticu, ne poputajui stisak ni kada su ostali dotrali osloboditi svoga prijatelja. Urlikala je pod udarcima njihovih maeva, ali je vrsto drala Abdulovo tijelo, koje je brizgalo krvlju iz rane koja se sve vie irila. Konano, neman vie nije mogla preivjeli udarce koje su joj zadavala etvorica bijesnih protivnika i uz grozan hropac zgasne. Trebalo je mnogo napora da joj se otvore ralje i Abdula oslobodi iz njena stiska.
Na kraju te bitke, Cuttica je imao ranjenu ruku, ali Solo-
319mon gaje ve lijeio nekom svojom pomasti, govorei kako e se lako izvui. Meutim, Abdul je isputao promukle jauke gubei mnogo krvi. "Poveite ga," ree Baudolino, "slab kakav je ve bio, ne smije vie krvariti!" Svi su pokuali zaustaviti to krvarenje, koristei svoje halje za tamponiranje rane, ali manticora je bila zagrizla u dubinu tijela, moda sve do srca.
Abdul je buncao. Mrmljao je kako njegova princeza mora biti vrlo blizu i nije ba toga trena mogao umrijeti. Traio je da ga postave na noge i morali su ga poduprijeti, jer je bilo jasno daje neman u njegovo tijelo ulila tko zna kakav otrov.
Vjerujui u svoju vlastitu obmanu, Ardzrouni je iz Abdulo-vih bisaga izvadio Krstiteljevu glavu, razbio peat, uzeo lubanju koja je bila u relikvijaru i poloio mu je meu ruke. "Moli," govorio mu je, "moli za svoj spas."
"Blesane," rekao mu je Poeta s prezirom, "prvo, ne uje te, a drugo, tko zna ija je to glava koju si pokupio na nekom oskvrnutom groblju."
"Bilo koja relikvija moe duh umiruega vratiti u ivot," govorio je Ardzrouni.
Kasno poslijepodne, Abdul vie nita nije vidio i pitao je jesu li ponovno u umi Abcasije. Shvaajui kako mu upravo stie smrtni as, Baudolino se odlui i - kao i obino, zbog dobra srca - potroi jo jednu la.
"Abdule," ree mu, "sada si na vrhuncu svojih elja. Stigao si na mjesto za kojim si eznuo, morao si samo nadvladati iskuenje mantricore. Evo, vidi, tvoja je gospa pred tobom. im je saznala za tvoju nesretnu ljubav, dotrala je s krajnjih granica blaene zemlje gdje ivi, ushiena i dirnuta tvojom odanou."
"Ne,"hroptaojeAbdul, "nije mogue. Ona dolazi k meni, a ja ne idem k njoj? Kako u moi preivjeti toliku milost? Recite joj da prieka; podignite me, molim vas, kako bih se mogao maknuti da joj iskaem potovanje..."
"Budi miran, prijatelju moj, ako je ona tako odluila, mora se pokoriti njezinoj volji. Evo, otvori oi, naginje se nad tobom." I dok je Abdul podizao kapke, Baudolino tom pogledu, sad ve zamuenom, prui zrcalo gimnosofista, u kojem umirui prim-jeti, moda, sjenu lika koji mu nije bio nepoznat.
320
"Vidim te, o gospo," ree jedva ujnim glasom, "prvi i posljednji put. Nisam vjerovao da zasluujem tu radost. Alija se bojim da me ti voli, a to bi moglo zadovoljiti moju strast... Oh, ne, princezo, ti sada ini previe, zato se saginje da bi me poljubila?" I pribliavao je drhtave usne zrcalu. "to sada osjeam? Patnju zbog kraja moje potrage ili zadovoljstvo zbog nezasluena osvajanja?"
"Volim te, Abdule, i to je dovoljno," imao je srca proaptati Baudolino u uho prijatelju koji je izdisao, i ovaj se nasmijei. "Da, ti me voli i to je dovoljno. Nije li to ono to sam uvijek htio, iako sam misao o tome udaljavao iz straha da e se ostvariti? Ili ono to nisam htio, iz straha da nee biti onako kako sam se nadao? Ali sada ne bih mogao poeljeti vie. Kako si lijepa moja princezo i kako su crvene tvoje usne..." Pustio je da se lana Kr-stiteljeva lubanja otkotrlja po zemlji, pograbio drhtavom rukom zrcalo i protezao je usne, ne uspijevajui njima dotaknuti povrinu zamagljenu svojim dahom. "Danas slavimo jednu veselu smrt, smrt moje boli. Oh, slatka gospo, ti si bila moje sunce i moja svjetlost, tamo gdje si prolazila bilo je proljee, a u svibnju si bila moj mjesec koji je opinjavao moje noi." Pribra se na trenutak i ree, drhtei: "Ali moda je to samo san?"
"Abdule," proapta mu Baudolino, sjetivi se stihova koje je ovaj jednog dana bio zapjevao, "to je ivot ako ne sjena sna koji izmie?"
"Hvala, ljubavi moja," ree Abdul. Dok mu je Baudolino podizao glavu, on uini posljednji napor i poljubi tri puta zrcalo. Zatim okrene lice, sad ve sasvim beskrvno, votano i osvijetljeno svjetlou sunca koje je zalazilo na kamenjaru.
Aleksandrijci iskopae jamu. Baudolino, Poeta, Borone i Kyot, koji su oplakivali prijatelja s kojim su sve bili dijelili jo od godina mladosti, spustie jadne posmrtne ostatke u zemlju, postavie mu na grudi ono glazbalo koje vie nikada nee pjevati pohvale dalekoj princezi i pokrie mu lice zrcalom gimnosofista.
Baudolino pokupi lubanju i pozlaenu okruglu kutiju i zatim uzme prijateljeve bisage, u kojima pronae svitak pergamenta s njegovim pjesmama. Upravo je htio tamo odloiti i Krstiteljevu lubanju, koju je ponovno stavio u relikvijar, kad ree
321samome sebi: "Ode li u Raj, kao to se nadam, nee mu trebati, jer e tamo sresti Krstitelja, onog pravog, glavu i sve ostalo. A u svakom sluaju, bolje je da u ovim krajevima nema na sebi relikviju koja ne moe biti lanija. Ovu u uzeti ja, pa ako je jednog dana prodam, upotrijebit u novac da mu napravim, ako ne grob, onda barem lijepi nadgrobni kamen u kranskoj crkvi." Zatvori relikvijar, ponovo sreujui peat to je ljepe i bolje mogao i zajedno sa svojim stavi ga u bisage. Na trenutak posumnja da pljaka mrtvoga, ali odlui kako zapravo posuuje neto to e vratiti u drugom obliku. Kako bilo da bilo, ne ree nita drugima. Sve ostalo pokupi u Abdulove bisage i ode ih poloiti
u grob.
Nasuli su jamu i na njoj, umjesto kria, oplakivali su prijateljev ma. Baudolino, Poeta, Borone i Kyot kleknue u molitvi, dok je malo dalje Solomon mrmljao neke litanije, koje su uobiajene meu idovima. Drugi ostadoe malo otraga. Boidi kao da je smjerao odrati propovijed, zatim se svlada govorei:
"Ma!"
"A jo je prije nekoliko minuta bio ovdje," primijeti Porcelli. "Danas smo ovdje, sutra ondje," ree Aleramo Scaccabaroz-
zi zvan Glupan.
"To je sudbina," zakljui Colandrino koji je, iako jo mlad,
bio vrlo mudar.
322
28.
 prelazi $*mbM\\on
"Aleluja!", uzviknu nakon tri dana hoda Niketas. "Eno tamo dolje Selimbrije, nakiene ukrasima." Taj mali grad niskih kua i pustih ulica uistinu je bio iskien ukrasima, jer se - kako su poslije saznali - dan kasnije proslavljala svetkovina nekog sveca ili arkanela. Stanovnici su vijencima uresili ak i visoki bijeli stup koji se uzdizao u polju na kraju naselja, a Niketas je objasnio Baudolinu kako je na vrhu toga stupa, prije mnogo stoljea, ivio neki pustinjak, koji s njega vie nije silazio sve do svoje smrti, a odozgo je izvrio mnogobrojna uda. Sada vie nema ljudi takva kova i moda je i to jedan od razloga nesrea carstva.
Odmah su se uputili u kuu prijatelja u kojega je Niketas imao povjerenja, a taj Teofilus, ovjek u godinama, gostoljubiv i vesele udi, prihvatio ih je uistinu oinskom naklonou. Obavijesti se o njihovim nesreama, zaplae s njima nad razorenim Konstantinopolom, pokaza im kuu s mnogo slobodnih soba za cijelu druinu gostiju, odmah ih okrijepi mladim vinom i obilnom salatom s maslinama i sirom. Nisu to bile poslastice na koje je Niketas bio naviknut, ali je taj seoski ruak bio vie nego dovoljan da se zaborave nevolje putovanja i daleki dom.
"Ostanite u kui nekoliko dana, bez hodanja naokolo," preporui Teofilus. "Ovamo su ve stigle mnoge izbjeglice iz Kon-Ntmitinopola, a ovi se nai ljudi nikada nisu slagali s onima iz prijestolnice. Sada ste ovdje i traite milostinju, vi koji ste si toliko umiljali, kau. A za komad kruha trae onoliko zlata koliko kruh tei. No, nije samo to. Ovamo su ve odavno doli hodoasnici. I prije su bili nasilnici, a zamislite sada kada su
323saznali da je Konstantinopol njihov i da e jedan od njihovih voa postati basileusom. Hodaju naokolo odjeveni u sveanu odjeu koju su ukrali nekome od naih inovnika, mitre ukradene u crkvi stavljaju na glave svojih konja i pjevaju nae himne na grkom kojeg sami izmiljaju, upleui u njega tko zna koje besramne rijei iz svoga jezika, jela kuhaju u naim svetim posudama, a naokolo vodaju svoje kurve odjevene kao velike dame. Prije ili kasnije i to e proi, ali za sada ostanite mirni ovdje kod mene."
Baudolino i Niketas nisu drugo ni traili. U danima koji su uslijedili, Baudolino je pod maslinama nastavio priati. Imali su mladog vina i maslina, maslina i onda opet maslina, ije ih je uivanje poticalo na jo vie pia. Niketas je bio nestrpljiv da sazna jesu li konano stigli do kraljevstva Patera Ivana.
Da i ne, ree mu Baudolino. U svakom sluaju, prije nego to je rekao gdje su bili stigli, trebalo je prijei preko Sambatvo-na. Odmah je zapoeo priati o toj pustolovini. Koliko je njean i idilian bio kada je pripovijedao o Abdulovoj smrti, toliko je bio opiran i velianstven u izvjeivanju o tom gazu. To je znak, mislio je jo jednom Niketas, daje Baudolino kao ona" udna ivotinja, o kojoj je on - Niketas - bio uo samo govoriti, a koju je Baudolino moda ak bio vidio, zvana kameleon, slina vrlo maloj kozi, koja promijeni boju ovisno o mjestu na kojem se nalazi i moe se mijenjati od crne do njeno zelene, a jedino bijelu, boju nedunosti, ne moe poprimiti.
Tuni zbog smrti svoga prijatelja, putnici su nanovo krenuli i opet su se zatekli na poetku nekog planinskog podruja. Dok su tako napredovali, uli su isprva udaljenu buku, zatim praskanje i tutnjavu koja je bila sve oitija i razgovjetnija, kao da netko s vrhova brda baca veliku koliinu kamenja i stijena, a lavina sa sobom vue zemlju i ljunak hujei prema dolini. Zatim su zamijetili sitnu prainu, poput guste magle ili ma-glutine, ali za razliku od velike koliine vlage koja bi zasjenila suneve zrake, ova je uzvraala bezbrojnim mnotvom od-bljesaka, kao da suneve zrake udaraju o treperave mineralne estice.
324
Rabin Solomon je u jednom trenutku prvi shvatio: "To je Sambatvon," uzviknuo je, "dakle, blizu smo cilju!"
Bila je to uistinu rijeka kamenja, a to su shvatili kada su stigli blizu njenih obala, oamueni od jakoga tropota koji je svima gotovo onemoguio da uju rijei onoga drugoga. Bio je to velianstveni tok stijena i crnice, koji je tekao bez zaustavljanja, a u toj su se bujici mogle opaziti velike bezobline stijene i nepravilne ploe, otre kao sjeivo noa, velike kao nadgrobni kameni, a izmeu jednih i drugih, ljunak, okamine, vrci, grebeni i izboine stijena.
Kreui se jednakom brzinom, kao da ih tjera estok vjetar, komadi vapnenca kotrljali su se jedni preko drugih, veliki od-lomljeni komadi klizali su preko njih, da bi potom smanjili svoju estinu kada su se odbijali od velikog mnotva kamenia, dok su sad ve okrugli obluci, zbog tog svog klizanja izmeu litice i litice glatki kao iz vode, poskakivali uvis, ponovno padali uz suhi tropot, a zahvaali su ih oni isti vrtlozi koje su oni sami stvarali sudarajui se jedni s drugima. Usred i iznad tog nagomi-lavanja mineralnih gromada, stvarali su se zapui prine, udari sadre, oblaci lapila, pjene plovuaca, potoii buke.
Tu i tamo, po obali bi padali mlazevi sadre i kia ugljena i putnici su katkada morali pokrivati lica kako im ne bi bila nagr-ena.
"Koji je danas dan?" vikao je Baudolino svojim prijateljima. Solomon, koji je vodio rauna o svakoj suboti, prisjetio se daje (jedan tek zapoeo i trebalo je priekati barem est dana kako bi rijeka zaustavila svoj tijek. "A onda kada se zaustavi, ne moe Je prijei jer time kri subotnju zapovijed," vikao je uznemiren. "Ali zato Sveti, neka bude blagoslovljen uvijek, u svojoj mudro-sli nije htio da se ova rijeka zaustavi nedjeljom, jer ste vi pogani bezvjernici i ba vas briga za blagdanski odmor?"
"Ti nemoj misliti na subotu," urlao je Baudolino, "jer ako se i Ijcka zaustavi, vrlo dobro znam kako bih te prebacio preko a da ne mora poiniti grijeh. Bit e dovoljno baciti te na mazgu dok spava. Problem je, to si nam ti sam rekao, da se, kada Ne rijeka zaustavi, du obala podigne plamena zapreka, pa smo Iznova... Stoga je beskorisno ovdje ekati est dana. Hajdemo
325prema izvoru, moda tamo ima neki prijelaz prije nego to rijeka nastane."
"Kako, kako?" derali su se njegovi prijatelji koji nisu uspjeli nita razumjeti, ali zatim vidjevi ga da kree, slijedili su ga nagaajui kako mu je moda sinula dobra zamisao. Bila je meutim vrlo loa, jer su jahali est dana, vidjeli kako se korito suava i rijeka malo pomalo postaje brzak i zatim potok, a do vrela su stigli tek oko petog dana, ali se ve od treeg vidjelo kako se na obzorju podie neprohodan lanac vrlo visokih planina, koje su na kraju nadvisivale putnike gotovo im onemoguujui pogled u nebo, onako zbijenima u sve ui prolaz i bez ikakva izlaza, iz kojeg se visoko visoko primjeivala samo jedva svjetlucava oblaina koja je glodala vrke tih vrhunaca.
Ovdje se, iz jedne pukotine, gotovo rane izmeu dviju planina, vidjelo izviranje Sambatvona: kljuanje pjeanika, grgo-ljanje sadre, kapanje gliba, kuckanje krhotina, burkanje crnice koja se zgunjavala, prelijevanje gruda zemlje i kia gline, malo pomalo su se pretvarali u postojaniji tijek, koji je zapoinjao svoj put prema nekom beskrajnom oceanu pijeska.
Nai su prijatelji potroili jedan dan pokuavajui zaobii planine i iznad izvora otkriti prijelaz, ali uzalud. ak su im zaprijetile iznenadne morene koje bi se mrvile pod kopitima njihovih konja, i morali su krenuti krivudavijim putem; no ih je iznenadila na mjestu gdje su se s vrha ponekad kotrljale gromade ivog sumpora, neto dalje vruina je postala nepodnoljivom i shvatili su kako, idui dalje, ak i ako pronau priliku da prijeu preko planina, kada potroe vodu iz svojih ploki, u toj mrtvoj prirodi nee nai nikakav oblik vlage i odluie se vratiti. Uz to su otkrili da su se u tim meandrima izgubili i potroili jo jedan dan da ponovno nau izvor.
Stigli su tamo kad je, po Solomonovim raunicama, subota ve bila prola, pa ako se rijeka i bila zaustavila, ve je ponovno zapoela svoj tijek i trebalo je ekati narednih est dana. Izgovarajui usklike koji im sigurno nisu jamili naklonost neba, tada su odluili slijediti rijeku, u nadi da e se ona, otvarajui se konano u ue, ili deltu, ili estuarij, togod to bilo, pretvoriti u smireniju pusto.
326
Putovali su tako nekoliko zora i nekoliko zalazaka, udaljavajui se od obala ne bi li nali gostoljubivija podruja, i nebo ~ mora daje zaboravilo njihove psovke, jer su pronali malu oazu s neto zelenila i prilino krtu vodenu ilu, ali dovoljnu da im prui okrepu i zalihu za jo nekoliko dana. Zatim su nastavili, neprestano praeni tutnjanjem rijeke, pod arkim nebom ponekad izbrazdanim crnim, rijetkim i plosnatim oblacima nalik kamenju Bubuctora.
Sve dok nisu primijetili, nakon gotovo pet dana putovanja i noi sparnih kao i dan, da se neprekidno odjekivanje te bujice mijenja. Rijeka je dobila veu brzinu, u njenom se tijeku ocrtavalo neto poput struje, brzaci koji su komade bazalta vukli kao slamke, ula se kao udaljena grmljavina... Zatim se, sve silniji, Sambatvon poeo dijeliti na bezbrojno mnotvo rjeica, koje su se meu planinske obronke uvlaile kao prsti ruke u grumeni blata; ponekad bi se veliki val sputao u pilju i zatim bi, iz neke vrste stjenovitog prolaza koji je izgledao prohodnim, uz riku izlazio i pomamno se bacao u dolinu. Odjednom su, nakon velikog kruga koji su bili prisiljeni napraviti, jer su obale udarane vrtlozima drobljenca postale neprohodne, stigavi na vrh jedne visoravni, vidjeli kako Sambatvon - ispod njih - nestaje u nekoj vrsti grotla Pakla.
Bile su to katarakte od vie desetaka terasasto rasporeenih stjenovitih odvodnica, koje su se strmoglavljivale u golemi krajnji vrtlog, uz neprestano nadimanje granita, usisavanju bitumena, odbijanje stipse, vrenje kriljevca i odskakivanje auri-pigmenta od obala. A iznad materije koju je vrtlog rigao prema nebu, ali nisko s obzirom na oi onoga tko kao da gleda s visine nekog tornja, suneve su zrake na tim kvarcnim kapljica-ma oblikovale golemu dugu koja je, jer je ovisno o svojoj prirodi svako tijelo odailjalo zrake razliitim sjajem, imala mnogo vie boja od duga koje se obino stvaraju na nebu nakon nevremena 1 za razliku od njih, kao da joj je bilo odreeno vjeno blistati i nikada se ne raspriti.
Bilo je tu rumenila hematita i cinobera, bljeskanja atramen-ta kao da je elik, prelijetanja komadia auripigmenta od ute do kriavo naranaste boje, plavetnila armenita, bjelasanja
327ovapnjenjenih koljaka, zelenila malahita, nestajanja olovne po-kosti u sve bljeu boju afrana, odjekivanja risigalla, riganja zelenog terrumea koji je blijedio u crisicolnu prainu, a zatim se prelijevao u nijanse indiga i ljubiaste, trijumfa zlatne boje, gri-miza izgorenog bjelila, buktanja sandaraka, prelijevanja srebrn-kaste gline i prozirnosti alabastera.
Nijedan se ljudski glas nije mogao uti u toj buci, niti su putnici imali elje govoriti. Bili su nazoni umiranju Sambatvona, koji je bjesnio to mora nestati u utrobi zemlje i sa sobom je pokuavao odnijeti sve ono to je bilo oko njega, kripei svojim kamenjem kako bi izrazio svu svoju nemo.
Ni Baudolino ni njegovi nisu shvatili koliko su se dugo divili srdbama bezdana u koji se rijeka protiv volje ukapala, ali vjerojatno su se dugo zadrali i stigao je kraj petka, pa dakle poetak subote, jer odjednom, kao na zapovijed, rijeka se ukoila u mrtvakoj ukoenosti i vrtlog na dnu ponora pretvorio se u ljuskavu i nepokretnu dolinu kojom je gospodarila, nenadana i zastraujua, strahovita tiina.
Tada su priekali da se, prema prii koju su bili uli, du obala podigne plamena zapreka. Ali, nije se dogodilo nita. Rijeka je utjela, vrtlog estica koji ju je nadvisivao polagano se slegnuo unutar njena korita, nono se nebo razvedrilo pokazujui blistanje do tada sakrivenih zvijezda.
"Iz ovoga se vidi da ne treba uvijek sluati ono to nam go-; vore," zakljuio je iz toga Baudolino. "ivimo u svijetu u kojemu ljudi izmiljaju najnevjerojatnije prie. Solomone, ovu ste rairili vi idovi, kako biste sprijeili krane da dou u ove krajeve."
Solomon nije odgovorio, jer bio je ovjek brze pameti i u tom je asu shvatio kako gaje Baudolino mislio prebaciti preko rijeke. "Neu zaspati," odmah je rekao.
"Ne misli na to," odgovorio mu je Baudolino, "odmori se dok mi potraimo gaz.
Solomon je htio pobjei, ali subotom nije smio ni jahati, a jo manje putovati po planinskim vrletima. Tako je ostao sjediti cijelu no, lupajui se akama po glavi i proklinjui, skupa sa svojom sudbinom i proklete pogane.
Sljedeeg jutra, kada su ostali utvrdili mjesto gdje se mog-
lo prijei bez opasnosti, Baudolino se vratio do Solomona, nasmijeio mu se s njenim razumijevanjem i udario ga drvenim batom upravo iza uha.
I tako, Rabin Solomon, jedini od svih Izraelovih sinova, spavajui prijee Sambatvon u subotu.
328
32929- stie u
Prijei Sambatvon nije znailo stii u kraljevstvo Patera Ivana. Znailo je samo da su napustili poznate zemlje, do kojih su bili stigli najsmioniji putnici. Naime, nai su prijatelji morali hodati jo mnogo dana po zemljitima neravnima barem koliko i obale one rijeke od kamenja. Zatim su stigli na jednu ravnicu koja nikada nije zavravala. Daleko na obzorju primjeivao se prilino nizak planinski reljef, ali izrezuckanih vrhova, tankih kao prsti, koji Baudolina podsjetie na oblik Pirinejskih Alpa, kada ih je kao dijete bio preao po istonom obronku, kako bi se iz Italije popeo u Njemaku - ali one su bile poprilino vie i velianstvenije.
Uzvisina je meutim bila na krajnjem obzorju, a po toj su ravnici konji napredovali s naporom, jer je posvuda rasla bujna vegetacija, poput beskrajnog polja zrela ita, samo to je bila rije o vrsti zelenih i utih paprati, viih od ovjeka, i ta se vrlo plodna stepa irila u nedogled, poput mora uzburkanog neprestanim povjetarcem.
Prelazei preko istine, gotovo otoka u tom moru, vidjeli su kako se u daljini, i na samo jednom mjestu, povrina vie ne kree jednolino valovito, nego se nepravilno komea, kao da neka ivotinja, neki ogromni zec, razmie travu; ali ako je bio zec, kretao se vrlo krivudavim krivuljama, a ne ravnom crtom, i brzinom veom od brzine bilo kojeg zeca. Budui da su nai pustolovi ve susretali ivotinje i to takve koje ne ulijevaju povjerenje, povukoe uzde i pripremie se na novu bitku.
Vijugava je staza dolazila prema njima i ulo se ukanje pomaknutih paprati. Na kraju istine trave su se konano rai-
330
rile i pojavilo se stvorenje koje ih je razmaknulo rukama, kao da su zavjese.
To su zacijelo bile ruke i ake onoga bia koje im je dolazilo ususret. A to se ostaloga tie, imalo je nogu, ali bila je jedina. Nije bilo sakato, jer se, tovie, ta noga prirodno ukorijenila na tijelu, kao da nikada i nije bilo mjesta za drugu, i s jedinim stopalom te jedine noge bie je tralo vrlo ivahno, kao daje jo od roenja bilo naviknuto tako se kretati. Dapae, dok je vrlo brzo dolazilo prema njima, nisu uspjeli shvatiti napreduje li u skokovima, ili onako uoblien, uspijeva koraati, pa njegova jedina noga ide naprijed i natrag, kao to mi inimo s dvije, i svakim ga je korakom nosila dalje. Okretnost kojom se kretalo bila je takva da se nije moglo razabrati jedan pokret od drugoga, kao to se dogaa s konjima, jer nitko nikada nije mogao rei postoji li trenutak u kojem se sva etiri kopita dignu sa zemlje, ili se uvijek na nju oslanjaju barem dva.
Kada se bie zaustavilo pred njima, vidjeli su da je njegovo jedino stopalo dvostruko vee od ljudskoga, ali dobro oblikovano, etvrtastih noktiju, s pet prstiju koji su svi izgledali kao pal-ci, zdepasti i snani.
Inae, bilo je visoko kao dijete od deset ili dvanaest godina, to jest dopiralo je do struka jednome od njih, imalo je dobro oblikovanu glavu, kratke ukaste nakostrijeene kose, dva srdana okrugla volovska oka, mali i okruglasti nos, iroka usta koja su dopirala gotovo do uiju i koja su otkrivala, u onome to je bez sumnje bio osmijeh, lijepo i snano zubalo. Baudolino i njegovi prijatelji su ga odmah prepoznali, jer su o njemu itali i mnogo puta uli govoriti: bio je to skijapod - uostalom, bili su stavili skijapode ak i u Paterovo pismo.
Skijapod se opet nasmijao, podigao obje ruke sklapajui Ih iznad glave u znak pozdrava i, uspravan kao kip na svom Jedinom stopalu, ree otprilike: "Aleichem sabi, lani kala ben-sor."
"Ovo je jezik kojega nikada nisam uo," ree Baudolino. Zatim, obraajui mu se na grkom: "Kojim jezikom govori?"
Skijapod odgovori na posve svom grkom: "Ja ne zna koji Jezik govori. Ja mislio vi stranci i govorio izmiljeni jezik kao
331onaj od stranci. Vi meutim govori jezik Presbvtera Johannesa i njegova akona. Ja pozdravlja vi, jaje Gavagai, vama na usluzi."
Vidjevi da je Gavagai bezazlen, dapae, dobrohotan, Bau-dolino i njegovi sioe s konja i sjedoe na zemlju, pozivajui ga da i on uini to isto i nudei mu ono malo hrane koju su jo imali. "Ne," ree on, "ja kae hvala, ali ja je ve jeo vrlo mnogo ova jutro." Zatim je uinio ono to se, po svakom dobrom obiaju, trebalo oekivati od skijapoda: najprije se svom duinom isprui na zemlju, zatim podie nogu tako da si je stopalom nainio sjenu, stavi ruke ispod glave i ponovno se nasmijei blaen, kao da je ispruen ispod suncobrana. "Malo svjeine danas dobro doe, nakon mnogo tranja. Ali vi tko je? teta, da vi je dvanaest vi bili najsvetiji Mudraci koji se vraa, s ak jednim crnim. teta to je samo jedanaest."
"teta da," ree Baudolino. "Ali ima nas jedanaestorica. Tebe jedanaest Mudraca ne zanima, je li tako?"
"Jedanaest Mudraca ne zanima nikoga. Sva jutra u crkvi mi moli za povratak dvanaestorice. Ako se vrati jedanaestom, mi loe molio."
"Ovdje stvarno oekuju Mudrace," promrmlja Poeta Baudo-linu. "Trebat e pronai naina da pomisle kako je dvanaesti negdje drugdje."
"Ali nikada ne spominjite Mudrace," preporui Baudolino. "Nas ima dvanaestoro, a ostalo e oni misliti za svoj vlastiti raun. Inae e se dogoditi da e kasnije Pater Ivan otkriti tko smo i dat e nas pojesti svojim bijelim lavovima ili neem slinom."
Zatim se ponovno obrati Gavagaiju: "Rekao si kako si Pre-sbvterov sluga. Jesmo li dakle stigli u kraljevstvo Patera Ivana?"
"Ti eka. Ti ne moe rei: evo mene ovdje u kraljevstvu Presbvtera Johannesa, nakon to je preao neki mali put. Inae svi doe. Vi jesi u velikoj pokrajini akona Johannesa, Presbvtero-va sina, i upravlja svom ovom zemljom, koju vi ako hoe kraljevstvo Presbvtera, moe proi samo kroz nju. Svi posjetitelji koji doe, mora prije priekati u Pndapetzimu, velikoj prijestolnici akona."
"Koliko je ve posjetitelja stiglo do ovdje?"
332
"Nitko. Vije prvi."
"Zaista nije prije nas doao neki ovjek crne brade?" upita Baudolino.
"Ja nije nikad vidio," ree Gavagai. "Vi je prvi."
"Dakle, morat emo priekati u ovoj pokrajini kako bismo doekali Zosima," proguna Poeta, "i tko zna hoe li stii. Moda je jo u Abcasiji i tapka u mraku."
"Bilo bi jo gore da je ve stigao i predao Kale ovim ljudima," primijeti Kyot. "Ali bez Kalea, s ime emo se mi prikazati?"
"Smirite se i urba zahtijeva vremena," ree mudro Boidi. "Sad pogledajmo to smo ovdje nali, zatim emo smisliti neto."
Baudolino ree Gavagaiju kako e se rado zadrati u Pndapetzimu, u oekivanju svoga dvanaestog druga, koji se bio izgubio tijekom pjeane oluje u pustinji, mnogo dana hoda odavde gdje su sada. I upita ga gdje ivi akon.
"Tamo, u svojoj palai. Ja vodi vas. tovie, ja prvo kae svojim prijateljima da vi dolazi i kada vi doe vi jesi slavljenik. Gosti je dar Gospodnji."
"Imali li ovdje naokolo u travi i drugih skijapoda?"
"Ja ne vjeruje, ali ja vidio malo prije blemu kojeg ja pozna, ba lijep sluaj jer skijapodi nije mnogo prijatelj blema." Stavi prste u usta i ispusti dugaki i vrlo dobro moduliran zviduk. Nakon nekoliko trenutaka paprati se otvorie i pojavi se drugo bie. Bilo je vrlo razliito od skijapoda, a s druge strane, kad su uli spominjati blemu, nai su prijatelji oekivali vidjeti ono to su vidjeli. Stvorenje vrlo irokih ramena, pa dakle vrlo pleato, ali vrlo tanka struka, imalo je dvije kratke i dlakave noge i nije imalo glavu, pa ni vrat. Na grudima, gdje ljudi imaju bradavice, otvarala su se dva vrlo iva bademasta oka, a ispod blagog nabreknua s dvije nosnice, neka vrsta krunog, ali vrlo rastezljivog otvora koji je, kad je stvorenje poelo govoriti, ovisno o glasovima koje je isputalo, poprimao razliite oblike. Gavagai pone s njim brbljati; dok mu je pokazivao posjetitelje, ovaj Je vidljivo odobravao, a odobravao je savijajui lea kao da se klanja.
Pribliio se posjetiteljima i rekao otprilike: "Ouiii, ouioioioi,
333aueua!" U znak prijateljstva, putnici mu ponudie zdjelicu vode. Iz vree koju je nosio sa sobom blema uze nekakvu cjevicu, ugura je u otvor kojeg je imao ispod nosa i poe sisati vodu. Zatim mu Baudolino ponudi veliki komad sira. Blema ga prinese ustima i ona odjednom postadoe velika koliko i sir, koji nestade u toj rupi. Blema ree: "Euaoi oea!" Zatim stavi ruku na grudi, ili na elo, kao netko tko obeava, pozdravi nae s obje ruke i udalji se u travi.
"On stie prije nego mi," ree Gavagai. "Blemi ne tri kao skijapodi, ali uvijek bolje od najsporijih ivotinja to vi jai. to je oni?"
"Konji," ree Baudolino, sjetivi se da se oni u Paterovu kraljevstvu ne raaju.
"Kakvi je konji?" upita skijapod znatieljno.
"Kao ovi," odgovori Poeta, "potpuno jednaki."
"Ja izrazi hvala. Vi ljudi moni, koji ide sa ivotinjama jednakima konjima."
"Sluaj sada. uo sam te malo prije govoriti da skijapodi nisu prijatelji blema. Zar ne pripadaju kraljevstvu ili pokrajini?"
"O ne, oni kao mi je sluge Presbvtera, kao i oni ponciji, pig-mejci, divovi, panoziji, bezjezinici, Nubijci, eunusi, i satiri-koje-se-nikada-ne-vidi. Svi dobri krani i vjerni sluge akona i Presbvtera."
"Niste prijatelji zato to ste razliiti?" upita Poeta.
"Kako kae ti razliiti?"                                                  s
"Pa, u smislu da si ti razliit od nas i..."                          :'
"Zato ja razliit od vas?"                                               '?-
"Najsvetiji Boe," ree Poeta, "za poetak, ima samo jednu nogu! Mi i bleme imamo ih dvije!"
"ak vi i blema ako digne jednu nogu ima samo jednu."
"Ali ti nema drugu daje spusti!"
"Zato mora ja spustiti nogu koju nema? Mora li ti spustiti treu nogu koju nema?"
Boidi se pomirljivo umijea: "Sluaj, Gavagai, dopustit e da blema nema glavu."
"Kako nema glavu? Ima oi, nos, usta, govori, jede. Kako to ti radi da nema glavu?"
334
"Ali zar nikada nisi primijetio da nema vrata, a iznad vrata onu okruglu stvar koju ak i ti ima na vratu, a on ne?"
"to, znai primijetio?" ?       "Vidio, opazio, ti zna to je to!"
"Moda ti kae da on nije sav jednak meni, da moja majka ne moe pobrkati mene s njim. Ali ni ti nije jednak ovom tvom prijatelju, jer on ima znak na licu a ti nema. A tvoj prijatelj je drugaiji od onog crnog kao jedan od Mudraca, a on razliit od onoga drugoga crne rabinske brade."
"Kako zna da imam rabinsku bradu?" upita ispunjen nadom Solomon, koji je oigledno razmiljao o izgubljenim plemenima i iz tih rijei izvlaio oito znamenje kako su tuda prola, ili boravila u tom kraljevstvu. "Jesi li ikada vidio druge rabine?"
"Ja ne, ali tamo dolje u Pndapetzimu svi kae rabinska brada."
Borone ree: "Prekinimo. Ovaj skijapod ne zna vidjeti razliku izmeu sebe i bleme, kao to je ni mi ne znamo vidjeti izmeu Porcellija i Baudolina. Razmislite li malo o tome, to se dogaa kada se susreu stranci. Izmeu dvojice Maura, umijete li dobro vidjeti razliku?"
"Da," ree Baudolino, "ali jedan blema i jedan skijapod nisu kao mi i Mauri, koje vidimo samo kada odemo k njima. Oni svi ive u istoj pokrajini i on razlikuje blemu od bleme, ako kae da je onaj kojeg smo upravo vidjeli njegov prijatelj, dok drugi to nisu. Dobro me sluaj, Gavagaiju: rekao si da u pokrajini stanuju panoziji. Ja znam to su panoziji, to su ljudi gotovo kao i mi, osim to imaju dva tako ogromna uha, da im se sputaju sve do koljena i kada je hladno omotaju ih oko tijela kao ogrta. Jesu li takvi panoziji?"
"Da, kao mi. I ja ima ui."
"Ali ne sve do koljena, za Boga!"
"I ti ima ui mnogo vee od uiju tvoga prijatelja kraj tebe."
"Ali ne kao panoziji, dovraga!"
"Svatko ima ui koje mu je napravila njegova majka."
"Alit zato onda kae da izmeu blema i skijapoda nema prijateljstva?"
"Oni misli loe."
335"Kako loe?"
"Oni krani koji grijei. Oni phantasiastoi. Oni kae ba kao mi da Sin nije iste prirode kao Otac, jer Otac postoji jo od prije nego to poinje vrijeme, dok je Otac stvorio Sina ne zbog potrebe nego zbog volje. Dakle Sinje usvojeni sin Boga, ne? Ble-mi kae: da, Sin nema istu prirodu kao Otac, ali ta Rije takoer kae da samo usvojeni sin ne moe sebi stvoriti tijelo. Dakle, Isus nikada ne postaje tijelo, ono to apostoli je vidio bilo je samo...kako rei... phantasma..."
"ista prikaza."                                                                 ;
"Eto. Oni kae da samo prikaza Sina je umro na kriu, ne raa se u Betlehemu, ne raa ga Marija, jednog dana na rijeci Jordan pred Ivanom Krstiteljem on se ukazuje i svi kae oh. Ali ako Sin nije tijelo, kako kae ovaj kruh je moje tijelo? Zapravo oni za priest ne koriste kruh i burq."
"Moda zato to bi morali sisati vino, ili kako ga ti ve zove, onom cjevicom," ree Poeta.
"A panoziji?" upita Baudolino.
"Oh, njima nije vano to radi Sin kad sie na zemlju. Oni misli samo na Duh Sveti. Sluaj: oni kae kako krani na zapadu misli da Duh Sveti potjee od Oca i od Sina. Oni prigovara i kae daje ovo od Sina stavljeno kasnije i u vjerovanju Konstanti-nopola ne kae tako. Duh Sveti za njih potjee samo od Oca. Oni misli suprotno od pigmejaca. Pigmejci kae da Duh Sveti potjee samo od Sina i ne od Oca. Panoziji mrzi prije svega pigmejce."
"Prijatelji," ree Baudolino obraajui se svojim prijateljima. "ini mi se oiglednim kako razne rase koje postoje u ovoj pokrajini ne pridaju nikakve vanosti razlikama tijela, boje, oblika, kao to to inimo mi, koji kad vidimo i patuljka smatramo ga grekom prirode. Naprotiv, kao uostalom i mnogi nai ueni ljudi, pridaju mnogo vanosti razlikama u miljenu o prirodi Krista, ili Najsvetijeg Trojstva, o emu smo u Parizu uli mnogo govoriti. To je njihov nain razmiljanja. Pokuajmo ga razumjeti, inae emo se uvijek gubiti u raspravama bez kraja. No, dobro, pretvarat emo se da su blemi kao i skijapodi, a ono to misle o prirodi Naega Gospodina naposljetku nas se ne tie."
336
"Koliko sam shvatio, skijapodi sudjeluju u groznoj herezi Arija," ree Borone, koji je, kao i obino, meu njima bio onaj koji je proitao najvie knjiga.
"I onda?" upita Poeta. "To mi se ini grekulskom stvari. Mi, na sjeveru, vie smo se bavili time tko je pravi papa, a tko anti-papa, i jo je k tome sve ovisilo o hiru moga pokojnog gospodina Rainalda. Svatko ima svoje mane. Ima pravo Baudolino, ostanimo hladnokrvni i zatraimo od ovoga da nas odvede kod svoga akona, koji nee biti bog zna to, ali se barem zove Ivan."
Zatraie dakle od Gavagaija da ih odvede u Pndapetzim i on se uputi umjerenim skokovima, kako bi konjima dao priliku da ga prate. Nakon dva sata stigli su na kraj mora paprati i uli u podruje zasaeno maslinjacima i vonjacima: ispod drvea su sjedila, gledajui ih radoznalo, bia gotovo ljudskih crta lica, koja su pozdravljala rukama, ali su isputala samo zavijanja. Bila su to, objasnio je Gavagai, bia bez jezika, koja su ivjela izvan grada, jer su bila mesalijani, vjerovala su kako se u nebo moe ii samo zahvaljujui tihoj i neprestanoj molitvi, ne pribliavajui se sakramentima, bez bavljenja djelima milosra i drugim oblicima trpljenja, bez drugih obrednih radnji. Zato nisu nikada ili u crkve Pndapetzima. Svima su bili mrski, jer su drali kako je i rad dobro djelo, pa stoga beskoristan. ivjeli su vrlo siromano, hranei se voem s tog drvea, koje je meutim pripadalo cijeloj zajednici, a oni su ga koristili bez ikakva sustezanja.
"A to se ostalog tie, isti su kao i vi, zar ne?" zadirkivao ga je Poeta.
"Kao mi, kada mi uti."
Planine su postajale sve bliima i to su im se vie pribliavali sve su vie shvaali njihovu prirodu. Na kraju stjenovita podruja postupno su se uzdizala rastresita ukasta brdaca, kao da je rije, napuivao je Colandrino, o tuenom vrhnju, ne, o gomilama eerne vune, ma ne, o gomilama pijeska postav-ljenimajedne pokraj drugih, kao da su uma. Otraga se dizalo ono to je iz daleka izgledalo kao prsti, stjenoviti vrhovi koji su na vrcima imali neko pokrivalo iz tamnije stijene, ponekad u
337obliku kapuljae, a drugi put gotovo ravne kapice, koja je trcala sprijeda ili straga. Idui jo dalje, izboine su postajale manje iljate, ali je svaka izgledala izbuena rupama kao konica, sve dok nisu shvatili da su to nastambe ili kamena boravita u kojima su izdubljene peine, a u svaku se od njih stizalo raznim malim drvenim stubama, a stube su od domorita do odmorita bile povezane jedne s drugima, zajedno tvorei, za svako od tih uporita, zrani splet koji su stanovnici, koji su iz daleka izgledali kao mravi, okretno prelazili gore i dolje.
U sredini grada vidjele su se prave pravcate kuerine ili palae, ali i one urezane u stijenu, iz koje su trcala malobrojna krila proelja i sva su bila visoko. Neto dalje ocrtavala se im-pozantnija gromada nepravilna izgleda, takoer konica peina, ali vie geometrijskog oblika, kad je rije o prozorima ili vratima, a u nekim sluajevima iz tih su otvora trcale terase, male loe i balkonii. Neki od tih ulaza bili su nadkriveni obojenom tendom, a drugi rogoinom od isprepletene slame. Rjeju, nalazili su se usred kruga prilino divljih planina, a u isto vrijeme u sreditu gusto naseljena i radinog grada, iako sigurno ne tako velianstvenog kao to bi oekivali.
Daje grad radin i gusto naseljen, vidjelo se iz mnotva koje je davalo ivot, neemo rei onim ulicama ili onim trgovima, nego prostorima izmeu vrhova i potpornja, izmeu gromada i prirodnih tornjeva. Bilo je to aroliko mnotvo, u kojem su bili umijeani psi, magarci i mnoge deve, koje su nai putnici ve bili vidjeli na poetku svoga puta, ali nikada toliko njih i tako razliitih kao na tom mjestu, neke s jednom grbom, druge s dvije, a neke ak i s tri. Vidjee ak i jednog gutaa plamena, koji je nastupao pred skupom stanovnika i na uzici drao panteru. ivotinje koje su ih najvie zapanjile bili su vrlo okretni etvero-noci, upotrijebljeni za vuu dvokolica: imali su tijelo drjebeta, prilino duge noge s volovskim papkom, bili su uti s velikim smeim pjegama i imali nadasve vrlo dugaak vrat, na kojem se uzdizala glava deve s dva mala roga na vrhu glave. Gavagai ree da su to kamelopardi, koje je veoma teko uhvatiti jer jako brzo bjee i samo ih skijapodi mogu slijediti i uhvatiti omom.
U stvari, iako bez ulica i trgova, taj je cijeli grad bio ogromna
338
trnica i na svakom slobodnom prostoru bio je nasaen ator, podignuta nadstrenica, rasprostrt tepih po zemlji ili postavljen stol vodoravno na dva kamena. I vidjele su se izlobe voa, komada mesa (inilo se daje povlateno ono kameloparda), tepiha isprepletenih svim duginim bojama, odjee, noeva iz crnog ok-sidijana, kamenih bradvi, pehara iz ilovae, niski od crvenih i utih koica i kamenia, eira vrlo neobinih oblika, alova, prekrivaa, kutija od rezbarena drva, sprava za obradu polja, krpenih lopti i lutkica za djecu, zatim amfora punih plavih, am-brastih, ruiastih i limunastih tekuina i zdjelica ispunjenih paprom.
Na tom se sajmu jedino nisu vidjeli metalni predmeti i Gavagai, upitan da kae zato, zaista nije shvaao to znae rijei kao eljezo, metal, bronca ili bakar, na kojem god ih je jeziku Baudolino pokuao imenovati.
U tom su mnotvu kruili vrlo radini skijapodi, koji su poskakujui skok po skok, na glavi nosili prepune koare, zatim blemi, gotovo uvijek u izoliranim skupinama, ili iza klupa gdje su se prodavali kokosovi orasi, potom panoziji sa svojim razapetim uima, osim ena koje su ih srameljivo obavile oko grudi, stiui ih jednom rukom na prsima kao al, i drugi ljudi koji su izgledali kao da su izili iz onih knjiga divota nad ijim se minijaturama Baudolino toliko zanosio, kada je traio nadahnue za svoja pisma Beatrici.
Spazie one koji su zacijelo morali biti pigmejci, vrlo tamne koe, s pojasom od slame i onim lukom preko ramena kojim su, kako je nalagala njihova priroda, vjeito bili u ratu sa dralovima - ratu u kojem im je doputen ne ba mali broj pobjeda, jer su mnogi od njih hodali nudei prolaznicima svoj plijen, za noge objeen na dugakom tapu, tako da su ga trebala nositi etvorica, sa svake strane po dvojica. Budui da su pigmejci bili nii od dralova, objeene ivotinje vukle bi se po zemlji i zato su ih objesili za vrat, tako da su im noge ostavljale dugaku prugu u praini.
Evo i poncija, a nai prijatelji, iako su o njima bili itali, nisu prestajali znatieljnim okom istraivati ta bia ravnih nogu, bv.z zglobova u koljenima, koja su hodala vrlo kruto, polaui na
339tlo konjska kopita. Ali ono ime su na sebe svraali pozornost bio je, u mukaraca, falus koji je visio na grudima, a u ena, na istom mjestu, vagina, koja se meutim nije vidjela jer su je pokrivale alom svezanim iza lea. U skladu s obiajem, napasali su koze sa est rogova i neke od tih ivotinja su doista prodavali
na trnici.
"Ba kako je pisalo u knjigama," nastavljao je mrmljati zadivljen Borone. Zatim, glasno kako bi ga uo Ardzrouni: "U knjigama je takoer pisalo da praznina ne postoji. Dakle, ako postoje ponciji ne postoji praznina." Ardzrouni je samo slegnuo ramenima, sav zabrinut hoe li vidjeti prodaje li se u kojoj am-puli tekuina za izbjeljivanje koe.
Kako bi ublaili nemirnost cijelog tog svijeta, ponekad su prolazili vrlo crni ljudi, visoka stasa, goli do pojasa, u hlaama kakve nose Mauri i s bijelim turbanima, oboruani samo ogromnim vorastim batinama, koje bi samo jednim udarcem mogle rasprostrijeti vola. Budui da su se stanovnici Pndapetzima prilikom prolaska stranaca sakupljali na svakom koraku, prstom pokazujui osobito na konje koje oigledno nikada nisu vidjeli, crni mukarci su posredovali u odravanju reda u mnotvu, a trebali su samo zavrtjeti svoje batine i odmah bi se oko njih stvorila praznina.
Baudolinu nije promaklo da je, kada se skupina zgusnula, upravo Gavagai crnim ljudima dao znak za uzbunu. Iz kretnji mnogih nazonih dalo se razumjeti kako su htjeli biti vodii tim mnogo potovanim gostima, ali je Gavagai bio odluan zadrati ih za sebe, pa se tovie epirio kao da govori: "Ovi su moje vlasnitvo i ne dirajte mi ih."
A to se tie crnih mukaraca, bili su, rekao je Gavagai, a-konove nubijske strae, iji su predci bili stigli iz dubine Afrike, ali vie nisu bili stranci, zato to su se ve bezbrojni narataji rodili u blizini Pndapetzima i akonu su bili odani do smrti.
Konano, vidjeli su kako se mnogo pedalja iznad glava ostalih izdiu divovi, znatno vii od samih Nubijaca, a osim to su bili divovi bili su i jednooki. Bili su raskutrani, loe odjeveni i, ree Gavagai, bavili su se ili gradnjom nastambi na onim stijenama ili su napasali ovce i goveda, u emu su bili izvrsni, jer su
340
mogli svladati bika hvatajui ga za rogove, a ako se neki ovan udaljio od stada nije im trebao pas, ispruili bi ruku, pograbili ga za runo i ponovno stavili tamo odakle je bio doao.
"I s njima ste neprijatelji?" upita Baudolino.
"Ovdje nitko neprijatelj nikome," odgovori Gavagai. "Ti vidi oni svi zajedno prodaje i kupuje kao dobri krani. Kasnije svi se vraa kui svakoga od njih, ne ostaje zajedno jesti i spavati. Svatko misli kako hoe, iako misli loe."
"A divovi misle loe..."
"Uh! Gore od gorega! Oni je artotirit, vjeruje kako Isus na Posljednjoj Veeri posveuje kruh i sir, jer kau daje to uobiajena hrana starih patrijarha. Tako obavlja priest psujui s kruhom i sirom i hereticima smatra sve one koji za to koriste burq. Ali ovdje gotovo svi ljudi misli loe, osim skijapoda."
"Rekao si mi da u ovom gradu ima i eunuha? I oni misle loe?"
"Bolje da ja ne govori o eunusima, previe moni. Oni se ne mijea s obinim ljudima. Ali misli drugaije od mene."
"A, osim miljenja, jednaki su tebi, pretpostavljam..."
"to ja ima drugaije od njih?"
"Vrag od nourine," ljutio se Poeta, "ti ide sa enama?"
"Sa enama skijapod da, jer one ne misli loe."
"A u te tvoje skijapodice stavlja li onu stvar tamo, prokletstvo, pa gdje je ti ima?"
"Ovdje, iza noge, kao svi."
"Na stranu injenica da je ja nemam iza noge i upravo smo vidjeli tipove koji je imaju iznad pupka, zna li barem da eunusi onu tamo stvar uope nemaju i ne idu sa enama?"
"Moda zato to se eunusima ene ne svia. Moda zato u Pndapetzimu nikad vidio enske eunuhe. Jadnici, moda se njima svia, ali ne nalazi enskog eunuha, a nikako ne moe ii sa enskima blema ili panozija, koji misli loe?"
"Ali jesi li primijetio da divovi imaju samo jedno oko?"
"I ja. Vidi, ja zatvori ovo oko i ostaje samo drugo."
"Dr'te me da ga ne ubijem," govorio je Poeta crven u licu.
"Ukratko," ree Baudolino, "blemi misle loe, divovi misle loe, svi misle loe, osim skijapoda. A to misli taj va akon?"
341"akon ne misli. On zapovijeda."
Dok su razgovarali, jedan od Nubijaca bacio se pred Colan-drinova konja, kleknuo ispruivi ruke i spustivi glavu, i izgovorio nekoliko rijei na nekom nepoznatom jeziku, ali se iz tona primjeivalo daje rije o alosnoj molitvi.
"to hoe?" upitao je Colandrino. Gavagai je odgovorio kako Nubijac trai da mu u ime Boga odrubi glavu onim lijepim maem koji Colandrino nosi o boku.
"Hoe da ga ubijem? A zato?"
Gavagai se doimao zbunjenim. "Nubijci je vrlo udni ljudi. Ti zna, oni je gurovrati. Dobri ratnici samo zato to eli mueniku smrt. Rata nema, a oni hoe mueniku smrt odmah. Nubijac je kao djeca, hoe odmah ono to se njemu svia." On ree neto Nubijcu i ovaj se udalji pognute glave. Upitan da objasni neto vie o tim gurovratima, Gavagai ree kako su gurovrati Nubijci. Zatim primijeti da se primakao zalazak, kako se trnica razilazi i treba otii u toranj.
Mnotvo se doista razrjeivalo, prodavai su sakupljali svoje stvari u velike koare; iz raznih lukova koji su se pokazivali na stjenovitim zidovima sputali su se konopci i netko je, iz raznih nastambi, vukao robu gore. Sve se ivahno dizalo i sputalo i za kratko vrijeme cijeli grad posta pust. Sada je izgledao kao veliko groblje s bezbrojnim udubinama za grobove, ali su se ta vrata i prozori jedni za drugim poeli osvjetljavati, znak da su stanovnici Pndapetzima upravo palili ognjita i lui, kako bi se pripremili za veer. Zahvaljujui tko zna kojim nevidljivim otvorima, svi dimovi od tih vatri izlazili su iz vrhova iljaka i uporita, i sad ve blijedo nebo bilo je isprugano crnkastim oblacima dima, koji su se odlazili raspriti meu oblake.
Prijeoe ono malo to im je preostalo od Pndapetzima i stigoe na trg, iza kojega planine nisu ostavljale vie nijedan vidljivi prolaz. Napola uzidana u planinu, vidjela se jedina umjetna graevina u cijelome gradu. Bio je to toranj, ili prednja strana stupnjevitog tornja, prostranog u temelju i malo pomalo sve ueg kako se uspinjao, ali ne kao stup od pogaa, jedne manje od druge, koje su postavljene jedna na drugu kako bi oblikovale mnoge slojeve, jer se od odmorita do odmorita neprekinuto
342
nastavljao prolaz u obliku spirale i inilo se kako prodire i u stijenu, obavijajui graevinu od temelja da vrha. Toranj je bio potpuno obloen velikim vratima s lukovima, jednima pokraj drugih, bez ikakvog slobodnog prostora meu njima, tako da nije bilo dovratnika koji odvaja vrata od vrata i izgledao je kao udovite s tisuu oiju. Solomon ree da je takav morao biti toranj kojega je u Babilonu podigao opaki Nembroth, kako bi izazvao Svetog, koji uvijek da bude blagoslovljen.
"A ovo," ree Gavagai s ponosnim naglaskom, "ovo je palaa akona Johannesa. Sada vi stani i eka, jer oni zna da vi dolazi i prepremio je sveanu dobrodolicu. Ja sada ide."
"Kamo ide?"
"Ja ne moe ui u toranj. Nakon to vi bude primljen i vidi akon, tada ja se vrati k vama. Ja va vodi po Pndapetzimu, ja nikada ostavlja vas. Pazite s eunusima, on je mlad mukarac..." i prstom pokae Colandrina, "a njima se svia mladi. Ave, evcharistd, salam." Pozdravi, uspravan na svom stopalu, na neodreeno ratoborni nain, okrene se i tren kasnije bio je ve daleko.
34330
 susree
Kada su bili pedesetak koraka od tornja, vidjeli su kako iz njega izlazi povorka. Prije svih odred Nubijaca, ali raskonije ureenih od onih koji su bili na trnici: od pojasa nanie bili su obavijeni uskim bijelim povezima stisnutima oko nogu, pokrivenih suknjicama koje su sezale do polovice bedara; bili su golog trupa, ali su nosili crveni ogrta, a na vratu su pokazivali konati ovratnik na kojem je bilo uvreno obojeno kamenje, ne drago kamenje nego kamenii sa ljunkovitog dna rijeke, posloeni u ivahan mozaik. Na glavi su imali bijelu kukuljicu s brojnim omicama. Na rukama, na zapeima i na prstima nosili su narukvice i prstenje od upletene ice. Oni iz prvog reda svirali su frule i bubnjeve, oni iz drugog drali su svoje ogromne batine oslonjene o ramena, oni iz treeg imali su samo luk preko ramena.
Slijedila je eta onih koji su sigurno bili eunusi, obavijeni u prostrane i mekane dugake haljine, naminkani kao ene i s turbanima koji su izgledali kao katedrale. Onaj u sredini nosio je posluavnik i na njemu pogae. Konano, sa strane praen dvojicom Nubijaca, koji su mu nad glavom mahali velikim lepezama od paunova perja, pribliavao se onaj koji je zacijelo bio najvei dostojanstvenik te povorke: glavu je pokrivao turban visok kao dvije katedrale, splet svilenih vrpci razliitih boja, na uima je nosio naunice iz obojena kamenja, na rukama narukvice iz raznobojnog perja. I on je imao halju dugaku sve do stopala, ali u struku stisnutu pedalj irokim pojasom, iz plave svile, a na grudima mu je visio kri od obojena drva. Bio je to ovjek poodmakle dobi, minka na ustima i crnilo na oima bili
344
su u suprotnosti s njegovom ve mlohavom i ukastom koom, inei jo uoljivijim podvoljak koji bi mu se pri svakom koraku zatresao. Imao je debeljukaste ruke, vrlo duge nokte, zailjene kao otrice i lakirane crveno.
Povorka se zaustavila ispred posjetitelja, Nubijci su se svrstali u dva reda, dok su eunusi nieg poloaja kleknuli, a onaj koji je nosio posluavnik naklonio se nudei hranu. Baudolino i njegovi, isprva nesigurni to trebaju uiniti, sili su s konja i prihvatili komade pogae koje su uljudno vakali, naklonivi se. Konano se naprijed pomakne, njima na pozdrav, glavni eunuh koji lice obori na zemlju, zatim se ponovno podie i obrati im se na grkom.
"Od roenja Naeg Gospodina Krista Isusa oekivali smo va povratak, ako vi sigurno jeste oni za koje vas drimo i boli me saznanje da je dvanaestog meu vama, ali kao i vi prvog meu svim kranima, nemilostiva priroda skrenula du puta. Dok u naim straama dati zapovijed da neumorno promatraju obzorje u njegovu oekivanju, elim vam sretan boravak u Pnda-petzimu," ree djeakim glasom. "Kaem vam to u ime akona Ivana, ja Praxeas, vrhovni voa dvorskih eunuha, prvi notar pokrajine, jedini akonov izaslanik kod Patera, glavni uvar i lo-gotet tajnog puta." To ree kao da i Mudraci moraju biti zadivljeni tolikim dostojanstvom.
"O, dosta tamo," promrmlja Aleramo Scaccabarozzi zvan Glupan, "ma sluaj ti ovoga!"
Baudolino je mnogo puta razmiljao kako bi se predstavio Pateru, ali nikada kako bi se trebalo predstaviti voi eunuha u slubi nekog paterova akona. Odlui slijediti smjer koji su bili utanaili: "Gospodine," ree, "izraavam ti nau radost to smo stigli u ovaj plemiki, bogati i divni grad Pndapetzim, jer na naem putu nikada nismo vidjeli ljepi i bujniji. Mi dolazimo iz daleka i Pateru Ivanu nosimo najveu relikviju kranstva, pehar iz kojega je Isus pio tijekom Posljednje Veere. Naalost, vrag, jalan, protiv nas je razjario sile prirode uinivi da jedan od nae subrae putem zastrani i to ba onaj koji je nosio dar, a s njim i druge dokaze naeg potovanja prema Pateru Ivanu..."
"A to je," doda Poeta," stotinu sipki masivna zlata, dvije stoti-
345ne velikih majmuna, kruna od tisuu libri zlata sa smaragdima, deset niski neprocjenjivih bisera, osamdeset kutija slonokosti, pet slonova, tri pripitomljena leoparda, trideset ljudodernih pasa i trideset bikova za borbu, tri stotine kljova slonova, tisuu koa pantere i tri tisue sipki ebanovine."
"uli smo govoriti o tim bogatstvima i nama nepoznatim stvarima kojima obiluje zemlja gdje sunce zalazi," ree Praxeas sjajnih oiju, "i hvaljena neka budu nebesa budem li ih mogao vidjeti prije nego to napustim ovu dolinu suza!"
"Zar ne moe zatvoriti ta govnarska usta?" aptao je Boidi iza lea Poeti, lupivi ga akom u lea, "pa jo ako Zosimo stigne i ovi vide daje operuaniji nego mi?"
"uti," reao je Poeta iskrivljenih usta, "ve smo rekli da se umijeao vrag i vrag je sigurno sve to profukao. Osim Kalea." "Ali barem jedan dar, trebao bi nam sada, samo jedan dar, da pokaemo kako ba nismo prosjaci," i dalje je mrmljao Boidi. "Moda Krstiteljeva glava," predloi tiho Baudolino. "Ostalo ih je jo samo pet," ree Poeta i dalje ne pomiui usne, "ali nije ni vano, sve dok smo u kraljevstvu ostale etiri sigurno ne moemo izvaditi."
Baudolino je jedini znao da, s onom koju je bio uzeo od Abdula, jo uvijek imaju est glava. Izvadio je jednu iz bisaga i pruio je Praxeasu, govorei mu kako za sada - u oekivanju ebanovine, leoparda i svih onih drugih lijepih stvari - ele da akonu preda jedinu preostalu uspomenu na zemlju koju je bio krstio Na Gospodin.
Praxeas uzbuen prihvati taj dar, u njegovim oima neprocjenjiv zbog blistave krinjice, za koju je drao da je sigurno od one dragocjene ute materije o kojoj je toliko uo pripovijedati bajke. Nestrpljiv da toj svetoj relikviji ukae duboko potovanje i dranjem osobe koja svaki dar uinjen akonu smatra vlastitim, otvori je bez napora (to je dakle bila Abdulova glava, ve nasilno otvaranog peata, ree si Baudolino) uze u ruke smekastu i sasuenu lubanju, djelo Ardzrounijeve dosjetljivosti, uzvikujui slomljenim glasom kako nikada u svom ivotu nije promatrao dragocjeniju relikviju.
Eunuh zatim upita kojim se imenima treba obraati svojim
346
cijenjenim gostima, jer im ih je predaja pripisala vrlo mnogo, a vie nitko nije znao koja su ona prava. Vrlo oprezno, Baudolino odgovori kako, barem dok ne budu u Paterovoj nazonosti, ele biti nazvani imenima po kojima su poznati na dalekom Zapadu i izree prava imena svakoga od njih. Praxeas je cijenio prizivajui zvuk imena poput Ardzrouni ili Boidi, nalazio je veoma zvunima Baudolino, Colandrino i Scaccabarozzi, a pri spomenu Porcellija i Cuttice sanjao je egzotine zemlje. Ree kako potuje njihovu suzdrljivost i zakljui: "Sada uite. Kasnije sat i akon e vas moi primiti tek sutra. Veeras ete biti moji gosti i jamim vam da gozba nikada nije bila bogatija i raskonija, i uivat ete u takvim poslasticama da ete s gnuanjem misliti na poslastice koje su vam bile nuene u zemljama gdje sunce zalazi."
"Kako kad su odjeveni u takve prnje da bi jedna od naih ena i mua stavila na kri samo da bi dobila bolje," gunao je Poeta. "Krenuli smo i pretrpjeli ono to smo pretrpjeli, ne bismo li vidjeli kaskade smaragda; kada smo pisali Paterovo pismo tebi je, Baudolino, bila muka od topaza, a evo ih ovdje s deset kamenia i etiri uzice i misle da su najbogatiji na svijetu!"
"uti i hajdemo pogledati," mrmljao mu je Baudolino.
Praxeas je ispred njih uao u toranj i uveo ih u salon bez prozora, osvijetljen zapaljenim tronocima, sa sredinjim pros-tiraem punim pehara i posluavnika iz gline i nizom jastuka sa strane, na kojima su se uzvanici uurili prekrienih nogu. Za stolom su posluivali mladii, sigurno i oni eunusi, polugoli i premazani miriljivim uljima. Gostima su pruali posude s aromatinim mjeavinama, u koje su eunusi umakali prste kako bi kasnije dodirivali resice uiju i nosnice. Nakon to su se poprskali, eunusi su blago milovali mladie i poticali ih da mirise ponude gostima, koji se prilagodie obiajima tih ljudi, dok je Poeta reao kako e mu, dodirne li ga samo jedan od onih tamo, prosuti sve zube samo jednim udarcem.
Veera je bila ovakva: veliki tanjuri kruha, ili onih njihovih pogaa; golema koliina kuhana povra, meu kojim je u izobilju bilo cvjetae, koja nije previe smrdila jer je bila posuta razliitim zainima; zdjele nekog vrlo toplog crnkastog umaka,
347sorq, u koji su se umakale pogae, a Porcelli, koji je prvi kuao, zapoe kaljati kao da iz nosa izbacuje plamenove, tako da se njegovi prijatelji ograniie samo na uzdrljivo kuanje (i zatim provedoe no moreni neugasivom eu); suha i mrava rijena riba, koju su nazivali thinsireta (vidi vidi, mrmljali su nai prijatelji), panirana u krupici i doslovno utopljena u kipue ulje, u kojem je sigurno bilo pripremljeno i mnogo drugih jela; juha od sjemenki lana, koju su zvali marac, i koja je prema Poetinu iskazu zaudarala na govna, po kojoj su plutali miii krilatih ivotinja, ali tako loe skuhanih da su izgledali kao koa, a Pra-xeas s ponosom ree kako je rije o methagallinariju (vidi vidi, nai su se prijatelji ponovno udarali laktovima); goruica koju su nazivali cenfelec, napravljena iz kandiranog voa, ali u kojoj je bilo vie papra nego voa. Pri svakom novom jelu eunusi su se pohlepno sluili i, vaui, usnama su proizvodili zvuk kojim su izraavali svoje zadovoljstvo i znakove razumijevanja prema gostima, kao da kau: "Svia vam se? Nije li to dar s neba?" Jeli su uzimajui hranu rukama, ak i juhu, srui je iz dlana savijenog kao kutljaa, mijeajui u samo jednoj aci razliite stvari i samo jednim zamahom uguravajui si sve u usta. Ali samo desnom rukom, jer su lijevu drali na ramenu djeaka koji se brinuo da im stalno pribavlja novu hranu. Micali su je samo kad bi pili, a vreve su grabili podiui ih sve do iznad glave, izlijevajui si zatim vodu u usta kao iz vodoskoka.
Tek na kraju tog nabobskog obroka, Praxeas dade znak i stigoe Nubijci koji u najmanje peharie ulie bijelu tekuinu. Poeta svoj iskapi u samo jednom gutljaju i odmah pocrveni, ispusti nekakav rik i pade kao mrtav, sve dok mu mladii nisu poprskali lice vodom. Praxeas objasni kako kod njih ne raste stablo vina i jedino alkoholno pie koje znaju proizvesti potjee od fermentacije burqa, bobice vrlo uobiajene u tim mjestima. Ali je snaga toga pia takva da ga treba kuati samo u malim gutljajima, tovie, tek stavljajui jezik u pehar. Prava je nesrea nemati ono vino o kojem se ita u Evaneljima, zato to su sveenici Pndapetzima, svaki put kada bi drali misu, zapadali u najnedolinije pijanstvo i muili se stii do zavrnog oprotaja.
"S druge strane, to smo drugo i mogli oekivati od ovih
348
udovita?" ree s uzdahom Praxeas, osamljujui se u kut s Baudolinom, dok su drugi eunusi uz cijuke radoznalosti ispitivali eljezno oruje putnika.
"udovita?" upita Baudolino s prijetvornom prostodu-nou. "Stekao sam dojam kako ovdje nitko ne primjeuje divne izoblienosti drugih."
"Sigurno si uo govoriti jednog od njih," ree Praxeas s prezirnim osmjehom. "Ve stoljeima ovdje ive zajedno, navikli su jedni na druge i odbijajui vidjeti nakaznost svojih susjeda, zanemaruju vlastitu. udovita, da, slinija ivotinjama nego ljudima, a sposobni su mnoiti se bre od kunia. To je narod kojim moramo vladati i to eljeznom rukom, kako bismo izbjegli da se uzajamno istrijebe, svatko pomuen vlastitom herezom. Zbog toga ih je, prije mnogo stoljea, Pater postavio da ive ovdje, na granicama kraljevstva, kako svojim odvratnim izgledom ne bi uznemirivali njegove podanike, koji su - uvjeravam te u to, gospodine Baudolino - prekrasni ljudi. Ali normalno je da priroda proizvede i udovita, i prilino je neobjanjivo zato cijeli ljudski rod ve do sada nije postao nakaznim, budui da je poinio najstraniji od svih zloina, ras-pinjui na kriu Boga Oca."
Baudolino je upravo shvatio da i eunusi misle loe i svom je domainu postavio nekoliko pitanja. "Neka od ovih udovita," ree Praxeas, "vjeruju kako je Otac samo usvojio Sina, drugi se iscrpljuju raspravljajui tko potjee od koga i svaki je uvuen, udovite kakvo ve jest, u svoju udovinu pogreku, umnoavajui utjelovljenja boanstva, vjerujui kako je Vrhovno Dobro tri razliite biti, ili ak etiri. Pogani. Postoji samo jedna boanska bit koja se tijekom ivota oituje na razliite naine ili kroz razliite osobe. Jedina boanska bit je Otac, budui da raa, Sin budui daje roen, Duh budui da posveuje, ali uvijek je rije o istoj boanskoj prirodi: ostalo je kao neka maska iza koje se Bog skriva. Jedna bit i samo jedna trostruka osoba a ne, kako neki heretici tvrde, tri osobe u jednoj biti. Ali, ako tako jest, i ako si je Bog, svakoliki, pazi dobro, stvorio tijelo ne opunomoujui nekog svog usvojenog potomka, tada je sam Otac stradao na kriu. Raspeti Oca! Razumije li? Samo prokle-
349ta rasa mogla je doi do takvog oskvrnua, a zadaa vjernika je osvetiti Oca. Nikakve milosti za prokleto Adamovo pleme."
Otkako je Baudolino zapoeo pripovijedanje o putovanju, Niketas je sluao u tiini, ne prekidajui ga. Ali sada to uini, jer je primijetio da je njegov sugovornik nesiguran u to kako treba protumaiti ono o emu je govorio. "Misli li," upita, "da eunusi mrze ljudski rod zato stoje izazvao da Otac pati, ili su tu herezu prigrlili zato to su mrzili ljudski rod?"
"To je ono to sam se pitao, i te veeri ili kasnije, a da nisam znao odgovoriti."
"Znam kako misle eunusi. Mnoge sam upoznao u carskoj palai. Pokuavaju skupiti mo kako bi dali oduka svom jalu prema svima onima kojima je dano oploditi. Ali esto sam, u mom dugom iskustvu, naslutio da mnogi koji nisu eunusi koriste mo kako bi izrazili ono to inae ne bi znali uiniti. A zapo-- vijedanje je strast moda neodoljMja od voenja ljubavi."
"Bilo je i drugih stvari koje su me zbunjivale. Sluaj: eunusi iz Pndapetzima ustrojavali su kastu koja se reproducirala biranjem, budui da njihova priroda nije omoguivala druge naine. Praxeas je rekao kako su naratajima i naratajima starci odabirali ljupke mladie i dovodili ih u njihovo stanje, najprije inei od njih svoje sluge, a zatim svoje nasljednike. Gdje su nabavljali te mladie, ljupke i dobro razvijene, ako je cijela pokrajina Pndapetzima bila nastanjena samo udovitima prirode?"
"Sigurno su eunusi dolazili iz neke strane zemlje. U mnogim vojskama i javnim slubama dogaa se da onaj tko ima mo ne mora pripadati zajednici kojom upravlja, kako ne bi osjeao njenost ili sukrivnju prema svojim podanicima. Moda je tako htio Pater, kako bi te grdne i svadljive ljude mogao drati u pokornosti."
"I kako bi ih mogao slati u smrt bez grinje savjesti. Iz Pra-xeasovih sam rijei shvatio druge dvije stvari. Pndapetzim je bio posljednje predstrano mjesto prije nego to pone Paterovo kraljevstvo. Iza njega bio je samo klanac izmeu planina koji je vodio u neko drugo podruje, a na stijenama koje nadvisuju
350
klanac stalno su stajale nubijske strae, spremne strovaliti lavine kamenih gromada na svakoga tko bi se odvaio u to sue-nje. Na izlazu iz tog klanca poinjala je barutina bez granica, ali barutina toliko podmukla da bi onoga tko bi je pokuao prijei usisala blatnjavim ili pjeskovitim tlom u neprestanom kretanju, i im bi poeo tonuti do pola noge vie se nije mogao iz nje izvui, sve dok ne bi sasvim nestao kao da se utopio u moru. U barutini je postojao samo jedan siguran smjer koji je omoguivao da se preko nje prijee, ali bio je poznat jedino eunusima, koji su bili podueni da ga prepoznaju po odreenim znacima. Stoga je Pndapetzim bio vrata, obrana, zasun, koji je trebalo nasilno otvoriti ako se htjelo stii do kraljevstva."
"Budui da ste vi bili prvi posjetitelji u tko zna koliko stoljea, ta obrana nije ba bila neki muan pothvat."
"Upravo suprotno. Praxeas je bio vrlo neodreen po tom pitanju, kao da je ime onih koji im prijete pokriveno zabranom, ali mije zatim, suzdrljivo, odluio rei kako cijela pokrajina ivi pod morom od ratnikog naroda bijelih Huna, koji bi svakog trena mogli pokuati prodor. Da su ovi stigli na vrata Pndapetzima, eunusi bi poslali skijapode, bleme i sva ostala udovita da budu sasjeeni, ne bi li nakratko zaustavili osvajanje, zatim bi akona morali odvesti do klanca, strovaliti u dolinu mnogo gromada kako bi zaprijeili svaki prolaz i povui se u kraljevstvo. Ako u tome ne bi uspjeli i bili uhvaeni, budui da bi bijeli Huni jednoga od njih mogli na mukama prisiliti da otkrije jedini pravi put do Paterove zemlje, svi su bili obuavani da se, prije nego to postanu zarobljenici, ubiju otrovom koji je svaki od njih drao ispod halje, u vreici objeenoj oko vrata. Grozno je to to je Praxeas bio siguran kako e se u svakom sluaju spasiti, jer e u posljednjem trenutku tit biti Nubijci. To je srea, govorio je Praxeas, to za tjelesnu strau imamo gurovrate."
"uo sam o tome priati, a dogodilo se prije mnogo stoljea na obalama Afrike. Tamo je dakle bilo heretika zvanih donatisti, koji su smatrali kako bi crkva trebala biti drutvom svetaca, ali su naalost do sada svi njeni sveenici bili pokvareni. Dakle, po njima nijedan pop nije mogao podijeliti sakramente i bili su u vjeitom ratu sa svim drugim kranima. Najodluniji meu
351donatistima bili su upravo gurovrati, barbarski narod maurske rase, koji su hodali poljima i dolinama traei mueniku smrt, bacali se sa stijena na prolaznike viui "Deo laudes" i prijetili im svojim batinama, nareujui im da ih ubiju, kako bi mogli okusiti slavu rtve. A budui da su ljudi, prestraeni, odbijali to uiniti, gurovrati bi ih najprije liili sve imovine, a zatim bi im razmrskali glavu. Ali vjerovao sam da su se te usijane glave
ugasile."
"Oigledno su Nubijci iz Pndapetzima bili njihovi potomci. Bili bi, govorio mi je Praxeas svojim uobiajenim prezirom prema svojim podinjenima, dragocjeni u ratu, zato to bi se neprijatelju rado dali ubiti, a u vremenu koje je trebalo da ih sve obore, eunusi bi mogli zaprijeiti klanac. Gurovrati su ve previe stoljea ekali tu sreu, nitko nije dolazio osvajati pokrajinu, a oni su gutali gorki jad ne znajui ivjeti u miru; nisu mogli navaliti na udovita i pljakati ih jer su dobili zapovijed da ih tite, pa su si davali oduka lovei i golim se rukama suprotstavljajui divljim zvijerima; ponekad su dopirali na onu stranu Sambatvo-na, u kamenjare gdje su se ukorijenile himere i manticore, i neki su od njih imali tu radost da skonaju kao Abdul. Ali, to im nije bilo dovoljno. Ponekad bi najuvjereniji meu njima poludjeli. Praxeas je ve bio saznao kako nas je jedan od njih poslijepodne zaklinjao da ga obezglavimo; drugi bi se, dok su bili na strai u klancu, bacali s vrhova i sve u svemu, bilo ih je teko drati na uzdi. Eunusima je jo jedino preostalo drati ih u stanju budnosti, prikazujui im svakog dana predstojeu opasnost, inei tako da vjeruju kako su bijeli Huni uistinu pred vratima, pa su Nubijci esto lunjali ravnicom izotravajui vid, poskakujui od radosti na svaki oblak praine koji bi se nazro u daljini, oekujui dolazak osvajaa, u nadi koja ih je stoljeima izjedala, narataj za naratajem. A u meuvremenu, budui da nisu svi uistinu bili spremni na rtvu, ve su samo glasno objavljivali svoju elju za muenitvom kako bi bili dobro hranjeni i odijevani, trebalo ih je udobrovoljiti dajui im poslastice i mnogo burqa. Shvatio sam kako iz dana u dan raste zloba eunuha, prisiljenih upravljati udovitima koja su mrzili, a svoje su ivote morali povjeravati pretjeranim prodrljivcima, stalno pijanima."
352
. Bio je kasni sat i Praxeas dade nubijskim straama da ih otprate u njihove konake, nasuprot tornju, u kamenu konicu ograniene veliine, koja je u unutranjosti ostavljala prostora za sve njih. Popee se onim zranim stubama i, iscrpljeni tim jedinstvenim danom, spavali su sve do jutra.
Probudio ih je Gavagai, spreman za njihovu slubu. Nubijci su ga obavijestili kako je akon spreman primiti svoje goste.
Vratili su se u toranj i Praxeas ih osobno povede du vanjskih terasa sve do posljednjeg kata. Tamo uoe kroz jedna vrata i naoe se u krunom hodniku na koji su se otvarala mnoga druga vrata, jedna pokraj drugih, kao niz zuba.
"Tek sam kasnije shvatio kako je taj kat bio zamiljen, gospodine Niketas. Teko ga je opisati, ali pokuat u. Zamisli da je taj kruni hodnik vanjski obod kruga, u ijoj je sredini jednako tako okrugla sredinja dvorana. Svaka vrata koja se otvaraju u hodnik uvode u jedan prolaz, a svaki bi prolaz trebao biti zraka kruga koja vodi u sredinji prostor. Kad bi hodnici bili ravni, svatko bi iz vanjskog krunog hodnika mogao vidjeti to se dogaa u sredinjoj dvorani, a tkogod se nalazio u sredinjoj dvorani mogao bi vidjeti dolazi li netko ulazei kroz prolaz. Meutim, svaki je prolaz poinjao ravno, ali na kraju se savijao oblikujui okuku, nakon koje se ulazilo u sredinju dvoranu. Tako nitko iz vanjskog hodnika nije mogao promatrati dvoranu, to je jamilo diskreciju onome tko gaje nastanjivao..."
"Ali ni stanovnik dvorane nije mogao vidjeti tko dolazi, osim u posljednjem trenutku."
"Doista, i mene je ta pojedinost odmah iznenadila. Shvaa li, akon, gospodar pokrajine, bio je zatien od indiskretnih pogleda, ali je u isto vrijeme mogao biti iznenaen posjetom svojih eunuha bez prethodne najave. Bio je zarobljenik kojega i nisu mogli uhoditi njegovi uvari, a niti je on mogao uhoditi iijlli."
"11 tvoji eunusi bili su lukaviji od naih. Ali priaj mi sada o D.ikonu."
353Uli su. Velika kruna dvorana bila je prazna, osim ponekog ormaria s pretincima oko prijestolja. Prijestolje je stajalo u sredini, bilo je iz tamnog drva, pokriveno baldahinom. Na prijestolju je bio neki ljudski lik, obavijen tamnom haljom, glave pokrivene turbanom i velom koji mu se sputao na lice. Stopala su bila obuvena u tamne papue, a tamne su bile i rukavice koje su mu pokrivale ruke, tako da se nita nije moglo vidjeti od lika onoga koji je sjedio.
S dviju strana prijestolja, zgureni akonu uz bok, jo dva zastrta lika. Jedan bi od njih ponekad akonu pruao zdjelu u kojoj su gorjeli mirisi, kako bi udahnuo njihove pare. akon je to pokuavao odbiti, ali Praxeas mu je davao znak kojim mu je, preklinjui, zapovijedao neka prihvati, pa je dakle morala biti rije o nekom lijeku.
"Zaustavite se na pet koraka od prijestolja, poklonite se i prije nego to pozdravite, priekajte da vas On pozove," proapta Praxeas.                                                                           ?
"Zato je prekriven velom?" upita Baudolino.                   ?'
"To se ne pita, tako je jer se njemu svia."
Uinie kako im je bilo reeno. akon podie jednu ruku i ree na grkom: "Jo kao dijete bio sam pripreman za dan vaega dolaska. Moj mi je logotet ve sve rekao i bit e mi drago pomoi vam i ugostiti vas u oekivanju vaeg uzvienog druga. Primio sam i va neusporedivi dar. Nezasluen je, tim vie to mi tako sveta stvar dolazi od darovatelja jednako toliko vrijednih dubokog potovanja."
Glas mu je bio slab, glas boleljive osobe, ali je boja glasa bila mladenaka. Baudolino ga obasu pozdravima tako punima potovanja, da ih nitko nikada ne bi mogao optuiti kako nisu veliali dostojanstvo koje mu je trebalo pripisati. Ali akon primijeti kako je tolika poniznost oit znak njihove svetosti i tu se vie nita nije moglo uiniti.
Zatim ih pozva da se raskomote na krugu od jedanaest jastuka, koje je dao pripremiti na pet koraka od prijestolja, naredi da im ponude burq s nekim slatkim perecima ueena okusa i ree kako je eljan saznati od njih, koji su posjetili slavni Zapad, postoje li uistinu tamo sve te divote o kojima je itao u
354
mnogim knjigama koje su mu prole kroz ruke. Upita postoji li stvarno zemlja zvana Enotria, gdje raste stablo s kojeg kaplje pie koje je Isus bio pretvorio u vlastitu krv. Je li istina da tamo kruh nije plosnat i debeo pola prsta, nego se svakog jutra udesno nadima uz pjev pijevca, u obliku mekanog i podatnog voa pod zlaanom korom. Je li istina da se tamo vide crkve sagraene izvan stijene, ima li palaa velikog Patera Rima stropove i grede od miriljiva drveta s legendarnog otoka Cipra. Ima li ta palaa vrata iz plava kamena izmijeanog s rogovima zmije otrovnice, koja prijee onome tko tuda prolazi da unutra ubaci otrov, i prozore iz takva kamena kroz koji unutra prolazi svjetlo. Nalazi li se u tome istome gradu velika kruna graevina gdje sada krani jedu lavove, i pojavljuju li se na njenom svodu savrene imitacije sunca i mjeseca, velikih kao to stvarno jesu, koji prelaze svoj nebeski luk, izmeu ptica nainjenih ljudskom rukom, koje pjevaju najljupkije melodije. Plivaju li ispod poda, koji je takoer od prozirna kamena, samokretne ribe iz pjeenjaka. Je li istina da se do graevine dolazi stubitem gdje se, u podnoju jedne odreene stube, nalazi uska rupa kroz koju se vide prolaziti sve stvari koje se dogaaju u cijelome svijetu, sva udovita iz dubine mora, zora i veer, mnotva koja ive u Posljednjoj Thuli, niti pauine boje mjeseca u sredini crne piramide, pahuljice bijele i hladne tvari koje padaju s neba na Afriku Perustu u mjesecu kolovozu, sve pustinje ovoga svemira, svako slovo svakog lista svake knjige, zalasci sunca ruiaste boje iznad Sambatvona, tabernakul svijeta postavljen izmeu dviju sjajnih ploa koje ga u beskonanost ponavljaju, prostranstva vode poput jezera bez obala, bikovi, oluje, svi mravi koji postoje na zemlji, kugla koja ponavlja kretanje zvijezda, tajno kucanje vlastita srca i vlastite utrobe i lice svakoga od nas kada. budemo preoblikovani smru...
"Ali tko je taj koji pria tolike izmiljotine tim ljudima?" pitao se sablanjen Poeta, dok je Baudolino pokuavao dati razboriti odgovor, govorei kako zacijelo postoji mnogo divota dalekog Zapada, iako je sigurno da ponekad glas, koji preuveliavajui prelijee brda i doline, voli pretjerivati, a on sigurno moe posvjedoiti kako nikada nije vidio, tamo dolje gdje zalazi sunce,
355krane koji jedu lavove. Poeta se kesio ispod glasa: "Barem ne u dane posta..."
Primijetili su da je samo njihovo prisustvo zapalilo matu tog mladog princa, vjeito zatvorenog u svom krunom zatvoru i da, ako ivi tamo gdje sunce izlazi, ne moe nego sanjati divote zapada - naroito, nastavljao je mrmljati Poeta, sreom na teutonskom, ako ivi na govnarskom mjestu kao to je Pnda-petzim.
Zatim akon shvati kako i njegovi gosti ele poneto saznati i primijeti da se moda, nakon mnogo godina izbivanja, ne sjeaju kako se vratiti u kraljevstvo iz kojeg su, prema predaji, potjecali i zato to su tijekom stoljea niz potresa i drugih preobrazbi te njihove zemlje, duboko izmijenili planine i ravnice. Objasni kako je teko prijei klanac i savladati barutinu, upozori ih da upravo poinje razdoblje kia i kako nije pametno krenuti odmah na put. "Osim toga, moji e eunusi," ree, "morati poslati glasnike mome ocu, koji e mu ispriati o vaoj posjeti, i oni e se morati vratiti s njegovim pristankom za vae putovanje. Put je dug i sve e to potrajati godinu dana ili moda due. U meuvremenu, vi ete morati priekati dolazak vaega brata. Znajte da ete ovdje biti ugoeni primjereno vaem poloaju." To je govorio gotovo mehanikim glasom, kao da recitira netom nauenu lekciju.
Gosti ga upitae koja je uloga i sudbina akona Ivana i on objasni: moda u njihovo doba stvari jo nisu bile takve, ali su zakoni kraljevstva bili izmijenjeni upravo nakon odlaska Mudraca. Ne treba misliti kako je jedino osoba Patera bila ta koja je tisuljeima nastavljala vladati, prije bi to bila ast. Po smrti svakog Patera, na njegovo se prijestolje uspinje upravo njegov akon. Odmah potom, dostojanstvenici kraljevstva bi odlazili posjetiti sve obitelji i izdvojiti, po odreenim udesnim znacima, dijete koje nema vie od tri mjeseca i koje postaje buduim nasljednikom i tobonjim Paterovim sinom. Obitelj s radou ustupa dijete i ono se smjesta alje u Pndapetzim, gdje provodi djetinjstvo i mladost bivajui pripremano za naslijeivanje po-oima, da ga se boji, iskazuje mu potovanje i da ga voli. Mladi je priao tunim glasom zato to je, rekao je, sudbina jednog
356
akona da nikada ne upozna vlastita oca, ni onog roenog, ni onog tobonjeg, kojega ne vidi ak ni na mrtvakom odru, zato to bi od trenutka njegove smrti do onoga kad nasljednik stigne u prijestolnicu kraljevstva prola, kao to je bio rekao, barem godina dana.
"Vidjet u samo," govorio je, "a preklinjem da se to dogodi to je mogue kasnije, lik utisnut u njegov pogrebni pokrov u koji e biti umotan prije pogreba, tijela prekrivena uljima i drugim udesnim tvarima koje na platnu otiskuju oblike." Zatim ree: "Ovdje ete morati dugo ostati i od vas traim da me povremeno doete posjetiti. Oboavam sluati prianja o divotama Zapada i takoer uti pripovijesti o tisuama bitaka i opsada koje tamo, govori se, ine ivot vrijednim ivljenja. O vaim bokovima vidim oruja, mnogo ljepa i monija od onih koja se ovdje koriste i zamiljam kako ste vi sami vodili vojske u bitku, kako i prilii jednome kralju, dok se kod nas oduvijek pripremamo na rat, ali nikada nisam imao zadovoljstvo zapovijedati vojskom na otvorenom polju." Nije pozivao, gotovo je zaklinjao, tonom mladia iji je um usplamtio na knjigama o udesnim pustolovinama.
"Samo da se previe ne zamarate, gospodine," ree s velikim potovanjem Praxeas. "Sada je kasno i umorni ste; bit e bolje da otpravite vae posjetitelje." akon potvrdi, ali iz kretnje mirenja sa sudbinom kojom poprati svoj pozdrav, Baudolino i njegovi shvatie tko stvarno zapovijeda na tom mjestu.
357 eka potarak prema kraljevstvu  Ivana
Baudolino je pripovijedao predugo i Niketas je ogladnio. Teofil mu je rekao da sjedne za veeru, nudei mu kavijar od raznih riba, nakon kojeg je slijedila juha od luka i maslinova ulja, posluena na tanjuru punom mrvica kruha, zatim umak od usitnjenih mekuaca zainjen vinom, uljem, enjakom, cimetom, origanom i goruicom. Prema njegovu ukusu to nije bilo mnogo, ali Niketas je pokazao da mu jako godi. Dok su se ene, koje su veerale posebno, pourile spavati, Niketas je opet poeo ispitivati Baudolina, eljan saznati je li konano stigao u Paterovo kraljevstvo.
"Ti bi htio da ja trim, gospodine Niketas, ali mi smo u Pndapetzimu ostali dvije duge godine, a vrijeme je isprva prolazilo jednolino. Od Zosima nikakva glasa, a Praxeas nas je upozorio kako je, ako ne stigne dvanaesti iz nae skupine, bez najavljenog dara za Patera beskorisno krenuti na put. Osim toga, svakog nam je tjedna davao nove i alosne vijesti: razdoblje kia trajalo je due od predvienog i barutina je postala jo ne-prohodnijom, nije bilo vijesti o izaslanicima poslanima Pateru, moda nisu uspijevali pronai jedini prohodni put... Zatim je stiglo povoljno godinje doba i govorkalo se kako upravo stiu bijeli Huni; jedan ih je Nubijac ugledao prema sjeveru i nije se moglo rtvovati ljude kako bi nas pratili na tako teak put, i tako dalje. Ne znajui to bismo radili, uili smo, malo po malo, izraavati se na raznim jezicima te zemlje i ve smo znali da ako jedan pigmejac uzvikne Hekinah degul, to znai daje zadovoljan, a pozdrav koji s njim treba izmijeniti bio je Lumus kel-min pesso desmar Ion emposo, to jest da se obvezujemo kako
358
I
neemo pokrenuti rat protiv njega i njegova naroda; ako neki div na pitanje odgovara Bodh-koom to znai da ne zna; da Nu-bijci konja zovu nek, moda zbog oponaanja nekbrafpfar, to je bila deva, dok su blemi konja oznaivali kao houyh.mh.nm, i to je bio jedini put kad smo ih uli izgovarati glasove koji nisu samoglasnici, znak da su za nikad vienu ivotinju izmiljali nikad koriten naziv; skijapodi su se molili govorei Hai coba, to je za njih znailo Pater Noster, vatru su zvali deba, dugu deta, a psa ita. Eunusi su tijekom svoje mise hvalili Boga pjevajui: Khondinbas Ospamerostas, kamedumas karpa-nemphas, kapsimunas Kamerostas perisimbas prostampro-stamas. Toliko smo ve postajali stanovnicima Pndapetzima, da nam blemi ili panoziji vie nisu izgledali mnogo drugaijima od nas. Bili smo se pretvorili u odred ravnodunih; Bor one i Ardzrouni su provodili dane raspravljajui o praznini, a Ardzro-uni je ak uvjerio Gavagaija da ga spoji s tesarom poncija, pa je s njim mudrovao je li mogue samo iz drva, bez ikakva metala, napraviti jednu od njegovih udesnih crpki. Kada se Ardzrouni posveivao svom budalastom pothvatu, Borone bi se povlaio s Kvotom, jahali su po ravnicama i matali o Kaleu, dok su oi drali budnima kako bi vidjeli pojavljuje li se na obzoru Zosi-mova prikaza. Moda je, napominjao je Boidi, krenuo nekim drugim putem, susreo bijele Hune, tko zna to je ispriao njima, koji su vjerojatno bili idolopoklonici, i uvjeravao ih da napadnu kraljevstvo... Porcelli, Cuttica i Aleramo Scaccabarozzi zvan Glupan, koji su bili sudjelovali u osnivanju Aleksandrije, stekavi poneko graevinsko znanje utuvili su sebi u glavu da e stanovnike te pokrajine uvjeriti kako su etiri dobro sagraena zida bolja od njihovih golubinjaka i pronali su divove koji su te udubine u stijeni buili po iskustvu, spremne nauiti kako se mijea buka ili oblikuju cigle od ilovae, koje se zatim sue na suncu. Na rubovima grada izniklo je pet ili est kueraka, ali jednog lijepog jutra vidjeli su kako ih zauzimaju ljudi bez jezika, skitnice po sklonosti i izjelice nezaraena kruha. Pokuali su ih izbaciti udarcima kamenom, ali ovi su bili tvrdoglavi. Boidi Je neprestano, svake veeri gledao prema klancu, ne bi li vidio Je li se ljepotan vratio. Ukratko, svatko si je izmislio vlastitu
359razbibrigu, bili smo se naviknuli na tu neukusnu hranu, a osobito vie nismo mogli bez bwqa. Tjeila nas je injenica da je kraljevstvo ionako na dva koraka, to jest godinu dana hoda, ako sve bude u redu, ali vie nismo imali obvezu ita otkrivati, niti pronalaziti bilo koji put, morali smo samo ekati da nas eunusi povedu onim pravim. Bili smo, to bi se reklo, blaeno rastrojeni i sretno obuzeti dosadom. Svi smo mi, osim Colandrina, ve bili u godinama; ja sam ve prevalio pedesetu, a u toj dobi ljudi umiru ako ve odavna nisu mrtvi; vidjelo se da nam je taj zrak inio dobro, zahvaljivali smo Gospodinu jer smo svi izgledali podmlaeni i inilo se kao da ih imam deset manje nego kad sam bio stigao. Bili smo u tijelu snani, a u duhu mlitavi, ako tako mogu rei. Toliko smo se poistovjetili s ljudima iz Pndapet-zima, da smo se ak poeli oduevljavati njihovim teolokim raspravama."
"A uz koga ste bili?"
"U stvari, sve se dogodilo zato to je Poeti kljuala krv i nije mogao biti bez ene. A to je uspijevalo ak i sirotom Colandrinu, ali on je bio aneo na zemlji, kao i njegova jadna sestra. Dokaz da su se ak i nae oi navikle na to mjesto, dobio sam kada se Poeta poeo zanositi jednom panozijom. Privukle su ga one njene lelujave ui, uzbuivala gaje bjelina njene koe, izgledala mu je vitkom i dobro oblikovanih usana. Bio je vidio kako se dvoje panozija pare u polju i nagaao je kako to iskustvo mora biti slasno: oboje su svojim uima obavijali jedno drugo i parili se kao da su u koljki, ili kao da su ono usitnjeno meso obavi] eno listovima loze, koje smo s uitkom jeli u Armeniji. To mora biti divno, govorio je. Zatim, kad je kod panozije kojoj se pokuao pribliiti naiao na srameljivi otpor, pomamio se za enskom blema. Nalazio je kako, ne obazirui se na nedostatak glave, ima tanak struk i pozivajuu vaginu, a osim toga bilo bi lijepo moi ljubiti enu u usta kao da joj ljubi trbuh. I zato je nastojao posjeivati te ljude. Jedne nas je veeri poveo na njihov sastanak. Blemi, kao i sva udovita pokrajine, ne bi nikoga od drugih bia pripustili na svoje rasprave o svetim stvarima, ali mi smo bili drugaiji, nisu smatrali da i mi mislimo loe, dapae svaka se rasa uvjerila kako mislimo kao oni. Jedini koji je
360
htio pokazati svoje nezadovoljstvo zbog te nae prisnosti s ble-mima, zasigurno je bio Gavagai, ali vjerni nas je skijapod sad ve oboavao i sve to smo radili nije moglo biti nego dobro uraeno. Malo zbog prostodunosti, malo zbog ljubavi, uvjerio je sebe kako na obrede blema idemo ne bismo li ih nauili da je Isus bio usvojeni sin Boga."
Crkva blema nalazila se u razini tla, bila je samo proelje s dva stupa i zabatom, a ostatak u dubini stijene. Njihov je sveenik pozivao vjernike na skupljanje udarajui malim ekiem po kamenoj ploi vezanoj konopcima, koja je davala zvuk puknuta zvona. Unutra se vidio samo oltar osvijetljen uljanicama u kojima, prema mirisu, nije gorjelo ulje nego maslac, moda od kozjeg mlijeka. Naokolo nije bilo raspela niti drugih slika, zato to oni (jedini koji misle dobro), kako je objanjavao blema koji je bio vodi, vjerujui da se Rije nije pretvorila u tijelo, nisu mogli oboavati sliku lika. Niti su, iz istih razloga, mogli ozbiljno shvaati euharistiju, pa je stoga njihova misa bila bez posveenja kruha i vina. Nisu mogli itati ni Evanelje, jer je to bila pria obmane.
Baudolino je tada upitao kakvu vrstu mise mogu sluiti i vodi ree kako se oni zapravo skupljaju u molitvi, potom zajedno raspravljaju o velikoj tajni lana utjelovljenja, to jo nisu uspjeli sasvim razjasniti. I stvarno, nakon to su blemi kleknuli i posvetili pola sata svojoj udnoj vokalizaciji, sveenik je zapoeo ono to je nazivao svetim razgovorom.
Jedan od vjernika je ustao i podsjetio kako moda Isus iz Muke nije bio pravi pravcati privid, kojim bi se prevarilo apostole, nego je bio via mo koja potjee od Oca, Eon, koja je ula u ve postojee tijelo bilo kojeg tesara iz Galileje. Jedan drugi je upozorio da je moda, kako su neki uvjeravali, Marija uistinu porodila ljudsko bie, ali je Sin, koji si nije mogao napraviti tijelo, proao kroz nju kao voda kroz cijev i moda je u nju uao kroz uho. Tada se zauo zbor prosvjeda i mnogi su vikali "Paulikijanac! Bogumil!", iskazujui time daje govornik izrekao heretiku doktrinu - i doista je potjeran iz hrama. Neki trei se usudio rei daje na kriu stradao Cirenac, koji je u posljednjem
361trenutku zamijenio Isusa, ali drugi su ga upozorili da, kako bi nekoga zamijenio, taj netko ipak mora biti tamo. Ne, uzvratio je vjernik, taj netko zamijenjeni je upravio bio Isus kao privid, koji kao prikaza ne bi mogao stradati, a bez Muke ne bi bilo osloboenja. Zbor je po drugi put prosvjedovao, jer govorei tako isticalo se da je onaj jadnik Cirenac oslobodio ljudski rod. etvrti je podsjeao kako je Rije u obliku goluba sila u tijelo Isusovo u trenutku krtenja u rijeci Jordan, sigurno se na taj nain Rije mijeala s Duhom Svetim, i to obuzeto tijelo nije bilo privid - pa zato bi onda blemi bili, i to ispravno, fantasiasti?
Obuzet raspravom, Poeta upita: "Ali ako je neutjelovljeni Sin bio samo privid, zato onda u Vrtu Maslina izgovara rijei beznaa i jadikuje na kriu? to jedna boanska prikaza mari ako joj zabijaju avle u tijelo koje je ionako privid? Zar je samo glumio, kao histrion?" rekao je to, razmeui se otroumnou i eljom za znanjem, namjeravajui oarati ensku blemu koju je kriomice gledao, ali izazvao je suprotan uinak. Cijeli je skup poeo vikati: "Anatema! Anatema!" i nai su prijatelji shvatili kako je doao trenutak da se napusti to sijelo. I tako Poeta, zbog prekoraenja teolokog cjepidlaenja, nije uspio zadovoljiti svoju estu putenu strast.
Dok su se Baudolino i ostali krani posveivali tim iskustvima, Solomon je ispitivao, jednog po jednog, sve stanovnike Pndapetzima ne bi li neto saznao o nestalim plemenima. Gava-gaijeva napomena o rabinima, prvoga dana, govorila mu je daje bio na dobrome tragu. No, ili zbog toga to ta udovita raznih rasa nisu doista nita znala, ili zato to je tema bila tabu, Solomon nije uspijevao nita uiniti. Konano mu jedan od eunuha ree daje predaja govorila kako su preko kraljevstva Patera Ivana prole zajednice idova, i to prije mnogo stoljea, ali su one zatim odluile ponovno krenuti na put, moda zbog straha da e ih ugroavajue osvajanje bijelih Huna prisiliti da se suoe s novim raseljavanjem, i samo je Bog znao kamo su otili. Solomon je bio siguran da eunuh lae pa je i dalje oekivao trenutak kada e otii u kraljevstvo, gdje e zasigurno nai svoje istovjerce.
Ponekad ih je Gavagai pokuavao preobratiti na ispravnu
362
misao. Otac je od nas toliko savreniji i udaljen u svemiru koliko to moe biti, zar ne? Pa, dakle, kako bi mogao zaeti Sina? Ljudi zainju djecu kako bi se preko njih produili i u njima ivjeli ak i u onom vremenu koje nee doekati, jer e ih ve zahvatiti smrt. Ali Bog koji ima potrebu zaeti sina ne bi bio savren jo od prije poetka svijeta. A daje Sin oduvijek postojao zajedno s Ocem, jer je iste boanske biti ili prirode, kakogod to nazvali (ovdje se Gavagai pobrkao navodei grke termine kao ousia, hyposthasis, physis i hyposopon, koje ak ni Baudolino nije uspijevao dokuiti), imali bismo nevjerojatni sluaj da je Bog, po definiciji neroen, roen od poetka svijeta. Dakle, Rije kako Otac raa zato to se brine za osloboenje ljudskog roda, nije od iste biti kao Otac: biva zaeta kasnije, sigurno prije svijeta, i superiorna je svakom drugom stvorenju, ali jednako je tako sigurno inferiorna Ocu. Krist nije mo Boga, bio je uporan Gavagai, sigurno nije ni bilo kakva mo, poput skakavca, dapae on je velika mo, ali je prvoroen a ne i uroen.
"Dakle, za vas je Sin," upitao gaje Baudolino, "samo usvojen od Oca, pa stoga nije Bog."
"Nije, ali svejedno je presvet, kao stoje presvet i akon, koji je Paterov usvojeni sin. Ako je to tako s Paterom, zato nije i s Bogom? Ja zna da Poeta pitao bleme zato, ako je Isus privid, on se boji Vrta Maslina i plae na kriu. Blemi, koji misli loe, ne zna odgovoriti. Isus nije privid, nego usvojeni Sin, a usvojeni Sin ne zna sve kao njegov Otac. Razumije ti? Sin nije omoousios, od iste biti kao Otac, nego omoiusios, sline, ali ne iste biti. Mi nije heretici kao anomeji: oni smatra Rije niti slina Ocu, sasvim je razliita. Ali sreom, u Pndapetzimu nema anomeji. Oni misli loije od svih."
Budui daje Baudolino, navodei ovu priu, takoer rekao da su oni nastavljali pitati kakva je razlika izmeu omoousios i omoiusios, i moe li se Gospodina Boga svesti na dvije rjece, Niketas se nasmijao: "Ima razlike, ima razlike. Moda su u vas na Zapadu te otre rasprave zaboravljene, ali u carstvu nas Rimljana dugo su se nastavljale i bilo je ljudi koji su zbog takvih nijansi bili izopeni, prognani ili naprosto ubijeni. udi me da te
363rasprave, koje su kod nas ve odavno prestale, jo preivljavaju u toj zemlji o kojoj mi pria."
A zatim je pomislio: stalno sumnjam da mi taj Baudolino pria izmiljotine, ali polubarbar kao on, koji je ivio meu Ale-manima i Milancima, koji jedva da razlikuju Presveto Trojstvo od Svetoga Karla Velikog, ne bi mogao znati te stvari da ih nije tamo uo. Ili ih je moda uo negdje drugdje?
Ponekad bi nai prijatelji bili pozvani na Praxeasove neukusne veere. Ohrabreni burqom, vjerojatno su pred kraj jedne od tih gozbi rekli, za Mudrace prilino neumjesne stvari, a s druge strane Praxeas je sad ve bio prisan s njima. Tako je jedne noi, pijan on i pijani oni, rekao: "Gospodo i najmiliji gosti, dugo sam razmiljao o svakoj rijei koju ste izgovorili otkako ste ovamo stigli i shvatio sam kako nikada niste ustvrdili da ste Mudraci koje smo oekivali. Ja i dalje mislim da to jeste, ali ako sluajno, kaem sluajno, to niste, ne bi bila vaa krivnja to svi u to vjeruju. U svakom sluaju, dopustite mi da vam govorim kao brat. Vidjeli ste kakvo je leglo hereza Pndapetzim i kako je teko zadrati tu udovinu svjetinu mirnom, s jedne strane strahom od bijelih Huna, a s druge tako da im mi tumaimo volju i rijei Patera Ivana, kojega oni nikada nisu vidjeli. emu moe posluiti na mladi akon, to ste i vi zapazili. Ako mi eunusi moemo raunati na potporu i autoritet Mudraca, naa mo se poveava. Poveava se i uvruje ovdje, ali mogla bi se protegnuti i... drugdje."
"U Paterovu kraljevstvu?" upita Poeta.
"Ako stignete tamo, morali bi vas priznati kao zakonite gospodare. Da biste tamo stigli vi trebate nas, a mi vas trebamo ovdje. Mi smo udna rasa, ali ne udovina kao ova ovdje koja se razmnoava prema bijednim zakonima tijela. Eunusima se postaje zato to su nas drugi eunusi odabrali i uinili nas takvima. U onome to mnogi smatraju nesreom, mi se osjeamo posve slonima, u jednoj jedinoj obitelji sa svim drugim eunusima koji upravljaju drugdje, a znamo da ih ima vrlo monih ak i na dalekom Zapadu, da i ne govorim o mnogim drugim kraljevstvima Indije i Afrike. Bilo bi dovoljno kad bismo mogli, iz nekog vrlo
364
monog sredita, nau subrau u svim zemljama svijeta zdruiti s nama u tajni savez i osnovali bismo najvee od svih carstava. Carstvo koje nitko ne bi mogao osvojiti ili razoriti, jer ne bi bilo nainjeno od vojski i teritorija, nego iz pauine meusobnih sporazuma. Vi biste bili simbolom i jamstvom nae moi."
Dan kasnije Praxeas vidje Baudolina i povjeri mu kako ima dojam da je prethodne veeri izrekao loe i besmislene stvari, koje nikada nije mislio. Traio je oprotenje, zaklinjao ga da zaboravi njegove rijei. Ostavio gaje ponavljajui mu: "Molim vas, sjetite se da ih zaboravite."
"S paterom ili bez patera," komentirao je toga istog dana Poeta, "Praxeas nam upravo nudi kraljevstvo."
"Ti si lud," rekao mu je Baudolino, "mi imamo misiju i u nju smo se zakleli Fridriku."
"Fridrik je mrtav," suho je odgovorio Poeta.
S doputenjem eunuha, Baudolino je esto odlazio posjetiti akona. Postali su prijateljima. Baudolino mu je priao o unitenju Milana, o osnivanju Aleksandrije, kako se treba uspinjati uza zidine, ili o onome to treba initi kako bi se zapalili strojevi za bacanje kamenja i make opsadnika. Baudolino bi rekao kako su mladom akonu od tih prianja blistale oi, iako je njegovo lice i dalje ostajalo zastrto velom.
Zatim je Baudolino pitao akona o prijepornim teolokim pitanjima koja su plamtjela u njegovoj pokrajini i inilo mu se da se akon, odgovarajui mu, sjetno smjeka. "Paterovo je kraljevstvo," rekao je, "vrlo staro i u njemu su nale utoite sve sekte koje su tijekom stoljea bile iskljuene iz svijeta zapadnih krana", a bilo je jasno daje za njega i Bizant, o kojemu je malo znao, bio Daleki Zapad. "Pater nikome od tih prognanika nije htio oduzeti njegovu vjeru, a propovijedanje mnogih od njih oaralo je razne rase koje su nastanjivale kraljevstvo. A osim toga, zar je vano znati kakvo je uistinu Presveto Trojstvo? Dovoljno je da taj svijet slijedi uenja Evanelja i nee otii u Pakao samo zbog toga ftlo vjeruje da Duh potjee samo od Oca. To su dobri ljudi, sigurno si to primijetio, i srce mi umire to e jednoga dana moda svi morati poginuti, stvarajui bedem protiv bijelih Huna. Vidi, sve
365
.lidok moj otac bude iv, upravljat u kraljevstvom onih koji idu u smrt. Ali moda u ja umrijeti prije."
"to to govori, gospodine? Po glasu i po samom tvom dostojanstvu nasljednog patera, znam da nisi star." akon je odmahivao glavom. Tada gaje Baudolino, ne bi li mu olakao, pokuavao nasmijati priajui mu svoja i tua studentska junatva u Parizu, ali je primjeivao kako time u srcu toga ovjeka pobuuje mahnite elje i gnjev to ih nikada nije mogao zadovoljiti. Radei tako, Baudolino se pokazao onakvim kakav jest i kakav je bio, zaboravljajui da je jedan od Mudraca. Ali akon sad vie nije za to mario i dao je naslutiti kako u tih jedanaest Mudraca nikada i nije povjerovao, i samo je odglumio lekciju koju su mu savjetovali eunusi.
Jednoga mu dana Baudolino, nasuprot njegovoj oiglednoj alosti jer se osjeao iskljuenim iz radosti koje mladost svima doputa, pokua rei da srce moe biti ispunjeno ljubavlju ak i prema nedostinoj voljenoj, pa mu ispria o svojoj strasti prema vrlo plemenitoj dami i o pismima koja joj je pisao. akon ga je ispitivao uzbuenim glasom, zatim je prasnuo u jadikova-nje ranjene ivotinje: "Baudolino, sve mije zabranjeno, ak i samo sanjana ljubav. Da samo zna kako bih elio jahati na elu vojske, osjeajui miris vjetra i onaj krvi. Tisuu je puta bolje umrijeti u bitci, apui ime ljubljene, nego ostati u ovoj jazbini ekati... to? Moda nita..."
"Ali tebi, o gospodine," rekao mu je Baudolino, "tebi je namijenjeno da postane voom velikog carstva, ti e - neka Bog dugo sauva tvoga oca - jednog dana izai iz ove pilje, a Pnda-petzim e biti samo posljednja i najudaljenija od tvojih pokrajina."
"Jednog dana uinit u, jednog dana bit u..." promrmlja akon. "Tko mi to jami? Vidi Baudolino, moja je duboka patnja, Bog neka mi oprosti ovu sumnju koja me izjeda, da kraljevstva nema. Tko mije o njemu priao? Eunusi, jo otkako sam bio dijete. Od koga se vraaju glasnici koje oni, kaem oni, alju mome ocu? Od njih, od eunuha. Jesu li ti glasnici doista otili? Jesu li se uistinu vratili? Jesu li ikada stvarno postojali? Ja sve saznajem samo od eunuha. A ako je sve ovo, ova pokrajina, moda
366
cijeli svijet, samo plod urote eunuha, koji se sa mnom izruguju kao sa zadnjim Nubijcem ili skijapodom? A ako ne postoje ni bijeli Huni? Od svih se ljudi zahtijeva duboka vjera, kako bi vjerovali u stvoritelja neba i zemlje i u najneistraivije tajne nae svete vjere, ak i kad se protive naem razumu. Ali zahtjev da se vjeruje u tog nerazumljivog Boga neizmjerno je manje zahtjevan od onoga upuenog meni, da vjerujem samo u eunuhe."
"Ne gospodine, ne prijatelju moj," tjeio ga je Baudolino, "kraljevstvo tvoga oca postoji, jer sam ja o njemu uo govoriti ne samo od eunuha nego i od osoba koje su u njega vjerovale. Vjera ini da stvari postanu stvarnima; moji su sugraani vjerovali u jedan novi grad, grad koji velikome caru ulijeva strah, i grad je iznikao zato to su oni htjeli vjerovati u to. Paterovo kraljevstvo je stvarno, zato to smo ja i moji prijatelji dvije treine svojih ivota posvetili njegovu traenju."
"Tko zna," govorio je akon, "ali ako i jest tako, ja ga neu vidjeti."
"Dakle, dosta," rekao mu je jednoga dana Baudolino. "Boji se da kraljevstva tamo nema, a u oekivanju da ga vidi otupljuje u beskrajnoj dosadi koja e te ubiti. U stvari, nita ne duguje ni eunusima ni Pateru. Oni su odabrali tebe, ti si bio dojene i nisi mogao odabrati njih. eli li ivot pustolovine i slave? Otputuj, uzjai jednoga od naih konja, stigni do palestinskih zemalja gdje se hrabri krani bore protiv Maura. Postani junak kakav bi htio biti, dvorci Svete Zemlje su puni princeza koje bi ivot dale za jedan tvoj osmijeh."
"Jesi li ikada vidio moj osmijeh?" upita tada akon. Samo jednim pokretom strgne veo s lica i Baudolinu se ukaza sablasna maska, ruiastih usana koje su otkrivale gnojne desni i pokvarene zube. Koa lica se smeurala i mjestimino se sasvim povukla, pokazujui meso odvratne ruiaste boje. Oi su svijetlile ispod krmeljivih i izglodanih vjea. elo je bilo jedna rana. Imao je dugu kosu, a rijetka raljasta brada pokrivala je ono to mu je preostalo od brade. akon skide rukavice i pojavie se omravjele ruke iarane tamnim kvricama.
"Ovo je guba, Baudolino, guba koja ne prata ni kraljevima ni drugim zemaljskim monicima. Od dvadesete godine nosim
367sa sobom ovu tajnu, za koju moj narod ne zna. Traio sam od , eunuha da poalju poruke mome ocu, kako bi znao da ga neu moi naslijediti i da se stoga pouri othraniti drugog nasljednika - neka mu kau i da sam mrtav, otiao bih se sakriti u neku koloniju meni slinih i nitko o meni ne bi vie nita znao. Ali eunusi kau kako moj otac hoe da ostanem. Ne vjerujem u to. Eunusima odgovara slabi akon; moda u ja umrijeti, a oni e moje balzamirano tijelo i dalje drati u ovoj pilji, vladajui u ime moga lesa. Moda e poslije Paterove smrti jedan od njih zauzeti moje mjesto i nitko nee moi rei da to nisam ja, jer ovdje me nikada nitko nije pogledao u lice, a u kraljevstvu su me vidjeli samo kada sam sisao mlijeko moje majke. Eto, Baudolino, zato prihvaam smrt od dosade, ja kojega je smrt ve proela sve do kostiju. Nikada neu biti vitez, nikada neu biti ljubavnik. ak; si i ti sada, a da to nisi ni zamijetio, ustuknuo tri koraka. Ako si primijetio, kada mi govori, Praxeas stoji barem pet koraka dalje. Vidi, jedini koji se usuuju bili uz mene su ona dva velom pokrivena eunuha, mlada kao i ja, pogoena istom mojom boleu, koji mogu doticati namjetaj kojeg sam ja dotaknuo, nemajui to izgubiti. Pusti da se opet pokrijem, moda e me ponovno, prestati saalijevati i nee me liiti svoga prijateljstva."
"Traio sam rijei utjehe, gospodine Niketas, ali ih nisam uspio nai. utio sam. Zatim sam mu rekao kako je moda od svih vitezova koji idu juriati na neki grad, pravi junak on, koji. svoju sudbinu izvrava u tiini i dostojanstvu. Zahvalio mi je i zatraio da za taj dan odem. Ali do tada sam ve zavolio toga nesretnika, poeo ga svakodnevno posjeivati, pripovijedao sam mu o svojim nekadanjim tivima, o raspravama koje sam uo na dvoru, opisivao mu mjesta koja sam bio vidio, od Regensburga do Pariza, od Venecije do Bizanta, i zatim Iconiju i Armeniju, i narode koje smo bili susreli na naem putu. Bio je osuen na smrt, ne vidjevi nikad nita osim udubina Pndapetzima, a ja sam pokuavao uiniti da ivi kroz moja prianja. Moda sam ak i izmiljao; priao sam mu o gradovima koje nikada nisam posjetio, o bitkama u kojima nikada nisam bio, o princezama koje nikada nisao imao. Pripovijedao sam mu divote o zemljama gdje umire
368
sunce. Uinio sam da uiva u zalascima sunca na Propontidi, u smaragdnim odsjajima u venecijanskoj laguni, u dolini u Hiber-niji, gdje se sedam bijelih crkvi porazmjestilo na obalama tihog jezera, meu stadima jednako tako bijelih ovaca, priao sam mu kako su Pirinejske Alpe uvijek prekrivene mekanom, bijelom bjelcatom tvari koja se ljeti topi u velianstvenim slapovima i ras-pruje u rijekama i potocima du strmina koje cvatu kestenima, rekao sam mu za pustinje soli koje se pruaju na obalama Apu-lije, tresao se kad sam u sjeanje prizivao mora kojima nikada nisam plovio, po kojima skau ribe velike kao tele, tako krotke da ljudi na njima mogu jahati, izvijestio sam ga o putovanjima San Brandana na Sretne Otoke i kako se jednoga dana, vjerujui da se pribliava zemlji usred mora, popeo na lea kita, koji je riba velika kao planina i u stanju progutati cijeli brod, ali morao sam mu objasniti to su to brodovi, ribe od drva koje miui bijelim krilima brazdaju vode, nabrojio sam mu udne ivotinje iz mojih krajeva, jelena, koji ima dva velika roga u obliku kria, rodu, koja leti iz zemlje u zemlju i vodi brigu o vlastitim roditeljima koji stare, prenosei ih na leima po nebesima, pjegavu bubamaru, koja je slina maloj gljivi, crvena i istokana pjegama boje mlijeka, gutera, koji je kao krokodil, ali tako mali da prolazi ispod vrata, kukavicu, koja svoja jaja odlae u gnijezda drugih ptica, sovu, okruglih oiju koje nou izgledaju kao dvije lampe, a ivi jedui ulje iz uljanih svjetiljki u crkvama, jea, ivotinju koja na leima ima nakostrijeene bodlje i sie mlijeko krava, kamenicu, ivuu krinjicu, koja ponekad proizvodi mrtvu ljepotu neprocjenjive vrijednosti, slavuja, koji nou bdije pjevajui i ivi oboavajui ruu, jastoga, udovite u oklopu plameno crvene boje, koje bjei natrake ne bi li izmaklo lovu onoga koji je pohlepan za njegovim mesom, jegulju, zastraujuu vodenu zmiju masnog i ukusnog okusa, galeba, koji nadlijee vode kao da je gospodinov aneo, a isputa krijetave krike kao vrag, kosa, crnu pticu uta kljuna koji govori poput nas, klevetnika koji govori ono to mu je povjerio gospodar, labuda koji velianstveno brazda vode jezera i u trenutku smrti pjeva vrlo njenu melodiju, lasicu, lelujavu poput djevojke, sivog sokola, koji okomito slijee na svoj plijen i donosi ga vitezu koji ga je uzgojio. Smislio sam
369sjaj dragog kamenja koje nikada nije vidio - a ni ja s njim - grimizne i mlijene pjege poludragog kamena, ljubiaste i bijele ile nekog egipatskog kamenja, bljetavilo ute mjedi, prozirnost kristala, sjaj dijamanta, a zatim sam mu uznosio sjaj zlata, podatnog metala koji se moe oblikovati u fine listie, cvranje usijanih otrica koje se uranjaju u vodu zbog elienja, kakvi se sve nezamislivi relikvijari vide u riznicama velikih opatija, kako su visoki i iljati tornjevi naih crkava, kako su visoki i uspravni stupovi Hipodroma u Konstantinopolu, koje knjige uvezuju idovi, pokrivene znakovima koji izgledaju kao kukci i kakve zvukove izgovaraju kada ih itaju, kako je neki kranski kralj primio od kalifa eljeznog pijetla koji sam pjeva pri svakom izlasku sunca, kakva je kugla koja se okree izbacujui paru, kako pre Arhi-medova zrcala, kako je zastraujue nou vidjeti vjetrenjae, a zatim sam mu ispriao o Kaleu, o vitezovima koji ga jo uvijek trae u Bretagni, o nama koji emo ga ponovno predati njegovu ocu im pronaemo neasnog Zosima. Opazivi da ga te divote oaravaju, a njihova nedostupnost rastuuje, pomislio sam kako bi bilo dobro, ne bih li ga uvjerio da njegova muka nije najgora, ispriati mu o Andronikovim mukama, uz takve pojedinosti koje su uvelike nadmaile ono to su mu bili napravili, o pokoljima u Cremi, o zarobljenicima odsjeene ruke, uha ili nosa, uinio sam da mu pred oima sijevaju nevjerojatne boletine spram kojih je njegova guba bila mala bolest, opisao sam mu kao su uasno odvratni skrofule, crveni vjetar, ples svetog Vida*, oganj svetog Antuna*, ugriz tarantule, svrab koji te tjera da kou grebe ljusku po ljusku, zarazno djelovanja poskoka, muke svete Agate kojoj su odsjekli grudi, muke svete Lucije kojoj su iskopali oi, muke svetog Sebastijana probodenog strijelama, muke svetog Stjepana lubanje rascijepljene kamenjem, muke svetog Lovre ispeenog na reetki na laganoj vatri, a izmislio sam druge svece i druge grozote, kao svetog Ursicinija koji je bio nabijen na kolac od mara do usta, oderanog svetog Sarapionea, svetog Mopsuestija ija su etiri uda vezali za etiri pomamna konja i zatim ga raetverili,
* Bolest ivanog sustava, grenje miia i nehotino kretanje
* Herpes zoster
370
svetog Draconzija prisiljenog progutati kljualu smolu... inilo mi se da mu ti uasi donose olakanje, zatim sam se pobojao da sam pretjerao i nastavljao sam opisivati druge ljepote svijeta, koje su esto bile utjehom zatvorenika: ljupkost parikih djevojaka, lijenu draest venecijanskih prostitutki, neusporedivo rumenilo jedne carice, Colandrinin djetinjasti smijeak, oi jedne daleke princeze. Uzbuivao se, traio da mu jo priam, pitao kakva _je bila kosa Melisende, kontese od Tripolija, usne onih blistavih ljepotica koje su vitezove iz Brocelandije oarale vie nego sveti Kale; uzbuivao se, Bog neka mi oprosti, ali vjerujem da je jednom ili dvaput imao erekciju i isprobao zadovoljstvo izbacivanja svoga sjemena. Uz to, pokuavao sam mu objasniti kako je cijeli svijet bogat zainima takvih mirisa da iscrpljuju ivce, a budui da ih nisam imao sa sobom, pokuavao sam se prisjetiti i imena onih koje sam upoznao i imena onih koje sam poznavao samo po njihovu imenu, mislei kako e ga ta imena opiti kao mirisi, pa sam mu imenovao malabatar, benzoevu smolu, tamjan, lavandu, vuac, sandarak, cimet, sandalovinu, afran, umbir, karda-mon, kasiju, zedoariju, lovor, mauran, korijandar, kopar, koza-lac, karanfilirani papar, sezam, mak, mukatni orah, cedrovinu, kurkumu i kumin. akon je sluao na pragu bunila, dodirivao sije lice kao da njegov jadni nos ne moe podnijeti sve te mirise, pitao je plaui to su mu sve do tada davali jesti prokleti eunusi, pod izgovorom da je bolestan, kozje mlijeko i kruh namoen u burq, za koji su govorili daje dobar za gubu, a on je dane provodio omamljen, gotovo neprestano spavajui i s istim okusom u ustima, iz dana u dan."
"Ubrzavao si njegovu smrt, dovodei ga do vrhunca pretjeranog zanosa i iscrpljenja svih njegovih osjetila. Zadovoljavao si svoju elju za bajkama, bio si ponosan na svoje izmiljotine."
"Moda, ali ono malo koliko je jo poivio, uinio sam ga sretnim. Osim toga, ja ti priam o tim naim razgovorima kao da su se svi dogodili u samo jednom danu, ali u meuvremenu se i u meni upalio neki novi plamen i ivio sam u stanju neprestanog zanosa, koji sam mu pokuavao prenijeti, darujui mu dio svoga dobra u nekom drugom obliku. Bio sam susreo Hipatiju."
37132.
"Isprva je bila pria o vojsci udovita, gospodine Niketas. Strah od bijelih Huna se poveao, i to muniji nego ikada, jer se skijapod koji se probio do krajnjih granica pokrajine (ta su bia ponekad voljela trati unedogled, kao da je njihovom voljom upravljalo ono njihovo neumorno stopalo), vratio govorei da ih je vidio: bili su uti u licu, vrlo dugih brkova i mala rasta. Jaui na konjima malima kao oni, ali vrlo brzima, izgledalo je kao da s njima ine samo jedno tijelo. Putovali su pustinjama i stepama nosei, osim oruja, samo konu ploku za mlijeko i mali lonac od terakote za kuhanje hrane koju bi putem nalazili, ali su danima mogli jahati bez jela i pia. Napali su karavanu nekog kalifa, s robovima, odaliskama i devama, koja se bila ulogorila s raskonim atorima. Kalifovi su se ratnici probili prema bijelim Hunima, bili su lijepi i strani za vidjeti, divovski ljudi koji su upadali na svojim devama, oboruani uasnim savijenim sabljama. Huni su hinili kako uzmiu pred tim napadom, povlaei se iza progonitelja, zatim su se postavili u krug, oblijetali oko neprijatelja isputajui divlje krike i unitili ih. Potom su osvojili logor i poklali sve preivjele - ene, sluge, sve, ak i djecu - ostavivi na ivotu samo jednog svjedoka pokolja. Zapalili su atore i nastavili svoje jahanje, ne upustivi se ak ni u pljaku, znak da su unitavali samo zato da bi se svijetom proirio glas kako tamo gdje oni prou ni trava vie ne raste, a pri sljedeem srazu njihove su rtve ve bile ukoene od uasa. Moda je skijapod govorio nakon to gaje burq okrijepio, ali tko je mogao provjeriti je li govorio stvari koje je vidio ili je bulaznio? Strah je uzimao maha u Pndapetzimu, osjeao se u zraku, u tihim glasovi-
372
ma kojim su ljudi irili vijesti od usta do usta, kao da ih osvajai ve mogu uti. Poeta je tada odluio ozbiljno shvatiti one ponude, iako maskirane trabunjanjima pijanoga Praxeasa. Rekao mu je kako bijeli Huni mogu stii svakog asa i pitao ime bi im se mogli suprotstaviti? Nubijcima, naravno, borcima spremnima na rtvovanje, a zatim? Osim pigmejaca, koji su znali rukovati lukom protiv dralova, skijapodi bi se borili golim rukama, pon-ciji bi ili najuri s udom u uporitu koplja, bezjezice bi poslali u izvianje kako bi kasnije izvijestili o onome to su vidjeli? Pa ipak, iz tog skupa udovita, ako se iskoriste sposobnosti svakoga od njih, mogla se dobiti opasna vojska. A ako postoji itko tko to zna uiniti, to je on, Poeta."
"Nakon to si bio pobjedniki vojskovoa, moe teiti i carskoj kruni. Barem se tako dogodilo nekoliko puta kod nas, u Bizantu."
"Sigurno je to bila namjera moga prijatelja. Eunusi su odmah pristali. Po meni, sve dok je bio mir, Poeta sa svojom vojskom nije predstavljao neku opasnost, a daje dolo do rata mogao je barem usporiti ulazak tih luaka u grad, ostavljajui vie vremena eunusima da prijeu planine. Osim toga, ustrojavanje vojske dralo je podanike u stanju pokorne budnosti, a sigurno je da su to oni svagda htjeli."
Baudolino, koji nije volio rat, zatrai da iz toga ostane iskljuen. Ostali nisu. Poeta je smatrao kako su petorica Alek-sandrijaca dobri voe, jer je proivio opsadu njihova grada i to s druge strane, to jest na strani poraenih. Pouzdavao se i u Ardzrounija, koji bi moda mogao nauiti udovita da sagrade neki ratni stroj. Nije odbio ni Solomona: vojska, govorio je, mora imati sa sobom ovjeka iskusnog u medicini, jer bez razbijenih jaja nema omleta. Na kraju je odluio kako bi ak i Boro-ne i Kyot, koje je smatrao sanjalicama, mogli imati neku dunost u njegovu planu, jer budui da su bili ueni ljudi, mogli su voditi knjige vojske, paziti na vojnika kola, brinuti se za okrjepu ratnika.
Paljivo je razmotrio prirodu i vrline razliitih rasa. O Nubijcima i o pigmejcima nema se to rei, bila je rije samo o tome
373da se utvrdi na koji ih poloaj postaviti u nekoj moguoj bitci. Skijapodi, onako brzi, mogli su se iskoristiti kao jurini odredi, budui da su se neprijatelju mogli brzo pribliiti prolazei kroz paprati i travu, nenadano se pomaljajui, a da one ute gubice velikih brkova to ne stignu ni primijetiti. Kao to je Ardzrouni predloio, bilo je dovoljno poduiti ih upotrebi puhaljki ili svirala, koje je bilo lako napraviti, budui da je podruje obilovalo cjevicama. Moda bi Solomon, meu svim onim travama na trnici, mogao pronai neki otrov kojim bi premazali strijele i neka ne bude straljivac, jer rat je rat. Solomon je odgovorio kako je njegov narod, u vrijeme Massade, Rimljanima zadavao mnogo jada i muke, jer idovi nisu ljudi koji primaju udarce bez rijei, kao to su to pogani vjerovali.
Divove se moglo dobro upotrijebiti, ne izdaleka, zbog onog jedinog oka kojeg su imali, nego za bliski sukob, moda tako da iz trave izbiju odmah nakon napada skijapoda. Onako visoki, znatno bi nadvisili malene konje bijelih Huna, mogli bi ih zaustaviti akom u njuku, golim ih rukama uhvatiti za grivu, stresti ih koliko je potrebno da jaha ispadne iz sedla i okonati s njim udarcem noge, koja je, to se veliine tie, vrijedila dvostruko od noge skijapoda.
Upotrebljivost blema, poncija i panozija bila je neizvjesnija. Ardzrouni je predloio da bi ovi posljednji, s uima kakve su imali, mogli biti upotrijebljeni za letenje u visine. Ako se ptice odravaju u zraku lepeui krilima, zato to ne bi mogli raditi panoziji uima, sloio se Borone i dobro je to njima ne lepeu u praznini. Dakle, panozije je trebalo sauvati za nesretni trenutak kad bijeli Huni, savladavi prve obrane, budu uli u grad. Panoziji bi ih ekali visoko na svojim stjenovitim sklonitima, okomito bi im se obruili na glave i mogli bi ih poklati, budu li bili dobro naueni koristiti no, makar i samo onaj iz oksidi)a-na. Blemi nisu bili upotrebljivi za izvidnice, jer da bi ita vidjeli morali bi se pojaviti cijelim poprsjem, a to bi u ratnim uvjetima znailo samoubojstvo. Ali, prikladno rasporeeni, kao jurina skupina nisu bili loi, jer je bijeli Hun (pretpostavlja se) bio naviknut gledati u glavu, a kad pred sobom ugleda neprijatelja bez glave, u najmanju se ruku na trenutak zbuni. Taj bi trenu-
374
tak blemi trebali iskoristiti i podvui se pod konje s kamenim bradvama.
Ponciji su bili slaba toka Poetina vojnikog umijea, jer kako moe poslati naprijed ljude s penisom na trbuhu, koji pri prvom srazu dobiju u jaja i isprueni po zemlji dozivaju majku? Mogli su se meutim upotrijebiti kao izvidnice, jer se otkrilo kako je za njih taj penis kao za neke kukce ticalo, koje se na najmanju promjenu vjetra ili temperature digne i pone vibrirati. Dakle mogli su imati zadau izvjestitelja, poslanih u izvidnicu, a ako kao prvi svi budu poubijani, govorio je Poeta, rat je rat i nema mjesta kranskom saaljenju.
Ispoetka se mislilo da bezjezice, onako nedisciplinirane kakvi su bili, treba prepustiti samima sebi, jer bi mogli voi zadavati vie problema nego neprijatelji. Potom je odlueno da bi, izudara li ih se goveom ilom kako treba, mogli raditi u pozadini, pomaui Solomonu i najmlaim eunusima u brizi za ranjenike i smirivanju ena i djece svih rasa, pazei da glavama ne izviruju izvan svojih rupa.
Gavagai je pri njihovu prvom susretu spomenuo i satire-koji-se-nikada-ne-vide, a Poeta je nasluivao kako mogu udariti rogovima i kao koze skakati na svojim raljastim papcima, ali je svako pitanje o tom narodu dobivalo samo zaobilazne odgovore. ivjeli su u planinama, s one strane jezera (kojeg?) i nitko ih nikada nije vidio. Formalno podloni Pateru, ivjeli su za svoj raun, ne zanimajui se bilo kakvom trgovinom s drugima, pa je dakle bilo kao da ih i nema. Strpljenja, govorio je Poeta, uz to mogli bi imati savijene rogove, vrha okrenuta prema unutra ili prema van, a za udarac bi se morali postaviti trbuhom u zrak ili na etiri noge, pa budimo ozbiljni, s kozama se ne ratuje.
"Ratuje se i s kozama," rekao je Ardzrouni. Ispriao je o velikom vojskovoi koji je na kozje rogove zavezao baklje, a zatim ih je nou na tisue poslao u ravnicu s koje su dolazili neprijatelji, uvjerivi ih tako da branitelji raspolau ogromnom vojskom. Kad bi u blizini imali koze sa est rogova, uinak bi bio velianstven. "Da, ako neprijatelji stignu nou," sumnjiavo je komentirao Poeta. Neka Ardzrouni ipak pripremi mnogo koza i mnogo baklji, nikad se ne zna.
375Na temelju tihprincipa, nepoznatih Vegeciju i Frontinu, zapoeli su s obukom. Ravnica je bila napuena skijapodima koji su vjebali puhati u svoje najnovije puhaljke, s Porcellijem koji je psovao svaki put kad su promaili cilj; sreom, ograniio se na psovanje Krista, a za te heretike uzaludno zazivanje imena onoga koji je samo usvojeni sin nije bio grijeh. Colandrino je bio zaokupljen privikavanjem panozija na letenje, neto to nikada nisu radili, ali inilo se da ih je Gospodin Bog stvorio samo za to. Bilo je teko kruiti ulicama Pndapetzima jer, kada si to najmanje oekivao, panozio bi ti pao na glavu, ali svi su prihvatili zamisao kako se tu upravo obavljaju pripreme za rat i nitko se nije alio. Najsretniji od svih bili su panoziji, izvan sebe od uda to su otkrili svoju izvanrednu mo, pa su sad ve i ene i djeca htjeli sudjelovati u pothvatu, a Poeta je drage volje pristao.
Scaccabarozzi je divove uvjebavao za hvatanje konja, ali jedini konji u mjestu bili su konji Mudraca, a nakon dva ili tri vjebanja bili su izloeni opasnosti da izdahnu, zbog ega se priklonio magarcima. To je bilo ak i bolje, zato to su se magarci ritali revui, bilo ih je tee uhvatiti za zatiljak nego konja u galopu, a divovi su ve postali majstori u tom umijeu. Meutim, morali su nauiti i trati pognutih lea kroz paprati, kako ih neprijatelji ne bi odmah vidjeli i mnogi su se od njih alili, jer su nakon svakog vjebanja osjeali bolove u bubrezima.
Boidi je uvjebavao pigmejce, zato to bijeli Hun nije dral i trebalo je ciljati meu oi. Poeta je izravno obuavao Nubijce, koji nisu oekivali drugo nego da u bitci poginu. Solomon je istraivao otrovne napitke i svaki put je pokuao premazati vrh neke bodlje, pa je jednom na nekoliko minuta uspio uspavati kunia, a drugi put navesti koko da poleti. Nije vano, govorio je Poeta, bijeli Hun koji zaspi za trajanja Benedictusa, ili pone lepetati rukama, ve je mrtav Hun, idemo dalje.
Cuttica se iscrpljivao s blemima, uei ih puzati ispod konja i rascijepiti mu trbuh udarcem bradve, ali nastojati to isprobati s magarcima bio je pothvat. A to se tie poncija, budui da su pripadali servisu i vojnikim kolima, o njima su vodili brigu Borone i Kyot.
376
Baudolino je akona obavijestio o onome to se dogaa i mladi se doimao ponovno roenim. Dao je da ga odvedu, uz doputenje eunuha, na vanjska odmorita i odozgo je promatrao odrede koji su vjebali. Rekao je da eli nauiti uzjahati konja, kako bi vodio svoje podanike, ali se odmah nakon toga onesvijestio, moda zbog previe uzbuenja, i eunusi su ga odveli na prijestolje da ponovno vene.
Tih se dana, malo iz znatielje malo iz dosade, Baudolino zapitao gdje bi mogli ivjeti satiri-koji-se-nikada-ne-vide. Pitao je to svakoga, ak je ispitao i jednoga od poncija, iji jezik nikada nisu uspjeli protumaiti. Ovaj mu odgovori: "Prugfrestjrin-ss sorgdmand strochdt drhds pag brlelang gravot chauygny rusth pkalhdrcg", to nije bilo mnogo. ak je i Gavagai bio neodreen. Tamo gore, rekao je i prstom pokazao niz plavkastih breuljaka na zapadu, iza kojih su se isticale daleke planine; ali tamo gore nikada nitko nije otiao, zato to satiri ne vole uljeze. "to misle satiri?" upitao je Baudolino, a Gavagai je odgovorio da misle gore od svih, jer su smatrali kako istonog grijeha nikada i nije bilo. Ljudi nisu postali smrtnima kao posljedica tog grijeha, bili bi to i da Adam nikada nije pojeo jabuku. Dakle, nema potrebe za otkupljenjem i svatko se moe spasiti vlastitom dobrom voljom. Cijela ta pria o Isusu bila je korisna samo kako bi nam dala dobar primjer kreposnog ivota i nita drugo. "Gotovo kao heretici Mahumetha koji kae daje Isus samo prorok."
Na pitanje zato nikada nitko nije otiao do satira, Gavagai je odgovorio kako se u podnoju breuljaka satira nalazi uma s jezerom i da je svima zabranjeno posjeivati je, jer tamo ivi rasa posve poganskih loih enskih. Eunusi su govorili kako dobar kranin tamo ne ide, jer bi mogao upasti u neku aroliju i nitko tamo nije iao. Ali Gavagai, podmuklica, tako je dobro opisivao put do tamo, daje time navodio na pomisao kako je on, ili neki drugi skijapod, u svojim jurnjavama posvuda, gurnuo nos i tamo.
To je bilo dovoljno da izazove Baudolinovu radoznalost. Prieka dok nitko nije obraao panju na njega, uzjaha konja pa za manje od dva sata prijee prostranu ikaru i stie na rub
377ume. Konja zaveza za drvo i ue u to zelenilo, svjee i mirisno. Spotiui se o korijenje koje je provirivalo na svakom koraku, dotiui goleme gljive svih boja, konano stie na obalu jezera, na ijoj su se drugoj strani uzdizali obronci breuljaka satira. Bilo je skoro vrijeme zalaska, vrlo bistra voda jezera upravo se zamraivala, odraavajui dugu sjenu brojnih empresa koji su se pruali du obale. Posvuda je vladala najdublja tiina, neprekinuta ak ni pjevom ptica.
Dok je Baudolino meditirao na obalama tog vodenog zrcala, vidio je kako iz ume izlazi ivotinja kakvu nikada u ivotu nije susreo, ali ju je vrlo dobro prepoznavao. Nalikovala je mladome konju, bila je posve bijela, a kretnje su joj bile njene i j*ipke. Na dobro oblikovanoj njuci, upravo iznad ela, imala je rog u obliku spirale, takoer bijel, a zavravao je otrim vrkom. Bio je to liocorn ili, kako je Baudolino govorio kao mali, lioncorn, ili jednorog, monoceros iz njegovih djejih matarija. Promatrao ga je suspreui dah, kad je za njim, iza stabala izaao enski
Naoruano kopljem, obavijeno dugakom haljinom koja je ljupko ocrtavala male uspravne grudi, stvorenje je hodalo korakom nehajnog kameloparda, a njena je haljina doticala travu koja je krasila obale jezera, kao da se kree lebdei iznad zemlje. Imala je dugu i mekanu svijetlu kosu, koja joj je sezala sve do kukova, i siluetu vrlo nalik aneoskoj, kao daje oblikovana na ogrlici od slonokosti. Put joj je bila jedva ruiasta, a to aneosko lice bilo je okrenuto prema jezeru u stavu bezglasne molitve. Jednorog je umjereno topotao oko nje, podiui katkad njuku s malim drhteim nozdrvama, ne bi li ga pomilovala.
Baudolino je gledao oaran.
"Pomislit e, gospodine Niketas, kako od poetka putovanja vie nisam vidio enu vrijednu tog imena. Nemoj me krivo razumjeti: ono to me obuzelo nije bila elja, nego prije osjeaj nepomuenog oboavanja, ne samo nje, nego i ivotinje, mirnog jezera, planina, svjetlosti toga dana koji je zamirao. Osjeao sam se kao u nekom hramu."
378
Baudolino je rijeima pokuavao opisati svoju viziju - neto to je zasigurno nemogue.
"Vidi, ima trenutaka u kojima se savrenstvo samo pojavi u nekoj ruci ili na nekom licu, u ponekoj nijansi na obroncima nekog breuljka ili na moru, trenuci u kojima ti srce obamre pred udom ljepote... U tom mi je trenutku to stvorenje izgledalo kao divna vodena ptica, sad aplja, sad labud. Rekao sam da je njena kosa bila plava, ali ne, dok je blago pomicala glavu katkada bi poprimala plavkaste odsjaje, a ponekad je izgledalo kao da njome prolazi blaga vatra. Iz profila sam joj ugledao grudi, mekane i njene kao grudi golubice. Cijeli sam se pretvorio u pogled. Vidio sam neto antiko, jer sam znao da ne gledam lijepu stvar nego ljepotu samu, kao svetu Boju misao. Otkrio sam da je savrenstvo, kad ga ugleda jednom, i samo jednom, neto lagano i draesno. Gledao sam taj lik iz daleka, ali sam osjeao da nad tom slikom nemam mo, kao to se dogaa kad ostari, pa ti se ini da na pergamentu opaa jasne znakove, ali zna da e se oni, im se priblii pomijeati i da nikada nee moi proitati tajnu koju ti je taj list obeavao - ili kao u snovima, kada ti se pojavi stvar koju bi elio, isprui ruku, pokrene prste u praznini i ne ugrabi nita."
"Zavidim ti na toj aroliji."
"Kako je ne bih razbio, pretvorio sam se u kip."
37933/
 susree
arolija je meutim zavrila. Kao umsko stvorenje, djevojka je osjetila Baudolinovu nazonost i okrenula se prema njemu. Ni u jednom trenutku se nije prestraila, imala je samo zaprepateni pogled.
Rekla je na grkom: "Tko si ti?" Budui da on nije odgovarao, smjelo mu se pribliila, temeljito ga istraujui izbliza, bez stida i bezazleno, a oi su joj bile prelijevajuih boja, kao i kosa. Jednorog joj je bio uz bok, sagnute glave, kao da svoje prelijepo oruje prua u zatitu svoje gospodarice.
"Ti nisi iz Pndapetzima," ree opet ona, "ti nisi ni eunuh ni udovite, ti si... ovjek!" Dala je do znanja kako je prepoznala ovjeka, kao to je on prepoznao jednoroga, jer je mnogo puta ula priati o njemu, ali ga nikada nije vidjela. "Lijep si, lijep je ovjek, smijem li te dotaknuti?" Ispruila je ruku i svojim tankim prstima pomilovala mu bradu i dotaknula oiljak na licu, kao onog dana Beatrice. "Ovo je bila ozljeda, ti si od onih ljudi koji vode rat? to je ovo?"
"Ma," odgovorio je Baudolino, "ali ga koristim za obranu od zvijeri, nisam ovjek koji vodi rat. Zovem se Baudolino i dolazim iz zemalja gdje sunce zalazi, tamo dolje", i naini neodreeni znak. Primijetio je da mu ruka drhti. "Tko si ti?"
"Ja sam jedna hipatija," ree ona, tonom onoga tko se zabavlja kad uje tako prostoduno pitanje, postajui jo ljepom. Zatim, sjetivi se da je onaj kome govori stranac: "U ovoj umi, s one strane onog drvea, ivimo samo mi, hipatije. Ne boji me se, kao oni iz Pndapetzima?" Ovoga je puta Baudolino bio taj koji se nasmijao: ona se bojala daje njega strah. "esto dolazi
380
ovamo na jezero?" upita. "Ne uvijek," odgovori hipatija, "Majka ne eli da same izlazimo iz ume. Ali jezero je tako lijepo, a Akacije me titi", i pokazala je jednoroga. Zatim je dodala, vrlo zabrinuta pogleda: "Kasno je. Ne smijem tako dugo biti daleko. Ne bih smjela susretati niti stanovnike Pndapetzima, ako se probiju dovde. Ali ti nisi jedan od njih, ti si ovjek, a nitko mi nikada nije rekao da se drim podalje od ljudi."
"Vratit u se sutra," usudi se Baudolino, "ali kad sunce bude visoko na nebu. Hoe li biti ovdje?"
"Ne znam," ree hipatija uznemirena, "moda." I nestane lagana meu drveem.
Te noi Baudolino nije zaspao, ionako je - govorio je sebi -ve sanjao i to dovoljno da se toga sna sjea cijeloga ivota. Ali sljedeega dana uzme konja i tono u podne vrati se na jezero.
ekao je sve do veeri, ne vidjevi nikoga. Neutjean, vrati se kui i na granicama grada namjeri se na skupinu skijapoda koji su vjebali s puhaljkama. Vidje Gavagaija koji mu ree: "Ti gleda!" Okrene cjevicu uvis, odapne strijelu i probode pticu koja padne vrlo blizu. "Ja veliki ratnik," ree Gavagai, "ako doe bijeli Hun ja proe kroz njega!" Baudolino mu ree bravo bravo i odmah ode spavati. Te je noi sanjao susret od prethodnoga dana i ujutro si je rekao kako jedan san nije dovoljan za cijeli ivot.
Ponovno se vratio na jezero. Sjedio je pokraj vode i sluao pjev ptica koje su slavile jutro, a zatim cvrke u vrijeme kada bjesni podnevni demon. Ali nije bilo vrue, drvee je irilo prekrasnu svjeinu i nije ga muilo nekoliko sati ekanja. Potom se ona pojavi.
Sjela je pokraj njega i rekla mu kako se vratila jer je htjela saznati vie o ljudima. Baudolino nije znao odakle bi poeo pa pone opisivati mjesto u kojem je roen, dogaaje na Fridrikovu dvoru, to su to carstva i kraljevstva, kako se ide u lov sa sokolom, to je i kako se gradi grad, iste one stvari koje je ispriao akonu, ali je izbjegavao govoriti o stranim i previe raspojasanim dogaajima, shvaajui, dok je govorio, da se o ljudima
381
Imoe dati ak srdaan prikaz. Ona ga je sluala, a oi su joj se bojile razliitim odsjajima, ovisno o njenim osjeajima.
"Kako ti dobro pria. Priaju li svi ljudi lijepe prie kao ti?" Ne, prizna Baudolino, moda ih on pria vie i bolje od njemu slinih, ali medu njima je bilo i pjesnika, koji su znali priati jo i bolje. I zapone pjevati jednu od Abdulovih pjesama. Ona nije razumjela provansalske rijei ali je, kao i Abcasijci, bila oarana melodijom. Njene su oi sada bile zastrte rosom.
"Reci mi," upita, malo pocrvenjevi, "jesu li s ljudima i ... njihove enske?" Rekla je to kao da je osjetila da je ono to Baudolino pjeva upueno eni. Kako da ne, odgovori joj Baudolino, kao to se skijapodi sjedinjuju sa skijapodicama, tako se i mukarci sjedinjuju sa enama, inae ne mogu zaeti djecu, a tako je, dodao je, na cijelome svijetu.
"Nije istina," ree hipatija smijui se, "hipatije su samo hi-patije, i nema, kako bih rekla... hipatija!" Jo se smijala, zabavljena tom pomisli. Baudolino se pitao to bi trebalo uiniti ne bi li ponovo uo kako se smije, jer je njezin smijeh bio najugodniji zvuk koji je ikada uo. Bio je u napasti da je upita kako se raaju hipatije ako ne postoje hipatiji, ali se bojao da e time pomutiti njenu nedunost. Ipak, u tom se trenu osjetio ohrabrenim upitati tko su hipatije.
"Oh," ree ona, "to je duga pria, ja ne znam priati prie tako dobro kao ti. Mora znati da je tisuama i tisuama godina ranije, u jednom monom i dalekom gradu, ivjela kreposna i mudra ena imenom Hipatija. Ona je drala kolu filozofije, to znai ljubav spram mudrosti. Ali u tome su gradu ivjeli i zli mukarci, koji su se zvali krani, nisu se bojali bogova, mrzili su filozofiju i posebno nisu podnosili da ena bude ona koja spoznaje,istinu. Oni su jednog dana uhvatili Hipatiju i ona je umrla u uasnim mukama. Tada su neke od njenih najmlaih uenica bile poteene, moda zato to su ih smatrali djevojkama neznalicama, koje su bile uz nju samo da bi joj sluile. Pob-jegle su, ali je krana tada bilo posvuda, pa su dugo morale putovati prije nego to su stigle na ovo mjesto mira. Ovdje su pokuavale odrati ivim ono to su bile nauile od svoje uiteljice, ali ule su je govoriti dok su jo bile mlade, nisu bile mudre
382
kao ona i nisu se dobro sjeale svih njenih pouka. Dakle, rekle su sebi da e ivjeti same, odvojene od svijeta, ne bi li ponovno otkrile ono stoje uistinu bila rekla Hipatija. A i zato stoje duboko u srcu svake od nas Bog ostavio trag istine, i rije je samo o tome da se istina ponovno pojavi i zablista na svjetlosti znanja, onako kako se meso voa oslobaa svoje kore."
Bogovi, Bog, koji ako nije bio kranski Bog, nuno su bili lani i laljivi... Ali to to pria ova hipatija? pitao se Baudolino. No, nije mu uope bilo vano, bilo mu je dovoljno uti kako govori i ve je bio spreman umrijeti za njenu istinu.
"Reci mi barem jednu stvar," prekine je. "Vi ste hipatije, u spomen na onu Hipatiju, i to razumijem. Ali kako se ti zove?"
"Hipatija."
"Ne, hou rei ti kao ti, budui da si drugaija od neke druge hipatije ... Mislim, kako te zovu tvoje prijateljice?"
"Hipatija."
"Ti e se veeras vratiti na mjesto gdje ivite i jednu e hipatiju sresti prije nego druge. Kako e je pozdraviti?"
"Poeljet u joj sretnu veer. Tako se radi."
"Da, ali ako se ja vratim u Pndapetzim i vidim, pretpostavimo, eunuha, on e mi rei: sdobra veer, o Baudolino. Ti e rei: dobra veer, o... to?"
"Ako hoe, rei u: dobra veer, Hipatijo."
"Vi se dakle sve zovete Hipatija."
"To je prirodno, sve se hipatije zovu Hipatija, nijedna nije drugaija od drugih, inae ne bi bila hipatija."
"Ali, ako te bilo koja hipatija trai ba sada dok nisi tamo i pita neku drugu hipatiju je li vidjela onu hipatiju koja naokolo hoda s jednorogom koji se zove Akacije, kako e rei?"
"Tako kako si ti rekao, trait e hipatiju koja ide s jednorogom koji se zove Akacije."
Daje tako odgovorio Gavagai, Baudolino bi bio u napasti da ga ispljuska. Hipatiju ne; Baudolino je ve mislio kako je prekrasno to mjesto gdje se sve hipatije zovu Hipatija.
"Trebalo mi je nekoliko dana, gospodine Niketas, da shvatim tko su uistinu hipatije..."
383"Zato to ste se opet vidjeli, pretpostavljam." "Svaki dan, ili gotovo svaki. Ne bi te trebalo uditi to ja vie nisam mogao a da je ne gledam i ne sluam, ali me udila, a i inila beskrajno ponosnim, spoznaja daje i ona sretna to gleda i slua mene. Bio sam... bio sam ponovno postao kao dijete koje trai majine grudi, a kad je majka odsutna, plae jer se boji da se vie nee vratiti."
"Dogaa se to i psima s njihovim gospodarima. Ali taj me dogaaj s hipatijama ba ini znatieljnim. Jer ti moda zna, ili ne zna, da je Hipatija stvarno ivjela, iako ne prije tisuu i tisuu godina, nego prije skoro osam stoljea, a ivjela je u Alek-sandriji u Egiptu, dok je carstvom upravljao Teodozije, a potom Arkadije. Pria se kako je uistinu bila vrlo mudra ena, nadarena za filozofiju, matematiku i astronomiju, i sami su je mukarci pozorno sluali. Dok je ve tada naa sveta vjera doivjela potpun uspjeh u svim podrujima carstva, tamo je jo bilo nekih samovoljnika koji su pokuavali odrati ivom misao poganskih filozofa, poput boanskog Platona, i ne poriem da su uinili dobro prenosei i nama kranima to svoje znanje, koje bi inae bilo izgubljeno. Osim to je jedan od najveih krana njena vremena, Kiril, koji je kasnije postao crkvenim svecem, ovjek velike vjere, ali i velike nepopustljivost, Hipatijino nauavanje smatrao suprotnim Evaneljima, pa je protiv nje pobunio mnotvo neukih i razjarenih krana, koji ak nisu ni znali to ona propovijeda, ali su je ipak smatrali, svjedoci su bili Kiril i drugi, la-ljivicom i razuzdanicom. Moda je bila oklevetana, iako je ipak istina da se ene ne bi smjele upletati u boanska pitanja. Ukratko, odvukli su je u hram, dogola svukli, ubili je i otrim komadima razbijenih zemljanih posuda sasjekli njeno tijelo, zatim su njen le stavili na lomau... O njoj su se rairile mnoge legende. Kau da je bila prelijepa, ali se posvetila djevianstvu. Jednom se u nju ludo zaljubio neki njen mladi uenik, a ona mu je pokazala krpu s krvlju svoje mjesenice, govorei mu kako je jedino to predmet njegove elje, a ne ljepota kao takva... Zapravo, to je ona nauavala to nitko nikada nije tono saznao. Svi zapisi o njoj su se izgubili, a oni koji su iz njena glasa sakupljali njenu misao ve su bili ubijeni ili su pokuavali zaboraviti ono to su
384
bili uli. Sve to o njoj znamo prenijeli su nam sveti oci koji su je osudili i, poteno, kao pisac kronika i Historija, pokuavam ne vjerovati previe rijeima koje neprijatelj stavlja u usta svoga neprijatelja."
Imali su i drugih susreta i mnogo razgovora. Hipatija je govorila, a Baudolino je elio da njeno uenje bude vrlo opirno i beskrajno, kako ne bi prestao pozorno sluati. Neustraivom nevinou odgovarala je na sva Baudolinova pitanja, nikada ne pocrvenjevi: za nju nita nije bilo predmetom prljave zabrane i sve je bilo razumljivo.
Baudolino se konano usudio upitati kako se hipatije neprekidno odravaju, ve toliko stoljea. Odgovorila je da svake sezone Majka odabere neke od njih koje bi trebale roditi i prati ih do oploditelja. O njima je Hipatija bila neodreena, naravno, nije ih nikada vidjela, ali nisu ih nikada vidjele ni hipatije odabrane za obred. Nou su ih odvodili na neko mjesto, ispile bi napitak koji bi ih opio i oamutio, bile su oploene, zatim su se vraale svojoj zajednici i prijateljice bi se sve do poroda brinule za one koje su ostale trudne; ako bi plod njihove utrobe bio djeak, vraale bi ga oploditeljima koji bi ga odgojili da bude jedan od njih, ako bi bila djevojica ostajala bi u zajednici i odrastala kao hipatija.
"Tjelesno sjedinjenje," govorila je Hipatija, "kako to ine ivotinje koje nemaju duu, samo je nain da se umnoi pogreka stvaranja. Hipatije koje alju oploditeljima prihvaaju to ponienje samo zato to moramo i dalje postojati, kako bismo svijet iskupile od te pogreke. One koje su podnijele oploivanje, ne sjeaju se niega od tog ina koji bi, da nije izvren u duhu rtvovanja, uznemirio nau apatiju..."
"to je apatija?"
"Ono u emu ivi svaka hipatija i sretna je to ivi."
"Zato pogreka stvaranja?"
"Baudolino," govorila je ona smijui se iskreno zauena, "zar ti se ne ini daje svijet savren? Gledaj ovaj cvijet, gledaj njenost stabljike, gledaj kako u njegovoj sredini uspijeva neto poput poroznog oka, gledaj kako su njegove latice sve jednake
385i pomalo savijene, kako bi jutrom sakupljale rosu kao u neku koljku, gledaj radost kojom se nudi ovom kukcu koji joj sie limfu... Zar to nije lijepo?"
"Lijepo je, uistinu. Ali, upravo tako, zar nije lijepo to je lijepo? Zar to nije boansko udo?"
"Baudolino, sutra ujutro ovaj e cvijet umrijeti, za dva dana e biti samo trule. Doi sa mnom." Povela ga je u iblje i pokazala mu gljivu crvenog klobuka ispruganog utim platnenima. "Je li lijepa?" upitala je. "Lijepa je."
"Otrovna je. Tko je pojede, umre. ini li ti se savrenim stvorenje u kojemu vreba smrt? Zna da u jednog dana i ja biti mrtva, i ja u biti trule, ne budem li odabrana za spas Gospodinov?"
"Spas Gospodinov? Objasni mi..."
"Baudolino, nisi valjda i ti kranin, kao udovita iz Pnda-petzima? Krani koji su ubili Hipatiju vjerovali su u okrutno boanstvo koje je stvorilo svijet, a s njim i smrt, patnju i, jo goru od fizike patnje, bol due. Stvorena bia su sposobna mrziti, ubiti, uiniti da njihovi blinji pate. Nee valjda vjerovati da bi pravedni Bog mogao svoju djecu osuditi na tu bijedu..."
"Te stvari rade nepravedni ljudi i Bog ih kanjava, spaavajui dobre."
"Pa zato bi nas onda taj Bog stvorio, kako bi nas kasnije izloio opasnosti od osude?"
"Zato to je najvie dobro sloboda da ini dobro ili zlo, i Bog, kako bi svojoj djeci dao to dobro, mora prihvatiti da neki od njih to zlorabe."
"Zato kae da je sloboda dobro?"
"Zato to ako ti je oduzmu, ako te stave u lance, ako ti ne dopuste da radi ono to eli, ti pati, pa je dakle pomanjkanje slobode zlo."
"Moe li okrenuti glavu tako da gleda iza sebe, ali stvarno je okrenuti, tako da si moe vidjeti lea? Moe li ui u ovo jezero i ostati ispod vode sve do veeri, ali kaem ispod, a da nikada ne digne glavu van?" govorila je i smijala se.
"Ne, jer kad bih pokuao sasvim okrenuti glavu slomio bih
386
vrat, da ostanem pod vodom, voda bi mi onemoguila disanje. Bog me stvorio s tim ogranienjima kako bi me sprijeio da si uinim zlo."
"Pa dakle kae da ti je uskratio neke slobode u svrhu dobra, je li istina?"
"Uskratio mi ih je kako ne bih patio."
"Zato ti je onda dao slobodu izbora izmeu dobra i zla, tako da se kasnije izloi opasnosti trpjeti vjenu kaznu?"
"Bog nam je dao slobodu mislei da emo je dobro koristiti. Ali dolo je do pobune anela koja je na svijet donijela zlo, a zmija je iskuala Evu, tako da sada svi patimo zbog istonog grijeha. To nije krivnja Boga."
"A tko je stvorio pobunjene anele i zmiju?"
"Bog, sigurno, ali prije nego to su se pobunili bili su dobri, kakvima ih je stvorio."
"Onda zlo nisu stvorili oni?"
"Ne, oni su ga poinili, ali postojalo je ranije, kao mogunost pobune protiv Boga."
"Dakle zlo je stvorio Bog?"
"Hipatija, otroumna si, osjetljiva, pronicljiva, dispuiatio zna voditi mnogo bolje od mene koji sam uio u Parizu, ali nemoj mi govoriti te stvari o dobrom Bogu. On ne moe htjeti zlo!"
"Naravno da ne, Bog koji hoe zlo bio bi suprotnost Bogu."
"I onda?"
"Onda je Bog zlo naao uza se, ne htijui ga, kao mranu stranu sebe samog."
"Ali Bog je najsavrenije bie!"
"Sigurno, Baudolino, Bog je onoliko savren koliko savren moe biti, ali da samo zna koliko je naporno biti savren! Sada-u ti, Baudolino, rei tko je Bog, ili to on nije."
Stvarno se nije bojala niega. Ree: "Bog je Jedini, i toliko je savren da nije slian ni jednoj od stvari koje jesu i ni jednoj od stvari koje nisu; ne moe ga opisati koristei svoju ljudsku pamet, kao daje on netko tko se srdi ako si zao, ili tko se brine za tebe zbog dobrote, netko tko ima usta, ui, lice, krila, ili tko je duh, otac ili sin samome sebi. Za Jedinoga ne moe rei da jest
387ili da nije, obuhvaa sve, ali nije nita; moe ga imenovati samo preko razliitosti, jer je beskorisno zvati ga Dobrota, Ljepota, Mudrost, Ljubaznost, Mo, Pravda, bilo bi to isto kao rei Medvjed, Pantera, Zmija, Zmaj ili Grifon, jer togod o njemu rekao nikada ga nee iskazati. Bog nije tijelo, nije lik, nije oblik, nema koliinu, kvalitetu, teinu ili laganost, ne vidi, ne uje, ne poznaje nered i duevni nemir, nije dua, pamet, mata, miljenje, misao, rije, broj, red, veliina, nije jednakost i nije nejednakost, nije vrijeme i nije vjenost, on je volja bez cilja; pokuaj shvatiti, Baudolino, Bog je svjetiljka bez plamena, plamen bez vatre, vatra bez topline, mrana svjetlost, tiha tutnjava, slijepi blijesak, vrlo sjajno zamraenje, zraka vlastitog mraka, krug koji se iri saimajui se u vlastitom sreditu, usamljena mnogostrukost, on je... on je..." Oklijevala je kako bi nala primjer koji bi uvjerio oboje, nju uiteljicu i njega uenika. "To je prostor kojega nema, u kojemu smo ti i ja ista stvar, kao danas u ovom vremenu koje ne prolazi."
Blagi plam joj je zatreperio na obrazu. Zauti, prestraena tim neprilinim primjerom, ali kako ocijeniti neprikladnim bilo koji dodatak popisu neprikladnosti? Baudolino je osjetio isti plam koji mu je prolazio grudima, ali uplaio se zbog njene zbunjenosti, ukoio se ne doputajui nijednom miiu lica da oda uzbuenje, ni svom glasu da zadrhti i upitao je, teolokom postojanou: "Dakle, stvaranje? Zlo?"
Hipatijino je lice ponovno poprimilo svoju ruiastu bljedu-njavost: "Dakle, Jedini, zbog svoga savrenstva, zbog velikodunosti sebe samoga nastoji se rasprostraniti, rairiti se u sve prostranije sfere vlastite punoe, poput svijee on je rtva svjetlosti koju rasipa, to vie osvjetljava vie se topi. Eto, Bog se rastapa u sjenama sebe samoga, postaje mnotvom bojih glasnika, Eonima koji imaju mnogo od njegove moi, ali ve u slabijem obliku. Postoji mnogo bogova, vragova, Arhonta, Tirana, Snaga, Iskri, Zvijezda, istih onih koje krani nazivaju anelima ili ar-kanelima... Ali nije ih stvorio Jedini, oni su njegova emana-cija."
"Emanacija?"
"Vidi li onu pticu? Prije ili kasnije stvorit e drugu pticu
388
pomou jajeta, kao to hipatija iz svoje utrobe moe roditi dijete. Kad je jednom stvorenje roeno, bilo ono hipatija ili pti, ivi za svoj raun, preivljava ak i ako majka umre. Pomisli sada na vatru. Vatra ne raa toplinu, ona je iri. Toplina je ista kao vatra, ako ugasi vatru nestat e i topline. Toplina vatre je vrlo jaka tamo gdje vatra nastaje, a malo pomalo postaje sve slabijom kako se plamen pretvara u dim. Tako se dogaa i Bogu. Malo pomalo, kako se razlijeva daleko od vlastita mranog sredita, na neki nain gubi snagu i gubi je sve vie, sve dok ne postane itka i priguena tvar, poput bezoblina voska u koji se rastopi svijea. On, Jedini, ne bi se htio emanirati toliko daleko od sebe, ali ne moe odoljeti tom svom rastapanju sve do raznovrsnosti i nereda."
"I taj tvoj Bog ne uspijeva rastjerati zlo koje... koje nastaje oko njega?"
"O da, mogao bi. Jedini neprestano pokuava nanovo upijati tu vrstu daha koji moe postati otrovom i sedamdeset puta sedam tisua godina, bez prestanka je uspijevao vratiti svoje otpatke u nita. ivot Boga bio je pravilno disanje, on je dahtao bez napora. Ovako, sluaj." Udisala je zrak treperei svojim njenim nosnicama, zatim je dah izbacivala kroz usta. "Meutim, jednog dana nije uspio nadgledati jednu od svojih posrednih moi, koju mi zovemo Demiurg, i koja je moda Sabaoth ili Ildabaoth, lani 3og krana. Ta imitacija Boga je, zbog pogreke ili zbog ponosa ili zbog neznanja, stvorila vrijeme tamo gdje je prije bila samo vjenost. Vrijeme je vjenost koja muca, razumije? S vreme- ? nom je stvorio vatru, koja daje toplinu, ali i riskira da sve zapali, vodu, koja napaja ali i utapa, zemlju, koja hrani trave, ali moe postati lavina i uguiti ih, zrak koji nam daje da diemo, ali moe postati uragan... Sve je pogrijeio, jadni Demiurg. Napravio je sunce koje daje svjetlost, ali moe osuiti livade, mjesec, koji samo nekoliko dana uspijeva savladati no, zatim se stanji i umre, druga nebeska tijela, koja su divna, ali mogu zraiti zlokobne utjecaje, i zatim bia obdarena pameu, ali nesposobna shvatiti velike misterije, ivotinje koje su nam katkada odane, a katkada nam prijete, biljke koje nas hrane ali su kratka vijeka, minerale bez ivota, bez due, bez pameti, osuene da nikada
389nita ne shvate. Demiurg je bio kao dijete koje petlja s blatom kako bi oponaalo ljepotu jednoroga, a ispadne mu neto to nalikuje miu!"
"Dakle svijet je bolest Boga?"
"Ako si savren, ne moe ne emanirati se, ako se emanira razboli se. A osim toga, pokuaj shvatiti daje Bog, u svojoj punoi, i mjesto i ne-mjesto na kojemu se suprotnosti mijeaju, zar ne?"
"Suprotnosti?"
"Da, mi osjeamo toplo i hladno, svjetlost i tamu i sve one stvari koje su jedna drugoj suprotnost. Ponekad nam je hladnoa mrska i ini nam se loom u usporedbi s toplinom, ali ponekad je previe topline, pa elimo svjeinu. Kad su suprotnosti u pitanju, mi smo oni koji vjeruju da je, ovisno o naem hiru i naoj osobitoj sklonosti, jedna od njih dobro, a druga zlo. Sada, u Bogu se suprotnosti spajaju i pronalaze uzajamni sklad. Ali kada se Bog pone emanirati, vie ne uspijeva nadgledati sklad suprotnosti pa se one se razbiju i bore jedna protiv druge. Demiurg je izgubio nadzor nad suprotnostima i stvorio je svijet u kojem se meusobno bore tiina i urnebes, da i ne, jedno dobro protiv drugog dobra. To je ono to mi osjeamo kao zlo."
Raspaljujui se, micala je rukama kao djevojica koja kad govori o miu oponaa njegov oblik, a kad spominje nevrijeme crta vrtloge zraka.
"Hipatijo, ti govori o pogreci stvaranja i o zlu, ali kako, kad te to nije dotaklo i ivi u ovoj umi, kao daje sve lijepo kao i ti."
"Ali, ako nam i zlo dolazi od Boga, bit e neeg dobrog ak i u zlu. Sluaj me, jer ti si ovjek, a ljudi nisu naueni razmiljati na ipravan nain o svemu onome to jest."
"Znao sam, i ja mislim loe."
"Ne, samo razmilja. A razmiljati nije dovoljno, to nije ispravan nain. Sada pokuaj zamisliti vrelo koje nema nikakvog poetka i koje se iri u tisuu rijeka, a da se nikada ne osui. Vrelo svagda ostaje mirno, svjee i bistro, dok rijeke idu prema razliitim tokama, uzmuuju se pijeskom, zastaju meu stijenama i kalju guei se, a ponekad presue. Rijeke jako pate, zna? Pa ipak, i ona iz rijeka i ona iz najblatnjavijeg od
390
potoka, jest voda i dolazi iz istog vrela kao i ovo jezero. Ovo jezero pati manje nego neka rijeka, jer se u svojoj bistrini bolje sjea     \ vrela iz kojeg se raa, a barutina puna kukaca pati vie nego      \ jezero i potok. Ali svi na neki nain pate, jer bi se htjeli vratiti tamo odakle dolaze, a zaboravili su kako se to radi."
Hipatija uze Baudolina za ruku i natjera ga da se okrene prema umi. Dok je to inila, njena se glava pribliila njegovoj i on osjeti biljni miris te kose. "Gledaj ono drvo. Ono to kroz njega tee, od korijena do posljednjeg lista, to je sam ivot. Korijenje jaa u zemlji, deblo snai i preivljava u svim godinjim dobima, dok grane naginju suenju i pucanju, listovi traju nekoliko mjeseci i zatim otpadaju, a mladice ive nekoliko tjedana. Vie zla ima meu liem nego u deblu. Drvo je jedno, ali irei se pati, jer postaje mnogima, a umnoavajui se slabi."
"Ali granice su lijepe, ti sama uiva u njihovoj sjeni..."
"Vidi li da i ti moe postati mudrim, Baudolino? Da nema tih granica, mi ne bismo mogli sjediti i priati o Bogu, da nema ume, ne bismo se nikada sreli i to bi moda bilo najvee od zala."
Rekla je to kao golu i jednostavnu istinu, a Baudolino je jo jednom osjetio probadanje u grudima, ali nije mogao, ili htio, pokazati svoje drhtanje.
"Pa onda mi objasni kako veina moe biti dobra, barem donekle, ako je bolest Jedinoga?"
"Vidi li kako i ti moe postati mudrim, Baudolino? Rekao si donekle. Unato pogreci, jedan je dio Jedinoga ostao u svakome od nas misleih stvorenja, ak i u svim drugim stvorenjima, od ivotinja do mrtvih tijela. Sve ono to nas okruuje nastanjeno je bogovima: biljke, sjemenke, cvijee, korijenje, izvori, svatko od njih, iako pati zbog toga stoje loa imitacija Boje misli, ne bi htio drugo do li spojiti se s njim. Moramo ponovno nai sklad meu suprotnostima, moramo pomoi bogovima, moramo ponovno oivjeti te iskrice, ta sjeanja na Jedinoga koja jo lee skrivena u naoj dui i u samim stvarima."
Hipatija se ak dva puta izlanula kako je lijepo biti s njim. Baudolina je to ohrabrilo da se opet vrati.
391Jednog mu je dana Hipatija objasnila to su one inile kako bi oivjele boansku iskricu u svim stvarima, jer su iz naklonosti upuivale na neto savrenije od njih, ne izravno na Boga, nego na njegove manje izmuene emanacije. Povede ga prema jezeru, na mjesto gdje su rasli suncokreti, dok su se na vodi pruali cvjetovi lopoa.
"Vidi li to radi heliotrop? Okree se pratei sunce, trai ga, moli ga, teta to jo ne zna posluati um koji stvara u zraku, dok tijekom dana zavrava svoje kruno kretanje. Shvatio bi kako suncu pjeva svoj hvalospjev. Gledaj sada lopo: otvara se s izlaskom sunca, cijeli se nudi zenitu i zatvara se kad sunce ode. Slavi sunce otvaranjem i zatvaranjem svojih latica, kao to mi otvaramo i zatvaramo usne kada molimo. Ovi cvjetovi ive u skladu sa suncem, pa tako uvaju jedan dio njegove snage. Djeluje li na cvijet, djelovat e na sunce, bude li znao djelovati na sunce, moi e utjecati na njegovu akciju i preko sunca nanovo se zdruiti s neim to sa suncem ivi u skladu i savrenije je od sunca. Ali to se ne dogaa samo s cvijeem, dogaa se s kamenjem i sa ivotinjama. U svima njima je nastanjen neki manji bog, koji se preko monijih bogova ponovno pokuava pridruiti zajednikom porijeklu. Mi jo od djetinjstva uimo baviti se umijeem koje nam doputa djelovati na vee bogove i ponovno uspostavljamo izgubljenu vezu."
"to to znai?"
"Lako je. Uimo isprepletati zajedno kamenje, trave, mirise, savrene i boanske, da bismo stvorile... kako bih ti rekla, posude naklonosti koje skupljaju snagu mnogih elemenata. Zna, cvijet, kamen, ak i jednorog, svi imaju boansku prirodu, ali sami ne uspijevaju prizvati vee bogove. Zahvaljujui umijeu, nae mjeavine ponavljaju bit koju se eli prizvati, umnouju mo svakoga elementa."
"A zatim, kad ste dozvali te vee bogove?"
"To je tek poetak. Uimo kako postati glasnicima izmeu onoga to stoji visoko i onoga to stoji nisko, dokazujemo da se smjer kojim se Bog emanira moe vratiti unatrag, malo, ali pokazujemo prirodi daje to mogue. Meutim, najvea zadaa nije ponovno zdruiti suncokret sa suncem, nego nas same zdruiti
392
s postankom. Tu poinje askeza. Najprije uimo ponaati se kreposno, ne ubijamo ivua stvorenja, na bia koja su oko nas pokuavamo iriti sklad i ve radei tako, posvuda moemo ponovno oivjeti skrivene iskre. Vidi li ove vlati trave? Ve su po-utjele i savijaju se prema tlu. Mogu ih dotaknuti i uiniti da opet zatrepere, uiniti da osjete ono to su zaboravile. Gledaj, malo pomalo, nanovo stjeu svoju svjeinu, kao da sada izbijaju iz zemlje. Ali to jo nije dovoljno. Kako bi se ovu vlat ponovno oivjelo, potrebno je primijeniti prirodne vrline, postii savrenstvo vida i sluha, snagu tijela, pamenje i lakou uenja, uglaenost ponaanja, preko estih ritualnih pranja tijela, obreda proienja, hvalospjeva i molitvi. Korak naprijed uini razvijajui mudrost, postojanost, umjerenost i pravednost, i tada konano postigne proiavajue vrline; pokuavamo odvojiti duu od tijela, uimo zazivati bogove - ne razgovarati o bogovima, kako su inili drugi filozofi, nego djelovati na njih, inei da pomou magine kugle padaju kie, postavljajui hamajlije protiv potresa, iskuavajui gatalake moi tronoaca, potiui, kipove kako bismo postigli odgovore bogova, zazivajui Asklepija da izlijei bolesne. Ali pazi, radei to, uvijek moramo izbjegavati da budemo u vlasti jednoga boga, jer se u tom sluaju zbuni i uznemiri, pa se dakle udalji od Boga. To treba nauiti raditi u najbezuvjetnijem miru."
Hipatija uze Baudolinovu ruku, koju je on drao nepominom kako taj osjeaj blage topline ne bi prestao. "Baudolino, moda te upravo uvjeravam da sam ve uznapredovala u askezi kao i moje starije sestre... Da samo zna koliko sam jo uvijek nesavrena. Jo se uvijek zbunim stavljajui ruu u vezu s viom snagom, s kojom je prijateljica... A potom vidi, jo mnogo govorim, a to je znak da nisam mudra, jer se vrlina stjee u tiini. Ali govorim zato to si ovdje ti kojega moram poduiti, pa ako poduavam suncokret zato ne bih smjela poduavati tebe? Savreniji stupanj emo postii kad budemo uspjeli biti zajedno bez razgovora, bit e dovoljno da se dotaknemo i ti e jednako razumjeti. Kao sa suncokretom." Milovala je suncokret utei. Zatim utei, pone milovati Baudolinovu ruku i na kraju samo ree: "Osjea li?"
393Dan kasnije, priala mu je o tiini koju su hipatije njegovale, kako bije, rekla je, i on mogao nauiti. "Naokolo treba stvoriti bezuvjetan mir. Onda u tom miru, s obzirom na ono to mislimo, zamiljamo i osjeamo, uronimo u iskonsku osamljenost; tako nalazimo mir i spokoj. Tada vie neemo osjeati ni bijes ni elju, ni bol ni sreu. Izai emo iz nas samih, obuzete potpunom osamom i dubokim mirom. Vie neemo gledati lijepe i dobre stvari, bit emo s one strane same ljepote, s one strane kora vrlina, kao onaj koji je, uavi u najskrovitiji kut hrama, za sobom ostavio kipove bogova i njegova se vizija vie ne sastoji od predodbi, nego od samoga Boga. Vie neemo morati dozivati posrednike snage, nadvladavajui ih pobijedit emo njihovu pogreku; u tom povlaenju, na tom nepristupanom i svetom mjestu, doi emo s one strane plemena bogova i hijerarhije Eona, tada e sve te stvari ve biti u nama, kao sjeanje na neto to smo iscijelile od vlastita zlog bia. To e biti kraj puta, osloboenje, odrjeenje od svake veze, bijeg onoga tko je ve sam naspram Jedinome. U tom povratku bezuvjetno jednostavnome vie nita neemo vidjeti, osim sveanosti neznanja. Ispranjene due i pameti stii emo s one strane kraljevstva uma; u dubokom potovanju smjestit emo se tamo gore, kao da smo sunce koje izlazi, zatvorenih emo zjenica motriti sunce svjetlosti, postat emo vatra, mrana vatra u tom mraku i putovima vatre zavrit emo na prijelaz. I u tome emo trenutku, vrativi se ponovno u tijek rijeke i pokazavi ne samo nama samima, nego i bogovima i Bogu, da se struja moe vratiti, ozdraviti svijet, ubiti zlo, uiniti da smrt umre, razmrsiti vor u koji su se upleli prsti Demiurga. Mi smo, Baudolino, predodreene da ozdravimo Boga i nama je povjereno njegovo iskupljenje: preko nae emo ekstaze uiniti da se cijelo stvaranje vrati u samo srce Jedinoga. Mi emo Jedinome dati snage za taj veliki udah, koji e mu omoguiti da ponovno u sebe upije zlo koje je izdahnuo."
"Vi to inite, neka od vas je to uinila?"
"Oekujemo da u tome uspijemo, sve se pripremamo, stoljeima, kako bi neka od nas u tome uspjela. Ono to smo
394
nauile jo kao djevojice jest kako nije neophodno da sve stignemo do toga uda; dovoljno je da jednoga dana, pa bilo to i za iduih tisuu godina, samo jedna od nas, odabrana, postigne trenutak najvieg savrenstva, u kojem e se osjeati kao jedno s vlastitim iskonskim poetkom i udo e biti dovreno. Tada, dokazujui da se iz mnogostrukosti svijeta koji pati moe vratiti Jedinome, ponovno emo Bogu dati mir i povjerenje, snagu da se nanovo sredi u vlastitom sreditu, energiju da ponovno stek-ne ritam vlastitoga daha."
Oi su joj blistale, put kao da joj se ublaila, ruke su joj gotovo drhtale, glas joj je postao tunim i inilo se kako zaklinje Baudolina da i on vjeruje u to otkrie. Baudolino pomisli kako je Demiurg moda i uinio mnogo pogreaka, ali je postojanje tog stvorenja uinilo svijet mjestom koje opaja i blista svim savrenstvima.
Nije odolio, ohrabrio se uzeti joj ruku i jedva je dodirnuti poljupcem. Ona kao da se trgnula, kao daje iskuala nepoznato iskustvo. Najprije je rekla: "I u tebi je nastanjen neki bog." Zatim je lice pokrila rukama i Baudolino je uo kako zpanjeno mrmlja: "Izgubila sam... Izgubila sam apatiju..."
Okrenula se i otrala prema umi, ne rekavi vie nita i ne okrenuvi se.
"Gospodine Niketas, u tome trenutku sam shvatio da volim kako nikada nisam volio, ali da jo jednom volim jedinu enu koja nije mogla biti moja. Jednu mi je oduzela uzvienost njena poloaja, drugu nevolja smrti, a sada mi trea nije mogla pripadati, jer je bila okrenuta spasenju Boga. Udaljio sam se, otiao sam u grad razmiljajui kako se moda vie nikada ne bih trebao vratiti. Osjetio sam gotovo olakanje, dan kasnije, kada mi je Praxeas rekao da sam ja, u oima stanovnika Pndapetzi-ma, sigurno najugledniji meu Kraljevima, ja uivam akonovo povjerenje i ja sam taj kojega akon hoe u zapovjednitvu te vojske koju je Poeta, uostalom, tako dobro uvjebavao. Nisam mogao izmaknuti tom pozivu, raskid skupine Kraljeva u oima sviju uinio bi na poloaj neodrivim, a sada su se svi ve tako oduevljeno posveivali pripremanju za rat da sam prihvatio
395- i zato da ne razoaram skijapode, panozije, bleme i sve te ostale dobre ljude koje sam do sada ve iskreno bio zavolio. Posebice sam mislio kako u, posveujui se tom novom pothvatu, zaboraviti ono to sam ostavio u umi. Dva sam dana bio zauzet tisuama zaduenja. Ali alostio sam se rastresen, bio sam uasnut milju da se Hipatija vratila na jezero i, ne nalazei me, pomislila kako me njen bijeg uvrijedio i da sam odluio vie je ne viati. Bio sam uznemiren od pomisli kako je ona uznemirena i da me ne eli vie vidjeti. Ako je bilo tako, slijedio bih njene staze, stigao bih na konju do mjesta gdje ive hipatije, to bih uinio, oteo bih je, unitio bih mir te zajednice, uznemirio bih njezinu nedunost uinivi da shvati ono to nije smjela shvatiti, ili ne, vidio bih je obuzetu njenim poslanjem, sad ve osloboenu trenutka, beskrajno malenog, zemaljske muke? Ali je li uope postojao taj trenutak? Ponovno sam oivljavao svaku njenu rije, svaki njen pokret. Dvaput je, kako bi objasnila kakav je Bog, uzela za primjer na susret, ali moda je to bio samo njen djevojaki nain, posve nevin, da mi uini razumljivim ono to je govorila. Dvaput me bila dotakla, ali onako kako bi to uinila sa suncokretom. Moje usne na njenoj ruci uinile su da zadrhti, znao sam to, ali bilo je prirodno: nijedna je ljudska usta nikada nisu dotakla, bilo je to za nju kao da se spotakla o korijen i izgubila na trenutak sreenost kojoj su je bili poduavali; trenutak je proao, ona vie nije mislila na to... Sa svojima sam raspravljao o ratnim pitanjima, morao sam odluiti gdje postrojiti Nubijce, a nisam shvaao ni gdje sam. Morao sam izai iz te tjeskpbe,,morao sam znati. Kako bih to uinio, morao sam svoj ivot, i njen, staviti u ruke nekoga tko e nas drati u vezi. Ve sam bio dobio mnoge dokaze Gavagaijeve privrenosti. Razgovarao sam s njim potajno, traei od njega da mnogo puta prisegne, rekao mu to je manje mogue, ali onoliko koliko je trebalo da ode do jezera i eka. Dobri je skijapod bio uistinu velikoduan, otrouman i obziran. Malo je pitao, vjerujem da je mnogo shvatio, dva se dana vraao u zalazak sunca, govorei mi kako nije vidio nikoga i bio je skruen gledajui me kako blijedim. Treeg je dana stigao s jednim od onih svojih osmjeha koji su izgledali kao mladi Mjesec i rekao mi kako se, dok je on
396
ekao blaeno ispruen pod suncobranom svoga stopala, ono stvorenje pojavilo. Pribliila se puna povjerenja i urno, kao da je oekivala da e vidjeti nekoga. S uzbuenjem je primila moju poruku ("Ona izgleda da mnogo hoe vidjeti tebe," govorio je Ga-vagai, s poneto zlobe u glasu) i dala mi na znanje kako e se na jezero vraati svakog dana, svakog dana ("Ona rekla dva puta"). Moda, komentirao je Gavagai zavjereniki, i ona ve dugo vremena eka Mudrace. Morao sam ostati u Pndapetzimu jo i sljedei dan, ali sam se za svoja zaduenja vojskovoe pobrinuo s oduevljenjem koje je zaudilo Poetu, koji je znao kako sam malo sklon oruju, i razdragalo moju vojsku. inilo mi se da sam gospodar svijeta, mogao bih bez straha prkositi stotini bijelih Huna. Dva dana kasnije, vratih se drhtei od straha na to sudbonosno mjesto.
39734.
Baufcolmo otkriva pravu ljubav
"U tim danima ekanja, gospodine Niketas, iskusio sam suprotne osjeaje. Gorio sam od elje da je vidim, bojao sam se daje vie neu vidjeti, zamiljao sam je plijenom tisua opasnosti, iskusio sam dakle sve osjeaje svojstvene ljubavi, ali nisam osjetio ljubomoru."
"Nisi razmiljao kako bije upravo tada Majka mogla poslati oploditeljima?"
"Ta me sumnja nije okrznula. Moda sam, znajui koliko sam ve bio njen, mislio kako je do te mjere moja da e odbiti dodir drugih. Kasnije sam dugo o tome razmiljao i uvjerio se da savrena ljubav ne ostavlja prostora ljubomori. Ljubomora je sumnja, strah i kleveta izmeu zaljubljenog i ljubljene; i sveti Ivan je rekao kako savrena ljubav tjera svaki strah. Nisam osjeao ljubomoru, ali sam svake minute pokuavao prizvati njeno lice i nisam uspijevao. Sjeao sam se onoga to sam osjeao gledajui je, ali je nisam mogao zamisliti. Pa ipak, tijekom naih susreta, nisam inio drugo doli piljio u njeno lice, nisam inio drugo..."
"Proitao sam da se to dogaa onome tko voli silnom ljubavi..." ree Niketas, zbunjenou onoga koji moda nikada nije iskusio tako neodoljivu strast. "Nije li ti se to dogodilo s Beatrice i Colandrinom?"
"Ne, ne na nain da toliko patim. Mislim da sam s Beatrice njegovao samu predodbu ljubavi, kojoj nije trebalo lice, a zatim mi se inilo svetogrem nastojati zamisliti crte tijela. A to se tie Colandrine, primjeivao sam - nakon to sam upoznao Hi-patiju - da s njom nije bila strast, nego prije veselje, njenost i
398
vrlo jaka ljubav, kakvu sam mogao osjetiti, neka mi Bog oprosti, prema keri, ili mlaoj sestri. Vjerujem da se to dogaa svima onima koji se zaljube, ali tih sam dana bio uvjeren daje Hipatija prva ena koju sam uistinu volio, i to je zasigurno istina, jo sada, i zauvijek. Zatim sam shvatio da se prava ljubav nastanjuje u trikliniju srca i tu nalazi mir, paljiva prema vlastitim najplemenitijim tajnama i rijetko se vraa u komore mate. Zbog toga ne uspijeva ponoviti tjelesni oblik odsutne ljubljene. Jedino se ljubav prema bludu, koja nikada ne ulazi u najskrovitije kutke srca, hrani samo putenim matarijama, koje uspijevaju proizvesti takve slike."
Niketas je utio, jedva savladavajui svoju zavist.
Njihovo ponovno nalaenje bilo je bojaljivo i dirljivo. Njene su oi sjale sreom, ali je odmah srameljivo spustila pogled. Sjedoe u travu. U blizini je mirno pasao Akacije. Cvijee je uokolo mirisalo vie nego inae i Baudolino se osjeao kao da je upravo usnama taknuo bwq. Nije se usudio govoriti, ali je ipak odluio to uiniti, jer bi ga estina te tiine mogla navesti na neki nedolian pokret.
Tek je tada shvaao zato je uo prie kako pravi ljubavnici na svom prvom ljubavnom razgovoru problijede, drhte i za-nijeme. To je zato to, budui da ljubav gospodari kraljevstvima i prirode i due, sebi privlai sve njihove snage, kakogod se kretala. Stoga, kad pravi ljubavnici dou na tajni sastanak, ljubav poremeti i gotovo skameni sve funkcije tijela, bilo fizike bilo duhovne: zbog toga jezik odbija govoriti, oi gledati, ui sluati, a svaki ud izbjegava svoje dunosti. Kada se ljubav previe zadri u dubini srca, to stvarno uini da tijelo lieno snage oslabi. Ali u odreenom trenutku, zbog nestrpljivosti ara kojega osjea, srce svoju strast gotovo izbaci iz sebe, omoguavajui tijelu da ponovno preuzme svoje funkcije. I tada ljubavnik govori.
Ne objanjavajui ono stoje osjeao i ono stoje upravo shvaao, Baudolino ree: "I tako su sve te lijepe i grozne stvari koje si mi ispriala, ono to vam je Hipatija ostavila..."
"O, ne," ree ona, "rekla sam ti da su nae pramajke pobjegle zaboravivi sve ono emu ih je Hipatija nauila, osim dunosti
399spoznaje. Mi smo putem meditacije sve vie otkrivale istinu. Tijekom svih ovih tisua i tisua godina, svaka je od nas razmiljala o svijetu koji nas okruuje i o onome to je osjeala u svojoj dui i naa se svijest iz dana u dan obogaivala, ali posao jo nije okonan. Moda je u onome to sam ti rekla bilo stvari koje moje prijateljice jo nisu shvatile, a koje sam ja razumjela pokuavajui ti ih objasniti. Tako svaka od nas postaje mudrom pouavajui prijateljice o onome to osjea, a postajui uiteljicom ui. Moda, da ti nisi bio ovdje sa mnom, ja ne bih samoj sebi neke stvari razjasnila. Baudolino, bio si moj demon, moj dobroudni arhont."
"Jesu li sve tvoje prijateljice tako bistre i rjeite kao ti, moja slatka Hipatijo?"
"Oh, ja sam posljednja meu njima. Ponekad se izruguju samnom zato to ne znam izraziti ono to osjeam. Moram jo odrasti, zna? Ali ovih sam se dana osjeala ponosnom, kao da posjedujem neku tajnu koju one ne znaju, i - ne znam zato - vie sam voljela da tajnom i ostane. Ne razumijem dobro to mi se dogaa, kao da... kao da vie volim govoriti tebi nego njima. Misli li da je to loe, da sam neiskrena prema njima?"
"Iskrena si prema meni."
"S tobom je lako. Mislim da bih tebi rekla sve ono to mi prolazi srcem. Iako jo nisam sigurna daje to ispravno. Zna li, Baudolino, to mi se dogaalo ovih dana? Sanjala sam te. Kada bih se ujutro budila, mislila sam kako je dan lijep, jer si tu negdje ti. Zatim sam mislila kako je dan ruan, jer te nisam vidjela. udno je, smije se kad si zadovoljan, plae kad pati, a meni se sada dogaa da se u istom trenu smijem i plaem. Da moda nisam bolesna? Pa ipak je to divna bolest. Je li ispravno voljeti vlastitu bolest?"
"Ti si uiteljica, moja slatka prijateljice," smijao se Baudolino, "ne mora pitati mene, ve i zato to mislim da imam istu bolest kao i ti."
Hipatija je ispruila ruku i opet mu dotakla oiljak: "Ti mora da si neto dobro, Baudolino, jer mi se svia dodirivati te, kao to mi se dogaa s Akacijem. Dodiruj i ti mene, moda e moi u meni probuditi neku iskru za koju ni ne znam."
400
"Ne, moja slatka ljubavi, bojim se da u ti uiniti neto naao."
"Dotakni me ovdje, iza uha. Da, tako, jo... Moda se preko tebe moe zazvati nekog boga. Morao bi negdje imati znak koji te povezuje s neim drugim..."
Stavila mu je ruke ispod odjee, prstima je prolazila kroz dlake njegovih grudi. Pribliila se kako bi ga pomirisala. "Pun si trave, dobre trave," ree. Zatim je jo rekla: "Kako si lijep ovdje ispod, mekan si kao mlada ivotinja. Jesi li ti mlad? Ne razumijem se u dob ovjeka. Jesi li ti mlad?"
"Mlad sam, ljubavi moja, sada se poinjem raati."
Sada joj je gotovo sa estinom gladio kosu, ona mu je stavila ruke iza vrata, zatim mu je poela davati male udarce jezikom po licu, liui ga kao daje kozica, zatim se smijala izbliza ga gledajui u oi i rekla kako ima okus soli. Baudolino nikada nije bio svetac, pritisnu je uase i usnama potrai njene usne. Ona ispusti uzdisaj straha i iznenaenja, pokua se povui, zatim popusti. Njena su usta imala okus breskve i marelice, i svojim je jezikom zadavala sitne udarce njegovu jeziku, kojega je okusila prvi put.
, Baudolino je odgurne, ne zbog kreposti, ve kako bi se oslobodio onoga to ga je pokrivalo, ona mu vidje ud, dotakne ga prstima, osjeti kako je iv i ree da ga eli: bilo je jasno da ne zna kako i zato ga eli, ali joj je neka snaga ume ili izvora upravo doaptavala to treba uiniti. Baudolino je ponovno pone prekrivati poljupcima, s usana se spusti na vrat, zatim na ramena, dok joj je polagano svlaio haljinu, otkrije njene grudi, zagnjuri u njih lice, a rukama je nastavljao sputati odjeu du bokova, osjeao je mali napeti trbuh, opipavao je njen pupak i prije nego to je oekivao, osjeti ono to su trebale biti dlaice koje su joj sakrivale njeno najvee dobro. Ona je apu-tala, nazivajui ga: moj Eone, moj Tiranine, moj Ponoru, moja Ogdoado, moja Pleromo...
Baudolino gurnu ruke pod haljinu koja ju je jo pokrivala i osjeti kako ona dlakavost, za koju se inilo da najavljuje pu-bis, postaje guom, prekriva joj poetak nogu, unutarnju stranu bedara, produava se prema stranjici...
401"Gospodine Niketas, strgnuo sam joj haljinu i vidio sam. Od trbuha nanie Hipatija je imala kozje oblike, a njene su noge zavravale s dva papka boje bjelokosti. Odjednom sam shvatio zato, skrivena haljinom do zemlje, nije izgledalo da hoda kao netko tko sputa stopala, nego je prolazila lagano, gotovo kao da ne dotie tlo. A shvatio sam i tko su oploditelji: bili su to satiri-koji-se-nikada-ne-vide, ljudskih glava s rogovima i ovnov-skih tijela, satiri koji su stoljeima ivjeli hipatijama na usluzi, othranjujui vlastite djeake, s onim istim njihovim odvratnim licima, a darivajui im djevojice, koje su jo uvijek pamtile davnu staroegipatsku ljupkost lijepe Hipatije i njenih prvih tienica." "Kakva grozota!" ree Niketas.
"Grozota? Ne, nije to bilo ono to sam osjetio u tome trenutku. Iznenaenje, da, ali samo na tren. Zatim sam odluio, moje je tijelo odluilo za moju duu, ili moja dua za moje tijelo, da je ono to sam vidio i dodirivao bilo prelijepo, jer je to bila Hipatija, pa je i njena ivotinjska priroda bila dijelom njenih dra-esti, ta kovrava i mekana dlaka bila je poeljnija nego to sam ikada prieljkivao, mirisala je na mous, ti njeni udovi ranije sakriveni bili su nacrtani rukom umjetnika, volio sam i elio to stvorenje miriljavo poput ume i bio bih volio Hipatiju i da je imala crte himere, ihneumona ili rogate zmije."
Dogodilo se tako da su se Hipatija i Baudolino sjedinili, sve do zalaska sunca, i kad su ve bili iscrpljeni ostali su isprueni jedno pokraj drugoga, milujui se i nazivajui najnjenijim imenima, ne marei za sve ono to ih okruuje.
Hipatija je rekla: "Moja je dua otila kao daak vatre... ini mi se kao da sam dijelom zvjezdanog svoda..." Nije prestajala istraivati tijelo ljubljenoga: "Kako si lijep, Baudolino. Ali i vi ljudi ste udovita," alila se. "Ima duge i bijele noge bez krzna, i stopala velika kao stopala dvojice skijapoda! Ali svejedno si lijep, dapae, jo vie..." On joj je ljubio oi u tiini.
"Imaju li i ene mukaraca noge poput tvojih?" pitala je ras-tuena. "Jesi li... iskusio ekstazu uz stvorenje s nogama nalik tvojima?"
"Zato to nisam znao da ti postoji, ljubavi moja."
402
"Neu da vie ikada gleda noge enama mukaraca." On joj je u tiini ljubio papke.
Smrailo se i morali su se rastati. "Mislim," proapta Hipatija dotiui mu opet usta, "da nita neu ispriati svojim prijateljicama. Moda ne bi razumjele, one ne znaju da postoji i ovakav nain da se uspne vie. Do sutra, ljubavi moja. uje li? Nazvala sam te onako kako si me ti zvao. ekam te."
, "Tako je prolo nekoliko mjeseci, najslaih i najiih u mome ivotu. Odlazio sam k njoj svakoga dana, a kada nisam mogao, snubok je bio vjerni Gavagai. Nadao sam se da Huni nee nikada stii i da e to ekanje u Pndapetzimu potrajati sve do moje smrti, i jo due. A osjeao sam se kao da sam porazio smrt.
Sve dok jednoga dana, kad je ve prolo mnogo mjeseci, nakon to mu se kao i uvijek podala sa arom i tek to su se bili smirili, Hipatija ree Baudolinu: "Neto mi se dogaa. Znam to je, jer sam ula povjeravanja mojih prijateljica kada su se vratile nakon noi s oploditeljima. Mislim da u trbuhu imam dijete."
U tom trenutku Baudolino je bio preplavljen neizrecivom radou i ljubio joj je taj trbuh, blagoslovljen od Boga ili od Arhonata, nije mu uope bilo vano. Zatim se zabrinuo: Hipatija nee moi sakriti svoje stanje od zajednice, to e uiniti?
"Priznat u istinu Majci," ree. "Ona e shvatiti. Netko, neto, je htjelo da ono to druge ine s oploditeljima ja uinim s tobom. Bilo je to ispravno, prema dobroj strani prirode. Nee me moi ukoriti."
"Ali, zajednica e se devet mjeseci brinuti za tebe, a kasnije, nikada neu moi vidjeti stvorenje koje e se roditi!"
"Dolazit u ovamo jo dugo. Treba jo puno vremena prije nego to se trbuh napuhne i svi to primijete. Neemo se viati samo posljednjih mjeseci, kada u sve rei Majci. A to se stvorenja tie, bude li muko, dobit e ga, bude li ensko, ne tie te se. Tako hoe priroda."
"Tako hoe ona budala od tvog Demiurga i one polukoze s kojima ivi!" zaurla Baudolino izvan sebe. "Stvorenje je i moje, ensko ili muko, to ve bude!"
403"Baudolino, kako si lijep kada se razbjesni, iako se to nikada ne bi smjelo," ree ona, ljubei mu nos.
"Ali shvaa li da te, nakon to e roditi, vie nikada nee pustiti doi k meni, jednako kao to tvoje prijateljice nisu nikada ponovno vidjele svoje oploditelje? Ne eli li tako, po vama, priroda?"
To je shvatila tek u tom trenutku i poela je plakati slabim jecajima kao kad je vodila ljubav, glave prignute na grudima svoga ovjeka, dok mu je stiskala ruke, a on je na sebi osjetio njene grudi koje su poskakivale. Baudolino je pomilova, ree joj na uho najnjenije rijei i zatim dade jedini prijedlog koji mu se uinio razboritim: Hipatija e pobjei s njim. Na njen preplaeni pogled, ree joj da ako to uini, nee izdati svoju zajednicu. Njoj je jednostavno dodijeljena drugaija povlastica, pa je i njena obveza postala drugaijom. On e je odvesti u jedno daleko kraljevstvo i ona e tamo stvoriti novu koloniju hipatija, jednostavno e sjeme njihove iskonske majke uiniti plodnijim, njenu e poruku odnijeti drugdje, a on e ivjeti uz nju i pronai neku novu koloniju oploditelja ovjejeg oblija, kakav e vjerojatno biti i plod njihovih utroba. Bjeei ne ini zlo, govorio joj je, dapae, iri dobro...
"Onda u zatraiti doputenje od Majke."
"ekaj, jo ne znam kojega je kova ta Majka. Pusti me da razmislim, otii emo zajedno k njoj, znat u je uvjeriti, daj mi nekoliko dana da smislim pravi nain."
"Ljubavi moja, ne elim vie ne vidjeti te," jecala je sada Hipatija. "Uinit u ono to hoe, proi u za enu ljudi, poi s tobom u taj novi grad o kojem si mi govorio, ponaat u se kao krani, rei u da je Bog imao sina koji je umro na kriu; ako tebe vie ne bude ovdje, ne elim vie biti hipatija!"
"Smiri, sp, ljubavi. Vidjet e da u pronai rjeenje. Uinio sam da Karlo Veliki postane svetim, ponovo sam pronaao Kraljeve, znat u si sauvati svoju mladenku!"
"Mladenku? Stoje to?"
"Kasnije u ti objasniti. Sada idi, jer je kasno. Vidimo se ponovno sutra."
404
"Nije vie bilo sutra, gospodine Niketas. Kad sam se vratio u Pndapetzim, svi su mi dolazili u susret i ve su me satima traili. Vie nije bilo sumnje: bijeli Huni su stizali, na krajnjem obzorju se mogao primijetiti oblak praine koji su podizali njihovi konji. Stii e na rubove ravnice paprati s prvim svjetlima zore. Dakle, preostalo je malo sati za pripremu obrane. Odmah sam otiao do akona da mu najavim kako preuzimam zapovjednitvo nad njegovim podanicima. Prekasno. Ovi mjeseci grevita ekanja bitke, napor koji je uloio kako bi mogao stajati na nogama i sudjelovati u pothvatu, moda i nova limfa koju sam svojim priama unio u njegove vene, ubrzali su njegov kraj. Nisam se bojao biti uz njega dok je isputao posljednji dah, ak sam mu stisnuo ruku dok me pozdravljao i poelio mi pobjedu. Rekao mi je kako bih, budem li pobijedio, moda mogao stii do kraljevstva njegova oca, i zaklinjao me da mu uinim posljednju uslugu. im bude izdahnuo, njegova e dva velom zakrivena akolita pripremiti njegov le kao daje Paterov, premazujui njegovo tijelo onim uljima koja e njegov lik otisnuti na platno u koje e biti obavijen. Kad bih Pateru odnio taj njegov portret i onako blijed kakav e se na njemu pojaviti, svome bi se ocu pokazao manje iscrpljenim nego stoje bio. Izdahnuo je malo kasnije, i dva su akolita uinila ono to je trebalo uiniti. Rekli su kako e platnu trebati nekoliko sati da se natopi njegovim crtama lica i da e ga kasnije smotati i staviti u kutiju. Bojaljivo su mi predloili da eunuhe obavijeste o akonovoj smrti. Odluio sam da to ne dopustim. akon mi je dodijelio zapovjednitvo i jedino uz tu cijenu eunusi se ne bi usudili otkazati mi poslunost. Bilo mije potrebno da i oni na neki nain surauju u ratu, pripremajui u gradu prihvat ranjenika. Da su odmah saznali za akonovu smrt, u najmanju bi ruku uznemirili duh ratnika irei vijest o smrti i odvraajui im pozornost pogrebnim obredima. U najgorem sluaju, nepouzdani kakvi su bili, moda bi odmah preuzeli vrhovnu vlast i opet bi poremetili sve Poetine planove obrane. Idemo u rat, rekao sam sebi. Iako sam uvijek bio ovjek mira, sada je bila rije o obrani stvorenja koje se trebalo roditi."
40535.  protiv budili
Plan su prouavali mjesecima, do najmanjih pojedinosti. Ako se Poeta, obuavajui svoje trupe, bio pokazao dobrim vojskovoom, Baudolino je otkrio nadarenosti stratega. Odmah na rubovima grada, uzdizao se najvii od onih breuljaka slinih gomilama tuenog vrhnja, koje su bili vidjeli na dolasku. Odozgo se gospodarilo cijelom ravnicom, preko prostranstva paprati sve do planina na drugoj strani. Odande e Baudolino i Poeta upravljati kretanjem svojih ratnika. Uz njih, odabrani odred skijapoda koje je obuio Gavagai, omoguit e vrlo brzu vezu s razliitim odredima.
Ponciji e se raspriti po raznim tokama ravnice, spremni svojim vrlo osjetljivim trbunim crvuljkom hvatati kretanja neprijatelja i davati dimne signale, kako je bilo dogovoreno.
Ispred svih, gotovo na krajnjim granicama ravnice paprati, trebali su ekati skijapodi pod zapovjednitvom Porcellija, spremni sa svojim puhaljkama i otrovnim strijelama na iznenadno pojavljivanje pred osvajaima. Nakon to kolone neprijatelja budu zbunjene tim prvim srazom, iza skijapoda bi se pojavili divovi, poticani Aleramom Scaccabarozzijem zvanim Glupan, krenuvi u pokolj njihovih konja. Ali, preporuivao je Poeta, sve dok ne dobiju nareenje za ulazak u akciju, moraju se kretati
etveronoke.
Bude li jedan dio neprijatelja savladao prepreku divova, evo kako sa suprotnih strana ravnice, u akciju moraju ui s jedne strane pigmejci voeni Boidijem, a s druge blemi voeni Cutti-com. Tjerani na suprotnu stranu oblakom strelica koje e ispaliti pigmejci, Huni e se kretati prema blemima i prije nego to ih
406

budu primijetili meu travom, ovi e moi kliznuti pod njihove konje.
Meutim, nitko se ne smije previe izlagati opasnosti. Neprijatelju su morali zadati velike gubitke, ali u najveoj mjeri ograniavajui svoje. U stvari, prava snaga strategije bili su Nu-bijci, koji su morali spremni ekati u sredini ravnice. Huni e sigurno savladati prve okraje, ali e pred Nubijce stii ve u manjem broju, prekriveni ranama, a njihovi se konji nee moi kretati previe brzo kroz visoku travu. Tada e biti spremni ratoborni gurovrati, sa svojim smrtonosnim toljagama i svojim legendarnim preziranjem opasnosti.
"Slaem se, ugrizi i bjei," rekao je Boidi, "prava nesavladiva prepreka bit e odvani gurovrati."
"A vi," preporuivao je Poeta, "kad Huni prou, morat ete odmah zbiti svoje i rasporediti ih u polukrug du najmanje pola milje. Tako, budu li neprijatelji pribjegli onom svom djetinjastom lukavstvu hinjenja bijega, kako bi kasnije okruili svoje progonitelje, evo kako ete vi njih stisnuti svojim klijetima, dok vam budu trali ravno u ruke. Nadasve tako, da nitko od njih ne ostane iv. Poraeni neprijatelj, ako preivi, prije ili kasnije kuje osvetu. Pa ako kasnije neki preivjeli i uspije pobjei vama i Nubijcima i uputi se prema gradu, evo spremnih panozija koji e mu skoiti na lea, a takvu se iznenaenju neprijatelj ne bi mogao oduprijeti."
Budui da je strategija bila smiljena tako da ba nita nije bilo preputeno pukom sluaju, evo kako se nou kohorte zbijaju u sreditu grada i pod svjetlou prvih zvijezda napreduju prema ravnici, svaka predvoena vlastitim sveenicima i vlastitim jezikom pjevajui Oena, uz velianstveni zvuni uinak kakav se u Rimu nikada nije uo ni u najsveanijim povorkama:
Mael nio, kui vai o les zeal, aepseno lezai tio mita. Veze lezai tio tsaeleda.
O Jat obas, kel binol in sils, paisalidumdz nemola. Komomod monargdn ola.
407Pat isel, ka bi ni sieloes. Nom al zi bi santed. Klol alzi ko-
mi.
O baderus noderus, ki du esso in seluma,Jakdade sanka-dus hanominanda duus, adfenade ha rennanda duus.
Amy Pornio dan chin Orhnio viey, gnayjorhe sai lory, eyfo-dere sai bagalin, johre dai domion.
Hai coba ggia rild dad, ha babi io sgymta, ha salta io vel-
ca...
Blemi prooe u mimohodu kao posljednji, dok su se Bau-dolino i Poeta raspitivali o njihovu zakanjenju. Kada su stigli, svatko je iznad ramena nosio, svezan ispod pazuha, sustav cijevi na ijem je vrhu stajala glava ptice. Ardzrouni s ponosom ree kako je to njegov posljednji izum. Huni e vidjeti glavu, u nju e gaati, a blemi e, zdravi i itavi, u nekoliko sekundi jurnuti na njih. Baudolino ree daje zamisao dobra, ali neka se poure, jer imaju malo sati za stii na svoj poloaj. Blemi se nisu doimali zbunjenima zato to su stekli glavu, dapae, epirili su se kao da imaju kacigu s perjem.
Baudolino i Poeta su se, s Ardzrounijem, popeli na uzvisinu s koje su trebali upravljati bitkom i ekali osvit. Na prvu su crtu poslali Gavagaija, spremnog da ih obavjetava o onome to se dogaa. Odvani skijapod otra na svoje borbeno mjesto, uz povik "ivjeli najsvetiji Mudraci, ivio Pndapetzim!"
Planine prema istoku ve su se osvjetljivale prvim sunevim zrakama, kada ih nit dima, kojeg su raspirivali izviai ponciji, obavijesti da se Huni upravo pojavljuju na obzoru.
I stvarno se pojavie, u dugakoj elnoj liniji, tako da je izdaleka izgledalo kao da uope ne napreduju, nego se lelujaju i poskakuju, a svima se inilo da to traje jako dugo vremena. Oni koji su promatrali izdaleka shvaali su da se pribliavaju, jer malo pomalo, vie nisu opaali kopita njihovih konja, ve zakri-vena papratima, sve do trenutka kad su doli u blizinu skrivenih redova prvih skijapoda i oekivalo se da e, zakratko, vidjeti
408
te hrabre jednonoce kako izlaze na vidjelo. Ali vrijeme je prolazilo, Huni su prodirali u veliku livadu i osjealo se da se tamo dolje dogaa neto udno.
Dok su Huni sad ve postali jasno vidljivima, a skijapodi jo nisu davali znakove ivota, inilo se da primjeuju divove koji su ustajali prije no to je predvieno, pojavljujui se onako golemi iz raslinja ali, umjesto da se suoe s neprijateljem, bacali su se u travu, zaokupljeni borbom s onima koji su morali biti skijapodi. Baudolino i Poeta nisu iz daleka mogli dobro shvatiti to se dogaa, ali zahvaljujui hrabrome Gavagaiju, koji je munjevito povezao jedan kraj ravnice s drugim, bilo je mogue rekonstruirati sve faze borbe, korak po korak. Zbog atavistikog nagona, kad se sunce die, skijapod je sklon ispruiti se i podii svoje stopalo iznad glave. Tako su napravili i ratnici njihove jurine trupe. Iako im dar shvaanja ba i nije jako brz, divovi su osjetili da je neto krenulo u krivom smjeru i poeli su ih poticati, ali su ih prema svom heretikom obiaju nazivali omoousiastima od govana i Arijevim izmetima.
"Skijapod dobar i vjeran," oajavao je Gavagai donijevi te vijesti, "hrabar je, a ne straljiv, ali ne moe podnijeti uvreda heretikog sirojeda, ti pokua shvatiti!" Ukratko, najprije je zapoela brza teoloka tunjava rijeima, zatim razmjena udaraca golim rukama i divovi su prilino brzo stekli premo. Aleramo Scaccabarozzi zvan Glupan pokuao je svoje jednooke odvratiti od tog bezumnog sukoba, ali ovi su izgubili zdrav razum i udaljili ga takvim udarcima aka da je odletio deset metara dalje. Tako nisu primijetili da su Huni ve na njima i uslijedio je pokolj. Padali su skijapodi i padali su divovi, iako su se neki od ovih posljednjih pokuavali obraniti grabei skijapoda za nogu i koristei ga, uzaludno, kao toljagu. Porcelli i Scaccabarozzi su se bacili u guvu, ne bi li ohrabrili svaki svoju etu, ali su ih Huni okruili. Hrabro su se branili vitlajui svojim maevima, ali uskoro su bili probodeni stotinama strelica.
Sada se vidjelo Hune kako kroz rtve svog pokolja, gnjeei travu, kre sebi put. Boidi i Cuttica, na dvije strane ravnice, nisu uspijevali shvatiti to se dogaa i bilo je neophodno poslati im Gavagaija, kako bi ranije zapoeli boni zahvat s blemima
409i pigmejcima. Huni se naoe napadnuti sa suprotnih strana, ali im sinu zamisao vrijedna divljenja: njihova je prethodnica napredovala preko eta palih skijapoda i divova, odstupnica se povukla, i evo kako se, pigmejci s jedne, a blemi s druge strane, zatekoe u tranju jedni drugima ususret. Pigmejci su, vidjevi one glave krilatih ivotinja kako izviruju iz trave, a ne znajui za Ardzrounijevu dosjetku, poeli vikati: "dralovi, dralovi!" i vjerujui da se moraju suoiti sa svojim tisuljetnim neprijateljem, zaboravili su na Hune i strelicama obasuli etu blema. Blemi su se sada branili od pigmejaca, i vjerujui u neku izdaju, urlali: "Smrt heretiku!" Pigmejci su povjerovali u izdaju blema i, osjeajui se okrivljenima za herezu, a smatrajui se jedinim uvarima prave vjere, urlali sa svoje strane: "Ubij zanesenjaka!" Huni su nahrupili u tu guvu i svoje neprijatelje udarali nasmrt jednog po jednog, dok su se ovi meusobno tukli. Gavagai je sada izvjeivao daje vidio Cutticu kako sam pokuava zadrati neprijatelje. Zatim je, svladan, pao pregaen njihovim konjima.
Kad je Boidi vidio prijatelja koji je umirao, procijenio je da su dvije ete izgubljene, skoio je na konja i pokuao odjuriti prema zapreci Nubijaca kako bi ih upozorio, ali su paprati zadravale njegov trk, kao to su uostalom oteavale i napredovanje neprijatelja. Boidi s naporom stie do Nubijaca, postavi se iza njih i potakne ih da se zbijeni pokrenu prema Hunima. Ali, im su se, edni krvi, ovi zatekli ispred njih, prokleti gurovrati slijedili su svoju prirodu, ili svoju prirodnu sklonost muenitvu. Pomislili su da je doao uzvieni trenutak rtvovanja, pa ga je bolje ubrzati. Jedan za drugim padali su na koljena zazivajui: "Ubij me, ubij me!" Huni to nisu mogli povjerovati, trgnuli su kratke i na-otrene sablje i poeli su odsijecati glave gurovrata, koji su se oko njih tiskali pruajui vratove i zazivajui proienje.
Boidi se, podiui ake prema nebu, dade u bijeg, trei prema breuljku i tamo stie upravo prije nego to se ravnica zapalila.
Naime, iz grada su Borone i Kyot, obavijeteni o opasnosti, pomislili upotrijebiti koze koje je Ardzrouni bio pripremio za ono svoje ratno lukavstvo, beskorisno usred bijela dana. Naredili su bezjezicima da stotine ivotinja s rogovima u plamenu
410
potjeraju na ravnicu. Ljeto je ve bilo poodmaklo, trava prilino suha i uas se zapalila. More trave upravo se pretvaralo u more plamena. Moda su Borone i Kyot mislili da e se plamenovi ograniiti na trasiranje zapreke, ili e neprijateljsku konjicu gurnuti natrag, ali nisu bili procijenili smjer vjetra. Vatra je poprimala sve veu snagu, ali se irila prema gradu. To je dakako posluilo Hunima, koji su morali samo priekati da trava izgori, da se pepeo ohladi i imali bi slobodan put za konani galop. Ali time je na neki nain, barem na jedan sat zadrano njihovo napredovanje. Huni su meutim znali da imaju vremena. Ograniili su se na to da se postave uz granice poara i podiui lukove prema nebu, izbacivali su toliko strijela da su zamraile nebo i padale s druge strane zapreke, jo ne znajui ekaju li ih drugi neprijatelji.
Jedna strijela zvidei padne iz visine i zabode se u vrat Ar-dzrounija, koji se uz prekinuti jecaj odjednom srui na zemlju, gubei krv na usta. Pokuavajui ruke podii do grla ne bi li izvukao strijelu, vidje da se one upravo prekrivaju bjeliastim pjegama. Baudolino i Poeta su se nagnuli nad njim i proaptali da se isto dogaa s njegovim licem. "Vidi daje Solomon bio u pravu," govorio mu je Poeta, "postoji lijek. Moda su strijele Huna namoene u otrov koji je za tebe lijek i uklanja uinak onog crnog kamenja."
"Sto mi je vano umirem li bijel ili crn," zahropta Ardzrouni i umre, jo nesigurne boje. Ali sada su ve gusto padale ostale strijele i trebalo je napustiti breuljak. Pobjegoe prema gradu, sa skamenjenim Poetom koji je govorio: "Gotovo je, proigrao sam kraljevstvo. Ne trebamo previe oekivati od otpora pano-zija. Moemo se samo nadati vremenu koje e nam omoguiti vatra. Sakupimo nae stvari i bjeimo. Na zapad je put jo slobodan."
Baudolino je u tome trenutku imao samo jednu misao. Huni e ui u Pndapetzim, unititi ga, ali se njihov bezumni hod nee zaustaviti ovdje, probit e se do jezera, osvojit e umu hipatija. Morao ih je preduhitriti. Ali nije mogao ostaviti svoje prijatelje, trebao ih je ponovno nai, sakupiti njihove stvari, neto zaliha, pripremiti se na dugi bijeg. "Gavagai, Gavagai!" povie i njegov
411mu se pouzdanik odmah ukae uz bok. "Tri na jezero, nai Hi-patiju, ne znam kako e to uiniti, ali nai je, reci joj neka bude spremna, dolazim je spasiti!"
"Ne znam kako uiniti, ali ja nae nju," ree skijapod i odju-
ri.
Baudolino i Poeta uoe u grad. Vijest o porazu ve je bila stigla i enske svih rasa, s djecom na rukama, bez cilja su trale ulicama. Uasnuti panoziji, mislei da sad ve znaju letjeti, bacali su se u prazno. Ali obuavali su ih da kliu na dolje, a ne da se vinu u nebo i odmah bi se nali na zemlji. Oni koji su oajniki pokuavali mlatarati uima ne bi li se kretali zrakom, iscrpljeni bi se ruili i razmrskali na stijenama. Pronaoe Co-landrina, oajnog zbog neuspjeha njegove obuke, Solomona, Boronea i Kvota, koji su upitali za ostale. "Mrtvi su, mir duama njihovim," ree ljutito Poeta. "Brzo, u nastambe," viknu Baudolino, "a zatim na zapad!"
Stigavi u svoje nastambe, sakupili su sve ono to su mogli. Silazei u velikoj urbi, pred tornjem ugledae vrevu eunuha koji su svoja dobra tovarili na mazge. Blijed kao krpa, Praxeas im odvano pristupi: "akon je mrtav, a ti si to znao," ree Bau-dolinu.
"Mrtav ili iv, ti bi svejedno pobjegao."
"Mi idemo. Kad stignemo u klanac, obruit emo lavinu i put za Paterovo kraljevstvo bit e zauvijek zatvoren. Hoete li poi s nama? Meutim, morat ete se drati naih dogovora."
Baudolino ga ak i ne upita koji su to dogovori. "A to je mene briga za tvog prokletog Patera Ivana," zaurla, "moram razmiljati o neem sasvim drugom! Hajdemo, prijatelji!"
Ostali ostadoe zaprepateni. Potom su Borone i Kyot priznali kako je njihov pravi cilj uvijek bio pronai Zosima i Kale, a Zosimo sigurno jo nije stigao u kraljevstvo i vie nikada i nee stii; Colandrino i Boidi rekoe da su s Baudolinom stigli pa e s njim i otii; Solomon je procijenio kako njegovih deset plemena moe biti ili s ove ili s one strane onih planina, pa je stoga za njega svaki pravac dobar. Poeta nije govorio, inilo se daje izgubio svu volju i netko je morao uzeti uzde njegova konja i odvui ga.
412
Upravo kad su namjeravali pobjei, Baudolino je vidio da prema njemu dolazi jedan od koprenom zastrtih akonovih akolita. Nosio je kutiju: "To je tkanina s njegovim likom," ree. "Htio je daje ti ima. Dobro je iskoristi."
"I vi bjeite?"
Zastrti ree: "Ili ovdje ili tamo, postoji li uope tamo, za nas e biti svejedno. eka nas sudbina naeg gospodara. Ostat emo ovdje i zaraziti Hune."
Na izlasku iz grada, Baudolino je ugledao neto uasno. U smjeru plaviastih breuljaka zasjali su plamenovi. Jedan je dio Huna jo od jutra poeo zaobilaziti mjesto bitke i nekako je ve stigao na jezero, utroivi nekoliko sati.
"Brzo," vikao je Baudolino oajan, "svi tamo, u galopu!" Drugi nisu shvaali. "Zato tamo, ako su oni ve tamo?" upitao je Boidi. "Radije ovuda, moda je jedini preostali prijelaz na jugu."
"Radite to hoete, ja idem," zaurla Baudolino izvan sebe. "Poludio je, slijedimo ga da ne napravi sebi neko zlo," zaklinjao je Colandrino.
Ali Baudolino se ve jako udaljio od njih i zazivajui Hipa-tijino ime iao je prema sigurnoj smrti.
Zaustavio se nakon pola sata bijesnog galopiranja, primjeujui brzi lik koji mu je dolazio ususret. Bio je to Gavagai.
"Ti bude miran," ree mu. "Jaje vidio nju. Ona je sad spaena." Ova lijepa vijest morala se vrlo brzo pretvoriti u izvor oaja, jer evo to je rekao Gavagai: hipatije su na vrijeme obavijestili o dolasku Huna i to upravo satiri, koji su se bili spustili sa svojih breuljaka, pokupili ih, i kada je Gavagai stigao, ba su ih bili odvodili sa sobom, tamo gore, preko planina, gdje su se samo oni znali kretati i gdje Huni nikada ne bi uspjeli doi. Hipatija je ostala ekati do kraja, uz prijateljice koje su je vukle za ruke, ne bi li dobila vijesti o Baudolinu i nije htjela otii prije nego to sazna neto o njegovoj sudbini. Kad je ula Gavagijevu poruku bila se smirila, smijui se kroz suze rekla mu je neka ga pozdravi, drhtei zaduila gaje da mu kae neka pobjegne jer je njegov ivot u opasnosti, jecajui ostavila mu je svoju posljednju poruku: voli ga i vie se nikada nee vidjeti.
413Baudolino ga upita je li lud, nije mogao pustiti Hipatiju da ode u planine, htio ju je povesti sa sobom. Ali Gavagai mu ree daje sad ve kasno, i prije nego to on tamo stigne, gdje uostalom sad ve neogranieno trkaraju Huni, hipatije e ve biti tko zna gdje. Zatim, svladavajui potovanje spram jednoga od Mudraca i poloivi mu ruku na ruku, ponovi posljednju Hipatijinu poruku: ona bi ga ak i ekala, ali njena je prva dunost zatititi njihovo stvorenje; "Ona je rekla: ja zauvijek ima sa sobom stvorenje koje me podsjea na Baudolina." Zatim, gledajui ga odozdo prema gore: "Ti je napravio stvorenje s tom enskom?"
"Ne tie te se," rekao mu je Baudolino nezahvalno. Gavagai je uutio.
Baudolino je jo oklijevao, kada su njegovi prijatelji stigli do njega. Shvati da njima ne moe nita objasniti, nita to bi mogli razumjeti. Zatim pokua sebe samoga uvjeriti. Sve je bilo tako razlono: uma je ve bila osvojena zemlja, hipatije su sretno dole do vrleti gdje je bio njihov spas, Hipatija je ispravno rtvovala svoju ljubav prema Baudolinu za ljubav onoga to e se roditi, a to joj je on bio dao. Sve je bilo tako bolno smisleno i nije bilo drugog mogueg izbora.
"Ipak sam bio opomenut, gospodine Niketas, kako je Demi-urg napravio stvari samo napola."                         '
414
36.
 i ptice roq
"Jadni, nesretni Baudolino," ree Niketas, do te mjere ganut daje zaboravio kuati svinjsku glavu, skuhanu sa soli, lukom i enjakom, koju je Teofil tijekom cijele zime uvao u maloj bavi morske vode. "Jo jednom, svaki put kad ti se dogaalo da se oduevi za pravu stvar, sudbina te kanjavala."
"Od te smo veeri jahali tri dana i tri noi, ne zaustavljajui se, nismo ni jeli ni pili. Kasnije sam saznao kako su moji prijatelji izvodili zauujua lukavstva ne bi li izbjegli Hune, koji su se mogli sresti posvuda u krugu od nekoliko milja. Pustio sam da me vode. Slijedio sam ih i mislio na Hipatiju. Pravedno je, govorio sam sebi, da je otila tako. Bih li je stvarno mogao povesti sa sobom? Bi li se navikla na nepoznati svijet, oteta nedu-nosti ume, prisnoj blagosti svojih obreda i drutvu svojih sestara? Bi li se odrekla toga da bude odabrana, pozvana izbaviti boanstvo? Pretvorio bih je u robinju, u nesretnicu. A zatim, nisam je nikada upitao koliko ima godina, ali moda bi mi dvaput mogla biti kerkom. Kada sam napustio Pndapetzim imao sam, vjerujem, pedeset i pet godina. Izgledao sam joj mladim i snanim, jer sam bio prvi mukarac kojega je vidjela, ali sam se uistinu pribliavao starosti. Mogao bih joj dati vrlo malo, oduzimajui joj sve. Pokuao sam se uvjeriti kako su se stvari dogodile onako kako su se morale dogoditi. Morale su se dogoditi tako da me zauvijek uine nesretnim. Kad bih to prihvatio, moda bih pronaao svoj mir."
"Nisi bio u iskuenju vratiti se natrag?"
"Svakog trenutka, nakon ta prva tri zaboravljena dana. Ali izgubili smo cestu. Put kojim smo krenuli nije bio onaj kojim
415smo bili doli, bezbroj smo puta zaokretali i tri puta preli istu planinu, ili su to moda bile tri razliite planine, ali vie nismo bili u stanju razlikovati ih. Sunce nam nije bilo dovoljno da pronaemo smjer, a sa sobom nismo imali ni Ardzrounija ni njegov zemljovid. Moda smo napravili krug oko te velike planine, koja zauzima polovicu tabernakula i bili s druge strane zemlje. Zatim ostadosmo bez konja. Jadne su ivotinje bile s nama od poetka putovanja i s nama su ostarile. Nismo to ni primijetili, jer u Pndapetzimu nije bilo drugih konja s kojima bismo ih usporedili. Unitila su ih ta posljednja tri dana divljeg bijega. Malo po malo uginue, a za nas je to bila gotovo milost, jer su nas uvijek razborito ostavljali, jedan po jedan, na mjestima gdje nije bilo hrane, i jeli smo njihovo meso, ono malo stoje ostalo objeeno za kosti. Produili smo pjeke izranjenih nogu, a jedini koji se nije alio bio je Gavagai, kojemu konji nikada i nisu bili potrebni, a na potplatu svoga stopala imao je ulj debeo dva prsta. Zaista smo jeli skakavce i to bez meda, za razliku od svetih otaca. Zatim smo izgubili Colandrina."
"Ba najmlaega..."
"Najneiskusnijega od nas. Meu stijenama je traio hranu, stavio je ruku u nepouzdano drijelo i ugrizla ga je zmija. Imao je jedva daha da me pozdravi i proape mi neka budem vjeran uspomeni na njegovu voljenu sestru i moju najvoljeniju enu, tako da je barem ja oivljavam u svome sjeanju. Ja sam zaboravio Colandrinu, i jo sam se jednom osjetio preljubnikom i izdajnikom, Colandrine i Colandrina."
"A zatim?"
"Zatim sve postaje mrak. Gospodine Niketas, otiao sam iz Pndapetzima kada je, po mojim raunicama, bilo ljeto godine Gospodnje 1197. Stigao sam ovamo u Konstantinopol prolog sijenja. Dakle, izmeu toga je bilo est i pol godina praznine, praznine moga duha i moda praznine svijeta."
"est godina lutanja po pustinjama?"
"Jedna godina, moda dvije, tko je vie vodio rauna o vremenu? Nakon Colandrinove smrti, moda mjesecima kasnije, zatekli smo se u podnoju nekih planina, za koje nismo znali kako se na njih popeti. Od dvanaestorice koliko nas je krenulo,
416
ostalo nas je estero, est mukaraca i jedan skijapod. Odrpane odjee, omravjeli, izgoreni od sunca, preostalo nam je samo nae oruje i bisage. Rekli smo si kako smo moda stigli na kraj naega putovanja i sueno nam je tamo umrijeti. Iznenada smo ugledali kako prema nama dolazi odred ljudi na konjima. Bili su raskono odjeveni, imali su sjajno oruje, ljudsko tijelo i psee glave."
"Bili su to kinokefali. Dakle postoje."
"Kao to je Bog istinit. Ispitivali su nas lajui, mi nismo razumjeli, onaj koji je izgledao kao voa nasmijao se - moda je to bio smijeh, ili rezanje, koji mu je otkrivao otre onjake, svojima je dao zapovijed i ovi su nas vezali, jednog za drugim. Natjerali su nas da prijeemo planinu stazom koju su oni poznavali; zatim, nakon nekoliko sati hoda, spustili smo se u dolinu koja je sa svih strana okruivala drugu vrlo visoku planinu, sa silnom stijenom iznad koje su oblijetale ptice grabljivice, koje su ak iz daleka izgledale goleme. Prisjetio sam se davnog Abdulo-va opisa i prepoznao sam Aloadinovu stijenu.
Tako je i bilo. Psoglavci su ih natjerali da se vrlo vijugavim stubama, iskopanima u kamenu, uspnu sve do onog neosvojivog utoita i uveli ih u dvorac, velik gotovo kao grad, gdje su se izmeu tornjeva i glavnih kula nazirali visei vrtovi i prolazi zatvoreni vrstim eljeznim reetkama. Preuzeli su ih drugi psoglavci, oboruani bievima. Prolazei nekim hodnikom, Baudo-lino s jednog prozora letimice vidje neku vrstu dvorita, izmeu vrlo visokih zidina, u kojem su mnogi mladii amili okovani, i sjeti se kako je Aloadin svoje plaene ubojice obuavao za zloin, zaluujui ih zelenim medom. Kad su ih uveli u raskonu dvoranu, ugledae starca posjednutog na izvezene jastuke, koji kao daje imao stotinu godina, bijele brade, crnih obrva i turobna pogleda. iv i moan jo kada je bio uhvatio Abdula, gotovo pola stoljea ranije, Aloadin je jo bio tamo, gospodarei svojim robovima.
Pogledao ih je s prezirom i oigledno je opazio kako ovi nesretnici nisu dobri da ih unovai meu svoje mlade ubojice. Nije im se ak ni obratio. S dosadom je dao znak jednome od svojih
417slugu, kao da kae: inite s njima to vam drago. Postao je radoznao tek kad je iza njih ugledao skijapoda. Naredio mu je da se primakne, kretnjama gaje pozvao da nogu podigne iznad glave i nasmijao se. estoricu mukaraca su odveli, a Gavagai je ostao kod njega.
Tako je zapoelo vrlo dugo zatoenitvo Baudolina, Boro-nea, Kvota, Rabina Solomona, Boidija i Poete, neprestano s lancima na nogama koji su zavravali kamenim kuglama, zaposlenih sluinskim poslovima, ponekad pranjem podnih i zidnih ploica, ponekad okretanjem rvnjeva prea, ponekad jo zaduenima da pticama roq nose etvrtine ovnova.
"Bile su to," objanjavao je Baudolino Niketasu, "letee ivotinje velike kao deset orlova stavljenih zajedno, kukasta i otra kljuna, kojim su u samo nekoliko trenutaka mogle pojesti vola. Na njihovim su nogama bile pande koje su izgledale kao kljunovi borbenih brodova. Nemirno su se okretale po prostranom kavezu postavljenom na kuli, spremne nasrnuti na bilo koga, osim na eunuha koji kao da je govorio njihovim jezikom i koji ih je vjeto obuzdavao, kreui se meu njima kao da je meu piliima svoga kokoinjca. Takoer je bio jedini koji ih je mogao otposlati kao Aloadinove glasnike: jednoj od njih stavio bi na vrat i lea vrste remene koji su prolazili ispod krila i na njih uvrstio koaricu ili drugi teret, zatim bi otvorio reetku, dao zapovijed i tako opremljena ptica, i to samo ona, odletjela bi iz tornja i nestajala na nebu. Vidjeli smo je i kada se vraala, eunuh im je nareivao da se vrate, i otkaio bi s njihova samara vreicu ili metalni valjak koji je oigledno sadravao poruku za gospodara dvorca."
Drugom prilikom bi zatoenici dane i dane provodili u dokolici, jer nisu imali to raditi; ponekad su bili zadueni za posluivanje eunuha koji je okovanim mladiima davao zeleni med i zgraali se gledajui njihova lica, opustoena snom koji ih je unitavao. Nae zatoenike nije unitavao san, nego blaga dosada, a vrijeme su varali neprestano si prepriavajui prole dogaaje. Sjeali su se Pariza, Aleksandrije, vesele trnice u Geli-
418
bolu i nepomuenog boravka kod gimnosofista. Razgovarali su o Paterovu pismu, a Poeta, svakog dana sve mraniji, inilo se da ponavlja akonove rijei kao da ih je bio uo: "Sumnja koja me izjeda jest da kraljevstva nema. Tko nam je o njemu priao u Pndapetzimu? Eunusi. Od koga su se vraali glasnici koje su oni slali Pateru? Jesu li se stvarno vratili? akon nikada nije vidio svoga oca. Sve ono to smo saznali, saznali smo od eunuha. Moda je sve to bila zavjera eunuha, koji su se rugali akonu, nama i posljednjem Nubijcu ili skijapodu. Ponekad se pitam jesu li i bijeli Huni postojali..." Baudolino mu je rekao neka se sjeti njihovih prijatelja poginulih u borbi, ali Poeta je odmahnuo glavom. Umjesto da samome sebi ponavlja daje poraen, radije je vjerovao kako je bio rtvom arolije.
Zatim bi se vraali na dan Fridrikove smrti i svaki put bi izmiljali novo objanjenje, kako bi si razjasnili tu neobjanjivu smrt. Bio je to Zosimo, bilo je jasno. Ne, Zosimo je ukrao Kale, ali tek kasnije; netko je, nadajui se kako e se doepati Kalea, djelovao prvi. Ardzrouni? A tko je to mogao znati? Jedan od njihovih poginulih drugova? Kakva uasna pomisao. Jedan od njih preivjelih? U tolikoj nesrei, rekao je Baudolino, moramo li trpjeti i ljutu bol uzajamne sumnje?
"Sve dok smo putovali uzbueni otkrivanjem Paterova kraljevstva, nisu nas zahvaale takve sumnje; svatko je drugome pomagao u duhu prijateljstva. Suanjstvo nas je inilo reeima, jedan drugoga nismo mogli pogledati u lice i godinama smo se uzajamno mrzili. Ja sam ivio povuen u sebe samoga. Mislio sam na Hipatiju, ali nisam joj se uspijevao sjetiti lica, sjeao sam se samo sree koju mi je pruala; nou mi se dogaalo da nemirne ruke pomiem po dlakama svoga pubisa i sanjam kako dotiem njeno runo koje je mirisalo na mous. Mogao sam se uzbuditi, jer ako je duh i skretao sanjarei, nae se tijelo postupno oporavljalo od uinaka naeg lutanja. Tamo gore nas nisu loe hranili, dva puta dnevno imali smo hrane u izobilju. Moda nas je na taj nain Aloadin, koji nas nije priputao tajnama svoga zelenog meda, zadravao mirnima. Naime, ponovno smo stekli snagu, ali smo se debljali, unato tekim poslovima
419koje smo morali obavljati. Promatrao sam svoj ispupeni trbuh i govorio sebi: lijep si Baudolino, jesu li svi mukarci lijepi poput tebe? Zatim sam se smijao kao slabouman."
Jedini trenuci utjehe bili su oni kada ih je posjeivao Gava-gai. Njihov je izvanredni prijatelj postao Aloadinov komedija, zabavljao gaje svojim neoekivanim kretnjama, inio mu je male usluge oblijeui dvoranama i hodnicima nosei njegove zapovijedi, nauio je saracenski jezik, uivao je veliku slobodu. Svojim bi prijateljima donosio poneku poslasticu iz gospodarevih kuhinja, obavjetavao ih o dogaajima na stijeni, o prikrivenim borbama medu eunusima kako bi si osigurali naklonost gospodara, o ubojikim zadacima koji su bivali dodijeljeni mladim zasljepljenicima.
Jednoga je dana Baudolinu dao zelenoga meda, ali malo, rekao je, inae e se svesti na one razbojnike ivotinje. Baudolino ga je uzeo i proivio ljubavnu no s Hipatijom. Ali prema kraju sna djevojka je promijenila oblik, imala je lagane noge, bijele i njene kao ene mukaraca, i glavu koze.
Gavagai ih je obavjestio da su njihovo oruje i bisage baeni u neku sobicu i on bi ih znao pronai budu li pokuali bijeg. "Gavagai, ti stvarno misli da bi se jednoga dana moglo pobjei?" upitao ga je Baudolino. "Ja vjeruje da da. Ja vjeruje da ima mnogo dobrih nain za bijeg. Ja samo mora pronai najbolji. Ali ti postaje debeo kao eunuh, a ako ti debeo loe bjei. Ti mora raditi pokrete tijela, kao ja, ti stavi svoju nogu iznad glave i postaje vrlo okretan."
Noga na glavi ne, ali Baudolino je shvatio kako bi mu nada u bijeg, makar i uzaludna, pomogla podnijeti zatoenitvo, a da ne poludi, pa se dakle pripremao za taj dogaaj, miui rukama, desetke i desetke puta previjajui se na nogama, sve dok iscrpljen ne bi pao na svoj okrugli trbuh. Preporuio je to i prijateljima, a s Poetom je hinio borbene pokrete; ponekad bi cijelo poslijepodne proveli pokuavajui se bacati na pod. S lancem na nozi nije bilo lako, a izgubili su i nekadanju spretnost. Ne samo zbog zatoenitva. Bila je to dob. Ali inilo im je dobro.
Jedini koji je sasvim zaboravio svoje tijelo, bio je Rabin Solomon. Jeo je vrlo malo, bio je preslab za razne poslove pa
420
su njegov dio obavljali prijatelji. Nije imaa nikakav svitak za itanje, nikakvo sredstvo za pisanje. Satima je ponavljao ime Gospodina, a svaki put je to bio neki drugi zvuk. Izgubio je zube koji su mu bili preostali, sada je imao samo desni, i desno i lijevo. Jeo je teko vaui, a govorio utei. Uvjerio je samoga sebe kako deset nestalih plemena nije moglo ostati u kraljevstvu ija je polovica pripadala nestorijancima koje su jo i mogli podnijeti, a ta dobra ena Marija ak ni idovima nije mogla roditi nikakva boga, ve i zbog druge polovice kraljevstva koja je pripadala idolopoklonicima, koji su po volji poveavali ili smanjivali broj boanstava. Ne, govorio je ojaen, moda je deset plemena prolo preko kraljevstva, ali je zatim ponovno poelo lutati; mi idovi stalno traimo obeanu zemlju, samo da je negdje drugdje, i tko zna gdje su sada, moda samo nekoliko koraka od ovog mjesta gdje zavravam svoje dane, ali sam izgubio svaku nadu da u ih sresti. Podnesimo iskuenja koje nam Sveti, neka bude blagoslovljen uvijek, alje. Job je vidio i gorih.
"Poludio je, bilo je oigledno. Poludjelima su mi izgledali Kyot i Borone, neprestano sanjarei o onom Kaleu kojeg e pronai, tovie, sada su mislili kako e ga pronai ba oni, i to su o njemu vie razgovarali, njegove ve ionako udesne vrline postajale su jo udesnijima i jo su vie sanjali da ga posjeduju. Poeta je ponavljao: dajte mi da se doepam Zosima i postat u gospodarem svijeta. Zaboravite Zosima, govorio sam ja: nije stigao ak ni u Pndapetzim, moda se putem izgubio, njegov se kostur pretvara u prah u nekom pranom mjestu, njegov su Kale uzeli vjerolomni nomadi koji ga moda koriste kako bi piali u njega. uti, uti, rekao mi je Borone, probli-jedivi.
"Kako ste se uspjeli osloboditi toga pakla?" upita Niketas.
Jednog nam je dana Gavagai doao rei daje pronaao put bijega. Jadni Gavagai, i on je u meuvremenu bio ostario, nikada nisam saznao koliko ivi jedan skijapod, ali vie nije stizao prije sebe samoga, kao munja. Stizao je kao grmljavina, malo kasnije, a na kraju trke teko je disao."
421Plan je bio ovakav: naoruani, trebali smo iznenaditi eunuha na strai kod ptica roq, prisiliti ga da ih opremi kao obino, ali tako da remenje koje je osiguravalo njihovu prtljagu bude privezano za pojaseve bjegunaca. Zatim je pticama morao dati zapovijed da lete sve do Konstantinopola. Gavagai je razgovarao s eunuhom i saznao da esto alje ptice roq u taj grad jednom njihovom posredniku, koji ivi na breuljku blizu Pere. I Baudo-lino i Gavagai su razumijevali saracenski jezik i mogli su nadzirati da eunuh daje ispravnu zapovijed. Kad stignu na cilj, ptice e se same spustiti. "Kako ja nije pomislio ovo ranije?" pitao se Gavagai, lupajui se smijeno akama po glavi.
"Da," rekao je Baudolino, "ali kako moemo letjeti s lancem na nozi?"
"Ja nae turpiju," rekao je Gavagai.
Gavagai je nou pronaao njihovo oruje i bisage i donio ih u njihovu spavaonicu. Maevi i bodei bili su hravi, pa su noi prolazile u njihovu ienju i bruenju struganjem o zidno kamenje. Dobili su turpiju. Nije ba osobito vrijedila i izgubili su tjedne zarezujui obru koji im je stiskao glenjeve. Uspjeli su u tome, ispod rascijepljenog obrua provukli su ue povezano s lancem, pa je izgledalo da se dvorcem kreu sputani kao i obino. Ako bi se dobro pzrcalo, primjeivala se varka, ali bili su tamo toliko godina da na njih nitko nije obraao pozornost, a psoglavci su ih ve smatrali domaim ivotinjama.
Jedne su veeri saznali da e narednog dan iz kuhinja morati uzeti neke vree pokvarena mesa i odnijeti ih pticama. Gavagai ih je upozorio daje to prilika koju su ekali.
Ujutro su otili uzeti vree, izgledajui kao oni koji neto rade preko volje, proli su kroz svoju spavaonicu i ugurali oruje meu meso. Stigli su do kaveza gdje je ve bio Gavagai i upravo zabavljao eunuha straara prevrui se u zraku. Ostalo je bilo lako, otvorili su vree, izvadili svoje bodee, est su ih stavili na uvarev vrat (Solomon ih je gledao kao da ga se ono to se upravo dogaa uope ne tie) i Baudolino je eunuhu objasnio to mora uiniti. Izgledalo je kao da nema dovoljno opreme, ali kad je Poeta spomenuo rezanje uiju, eunuh, koji je ve pretrpio dovoljno rezanja, proglasi se spremnim na suradnju. Sedam je pti-
422
ca pripremljeno za noenje teine sedmorice mukaraca, ili est mukaraca i jednog skijapoda. "Ja hou najsnaniju," ree Poeta, "jer ti," obratio se eunuhu, "naalost ne moe ostati ovdje, jer bi dao uzbunu, ili bi svojim ivotinjama vikao da se vrate natrag. Za moj e pas biti uvrena druga oma, a na toj e visjeti ti. Dakle, moja ptica mora podnijeti teinu dviju osoba."
Baudolino je preveo, eunuh izjavi kako je sretan da svoje zarobljivae prati na kraj svijeta, ali upita to e kasnije biti s njim. Razuvjerili su ga: kad stignu u Konstantinopol moi e poi svojim putem. "I pourimo se," oglasio se Poeta, "jer je smrad ovog kaveza nepodnoljiv."
Meutim, trebao nam je oko jedan sat za rasporeivanje svega, prema pravilima umijea. Svatko se dobro objesi na vlastitu grabeljivicu, a Poeta na svoj remen uvrsti pojas koji e poduprijeti eunuha. Jedini jo nepovezan bio je Gavagai, koji je iz kuta jednog hodnika kriomice gledao ne dolazi li tko pomutiti im planove.
Netko jest doao. Straari su se zaudili zato se zatvorenici, poslani da nahrane ivotinje, nakon toliko vremena jo nisu vratili. S kraja hodnika stie skupina psoglavaca, zabrinuto lajui. "Dolazi psee glave!" viknu Gavagai. "Vi krene odmah!"
"Mi krene odmah rog," viknu Baudolino. "Doi, da ti na vrijeme stavimo tvoju opremu!"
To nije bila istina i Gavagai je to shvatio. Ako on pobjegne, psoglavci e stii u kavez prije nego to eunuh bude mogao otvoriti reetku i pustiti ptice da uzlete. Doviknuo je ostalima neka otvore kavez i krenu. U vree mesa je bio ugurao ak i svoju puhaljku. Uzeo ju je, s tri strelice koje su mu preostale. "Skijapod umre, ali ostaje vjeran najsvetijim Mudracima," ree. Isprui se na zemlju, podie nogu na glavu, s glavom prema dolje prinese puhaljku ustima, puhne i prvi psoglavi padne mrtav. Dok su se ovi povlaili, Gavagai je jo imao vremena ispruiti drugu dvojicu, a zatim ostade bez strijela. Kako bi zadrao napadae, drao je puhaljku kao da upravo namjerava opet u nju zapuhati, ali varka je bila kratka vijeka. Ona udovita su bila na njemu i probadala ga svojim maevima.
Dotle je Poeta svojim bodeom malo uao ispod brade eu-
423
i rnuha koji je, gubei prvu krv, shvatio to se od njega trai i uspio je, iako zapleten svojim vezovima, otvoriti reetku. Kad je vidio daje Gavagai pobijeen, Poetaviknu: "Gotovoje, idemo, idemo!" Eunuh dade zapovijed roqima, koji sunue van i poletjee. Pso-glavci su upravo u tom trenutku ulazili u kavez, ali su njihovu estinu zauzdale preostale ptice razjarene tim komeanjem, pa su ih dohvatile kljunovima.
Sva estorica zatekoe se usred neba. "Je li dao pravu zapovijed za Konstantinopol?" upita glasno Poeta Baudolina, a Bau-dolino dade znak da jest. "Onda nam vie ne treba," ree Poeta. Samo jednim potezom bodea prereze remen koji ga je pove-zivao s eunuhom i ovaj se strmoglavi u prazninu. "Bolje emo letjeti," ree Poeta. "Gavagai je osveen."
"Letjeli smo, gospodine Niketas, visoko iznad opustoenih ravnica, obiljeenih samo ranama rijeka tko zna od kada suhih, obraenih polja, jezera, uma, drei se za noge ptica, jer smo se bojali da nas samar nee izdrati. Ne znam izraunati koliko smo dugo letjeli i dlanovi su nam ve bili izranjavani. Vidjeli smo kako ispod nas promiu pjeane irine, vrlo plodna zemlja, planinske livade i vrleti. Letjeli smo pod suncem, ali u sjeni tih dugih krila koja su mlatila zrakom iznad naih glava. Ne znam koliko smo letjeli, ak i nou, ali na visini koja je sigurno uskraena anelima. U jednom smo trenutku pod sobom ugledali, na nekoj pustoj ravnici, deset povorki - tako nam se uinilo - ljudi (ili su bili mravi?) koje su gotovo uporedo napredovale tko zna prema kamo. Rabin Solomon je poeo vikati kako je to deset izgubljenih plemena i da hoe stii do njih. Vukui svoju pticu za noge, pokuavao ju je natjerati da se spusti, upravljati njenim letom kao to se radi s uadi jedra ili prekom kormila, ali se ova pomamila, oslobodila se njegova stiska i pandama mu pokuavala epati glavu. Solomone, ne izigravaj budalu, vikao mu je Boidi, ovi nisu tvoji, to su nekakvi nomadi koji idu i ne znajui kamo! Uludo potroen dah. Obuzet nekom mistinom ludou, Solomon se toliko uzvrpoljio da se razvezao sa svog samara i strmoglavio se, zapravo ne, letio je rairenih ruku prohujavi nebom kao aneo Previnjeg, koji uvijek neka bude
424
Sveti blagoslovljen, ali aneo privuen obeanom zemljom. Vidjeli smo kako se smanjuje, sve dok se njegov lik nije pomijeao s onim mravima tamo dolje."
Nakon jo nekog vremena, ptice roq, vrlo vjerne primljenoj zapovijedi, stigoe na domak Konstantinopola i njegovih kupola koje su blistale na suncu. Spustie se tamo gdje su se morale spustiti i nai se oslobodie veza. Neko eljade, moda Aloa-dinov dounik, doe im u susret, zaprepaten tim sputanjem premnogih glasnika. Poeta mu se nasmijei, uze ma i plotimi-ce ga udari po glavi. "Blagoslivljem te u ime Aloadina," ree se-rafinski, dok je ovaj padao kao vrea. "I i!" obrati se zatim pticama. Ove kao da su razumjele ton glasa, poletjee i nestadoe na obzoru.
"Kod kue smo," ree sretan Boidi, iako je bio na tisuu milja od svoje kue.
"Nadajmo se da su nai prijatelji enovljani jo uvijek tu negdje," ree Baudolino. "Potraimo ih."
"Vidjet ete kako e se nae Krstiteljeve glave pokazati dobrima," ree Poeta, koji je najednom izgledao pomlaen. "Vratili smo se meu krane. Izgubili smo Pndapetzim, ali moemo osvojiti Konstantinopol."
"Nije znao," komentirao je Niketas tuna osmijeha, "da to ve ine drugi krani."
425ii:
37.
"im smo pokuali prijei Zlatni rog i ui u grad, odmah smo shvatili da smo se zatekli u najudnijoj situaciji koju smo ikada vidjeli. To nije bio opsjedani grad, jer iako su njihovi brodovi bili na sidritu, neprijatelji su bili ukonaeni u Peri i mnogi su se od njih motali po gradu. Nije bio ni osvojeni grad, jer su se uz osvajae s kriem na grudima motali i carski vojnici. Napokon, oni koji se potpisuju kriem bili su u Konstantinopolu, ali Konstantinopol nije bio njihov. I kad smo stigli do naih prijatelja enovljana, koji su bili oni isti kod kojih si i ti stanovao, ni oni nisu znali dobro objasniti to se dogodilo, ni to se upravo sprema dogoditi."
"I nama je to bilo teko shvatiti," ree Niketas, uz uzdah mirenja s neizbjenim. "Pa ipak, jednog u dana morati napisati povijest ovoga razdoblja. Nakon loeg ishoda ekspedicije za ponovno osvajanje Jeruzalema, koje su pokuali tvoj Fridrik i kraljevi Francuske i Engleske, vie od deset godina kasnije Latini su to ponovno htjeli pokuati, pod vodstvom velikih prineva poput Baldvina iz Flandrija i Bonifacija iz Monferrata. Ali trebala im je flota i dali su Venecijancima da im je sagrade. uo sam te kako s porugom pria o gramzivosti enovljana, ali prema Venecijanacima oni iz enove su utjelovljena velikodunost. Latini su dobili svoje brodove, ali nisu imali novca da ih plate i venecijanski dud Dandolo (sudbina je htjela da i on bude slijep, ali meu mnogim slijepcima iz ove pripovijesti, bio je jedini koji je vidio daleko) je zatraio da mu, kao podmirenje njihova duga, prije odlaska u Svetu Zemlju pomognu pokoriti Zadar. Hodoasnici su prihvatili i to je bio prvi zloin, jer ne uzima se
426
kri kako bi se zatim ilo osvajati grad za Venecijance. U isto doba, Aleksije, brat onoga Izaka Angela koji je bio svrgnuo An-dronika kako bi mu oduzeo mo, dao gaje oslijepiti, prognavi ga na obalu mora i proglasio se basileusom."
"enovljani su mi to odmah ispriali. Bila je to zbrkana pria, jer je Izakov brat postao Aleksije III., ali postojao je i Izakov sin Aleksije, koji je uspio pobjei, otiao je u Zadar sad ve u venecijanskoj ruci i od latinskih hodoasnika zatraio da mu pomognu vratiti se na prijestolje svoga oca, u zamjenu im obeavajui pomo pri osvajanju Svete Zemlje."
"Lako je obeati ono to jo nema. S druge strane, Aleksije III. je morao shvatiti da mu je carstvo bilo u opasnosti. Ali, iako je jo imao oi, bio je zaslijepljen lijenou i pokvarenou koja ga je okruivala. Zamisli samo, u jednom je trenutku htio dati sagraditi druge ratne brodove, ali uvari carskih uma nisu dopustili sjeu stabala. S druge strane, general vojske Mihajlo Striphin ve je bio prodao jedra i pripone, kormila i ostale dijelove postojeih brodova, ne bi li popunio svoje trezore. U isto vrijeme, u Zadru je ono puanstvo proglasilo mladog Aleksija carem i u lipnju protekle godine Latini su doli ovamo, pred grad. Stotinu i deset galija i sedamdeset brodova sa titovima na bokovima, s barjacima u vjetar i stjegovima na kulama, koji su prevozili tisuu orunika i trideset tisua vojnika, prole su u mimohodu Rukavcem svetoga Jurja, uz zvuke trublji i tutnjavu bubnjeva, a nai su na zidinama promatrali predstavu. Samo su poneki bacali kamenje, ali vie da stvore buku nego da im nakode. Tek kad su Latini pristali tono nasuprot Peri, onaj be-zumnik od Aleksija III. izvede carsku vojsku. No, i to je bio samo mimohod, a u Konstantinopolu se ivjelo kao u polusnu. Moda* zna da je na Rogu ulaz bio zatien velikim lancem koji je spajao jednu obalu s drugom, ali nai su ga loe obranili: Latini su prekinuli lanac, uli u luku i iskrcali vojsku upravo ispred carske palae kod Blacherni. Voena carem, naa je vojska izala izvan zidina, dame su s bedema promatrale predstavu i govorile kako nai izgledaju kao aneli, sa svojom lijepom ratnom opremom koja je blistala na suncu. Shvatili su da neto nije u redu tek kad je car, umjesto da zametne bitku, ponovno uao
427u grad. A razumijeli su to jo bolje nekoliko dana kasnije, kada su Venecijanci s mora napali zidine, neki se Latini uspjeli na njih popeti i zapaliti najblie kue. Nakon tog prvog poara, moji su sugraani poeli shvaati. I to je tada uinio Aleksije III.? Nou je deset tisua zlatnih kovanica ukrcao na brod i napustio grad."
"I Izak se vratio na prijestolje?"
"Da, ali sad je ve bio star i uz to slijep, a Latini su ga podsjetili da carstvo mora podijeliti sa sinom, koji je postao Aleksije IV S tim su mladiem Latini sklopili pogodbe za koje mi jo nismo znali: bizantsko se carstvo vraalo katolikom i rimskom posluhu, basileus je hodoasnicima trebao dati dvije stotine tisua srebrnih maraka, ivenih namirnica za godinu dana, deset tisua konja za pohod na Jeruzalem i posadu od pet stotina konjanika u Svetoj Zemlji. Izak se sjetio da u carskoj blagajni nema dovoljno novaca, a nije mogao ii govoriti sveenstvu i narodu da se iznenada pokoravaju papi u Rimu... Tako je zapoela lakrdija koja je potrajala mjesecima. S jedne su strane Izak i njegov sin, ne bi li sakupili dovoljno novca, pljakali crkve, sjekirama komadali Kristove slike i nakon to bi ih liili ukrasa bacali ih u vatru, talili su sve zlatno i srebrno to su nali. S druge su strane Latini, zatieni u Peri, prokrstarili i ovom stranom Roga, sjedali s Izakom za stol, posvuda izigravali gospodare i inili sve ne bi li odgodili odlazak. Govorili su kako ekaju da budu do kraja isplaeni, a najvie od svih pritiskao je dud Dandolo sa svojim Venecijancima; ali uistinu vjerujem da su ovdje bili pronali Raj i blaeno ivjeli na na troak. Nezadovoljni time to ucjenjuju krane, a moda kako bi opravdali injenicu da odugovlae odmjeravanje sa Saracenima u Jeruzalemu, neki od njih su otili opljakati kue Saracena iz Konstan-tinopola koji su ovdje mirno ivjeli, i u tom su okraju podmetnuli drugi poar, u kojemu sam izgubio i najljepu od svojih kua."
"A dvojica basileusa nisu prigovarala svojim saveznicima?"
"Sad su ve bili dvojicom talaca u rukama Latina, koji su od Aleksija IV napravili svoju igraku: jednom kad je bio u njihovu logoru, zabavljajui se poput bilo kojeg ratnika, skinuli su mu
428
s glave pozlaeni eir i stavili ga sebi na glavu. Nikada jedan bizantski basileus nije bio toliko ponien! A to se tie Izaka, budalio je meu redovnicima izjelicama, bulaznio kako e postati carem svijeta i ponovno stei vid... Sve dok se narod nije pobunio i za basileusa izabrao Nicolu Cannaba. Dobro eljade, ali je Aleksije Ducas Murtzuflo ve postao monikom, podupiran zapovjednicima vojske. Tako da mu je bilo lako doepati se moi. Izak je umro od velike tuge, Murtzuflo je dao odrubiti glavu Can-nabu i zadaviti Aleksija IV i postao je Aleksije V."
"Eto, mi smo doli tih dana, kada vie nitko nije znao tko zapovijeda, je li to Izak, Aleksije, Cannabo, Murtzuflo ili hodoasnici, a ako je netko govorio o Aleksiju mi nismo shvaali misli li na treeg, etvrtog ili petog. Pronali smo enovljane koji su jo stanovali tamo gdje si ih i ti pronaao, dok su kue Venecijanaca i Pizanaca bile spaljene u drugom poaru, pa su se oni povukli u Peru. U ovom nesretnom gradu, Poeta je odluio da moramo ponovno izgraditi svoju sreu."
Kada vlada bezvlae, govorio je Poeta, svatko moe postati kraljem. A u meuvremenu, trebalo je pronai novaca. Naih je petoro preivjelih bilo odrpano, prljavo, bez ikakvih sredstava. enovljani su ih primili srdano, ali su govorili kako je gost kao i riba i nakon tri dana smrdi. Poeta se paljivo oprao, odrezao kosu i bradu, posudio od naih domaina pristojnu odjeu i jednog lijepog jutra krenuo sakupljati vijesti po gradu.
Vratio se naveer i rekao: "Od danas je Murtzuflo basileus, uklonio je sve druge. Ne bi li se svojim podanicima prikazao dobrim, ini se da eli izazvati Latine, a ovi ga smatraju nasilnim prisvajaem, jer oni su svoje pogodbe dogovorili s jadnim Alek-sijem IV, mir dui njegovoj, tako mladoj, ali vidi se da mu je ba bilo loe sueno. Latini ekaju da Murtzuflo napravi pogreni korak; za sada se i dalje opijaju po krmama, ali dobro znaju kako e ga prije ili kasnije izudarati nogama i opljakati grad. Ve znaju koje se zlato nalazi u kojim crkvama, znaju i da je grad pun skrivenih relikvija, ali vrlo dobro znaju da s relikvijama nema ale, a njihovi e ih voe htjeti uzeti kako bi ih odnijeli u svoje gradove. Ali budui da ti grekuli nisu nita bolji od njih,
429hodoasnici se udvaraju i ovima i onima, ne bi li si sada, i za malo novaca, osigurali najvanije relikvije. Obiaj je ovakav: tko se hoe obogatiti u ovome gradu, relikvije prodaje, tko se hoe obogatiti kad doe kui, kupuje ih."
"Dakle, stigao je trenutak da izvuemo nae Krstiteljeve glave!" ree Boidi pun nade.
"Ti, Boidi, govori samo zato to ima usta," ree Poeta. "Prije svega, u jednom gradu moe prodati samo jednu od tih glava, jer e se nakon toga proiriti glas. Kao drugo, uo sam priati kako ovdje u Konstantinopolu ve postoji jedna Krstite-Ijeva glava, moda ak i dvije. Pretpostavi da su ih ve obje prodali, a mi stiemo s treom; prerezat e nam grkljan. Dakle, nita od Krstiteljevih glava. Ali traei relikvije gubi se vrijeme. Nije problem pronai ih, nego napraviti ih, jednake onima koje ve postoje, ali im jo nitko nije uao u trag. Hodajui naokolo uo sam govoriti o Kristovu grimiznom plastu, o tapu, o stupu za bievanje, o spuvi natopljenoj ui i octom koju su bili donijeli Naemu umiruem Gospodinu, samo to je sada suha; o trnovoj kruni, o kutiji u kojoj je sauvan komad kruha posveen na Posljednjoj Veeri, o dlakama iz brade s Raspela, o rasparanoj Isusovoj halji koju su vojnici proigrali na kockama, o Gospinoj halji..."
"Treba vidjeti to je najlake nanovo napraviti," ree Baudo-lino, zamiljen.
"Upravo tako," ree Poeta. "Palicu moe nai bilo gdje, o stupu je bolje ni ne misliti, jer ga ne moe prodati ispod stola."
"Ali zato se izlagati opasnosti s kopijama, jer poslije netko nae pravu relikviju, pa oni kojima smo prodali lanu hoe natrag svoje novce?" ree razborito Borone. "Zamislite koliko bi relikvija moglo postojati. Pomislite, primjerice, na dvanaest koara za umnoavanje kruha i riba; koare se nalaze posvuda, dovoljno ih je malo zaprljati, pa da izgledaju stare. Pomislite na sjekiru kojom je Noa sagradio arku, sigurno su nai enovljani barem jednu odbacili jer je tupa."
"Zamisao nije loa," ree Boidi, "ide po grobljima i nalazi eljust svetog Pavla, ne glavu ve lijevu ruku svetog Ivana Krstitelja, pa hodajui dalje, ostatke svete Agate, svetog Lazara, one
430
proroka Daniela, Samuela i Izaije, lubanju svete Jelene, komad glave svetog Filipa apostola."
"Ako je do toga," ree Pevere, oduevljen lijepim izgledima, "dovoljno je pretraiti tamo ispod, pa u kao od ale nai komadi Betlehemskih jasli, mali mali, za kojega se ne zna odakle dolazi."
"Napravit emo nikad viene relikvije," ree Poeta, "ali emo ponovno napraviti i one kojih ve ima, jer se o njima posvuda pria i iz dana u dan im cijena raste."
Kua enovljana se na tjedan dana pretvori u ivahnu radionicu. Boidi je, spotaknuvi se, meu piljevinom naao avao sa Svetog Kria; nakon noi otrih bolova, Boiamondo je svezao uzicu za pokvareni sjekuti, izvadio ga kao od ale, i evo zuba svete Ane; Grillo je na suncu suio kruh i mrvice stavljao u neke kutijice iz starog drva, koje je Taraburlo upravo bio napravio. Pevere ih je uvjerio da odustanu od koarica za kruh i ribe jer ih je, kako je rekao, nakon jednog takvog uda mnotvo vjerojatno rastrgalo, pa ih ni Konstantin ne bi bio mogao skupiti zajedno. Prodati samo jednu od njih ba i ne bi ostavilo dobar dojam, a u svakom sluaju, bilo bi teko da iz ruke u ruku prijee potajice, jer je Isus nahranio vrlo mnogo ljudi i nije mogla biti rije o koarici koju sakrije ispod plata. Pustimo sad koare, rekao je Poeta, ali pronai mi Noinu sjekiru. Kako da ne, odgovorio je Pevere i evo jedne s otricom koja je ve izgledala kao pila, i sasvim spaljene drke.
Nakon toga, nai se prijatelji dotjerae kao armenski trgovci (enovljani su tada bili spremni financirati pothvat) i utljivo poee obilaziti krme i kranske tabore, govorei sve neto napola, aludirajui na tekoe posla, podiui cijenu jer ivot izlau opasnosti i sline stvari.
Boidi se jedne veeri vratio kazujui kako je pronaao nekog monferatskog viteza koji bi uzeo Noinu sjekiru, ali se htio uvjeriti je li uistinu prava. "E da," rekao je Baudolino, "poimo do Noe i od njega zatraimo prisegu s peatom."
"A je li Noa uope znao pisati?" pitao je Borone.
431"Noa je znao samo lokati dobro vino," govorio je Boidi, "mora da je ve bio pijan kao ep kada je ukrcao ivotinje na arku, pretjerao je s komarcima, ali je zaboravio jednoroge, eto zato ih se vie ne via."
"Via ih se, jo ih se via..." promrmljao je Baudolino, koji je iznenada izgubio svoje dobro raspoloenje.
Pevere ree kako je na svojim putovanjima nauio malo idovskog pisma i mogao je na drku sjekire noem urezati jednu ili dvije od njihovih ara. "Noa je bio idov, ili nije?" idov, idov, potvrdili su prijatelji; jadni Solomon, dobro je to ga vie nema, inae zna kakva bi to patnja bila. I tako je Boidi kasnije uspio prodati sjekiru.
Nekih je dana bilo teko pronai kupce, jer je u gradu bila strka i hodoasnike bi iznenada pozivali u logor, u stanje pripravnosti. Na primjer, irio se glas kako je Murtzuflo napao Fi-leju, tamo dolje na obali, hodoasnici su se umijeali u zbijenim redovima, dolo je do bitke, ili moda okraja, ali Martzuflo je pretrpio lijep neuspjeh i osvojili su njegov stijeg s Djevicom, koji je njegova vojska nosila kao grb. Murtzuflo se vratio u Kon-stantinopol, ali je svojima rekao neka nikome ne priznaju tu sramotu. Latini su nekako saznali za to njegovo namjerno preuivanje i evo kako su jednog jutra, ba ispred zidina, proli jednom svojom galijom, s dobro vidljivim stijegom, pokazujui romarima nepristojne kretnje, poput pokazivanja fige ili lupanja lijevim dlanom po desnoj ruci. Murtzuflo se bio obrukao, a ro-mari su po ulicama pjevali pjesmice o njemu.
Ukratko, izmeu vremena koje je trebalo da se napravi dobra relikvija i onoga koje je posluilo da se nae prava budala, nai su prijatelji napredovali, od sijenja do oujka, od brade svetog Eobana danas do tibije svete Kunigunde sutra, sakupili su lijep iznos, nadoknadivsi enovljanima trokove i ekonomski se oporavivi kako treba.
"To ti objanjava, gospodine Niketas, zato su proteklih dana u tvome gradu na vidjelo izale tolike dvostruke relikvije, tako da sad samo Bog zna koja je ona prava. Ali s druge strane, stavi se u nau kou, ipak smo morali preivjeti, izmeu Latina spremnih na pljaku i tvojih grekula, to jest, oprosti, tvojih
432
Rimljana, spremnih da ih prevare. U stvari prevarili smo prevarante."
"Dakle," ree Niketas pomiren sa sudbinom, "moda e mnoge od ovih relikvija nadahnuti svete misli podivljalim Latinima, koji e ih pronai u svojim najbarbarskijim crkvama. Sveta misao, sveta relikvija. Putevi Gospodnji su beskrajni."
Tada su se mogli smiriti i krenuti prema svojim zemljama. Kyot i Borone nisu imali ideja, sad su ve odustali od pronalaenja Kalea, a s njim i Zosima; Boidi je govorio kako e tim novcem u Aleksandriji kupiti vinograde i zavriti svoje dane kao gospodin; Baudolino je imao najmanje ideja od svih: potraga za Paterom Ivanom je zavrena, Hipatija izgubljena, ivjeti ili umrijeti nije mu bilo vano. Ali Poeti ne, obuzele su ga matarije o svemoi; stvari Gospodinove rasporeivao je po cijelome svijetu i neto bi mogao poeti nuditi, ne hodoasnicima najnieg poloaja, ve monicima koji su ih vodili, stjeui njihovu naklonost.
Jednog dana doe izvijestiti kako je u Konstantinopolu Mandvlion, Lice iz Edesse, neprocjenljiva relikvija.
"Ali to je taj mandiglio?" upitao je Boiamondo.
"To je mala tkanina za brisanje lica," objasnio je Poeta, "i na njoj je utisnuto lice Gospodinovo. Ne nacrtano, ve utisnuto prirodnim moima: to je lik acheiropoieton, koji nije nainjen ljudskom rukom. Abgar V, kralj Edesse, bio je gubav i poslao je svoga arhivara Hannaha da pozove Isusa da ga doe izlijeiti. Isus nije mogao doi, pa je tada uzeo tu tkaninu, u nju je obrisao lice i na njoj ostavio utisnut svoj lik. Naravno, primivi tkaninu, kralj je ozdravio i preobratio se na pravu vjeru. Prije mnogo stoljea, dok su Perzijanci opsjedali Edessu, Mandvlion je istaknut na zidinama i spasio je grad. Zatim je car Konstantin kupio tkaninu i donio je ovamo, pa je najprije bila u crkvi u Blacher-nama, zatim u Svetoj Sofiji, potom u kapeli Pharosa. I to je pravi Mandvlion, iako se pria kako postoje i drugi: u Camuliji u Ka-padokiji, u Menfiju u Egiptu i u Anablathi u blizini Jeruzalema. to nije nemogue, jer si je Isus, za ivota, mogao obrisati lice vie puta. Ali ovaj je sigurno najudesniji od svih, jer se na dan
433Uskrsa lice mijenja ovisno o satu dana, pa u zoru poprima crte Isusa novoroenog, u trei as crte Isusa djeteta, i tako dalje, sve dok se u deveti as ne pojavi kao odrasli Isus, u trenutku Muke."
"Gdje si nauio sve te stvari?" upita Boidi.
"Ispriao mi ih je jedan redovnik. To je sad istinita relikvija i s takvim se predmetom moe vratiti u nae zemlje dobivajui poasti i nadarbine, dovoljno je pronai pravog biskupa, kao to je to uinio Baudolino s Rainaldom za svoja Sveta tri kralja. Do sada smo prodavali relikvije, sad je trenutak da kupimo jednu, ali jednu koja e nas uiniti bogatima."
"A od koga kupuje Mandvlion?" upita umorno Baudolino, sad ve zgaen od sve te trgovine crkvenim stvarima.
"Ve ga je kupio jedan Sirijac, s kojim sam proveo veer pijui i koji radi za Atenskog vojvodu. Meutim, rekao mije kako bi taj vojvoda dao Mandvlion i tko zna to sve drugo, samo da dobije Svdoine."
"Sada nam reci to je to Svdoine," ree Boidi.
"Pria se da bi se u Svetoj Mariji u Blachernama mogao nalaziti Sveti Pokrov, onaj na kojemu se pojavljuje slika cijeloga Isusova tijela. O tome se pria u gradu, govori se kako gaje ovdje vidio Amalrih, kralj Jeruzalema, kada je posjetio Manuela Komnena. Zatim su mi drugi rekli kako je dan na uvanje crkvi Blaene Djevice u Bucoleoneu. Meutim, nitko ga nikada nije vidio, a ako je tamo bio, nestao je tko zna otkada."
"Ne razumijem na to cilja," ree Baudolino "U redu, netko ima Mandvlion i dao bi ga u zamjenu za Svdoine, ali ti nema Svdoine, i udilo bi me da mi sad ovdje pripremimo lik Naeg Gospodina. A zatim?"
"Ja nemam Svdoine," ree Poeta, "ali ti, da."
"Ja?"
"Sjea li se kada sam te upitao to je u onoj kutiji koju su ti dali akonovi akoliti, prije nego to smo pobjegli iz Pndapetzi-ma? Rekao si mi daje to lik onoga nesretnika, utisnut na njegovu mrtvakom pokrovu im je umro. Pokai mi ga."
"Ti si lud, to je sveti zavjet, akon mi gaje povjerio kako bih ga isporuio Pateru Ivanu."
434
"Baudolino, ima ezdeset i vie godina, i jo vjeruje u Pa-tera Ivana? Rukom smo dotakli njegovo nepostojanje. Pokai mi tu stvar."
Baudolino nevoljko iz svojih bisaga izvadi kutiju, iz nje izvue svitak i odmotavajui ga pokaza tkaninu velikih dimenzija, dajui drugima znak da razmaknu stolove i sjedalice, jer je trebalo mnogo prostora kako bi se sasvim rasprostrla po podu.
Bila je to prava pravcata plahta, vrlo velika, koja je nosila utisnut dvostruki ljudski lik, kao da je obavijeno tijelo na njoj ostavilo svoj otisak dva puta, s prsne i lene strane. Vrlo dobro se moglo raspoznati lice, kosa koja je padala na ramena, brkovi i brada, zatvorene oi. Dotaknut milou smrti, nesretni je akon na tkanini ostavio lik vedrih crta lica i snana tijela, na kojem su se teko mogli zamijetiti nesigurni znaci ozljeda, modrica ili rana, tragovi gube koja gaje bila unitila.
Baudolino zastade ganut i prizna kako je na tom platnu pokojnik opet bio stekao stigmate svoga tunog lika. Zatim promrmlja: "Ne moemo lik jednog gubavca, i jo k tome nestorijanca, prodati kao lik Naeg Gospodina."
"Prvo, Atenski vojvoda to ne zna," odgovori Poeta, "a njemu je moramo podvaliti, ne tebi. Drugo, ne prodajemo ga nego ga razmjenjujemo, pa to dakle nije trgovina crkvenim stvarima. Idem ja do Sirijca."
"Sirijac e te pitati zato je zamjenjuje, budui da je Svdoine neusporedivo vrjednija od Mandvliona," ree Baudolino.
"Zato to ju je tee kriomice iznijeti iz Konstantinopola. Zato to previe vrijedi i samo bi si neki kralj mogao priutiti da je kupi, dok za Lice moemo nai kupce manjeg znaaja, ali koji plaaju odmah. Zato to, ako Svdoine ponudimo nekom kranskom princu, taj bi rekao da smo je ovdje ukrali i dao bi nas objesiti, dok bi Lice iz Edesse moglo biti lice iz Camulije, ili iz Menfija, ili iz Anablathe. Sirijac e shvatiti moje razloge, jer smo istoga soja."
"U redu," ree Baudolino, "proslijedi ovaj pokrov Atenskom vojvodi i nije mi uope vano ako odnese kui lik koji nije Kristov. Ali ti zna daje za mene taj lik mnogo dragocjeniji od onog
435Kristovog, ti zna na to me podsjea i ne moe nedoputeno trgovati s tako cijenjenom stvari..."
"Baudolino," ree Poeta, "ne znamo to emo tamo zatei kad se vratimo kui. S Licem iz Edesse na svoju emo stranu privui nadbiskupa i nae je bogatstvo ponovno stvoreno. A zatim, Baudolino, da taj pokrov nisi odnio iz Pndapetzima, Huni bi ga sada koristili za brisanje stranjice. Onaj ti je ovjek bio drag, ispriao si mi njegovu povijest dok smo bili u pustinjama i kada smo bili zatoenici, i oplakao si njegovu smrt, beskorisnu i zaboravljenu. Pa ipak, njegov e posljednji portret negdje biti oboavan kao i onaj Kristov. Kakav bi uzvieniji grob mogao poeljeti za pokojnika kojeg si volio? Mi ne poniavamo uspomenu na njegovo tijelo, prije ga ... kako bih to mogao rei, Borone?"
"Preoblikujemo."
"Eto."
"Vjerojatno zato to sam u zbrci tih dana bio izgubio osjeaj za ono to je ispravno, a to pogreno; vjerojatno zato to sam bio umoran, gospodine Niketas. Pristao sam. Poeta se udaljio kako bi razmijenio Svdoine, nau, tovie moju, dapae onu a-konovu, za Mandvlion."
Baudolino se poe smijati, a Niketas nije shvaao zato.
"Salu smo shvatili naveer. Poeta je otiao u krmu koju je poznavao, obavio je svoju neasnu trgovinu, kako bi napio Sirijca napio se i on, iziao je, pratio gaje netko tko je bio upoznat s njegovim spletkama, moda i sam Sirijac - koji je, kako je Poeta rekao, bio njegova soja - napadnut je u nekoj uliici, izubijan udarcima i kui se vratio pijaniji nego Noa, krvarei, natuen, bez Svdoine i bez Mandvliona. Htio sam ga ubiti udarcima noge, ali bio je propao ovjek. Drugi put je izgubio kraljevstvo. U danima koji su uslijedili, trebalo ga je na silu hraniti. Smatrao sam se sretnim to nikada nisam imao previe ambicija, ako poraz jedne ambicije moe dovesti do takvog stanja. Potom sam uvidio da sam i ja bio rtvom mnogih sprijeenih ambicija, izgubio sam svog najvoljenijeg oca, nisam mu pronaao kraljevstvo koje je sanjao, zauvijek sam izgubio enu koju sam volio... Jednostavno, bio sam nauio da je Demiurg obavio stvari napola, dok je
Poeta jo uvijek vjerovao kako je na ovome svijetu mogua poneka pobjeda."
Poetkom travnja, nai opazie kako su Konstantinopolu dani odbrojani. Dolo je do dramatinog sukoba izmeu duda Dandola, uspravljenog na pramcu jedne galije, i Murtzufla, koji mu se obraao s kopna, nareujui Latinima da napuste njegove zemlje. Bilo je jasno da je Murtzuflo poludio i da ga Latini, ako hoe, mogu pojesti u jednom zalogaju. S one strane Zlatnog roga vidjele su se pripreme u logoru hodoasnika, a na gornjim palubama brodova na sidritu, mornari i ratnici, u neprestanom kretanju, pripremali su se za napad.
Boidi i Baudolino rekoe kako je, budui da su imali neto novca, doao trenutak da napuste Konstantinopol, zato jer su, to se tie osvojenih gradova, ve ih bili dovoljno vidjeli. Borone i Kyot su se sloili, ali Poeta zatrai jo nekoliko dana. Bio se oporavio od udaraca i oigledno je posljednje sate htio iskoristiti kako bi zadao svoj zadnji udarac, ali ni sam nije znao koji. Ve je poeo stjecati pogled luaka, ali upravo tako, s luacima se ne moe raspravljati. Udovoljie mu, govorei si da je dovoljno pripaziti na brodove kako bi se shvatilo kada e biti trenutak da se krene put unutranjosti.
Poeta ostane vani dva dana i to je bilo previe. U stvari, ujutro u petak pred Cvjetnu nedjelju, on se jo nije bio vratio, a hodoasnici su poeli napadati s mora, izmeu Blacherni i samostana d'Evergete, otprilike u podruju zvanom Petria, sjeverno od Konstantinovih zidina.
Bilo je prekasno da se izae iz zidina, sad ve sa svih strana nadziranih. Proklinjui tu skitnicu od svog prijatelja, Baudolino i ostali odluie kako je bolje ostati sakriven kod enovljana, jer to podruje nije izgledalo ugroeno. Priekae, i sat za satom saznavali su vijesti koje su stizale iz Petrije.
Hodoasniki brodovi bili su naikani opsadnim konstrukcijama. Murtzuflo je, sa svim svojim voama i dvorjanima, stje-govima i trubljaima, stajao na jednom breuljku iza zidina. Unato toj paradi, carski su se vojnici dobro borili; Latini su pokuavali razne napade, ali su uvijek bili odbijeni, a grekuli su
436
437na zidinama klicali od veselja i pokazivali gola lea poraenima, dok se Murtzuflo oduevljavao kao da je to sve on napravio i zapovjedio je da se trubljama oznai pobjeda.
Tako je izgledalo da su Dandolo i drugi voe odustali od zauzimanja grada pa su subota i nedjelja prole mirno, iako su svi i dalje bili napeti. Baudolino je to iskoristio kako bi Konstan-tinopolom proao uzdu i poprijeko, ne bi li pronaao Poetu, ali uzalud.
Ve je bila nedjelja naveer, kada se njihov prijatelj vratio. Pogled mu je bio zaslijepljeniji nego prije, nita nije rekao i poeo je piti u tiini, sve do sljedeeg jutra.
U ponedjeljak, s prvim svjetlom zore, hodoasnici su ponovno napali, to je potrajalo cijeli dan; ljestve venecijanskih brodova uspjele su se zakaiti za neke kule zidina, kriari su uli, ne, bio je samo jedan, divovski, s kacigom s tornjiima, koji je prestraio i natjerao branitelje u bijeg. Ili, netko se bio iskrcao, pronaao zazidani tajni prolaz i razruio ga udarcima pijuka na-pravivi rupu u zidu; da, bili su odbijeni, ali su neke kule ve bile osvojene...
Poeta je hodao naprijed natrag po sobi kao ivotinja u kavezu, izgledao je nestrpljiv da se bitka nekako razrijei, gledao je Baudolina kao da mu neto eli rei, zatim je odustajao i mranim oima temeljito ispitivao kretnje ostale trojice svojih prijatelja. U jednom trenutku stie vijest kako se Murtzuflo dao u bijeg naputajui svoju vojsku, branitelji su izgubili ono malo hrabrosti to im je jo preostalo, hodoasnici su probili i savladali zidine; nisu se usuivali ui u grad jer se upravo sputao mrak, zapalili su prve kue ne bi li istjerali mogue sakrivene branitelje. "Trei poar u samo nekoliko mjeseci," alili su se enovljani, "ali ovo vie nije grad, postao je hrpom gnoja koja se pali kad ga je previe!"
"Neka te vrag odnese," vikao je Boidi na Poetu, "da nije bilo tebe ve bismo bili izvan ovog gnojita! A sada?"
"Sada uti, a ja dobro znam zato," itao mu je Poeta.
Tijekom noi vidjeli su se prvi bljeskovi poara. U zoru, Baudolino koji je izgledao kao da spava, ali je ve imao otvorene oi, vidje Poetu kako se najprije pribliava Boidiju, zatim Boro-
neu i najzad Kvotu, da bi im neto apnuo na uho. Zatim nestane. Malo kasnije Baudolino vidje Kvota i Boronea kako se dogovaraju, uzimaju neto iz svojih bisaga i naputaju kuu nastojei ne probuditi ga.
Malo kasnije k njemu doe Boidi, koji ga prodrma za ruku. Bio je uznemiren: "Baudolino," ree, "ja ne znam to se zbiva, ali ovdje svi postaju ludima. K menije doao Poeta i rekao mi tono ove rijei: pronaao sam Zosima i sada znam gdje je Kale, ne pokuavaj biti lukav, uzmi svoju Krstitelj evu glavu i do po-slijepodneva doi u Katabates, na mjesto gdje je onomad Zosi-mo primio basileusa, zna put. Ali stoje taj Katabates? O kojem je basileusu govorio? Tebi nije nita rekao?"
"Ne," ree Baudolino, "tovie, ini se da ba od mene eli sve sakriti. A bio je toliko zbunjen da se nije sjetio kako su prije mnogo godina, kada smo ili u Katabates uhvatiti Zosima, s nama bili Borone i Kyot, ali ne i ti. Sada ovo elim jasno razu-mijeti."
Potraio je Boiamonda. "Sluaj," ree mu, "sjea li se one veeri, prije mnogo godina, kada si nas odveo u onu kriptu ispod starog samostana u Katabatesu? Sad se moram tamo vratiti."
"Blago tebi. Mora stii do onog paviljona blizu crkve Najsvetijih Apostola. Moda e doi tamo, a da ne sretne hodoasnike, koji jo ne bi smjeli stii onamo. Vrati li se poslije, znai da sam bio u pravu."
"Da, ali morao bih onamo stii bez dolaenja tamo. To jest, ne mogu ti objasniti, ali moram slijediti ili pretei nekoga tko e poi tim istim putem, a ne elim biti vien. Sjeam se da se tamo ispod otvaraju mnogi tuneli. Stie li se onamo i s neke druge strane?"
Boiamondo se poe smijati: "Ako se ne boji mrtvih... Moe se ui iz jednog drugog paviljona blizu Hipodroma, a vjerujem da se i do njega jo moe doi. Potom idi dalje, dobar komad ispod zemlje i na groblju si redovnika Katabatesa, za koje nitko vie i ne zna da postoji, ali jo uvijek je tamo. Tuneli groblja stiu do kripte, ali ako hoe, moe se ranije zaustaviti."
"A ti e me tamo odvesti?"
"Baudolino, prijateljstvo je sveto, ali koa jo i vie. Ja u ti

438
439sve objasniti i to dobro, ti si pametan momak i sam e pronai put. Odgovara li ti tako?"
Boiamondo opie put kojim treba ii, a dade mu i dva komada drva dobro premazana smolom. Baudolino se vrati Boi-diju i upita ga boji li se mrtvih. Sigurno ne, ree on, bojim se samo ivih. "Uinimo ovako," ree mu Baudolino, "ti e uzeti svoju Krstiteljevu glavu, a ja u te pratiti tamo dolje. Otii e na svoj sastanak, a ja u se malo ranije sakriti, kako bih otkrio to taj luak ima na pameti."
"Hajdemo onda," ree Boidi.
U trenutku izlaska, Baudolino na tren o tome razmisli i vrati se uzeti svoju Krstiteljevu glavu, koju umota u krpu i stavi je pod ruku. Zatim opet promisli i pod pojas ugura dva arapska bodea, koja je bio kupio u Gelibolu.
440
Baudolino i Boidi su stigli na podruje Hipodroma, dok su se plamenovi poara ve pribliavali, rascjepljujui mnotvo uasnutih romara koji nisu znali na koju stranu pobjei, jer su jedni vikali da hodoasnici stiu s ove strane, a drugi s neke druge. Naoe paviljon, provalie jedna vrata zatvorena slabim lancem i uoe u podzemni kanal, palei baklje koje su dobili od Boiamonda.
Dugo su hodali, jer je kanal oigledno vodio od Hipodroma do Konstantinovih zidina. Zatim su se popeli stubama razmoenima vlagom i poeli osjeati ubitaan zadah. Nije to bio zadah nedavno umrla tijela; bio je to, kako bi se reklo, zadah zadaha, zadah tijela koje je istrunulo, a zatim kao da se osuilo.
Uli su u hodnik (vidjeli su se i drugi kako se otvaraju nadesno i nalijevo uzdu ovoga), sa zidovima na kojima su se gusto smjestile udubine, nastanjene podzemnim stanovnitvom gotovo ivuih mrtvaca. Bila su mrtva, i to pouzdano, ova potpuno odjevena bia koja su uspravno stajala u svojim uskim udub-ljenjima, moda poduprta eljeznim iljcima koji su im drali lea; ali inilo se da vrijeme nije dovrilo svoj posao unitenja, jer ta sasuena lica konate boje, na kojima su se otvarale prazne one duplje, esto obiljeena bezubim podsmijehom, odavala su dojam ivota. Nisu to bili kosturi, nego tijela kao isisana nekom silom, koja je iznutra sasuila i razdrobila utrobu, ostavljajui netaknutima ne samo kostur nego i kou, a moda i dio miia.
"Gospodine Niketas, stigli smo u mreu katakombi, u koje su redovnici Katabatesa stoljeima odlagali leeve svoje subrae,
441ne pokapajui ih zato to ih je neki udesni spoj tla, zraka, neke tvari koja se cijedila sa sadrenih zidova tog podzemlja, odravao gotovo netaknutima."
"Vjerovao sam da se to vie ne obiava i nisam nita znao
0 groblju Katabatesa, znak da ovaj grad jo uva tajne koje nitko od nas ne zna. Ali uo sam kako govore da su neki nekadanji redovnici, ne bi li pomogli djelovanju prirode, ostavljali leeve subrae da se osam mjeseci razmekavaju u sadrenim tekuinama, zatim su ih izvlaili, prali ih octom i nekoliko dana izlagali zraku, odijevali ih, a zatim postavljali u njihove udubine, kako bi ih zrak iz tog okruenja, na neki nain ljekovit, predao njihovoj sasuenoj besmrtnosti."
Nastavljujui du te povorke davno preminulih redovnika, svakog odjevenog u liturgijsko crkveno ruho, kao da jo moraju obavljati slubu Boju, ljubei svojim usnama olovne boje sjajne ikone, primjeivali su lica rastegnutih i asketskih osmijeha, druga na kojima je saaljenje preivjelih ponovno prilijepilo brade
1 brkove, tako da izgledaju sveeniki kao nekada, zatvarajui im kapke kako bi izgledalo da spavaju, te ostale s glavom koja je ve postala golom lubanjom, ali sa suhim komadima koe objeene za jagodine kosti. Neki su se tijekom stoljea izobliili i izgledali kao udovita prirode, neuspjeli fetusi iz majine utrobe, neljudska bia na ijim su se zgrenim likovima neprirodno isticala misna ruha s arabeskama sad ve izblijedjelih boja, dalmatike za koje bih rekao da su izvezene ali i istroene djelovanjem godina i pokojeg crva iz katakombi. Nekima su halje bile spale, sad ve razmrvljene stoljeima, a ispod dronjaka od njihova crkvena ruha pojavljivala su se omravjela tjeleca, svih rebara prekrivenih napetom koom, poput koe na bubnju.
"Ako je saaljenje smislilo ovo crkveno prikazanje," rekao je Baudolino Niketasu, "preivjeli su bili neovjeni, jer su nametnuli sjeanje na ove umrle kao neprestanu i predstojeu prijetnju, nipoto shvaenu kao mirenje ivih sa smru. Kako moe moliti za nekoga tko u tebe pilji iz tih zidova, govorei ti ovdje sam i odavde se nikada vie neu maknuti, kako se moe nadati uskrsnuu i preobrazbi naih zemaljskih tijela nakon
442
Sudnjega dana, ako su ta tijela jo uvijek tamo, svakim danom sve izopaenija? Ja sam naalost u svom ivotu vidio leeva, ali sam se barem mogao nadati kako, rastoivi se u zemlji, jednog dana mogu zablistati lijepi i rumeni kao rua. Ako tamo gore, poslije kraja vremena, trebaju kruiti ljudi poput ovih, govorio sam sebi, bolji je Pakao koji bi, gorei ovdje i raetverujui ondje, barem trebao nalikovati onome to se dogaa u nas. Boidi, manje osjetljiv od mene na etiri posljednje stvari*, pokuavao je zadii te halje kako bi vidio u kojem su stanju sramni predjeli, ali ako ti netko pokae ove stvari tamo, kako se aliti ako nekome drugome padnu na pamet one stvari ovdje?"
Prije nego to je mrea hodnika zavrila, zatekli su se u krunom prostoru, gdje je luk probuen kanalom visoko gore pokazivao podnevno nebo. Oigledno je, na razini tla, jedan zdenac sluio da tom mjestu da zraka. Ugasie baklje. Ne vie osvijetljena plamenom, nego blijedom svjetlou koja se irila udubinama, tijela redovnika izgledala su jo vie uznemirujuima. Stjecao se dojam da, dodirnuta danom, samo to nisu oivjela. Boidi se prekrii.
Prolaz u koji su bili uli konano je zavravao u pokrivenom hodniku, iza stupova koji su stvarali krunu oko kripte u kojoj su prvi put bili vidjeli Zosima. Pribliili su se na vrhovima prstiju, jer su se ve vidjela svjetla. Kao i one noi, kripta je bila osvijetljena dvama upaljenim tronocima. Nedostajao je samo kruni umivaonik, kojeg je Zosimo koristio za svoju negroman-tiju. Ispred ikonostasa, ve su nervozni ekali Borone i Kyot. Baudolino doapnu Boidiju neka prie izlazei izmeu dva stupa tik do ikonostasa, kao da je bio proao istim putem kao i oni, dok e on ostati sakriven.
Boidi uini tako, a ostala ga dvojica primie bez iznenaenja. "Dakle, Poeta je i tebi objasnio kako doi ovamo," ree Borone. "Vjerujemo da to nije rekao Baudolinu, emu inae toliki oprez? Ima li uope pojma zato nas je sazvao?"
C* etiri posljednja dogaaja kojima ovjek ide ususret na kraju ivota: smrt, sud, pakao i raj
C
443"Govorio je o Zosimu, o Kaleu i udno mi je prijetio," ree Boidi.
"I nama," rekoe Kyot i Borone.
Zaue glas i inilo se da dolazi iz usta Svemogueg na ikonostasu. Baudolino primijeti kako su Kristove oi dva crna badema, znak da netko iza ikone promatra ono to se dogaa u kripti. Iako izoblien, glas je bio prepoznatljiv, a bio je Poetin. "Dobrodoli," ree glas. "Vi me ne vidite, ali ja vidim vas. Imam luk, mogao bih vas probosti kako hou i prije nego to biste mogli pobjei."
"Ali zato, Poeta, to smo ti uinili?" upita Borone prestraen.
"to ste uinili bolje znate vi nego ja. Ali dodirno do bitnoga. Ui, bijednice." Zauje se prigueno cviljenje i iza ikonostasa se V ,   pojavi pipajui lik.
Iako je vrijeme bilo prolo, iako se taj ovjek vukao zgren i poguren, iako su kosa i brada sad ve bili bijeli, oni prepoznae Zosima.
"Da, to je Zosimo," ree Poetin glas. "Sreo sam ga juer, pukim sluajem, dok je prosjaio jednom uliicom. Slijep je, ima obogaljene udove, ali jest on. Zosimo, ispriaj naim prijateljima to ti se dogodilo kada si pobjegao iz Ardzrounijeva dvorca."
Zosimo, tuna glasa, pone priati. Ukrao je glavu u koju je sakrio Kale, dao se u bijeg, a nikakav Kozmasov zemljovid ? ne samo da nikada nije imao, nego ga nikada nije ni vidio i nije znao kamo poi. Lutao je sve dok mu nije krepala mazga, smucao se najnegostoljubivijim zemljama na svijetu, oiju spaljenih suncem, zbog ega je ve brkao istok sa zapadom i sjever s jugom. Zatekao se u nekom gradu nastanjenom kranima, koji su mu bili pomogli. Kazao je daje posljednji od Mudraca, jer su drugi ve bili postigli mir Gospodinov i leali u nekoj crkvi na dalekom Zapadu. Bio im je rekao, sveenikim tonom, da u svom relikvijaru nosi sveti Kale kako bi ga isporuio Pateru Ivanu. Njegovi su domaini na neki nain ve bili uli priati o jednom i o drugom, pali su niice pred njim, u sveanoj su ga povorci uveli u svoj hram, gdje je poeo zauzimati biskupsku stolicu, opskrbljujui ih svakog dana proroanstvima, dajui sa-
444
vjete o tijeku stvari, jedui i pijui do mile volje, od svih potovan.
Ukratko, kao posljednji od najsvetijih Kraljeva i uvar svetoga Kalea, bio je postao najveim duhovnim autoritetom te zajednice. Svakoga je jutra sluio misu i u trenutku podizanja, osim svetih mirisa pokazivao je i svoj relikvijar, a vjernici su padali na koljena govorei kako osjeaju nebeske mirise.
Vjernici su mu dovodili i posrnule ene, ne bi li ih vratio u ispravan ivot. Njima je govorio kako je milost Boja beskonana i pozivao ih je u crkvu kada se spusti veer, kako bi s njima proveo, govorio je, no u neprekidnoj molitvi. Pronijelo se kako je te nesretnice preobrazio u mnoge Magdalene, koje su se posvetile njegovoj slubi. Tijekom dana su mu pripremale najukusniju hranu, donosile su mu najizvrsnija vina, kropile ga miriljivim uljima; nou su s njim bdjele ispred oltara, govorio je Zosimo, tako da bi se sljedeega jutra pojavljivao oiju obiljeenih tom pokorom. Zosimo je konano bio pronaao svoj raj i odluio da vie nikada nee napustiti to blaeno mjesto.
Zosimo ispusti dug uzdah, potom rukama prijee preko oiju, kao da u tom mraku vidi jo jedan vrlo bolan prizor. "Prijatelji moji," ree, "svaku misao koja vam nenadano naie, uvijek upitajte: jesi li od naih ili dolazi od neprijatelja? Ja zaboravih slijediti tu svetu maksimu i cijelome gradu obeah kako u za sveti Uskrs otvoriti relikvijar i konano pokazati sveti Kale. Na Sveti Petak, sam, otvorih relikvijar i unutra naoh jednu od onih odvratnih mrtvakih glava koju je tamo bio stavio Ardzrouni. Kunem se da sam bio sakrio Kale u prvi relikvijar s lijeva i njega sam uzeo prije bijega. Ali netko je, sigurno netko od vas, zamijenio redoslijed relikvijara, pa onaj kojega sam uzeo nije sadravao Kale. Onaj tko udara po komadu eljeza, najprije misli na ono to iz njega eli napraviti, ili srp, ili ma, ili sjekiru. Ja odluih utjeti. Otac Agaton ivjee tri godine s kamenom u ustima, sve dok nije uspio izvjebati utnju. Dakle, rekoh svima kako me je posjetio aneo Gospodinov, koji mi je rekao da u gradu jo ima previe grenika, zbog ega jo nitko nije vrijedan vidjeti tu svetu stvar. Veer Svete Subote provedoh, kao to poteni redovnik mora initi, u pretjeranim trapljenji-
445ma, mislim, jer sam se sljedee jutro osjeao posve iscrpljenim, kao da sam no bio proveo, neka mi Bog oprosti i samu pomisao, u obilnom pijenju i bludnienju. Slubu Boju sam obavio teturajui i, u sveanu trenutku u kojem sam relikvijar morao pokazati vjernicima, spotakoh se o najviu stepenicu oltara i stropotah se dolje. Relikvijar mi ispade iz ruke, otvori se uda-rivi o pod i svi su vidjeli da ne sadri nikakav Kale, nego sa-suenu lubanju. Nema nieg nepravednijeg od kazne pravednome koji je sagrijeio, prijatelji moji, jer se i najgoremu greniku oprata i posljednji grijeh, a pravednome niti prvi. Ti su poboni ljudi smatrali da sam ih prevario, ja koji sam sve do tri dana prije, Bog mi je bio svjedokom, postupao u savreno dobroj vjeri. Skoili su na mene, strgnuli mi halju, izudarali me tapovima koji su mi zauvijek iaili noge, ruke i lea, potom su me odvukli na svoj sud, gdje je odlueno da mi iskopaju oi. Potjerali su me izvan vrata grada, kao ugavog psa. Ne znate koliko * sam propatio. Lutao sam kao prosjak, slijep i ubogaljen, i ubo-galjenog i slijepog, nakon dugih skitnikih godina, pokupila me neka karavana saracenskih trgovaca koji su dolazili u Konstan-tinopol. Jedinu sam milost primio od nevjernika, Bog neka im plati izbjegavajui ih osuditi kako bi zasluili. Vratio sam se prije nekoliko godina u ovaj grad, gdje sam ivio prosjaei i srea to me neka dobra dua jednog dana za ruku povela sve do ruevina ovog samostana* gdje pipajui prepoznajem mjesta >; i od tada sam mogao provoditi noi ne patei od zime, vruine ? ili kie."                                                                                    b,
"To je Zosimova pria," ree Poetin glas. "Njegovo stanje V svjedoi, barem jednom, o njegovoj iskrenosti. Dakle, netko je drugi od nas, vidjevi kamo je Zosimo sakrio Kale, zamijenio glavama mjesto, kako bi omoguio Zosimu da otri u svoju propast i ukloni svaku sumnju. Ali taj koji je uzeo pravu glavu isti je onaj koji je ubio Fridrika. A ja znam tko je."
"Poeta," uzviknu Kyot, "zato to govori? Zato si sazvao samo nas trojicu a ne i Baudolina? Zato nam nita nisi rekao tamo gore kod enovljana?"
"Pozvao sam vas ovamo zato to ovu ruevinu od ovjeka nisam mogao vui za sobom po gradu preplavljenom neprija-
446
teljima. Zato to nisam htio govoriti pred enovljanima, a nadasve ne pred Baudolinom. Baudolino vie nema veze s naom priom. Jedan od vas e mi dati Kale i bit e to samo moja briga."
"Zato ne misli da Baudolino ima Kale?"
"Baudolino nije mogao ubiti Fridrika. Volio gaje. Baudolinu nije bilo u interesu ukrasti Kale, bio je jedini meu nama koji gaje uistinu htio odnijeti Pateru u ime cara. Konano, pokuajte se sjetiti to se dogodilo sa est glava koje su preostale nakon Zosimova bijega. Svatko od nas je uzeo po jednu: ja, Borone, Kyot, Boidi, Abdul i Baudolino. Ja sam juer, nakon to sam sreo Zosima, otvorio svoju. Unutra je bila oaena lubanja. to se tie Abdulove, sjetit ete se, Ardzrouni ju je otvorio kako bi mu lubanju stavio u ruke kao hamajliju, ili togod to bilo, u trenutku kad je umirao i sada je s njim u grobu. Baudolino je vlastitu dao Praxeasu, on ju je otvorio pred nama i unutra je bila lubanja. Dakle preostaju tri relikvijara, a to su vai. Ja ve sad znam tko od vas ima Kale i znam da taj to zna. Takoer znam da ga nema sluajno, nego zato to je unaprijed sve pripremio, do trenutka u kojem je ubio Fridrika. Ali htio bih da ima hrabrosti to priznati, da svima nama prizna kako nas je godinama i godinama varao. Nakon to bude priznao, ubit u ga. Dakle, odluite se. Tko mora govoriti neka govori. Stigli smo na kraj naega putovanja."
"Tu se dogodilo neto izvanredno, gospodine Niketas. Ja sam se, iz svoga zaklona, pokuavao staviti na mjesto svojih prijatelja. Pretpostavimo da je jedan od njih, a zvat emo ga Ego, znao da ima Kale i da je za neto kriv. Bilo bi za oekivati, u tom trenu, zaigrati na sve ili nita, zgrabiti ma ili bode, baciti se u smjeru iz kojeg je doao, bjeati sve dok ne stigne do cisterne, a potom na svjetlo sunca. Vjerujem da je Poeta to oekivao. Moda jo nije znao tko od trojice ima Kale, ali taj bi mu bijeg to otkrio. No, zamislimo kako Ego nije bio siguran da ima Kale, zato to nikada nije pogledao u svoj relikvijar, ali ipak ima neto na savjesti u vezi Fridrikove smrti. Dakle, Ego bi trebao priekati da vidi hoe li netko prije njega, tko je znao da ima
447Kale, uiniti skok u bijeg. Ego je stoga ekao i nije se micao. Ali, vidio je da se ni druga dvojica ne miu. Dakle, mislio je, nitko od njih nema Kale i nitko se od njih ne osjea ni najmanje vrijednim sumnje. Prema tomu, morao je iz toga zakljuiti: onaj na kojega Poeta misli sam ja, i ja moram pobjei. Zbunjen, stavio je ruku na ma ili bode i pokazao kao da e uiniti prvi korak. Ali vidio je kako i svaki od druge dvojice ini to isto. Tada se ponovno zaustavio, sumnjajui kako se druga dvojica osjeaju vie krivima od njega. Eto, to se dogaalo u toj kripti. Svaki od trojice, svaki od njih razmiljajui kao onaj kojega sam nazvao Ego, isprva je ostao miran, zatim je uinio jedan korak, potom se opet zaustavio. I to je bio oigledan znak kako nitko nije siguran da ima Kale, ali kako si sva trojica imaju neto za prigovoriti. Poeta je to vrlo dobro razumio i objasnio im je ono to sam ja shvatio i to sam sada objasnio tebi."
Poetin glas tada ree: "Bijednici ste sva trojica. Svatko od vas zna daje kriv. Ja znam - uvijek sam znao - kako ste sva trojica pokuali ubiti Fridrika i moda ste ga sva trojica ubili, tako da je taj ovjek umro tri puta. Ja sam te noi vrlo rano izaao iz uvarske sobe i u nju sam se posljednji vratio. Nisam mogao spavati, moda sam bio previe popio, tri puta sam mokrio na dvoritu i zadravao sam se vani kako sve vas ne bih ometao. Dok sam bio vani, uo sam da izlazi Borone. Slijedio sam ga, iao je stubama prema donjem katu. Otiao je u dvoranu s napravama, pribliio se onome cilindru koji proizvodi prazninu, pokretao je njegovu polugu sve vie i vie puta. Nisam uspio shvatiti to je htio, ali sam to razumio dan kasnije. Ili mu je Ardzrouni neto povjerio, ili je to sam dokuio, ali oigledno je soba u kojoj je cilindar stvarao prazninu, ona u kojoj je bilo rtvovano pile, bila upravo ona u kojoj je spavao Fridrik i koju je Ardzrouni koristio kako bi se oslobodio neprijatelja koje je licemjerno ugoivao. Ti si Borone pomicao tu polugu sve dok se u carevoj sobi nije stvorila praznina, onaj zbijeni i gusti zrak, za koji si znao da gasi svijee i gui ivotinje. Fridrik je osjetio da mu nedostaje zraka; isprva je pomislio na otrov i uzeo je Kale kako bi ispio protuotrov kojeg je sadravao. Ali pao je na pod bez daha. Sljedeeg jutra ti si bio spreman uzeti Kale, okoristi-
vi se zbrkom, ali te Zosimo preduhitrio. Vidio si ga i vidio si gdje gaje sakrio. Bilo ti je lako glavama zamijeniti mjesta i u trenutku polaska uzeo si onu pravu."
Borone je bio prekriven znojem. "Poeta," ree, "dobro si vidio, bio sam u sobi s crpkom. Rasprava s Ardzrounijem uinila me znatieljnim. Pokuao sam je pokrenuti, ne znajui, kunem ti se, na koju sobu djeluje. A s druge strane, bio sam uvjeren kako crpka ne moe djelovati. Igrao sam se, istina je, ali samo igrao, bez ubojitih namjera. A zatim, da sam ja i uinio onako kako si ti rekao, kako objanjava da su u Fridrikovoj sobi drva u ognjitu bila sasvim izgorena? Kad bi se i mogla proizvesti praznina da bi se nekoga ubilo, u praznini ne bi gorjela nikakva vatra..."
"Ne brini za ognjite," ree strogi Poetin glas, "za to postoji drugo objanjenje. Radije otvori svoj relikvijar, ako si toliko siguran da ne sadri Kale."
Borone, mrmljajui neka ga Bog gromom osine ako je ikada i pomislio da ima Kale, svojim bodeom bijesno razbi peat i iz relikvijara se po podu otkotrlja lubanja, manja od onih koje su do tada bili vidjeli, moda zato to Ardzrouni nije oklijevao oskvrnuti ni grobove djece.
"Dobro, nema Kale," ree Poetin glas, "ali to te ne odrijeu-je od onoga to si uinio. Prijeimo na tebe, Kvote. Iziao si odmah poslije, izgledajui kao netko kome treba zraka. Ali trebalo ti ga je mnogo, jer si otiao sve do bedema, tamo gdje su bila Arhimedova zrcala. Slijedio sam te i vidio sam te. Dodirivao si ih, rukovao si onim koje djeluje na maloj udaljenosti, kao to nam je bio objasnio Ardzrouni, nagnuo si ga tako da to nije moglo biti sluajno, jer si to uinio s velikom pozornou. Unaprijed si pripremio zrcalo kako bi s prvom svjetlou sunca usredotoilo zrake na prozor Fridrikove sobe. Tako se dogodilo i te su zrake zapalile drva u ognjitu. Sad je ve praznina koju je napravio Borone, nakon nekog vremena ustupila prostor novome zraku i plamen se mogao napajati. Ti si znao to e Fridrik uiniti, kad se probudi napola uguen dimom s ognjita. Povjerovat e daje otrovan i popit e iz Kalea. Znam, i ti si pio one veeri, ali nismo te dovoljno promatrali dok si ga odlagao u

448
449sanduk. Nekako si kupio otrov na trnici Gelibola i nekoliko si kapi spustio u pehar. Plan je bio savren. Samo to nisi znao to je bio uinio Borone. Fridrik je pio iz tvog otrovanog pehara, ali ne kada se vatra zapalila, nego mnogo prije, kada mu je Borone oduzeo zrak."
"Ti si lud, Poeta," vikne Kyot, blijed kao mrtvac, "ja ne znam nita o Kaleu, gledaj, sada otvaram svoju glavu... Evo, vidi, unutra je lubanja!"
"Nema Kale, dobro," ree Poetin glas, "ali ne porie da si pomakao zrcala."
"Nisam se osjeao dobro, rekao si to, htio sam udahnuti nonog zraka. Igrao sam se sa zrcalima, ali neka me Bog osine gromom ovoga istoga trena ako sam znao da e oni zapaliti vatru u toj sobi! Nemoj misliti kako ovih dugih godina nisam nikada pomislio na tu svoju nesmotrenost, pitajui se nije li se zbog moje krivnje zapalila vatra i nema li to neke veze s carevom smru. Godine groznih sumnji. Na neki mi nain sada prua olakanje, jer mi kae kako je u svakom sluaju Fridrik tada ve bio mrtav! A to se tie otrova, kako moe izrei takvu gadost? Ja sam te veeri pio u dobroj vjeri, osjeao sam se kao rtvena ivotinja..."
'. "Obojica ste nevine ovice, je li? Nevine ovice koje su gotovo petnaest godina ivjele u sumnji da su ubile Fridrika, nije li to istina i za tebe, Borone? Ali prijeimo na naega Boidija. Ti si sad jedini koji jo moe imati Kale. Te veeri nisi izlazio. Kao i svi ostali, sljedeeg si jutra pronaao Fridrika izvrnutog u sobi. Nisi to oekivao, ali si iskoristio priliku. Nadao si joj se ve dugo vremena. S druge strane, bio si jedini koji je imao razloga mrziti Fridrika, koji je pod zidinama Aleksandrije dao umoriti mnoge tvoje drugove. U Gelibolu si rekao da si kupio onaj prsten s okrepljujuim sredstvom u okovu. Ali nitko te nije vidio dok si pregovarao s trgovcem. Tko kae daje stvarno sadravao okrepljujue sredstvo? Dugo si vremena bio spreman sa svojim otrovom i shvatio si kako je to pravi trenutak. Moda je Fridrik, mislio si, samo izgubio svijest. Izlio si mu otrov u usta govorei kako ga eli oivjeti i tek kasnije, dobro pazite, tek kasnije, So-lomon je primijetio da je mrtav."
450
ai "Poeta," ree Boidi padajui na koljena, "da samo zna koliko sam se puta ovih godina stvarno pitao nije li to moje okrepljujue sredstvo sluajno bilo otrovno. A ti mi sada kae kako je Fridrik ve bio mrtav, ubijen od jednoga od ove dvojice, ili obojice, hvala Bogu."
"Nije vano," ree Poetin glas, "vana je namjera. Ali to se mene tie, o tvojim e namjerama polagati rauna Bogu. Ja elim samo Kale. Otvori relikvijar."
Boidi drhtei pokua otvoriti relikvijar, tri se puta peatni vosak opirao. Borone i Kyot su se udaljili od njega, savijenog iznad tog sudbonosnog sklonita, kao da je ve oznaena rtva. Pri etvrtom pokuaju relikvijar se otvori i jo se jednom pojavi lubanja.
"Svetaca mu svih najprokletijih!" zaurla Poeta, izlazei iza ikonostasa.
"Bio je prava slika bijesa i mahnitosti, gospodine Niketas, i ja vie nisam prepoznavao nekadanjega prijatelja. Ali sam se toga trenutka sjetio onoga dana kada sam otiao pogledati re-likvijare, nakon to nam je Ardzrouni bio predloio da ih ponesemo sa sobom i nakon to je Zosimo ve bio sakrio Kale u jednoga od njih, bez naega znanja. Uzeo sam u ruke jednu glavu, ako se dobro sjeam prvu slijeva i dobro sam je promotrio. Zatim sam je odloio. Sada sam oivljavao taj trenutak od prije gotovo petnaest godina i vidio sam sebe kad sam glavu bio odlagao nadesno, kao posljednju od njih sedam. Kada je Zosimo siao kako bi pobjegao s Kaleom, sjeajui se da ga je stavio u prvu glavu slijeva, uzeo je onu koja je u stvari bila druga. Kada smo si na odlasku podijelili glave, ja sam svoju uzeo posljednji. Bila je to oigledno ona Zosimova. Sjetit e se kako sam, ne rekavi nikome, uase zadrao i Abdulovu glavu, nakon njegove smrti. Kada sam potom jednu glavu poklonio Praxeasu, oigledno sam mu dao onu Abdulovu, i to sam ve tada shvatio, jer se otvorila s lakoom, budui da je Ardzrouni ve bio razbio peat. Dakle, ja sam gotovo petnaest godina nosio sa sobom Kale ne znajui to. U to sam sad ve bio toliko siguran, da ak nisam ni imao potrebu otvarati svoju glavu. Ali uinih to,
451nastojei ne izazvati buku. Iako je iza stupa bilo mrano, uspio sam vidjeti daje Kale tamo, stavljen u relikvijar s otvorom prema naprijed, s dnom koje je stralo zaobljeno kao lubanja."
Poeta je sada grabio za halje svakoga od preostale trojice, obasipajui ih uvredama, urlajai neka ga ne zafrkavaju, kao daje zloduh zagospodario njime. Baudolino tada ostavi svoj relikvijar iza stupa i izae iz svoga skrovita: "Ja sam taj koji ima Kale," ree.
Poeta je bio iznenaen. estoko je pocrvenio i rekao: "Lagao si nam, cijelo ovo vrijeme. A ja sam te smatrao najiim meu nama!"
"Nisam lagao. Nisam to znao, sve do veeras. Ti si pogrijeio u raunici s glavama."
Poeta isprui ruke prema prijatelju i ree s pjenom na ustima: "Daj mi ga!"
"Zato tebi?" upita Baudolino.
"Putovanje zavrava ovdje," ponovi Poeta. "Bilo je to nesretno putovanje i ovo je moja posljednja prilika. Daj mi ga, ili u te ubiti."
Baudolino naini korak unatrag, steui ruke oko draka svojih dvaju arapskih bodea. "Bio bi sposoban za to, kad si zbog ovog predmeta ubio Fridrika."
"Gluposti," ree Poeta. "Upravo si uo ovu trojicu koji su priznali."
"Tri priznanja su previe za samo jedno ubojstvo," ree Baudolino. "Mogao bih rei kako si ih ti pustio da to uine, iako je svatko od njih uinio ono to je uinio. Bilo bi dovoljno da si Boronea sprijeio, kada si vidio da upravo pokree polugu za prazninu. Bilo bi dovoljno da si, kada je Kyot pomakao zrcala, obavijestio Fridrika prije nego stoje izalo sunce. Nisi to uinio. Htio si da netko ubije Fridrika, kako bi zatim iz toga izvukao korist. Ali ja ne vjerujem da je ijedan od ova tri jadna prijatelja izazvao carevu smrt. Sluajui te kako govori iza ikonostasa, sjetio sam se Meduzine glave, koja je omoguivala da se u Fri-drikovoj sobi uje ono to se mrmlja u pua ispod nje. Sada u ti ja rei to se dogodilo. Jo prije polaska ekspedicije za Jeruzalem, ti si gutao gorki jad i htio si za svoj raun s Kaleom
452
krenuti prema Paterovu kraljevstvu. ekao si samo dobru priliku da se otarasi cara. Sigurno, mi bismo zatim poli s tobom, ali oigledno ti nismo predstavljali brigu. Ili si moda mislio kako e ti uiniti ono to je, pretekavi te, uinio Zosimo. To ne znam. Ali ve sam odavno morao primijetiti da sanja za svoj raun, samo stoje prijateljstvo zastrlo moju pronicavost." "Nastavi," iskesi se Poeta.
"Nastavljam. Kada je Solomon u Gelibolu kupio protuotrov, sjeam se vrlo dobro kako nam je trgovac ponudio i drugu, jednaku ampulu, koja je meutim sadravala otrov. Kad smo izali iz te trnice, nakratko smo te bili izgubili iz vida. Zatim si se ponovno pojavio, ali bio si bez novaca i rekao si da su te orobili. Umjesto toga, dok smo mi kruili trnicom, ti si se tamo vratio i kupio si otrov. Nije ti bilo teko zamijeniti Solomonovu ampulu svojom, tijekom dugakog putovanja preko zemlje sultana od Iconije. Veer prije Fridrikove smrti ti si ga savjetovao, glasno, da se opskrbi protuotrovom. Tako si dao ideju dobrome Solo-monu, koji je ponudio svoj - to jest tvoj otrov. Morao si se na trenutak uasnuti kada se Kyot ponudio da ga kua, ali moda si ve znao kako ta tekuina uzeta u maloj koliini ne djeluje i trebalo ju je svu popiti kako bi se od nje umrlo. Mislim da je Kvotu tijekom noi trebalo toliko zraka zato to mu je i taj mali gutljaj izazvao smetnje, ali u to nisam siguran."
"A u to jesi siguran? upita Poeta, jo uvijek se kesei. "Siguran sam da si, prije nego to si Boronea i Kvota vidio kako se trude, ve imao na umu svoj plan. Otiao si u dvoranu gdje je bio pu, u iju se sredinju rupu trebalo govoriti kako bi se ulo u Fridrikovoj sobi. Meu ostalim i veeras si dokazao da ti se takva igra svia i otkako sam te uo govoriti tamo straga poeo sam shvaati. Pribliio si se Dionizijevu uhu i pozvao si Fridrika. Mislim da si se predstavio kao da sam to ja, pouzdavajui se u injenicu da glas, prolazei s jednog kata na drugi, dolazi izmijenjen. Rekao si da sam to ja, kako bi bio uvjerljiviji. Obavijestio si Fridrika da smo otkrili kako je netko u njegovu hranu stavio otrov, vjerojatno si mu rekao da jedan od nas poinje patiti od estokih bolova i kako je Ardzrouni ve bio pustio s lanca svoje plaene ubojice. Rekao si mu neka otvo-
453ri sanduk i odmah ispije Solomonov protuotrov. Moj ti je jadni otac povjerovao, popio ga je i umro."
"Lijepa pria," ree Poeta. "A ognjite?"
"Moda je uistinu bilo zapaljeno zrakama sa zrcala, ali nakon to je Fridrik ve bio le. Ognjite nema veze, nije bilo dijelom tvoga plana, ali tkogod gaje upalio, pomogao ti je pobrkati nam misli. Ti si ubio Fridrika i tek danas si mi pomogao da to shvatim. Budi proklet; kako si mogao izvriti taj zloin, to ocou-bojstvo ovjeka koji ti je inio dobroinstva, samo zbog gladi za slavom? Zar nisi shvatio kako jo jednom prisvaja tuu slavu, kao to si inio s mojim pjesmama?"
"Ova ti je dobra," ree smijui se Boidi, koji se sada pribrao od svoga straha. "Veliki pjesnik je drugima davao pisati pjesme!"
Ovo ponienje, nakon mnogih razoaranja tih dana, zdrueno s oajnikom eljom za Kaleom, natjera Poetu na posljednji izgred. Isuka ma i baci se na Baudolina viui: "Ubit u te, ubit u te."
"Uvijek sam ti govorio da sam ovjek mira, gospodine Nike-tas. No, bio sam blag prema samome sebi. Zapravo sam, otkrio sam to juer, kukavica, imao je pravo Fridrik onoga dana. U tom sam trenutku mrzio Poetu svom svojom duom, htio sam ga mrtvog, pa ipak ga nisam mislio ubiti, htio sam samo da on ne ubije mene. Skoio sam unatrag prema stupovlju, potom sam uao u hodnik iz kojeg sam doao. mugnuo sam u mrak i uo sam njegove prijetnje dok me slijedio. Hodnik nije imao svjetla, hodati nasumce znailo je doticati leeve u zidovima; im sam pronaao prolaz nalijevo bacio sam se u tom smjeru. On je slijedio buku mojih koraka. Konano sam ugledao svjetlost, a zatekao sam se na dnu bunara otvorenog prema gore, kojim sam ve bio proao dolazei. Sad je ve bila no i gotovo udom vidio sam mjesec iznad svoje glave, koji je obasjavao mjesto na kojem sam stajao i bacao srebrnkaste odsjaje na lica mrtvaca. Moda su mi oni rekli kako se ne moe prevariti vlastitu smrt, kada ti je za petama. Zaustavio sam se. Vidio sam Poetu kako dolazi, lijevom sije rukom pokrio oi, kako ne bi gledao te neoekivane goste. Zgrabio sam jednu od onih crvotonih halja i snano po-
454
vukao. Jedan je le pao upravo izmeu mene i Poete, izazvavi oblak praine i vrlo sitnih krpica odjee koja se rasprivala dotiui tlo. Glava tog lesa bila se odvojila od poprsja i otkotrljala pred noge moga progonitelja, ba pod mjeseevu zraku, pokazujui mu svoj grozni osmijeh. Poeta na trenutak zastane, uasnut, zatim je nogom udario lubanju. Sa suprotne sam strane pograbio druga dva posmrtna ostatka, gurnuvi mu ih ravno u lice. Skini s mene tu smrt, vikao je Poeta, dok su mu ljus-r ke sasuene koe letjele oko glave. Nisam mogao nastaviti tu igru u beskonanost, jer bih se prebacio preko svijetlog kruga i opet zapao u mrak. Stisnuo sam u akama svoja dva arapska bodea, a otrice sam uperio ravno pred sebe, poput kljuna. Poeta se bacio na mene podignuta maa, drei ga objema rukama ne bi li mi glavu rascijepio nadvoje, ali se spotakao o drugi kostur kojeg je zakotrljao ba ispred sebe, nasrnuo na mene, pao sam na tlo zadravi se na laktovima, pao je na mene, dok mu je ma ispao iz ruke... Vidio sam njegovo lice iznad svojega, njegove zakrvavljene oi nasuprot mojim oima, osjeao sam miris-njegova bijesa, jak zadah ivotinje dok zubima hvata svoj plijen, osjeao sam njegove ruke koje su mi se stezale oko vrata, uo sam kripanje njegovih zuba... Reagirao sam nagonski, podigao sam laktove i zamahnuo dvama bodeima, s jedne i s druge strane, prema njegovim bokovima. uo sam zvuk tkanine koja se para, imao sam dojam da e se moje dvije otrice susresti u sreditu njegove utrobe. Potom sam vidio kako blijedi, a iz usta mu je iziao jedan potoi krvi. Njegovo je elo dotaklo moje, njegova je krv kapala na moja usta. Ne sjeam se kako sam se izvukao iz tog zagrljaja, ostavio sam mu bodee u trbuhu i stresao taj teret. On mije skliznuo uz bok, irom razrogaenih oiju koje su piljile tamo visoko u mjesec i bio je mrtav."
"Prva osoba koju si ubio u svom ivotu."
"I dao Bog da bude i posljednja. Due od etrdeset godina bio je prijatelj moje mladosti i supatnik u tisuama pustolovina. Htio sam plakati, potom sam se sjetio to je bio napravio i elio sam ga opet ubiti. S naporom sam se podigao, jer sam poeo ubijati kad vie nisam imao okretnost svojih najboljih godina. Teko diui tapkao sam u tami sve do dna hodnika, uao
455sam ponovno u kriptu, vidio onu trojicu, blijede i drhtave, osjetio sam da mi je dodijeljeno dostojanstvo ministerijalca i Fri-drikova usvojena sina. Nisam smio pokazati nikakvu slabost. Uspravan, okreui lea ikonostasu kao da sam arkanel meu arkanelima, rekao sam: pravda je izvrena, zadao sam smrt ubojici svetoga i rimskog cara."
Baudolino ode pokupiti svoj relikvijar, izvadi iz njega Kale, pokae ga drugima, kao to e ini s posveenom hostijom. I samo ree: "Netko od vas ima zahtjeva?"
"Baudolino," ree Borone, jo uvijek ne uspijevajui smiriti drhtanje ruku, "ove sam veeri proivio vie nego svih godina koje smo proveli zajedno. Sigurno nije tvoja krivnja, ali neto je puklo izmeu nas, izmeu mene i tebe, izmeu mene i Kvota, izmeu mene i Boidija. Malo prije, iako samo na nekoliko trenutaka, svatko je od nas vatreno elio da krivac bude onaj drugi, da ta mora zavri. Ovo vie nije prijateljstvo. Nakon pada Pnda-petzima, ostali smo sloni samo sluajno. Ono to nas je sje-dinjavalo bila je potraga za tim predmetom to ga dri u ruci. Kaem potraga, a ne predmet. Sada znam da je predmet stalno bio s nama, ali to nas nije sprijeilo da vie puta jurimo u svoju propast. Veeras sam shvatio da ja ne moram imati Kale, ni dati ga bilo kome, ve samo odravati ivim plamen potrage za njim. Pa stoga zadri tu zdjelicu, koja ima mo povui ljude samo kada je ne nalaze. Ja odlazim. Budem li mogao izai iz grada, uinit u to najbre i poet u pisati o Kaleu. A moja e jedina mo biti u mojemu pripovijedanju. Pisat u o vitezovima boljima od nas, a tko me bude itao sanjat e istou, a ne nae bijede. Zbogom svima, prijatelji moji preostali. Nemalo puta bilo je lijepo sanjati s vama." Nestane, putem kojim je bio doao.
"Baudolino," ree Kyot. "Mislim daje Borone uinio najbolji izbor. Ja nisam nadaren kao on, ne znam bih li znao napisati povijest Kalea, ali zacijelo u pronai nekoga kome u je ispriati, kako bi je taj napisao. Ima pravo Borone, ostat u vjeran svojoj dugogodinjoj potrazi budem li znao natjerati druge da poele Kale. Neu govoriti ni o tom peharu to ga dri u ruci. Moda u rei, kao to sam nekada govorio, da je to kamen,
456
pao s neba. Kamen ili pehar ili koplje, nije vano. Ono to jest vano to je da ga nitko ne nae, inae bi drugi prestali traiti. eli li me posluati, sakrij tu stvar da nitko ne ubije vlastite snove stavljajui na njega ruke. A to se ostaloga tie, i ja bih se osjeao neugodno kreui se meu vama, obuzele bi me mnoge bolne uspomene. Ti si, Baudolino, postao anelom osvetnikom. Moda si morao uiniti ono to si uinio. Ali ja te vie ne elim vidjeti. Zbogom." I on izae iz kripte.
Tada se javi Boidi i nakon mnogo godina ponovno progovori jezikom Fraschete. "Baudolino," ree, "ja nemam glavu u oblacima kao oni tamo, a prie ne znam pripovijedati. Kad ljudi hodaju naokolo traei neku stvar koje nema, mene to nasmijava. Ono to se rauna su stvari kojih ima, samo to ih ne smije , pokazati svima, jer zavist je gadna ivotinja. Taj Kale je sveta stvar, vjeruj meni, jer je jednostavan kao i sve svete stvari. Ne znam kamo e ga ti odnijeti staviti, ali bilo koje mjesto, osim onoga koje u ti sada rei, bilo bi pogreno. Posluaj malo to mi je palo na pamet. Nakon to je umro tvoj jadni pokojni otac Ga-gliaudo, sjetit e se kako su svi u Aleksandriji poeli govoriti da se onome tko spasi grad radi kip. Onda zna kako idu te stvari: govori se, govori se, a nikada se nita ne dogovori. Meutim, idui naokolo prodavati ito, u nekoj ruevnoj crkvici blizu Ville del Foro bio sam pronaao prekrasan kip, koji je potjecao tko zna odakle. Prikazuje nekog pogurenog staria, koji rukama iznad glave dri neku vrstu mlinskog kamena, graevni kamen, moda veliki sir, tko e znati to, a izgleda kao da se pogrbio jer ga ne moe gore drati. Rekao sam sebi kako takav lik neto znai, iako ba i ne znam to znai, ali zna kako je, ti napravi neki lik, a potom to to on znai smisle drugi, ionako uvijek zavri dobro. Ma gledaj ti sluaja, rekao sam tada sebi, ovo bi mogao biti kip Gagliauda, zabije ga iznad vrata ili sa strane katedrale, kao mali stup kojemu onaj kamen na glavi slui kao kapitel, jer on je bio poslan da sam podnese teret cijele opsade. Odnio sam ga kui i stavio u svoj sjenik. Kada sam o tome govorio drugima, svi su rekli kako je to ba dobra zamisao. Zatim je dolo do onoga da ako si dobar kranin odlazi u Jeruzalem, pa sam se i ja u to ukljuio, jer je izgledalo tko zna to. to je,
457tu je. Sad se vraam kui i vidjet e nakon toliko vremena kolike e mi proslave prirediti, oni od naih koji su jo na ovome svijetu, a za najmlae u biti onaj koji je cara slijedio u Jeruzalem i koji naveer oko vatre ima za priati vie nego opsjenar Virgilije, a moda me prije nego umrem ak uine konzulom. Vraam se kui, ne kazujui nikome nita odlazim u sjenik, pronaem kip, nekako napravim rupu u onoj stvari koju dri na glavi i unutra smjestim Kale. Potom ga pokrijem bukom, povrh stavim komade kamena, jer se ne smije vidjeti ni jedna pukotina i kip odnesem u katedralu. Postavimo ga dobro zazidanog i tamo ostane per omnia saecula saeculorum, da ga nitko ne skine dolje, niti moe vidjeti to tvoj otac nosi na tikvi. Mi smo mladi grad i bez previe hirova u glavi, ali blagoslov s neba nikome nikada ne kodi. Ja u umrijeti, umrijet e i moja djeca, a Kale e uvijek biti tamo, da titi grad, a da to nitko ne zna, dovoljno je da to zna Gospodin Bog. to kae na to?"
"Gospodine Niketas, to je bio pravedan kraj za zdjelu i zato to sam bio, iako sam se godinama pretvarao da sam to zaboravio, jedini koji je znao odakle uistinu potjee. Nakon onoga to sam upravo bio uinio, ni ja nisam znao zato sam bio na svijetu, budui da iz toga nikada nisam smislio nita dobra. S tim Kaleom u ruci uinio bih i druge gluposti. Imao je pravo dobri Boidi. Svialo bi mi se vratiti se s njim, ali to da radim u Aleksandriji, s tisuama sjeanja na Colandrinu, ili da svake noi sanjam Hipatiju? Zahvalio sam Boidiju na toj dobroj zamisli, ponovno sam umotao Kale u krpu u kojoj sam ga bio donio, ali bez relikvijara. Mora li putovati i moda sresti razbojnike, rekao sam mu, odmah e ti uzeti relikvijar koji izgleda zlatan, dok neku tako obinu zdjelu nee ni dotaknuti. Idi s Bogom, Boidi, neka ti pomogne u tvome poduhvatu. Ostavi me ovdje, jer imam potrebu ostati sam. Tako je otiao i on. Ogledao sam se oko sebe i sjetio sam se Zosima. Nije ga vie bilo. Ne znam kada je pobjegao; uo je da se govori kako jedan hoe ubiti drugoga, a do sada gaje ivot ve nauio da izbjegava zbrku. On koji je napamet znao ta mjesta pipajui je odmaglio, dok smo mi morali brinuti o sasvim drugim stvarima. Poinio je sve i svata, ali bio
458
je kanjen. Neka nastavi prosjaiti ulicama i neka Gospodin ima milosti prema njemu. Tako sam, gospodine Niketas, ponovno proao svoj hodnik mrtvih, preskaui Poetin le i popeo se na svjetlo poara blizu Hipodroma. to mi se odmah poslije toga dogodilo, to zna, i nedugo nakon toga susreo sam tebe."
45939-
 stilit
Niketas je utio. A utio je i Baudolino, ruku otvorenih na krilu, kao da govori: "To je sve."
"Ima neto u tvojoj prii," ree u jednom trenutku Niketas, "u to nisam uvjeren. Poeta je bio jasno izloio matovite optube protiv tvojih prijatelja, kao daje svaki od njih ubio Fridrika, ali to nije bila istina. Kad si rekonstruirao ono to se dogodilo te noi ti si u to vjerovao, ali, ako si mi sve ispriao, Poeta nikada nije rekao da su se stvari uistinu tako dogodile."
"Pokuao me ubiti!"
"Poludio je, to je jasno; htio je Kale po svaku cijenu, a kako bi ga dobio uvjerio je samoga sebe daje kriv onaj koji ga ima. O tebi je jedino mogao misliti kako si mu, imajui ga, to zatajio, to mu je bilo dovoljno da prijee preko tvoga lesa, samo da ti uzme taj pehar. Ali nikada nije rekao da si Fridrikov ubojica bio ti."
"A tko je onda bio?"
"Petnaest ste godina nastavljali dalje, mislei da je Fridrik umro pukim nesretnim sluajem..."
"Uporno smo tako mislili kako se ne bismo morali uzajamno sumnjiiti. A osim toga, tu je bila i Zosimova sablast, imali smo krivca."
"Vjerojatno. Ali vjeruj meni, koji sam prisustvovao mnogim zloinima u carskim dvorima. Iako su nai carevi uvijek uivali u tome da se pred stranim posjetiteljima razmeu udesnim napravama i automatima, nikada nisam nikoga vidio da te naprave koristi za ubijanje. Sluaj, sjetit e se da sam ti, kad si mi prvi put spomenuo Ardzrounija, bio rekao kako sam ga upoznao u Konstantinopolu i da je jedan od mojih prijatelja iz Se-
460
limbrije bio jednom ili vie puta u njegovu dvorcu. To je ovjek, taj Pafnuzio, koji mnogo zna o Ardzrounijevim vragolijama, jer ih je i sam sline izraivao za carske palae. A dobro poznaje ogranienja tih vragolija, jer je jednom, u doba Andronika, bio obeao caru automat koji se vrti oko sebe sama i kada basileus pljee rukama, vijori stijegom. Napravio ga je, Andronik ga je pokazao stranim glasnicima tijekom nekog sveanog ruka, pljesnuo je rukama, automat se nije pokrenuo i Pafnuziju su iskopali oi. Pitat u ga hoe li nas doi posjetiti. Konano, ovdje se dosauje u progonstvu u Selimriji."
Pafnuzio doe, praen djeakom. Usprkos nesrei i godinama, bio je bistar i otrouman. Porazgovara s Niketasom, kojeg nije susreo godinama i potom upita u emu moe biti koristan Baudolinu.
Baudolino mu ispria priu, u poetku u glavnim crtama, zatim podrobnije, od trnice u Gelibolu do Fridrikove smrti. Nije mogao ne osvrnuti se na Ardzrounija, ali je zatajio identitet svoga pooima, rekavi kako je bio flamanski grof, njemu vrlo drag. Nije spomenuo ni Kale, ve je govorio samo o peharu ukraenom dragim kamenjem, do kojeg je ubijeni mnogo drao i koji je mogao izazvati pohlepu mnogih. Dok je Baudolino priao, Pafnuzio ga je povremeno prekidao. "Ti si Franak, istina?" pitao ga je i objanjavao kako je taj nain izgovaranja nekih grkih rijei tipian za one koji dolaze iz Provanse. Ili: "Zato stalno dotie oiljak na licu dok govori?" Objasnio je Baudolinu, koji ga je sad ve smatrao lanim slijepcem, da njegov glas na mahove gubi zvonkost, kao da rukom prelazi ispred usta. Da je doticao bradu, kao to to mnogi rade, ne bi prekrio usta. Dakle, doticao si je obraz, a ako netko dotie obraz to je zato to ima zubobolju, ili neku bradavicu, ili oiljak. Budui daje Baudolino ratnik, uinila mu se najrazboritijom pretpostavka o oiljku.
Baudolino je zavrio pripovijedanje i Pafnuzio je rekao: "Sada bi ti htio znati to se u onoj zatvorenoj sobi uistinu dogodilo caru Fridriku."
"Kako zna da sam govorio o Fridriku?"
"Ma hajde, svi znaju da se car utopio u Kalikadnosu, neko-
461liko koraka od Ardzrounijeva dvorca, pogotovo to je on nakon toga nestao, jer mu je njegov princ Leon htio odsjei glavu, smatrajui ga odgovornim to nije dobro pazio na tog tako slavnog gosta. Uvijek me udilo kako je taj tvoj car, tako naviknut na plivanje u rijekama, kako se javno govorilo, pustio da ga odnese struja u rjeici kakva je Kalikadnos, ali ti mi sada objanjava mnoge stvari. Dakle, pokuajmo vidjeti jasno." Govorio je to bez ironije, kao da stvarno prati prizor koji se odvija pred njegovim ugaenim oima.
"Najprije, uklonimo sumnju daje Fridrik umro zbog naprave koja stvara prazninu. Poznajem tu napravu; prije svega mogla je djelovati na sobiak bez prozora na gornjem katu, ali sigurno ne na carevu sobu, u kojoj se nalazilo ognjite s dimnjakom i tko zna koliko jo pukotina kroz koje je zrak mogao ulaziti kako je htio. Osim toga, sama naprava nije mogla djelovati. Ja sam je isprobao. Unutarnji cilindar nije savreno ispunjavao vanjski cilindar, pa je i tamo zrak prolazio s tisuu strana. Stoljeima i stoljeima ranije, mehaniari struniji od Ardzrounija, bez meusobne veze, pokuavali su sline pokuse. Jedno je bilo napraviti tu kuglu koja se okree ili vrata koja se otvaraju na temelju topline, to su igre koje poznajemo jo od vremena Cte-sibija i Herona. Ali prazninu, dragi prijatelju, apsolutno ne. Ardzrouni je bio tat, volio je zapanjiti svoje goste, i to je sve. Prijeimo sada na zrcala. Da je veliki Arhimed uistinu zapalio rimske brodove, tako hoe legenda, ali ne znamo je li istina. Dodirnuo sam Ardzrounijeva zrcala: bila su previe mala i grubo izbruena. ak i ako pretpostavimo da su bila savrena, zrcalo alje suneve zrake neke snage usred podneva, ne ujutro, kada su zrake sunca slabe. Dodaj tome kako bi zrake morale proi proz prozor od obojena stakla, pa vidi da taj tvoj prijatelj, i da jest uperio jedno od zrcala prema carevoj sobi, ne bi postigao nita. Jesi li uvjeren?"
"Prijeimo na ostalo."
"Otrovi i protuotrovi... Vi ste Latini stvarno naivni. Zar moete zamisliti kako se na trnici Gelibola prodaju tako mone stvari koje i sam basileus uspijeva dobiti samo od pouzdanih kemiara, i to vrlo skupo? Sve ono to se tamo prodaje je lano,
462
slui barbarima koji stiu iz Iconije ili iz bugarske ume. U dvije ampule koje su vam prodali bila je svjea voda i da je Fridrik popio tekuinu iz ampule tog tvog idova, ili tvog prijatelj kojega zove Poeta, bila bi ista stvar. A jednako moemo misliti i o onom udesnom okrjepljujuem sredstvu. Da takvo okrepljujue sredstvo postoji, pokupovao bi ga svaki strateg, kako bi oivio ili ponovno potaknuo na borbu svoje ranjene vojnike. S druge strane, ispriao si mi po kojoj su vam cijeni prodali te divote: bila je tako smijena daje naplaivala tek napor uzimanja vode iz izvora i lijevanja u ampule. A sad da ti kaem za Dionizijevo uho. Nisam nikada uo kako djeluje ovo Ardzrounijevo. Igre te vrste mogu uspjeti kad je udaljenost izmeu pukotine u koju se govori i one iz koje izlazi glas vrlo mala, kao kad stavi ruke u obliku lijevka na usta kako bi te se moglo uti malo dalje. Ali u dvorcu, kanal koji je vodio s jednoga kata na drugi bio je sloen i zavojit, a prolazio je kroz debele zidove... Je li vam Ardzrouni moda dao da isprobate njegovu spravu?"
"Nije."
"Vidi! Pokazivao ju je gostima, diio se njome, i gotovo. Da je tvoj Poeta i pokuao razgovarati s Fridrikom, i da je Fridrik bio budan, iz Meduzinih bi usta u najboljem sluaju uo neraz-govjetan um. Moda je Ardzrouni koji put upotrijebio to lukavstvo ne bi li preplaio onoga koga je namjestio spavati tamo gore, kako bi ga uvjerio da u sobi ima duhova, ali nita vie. Tvoj prijatelj Poeta nije mogao poslati nikakvu poruku Fridriku."
"A prazan pehar na podu i vatra u ognjitu?"
"Ti si mi rekao kako se Fridrik te veeri nije osjeao dobro. Bio je jahao cijeli dan, pod suncem ovih zemalja koje pali i ini loe onome tko na to nije naviknut; dolazio je iz bitaka i neprekidnih putovanja koji su trajali dane i dane... Bio je sigurno umoran, oslabljen, moda gaje zahvatila groznica. to ini ako tijekom noi osjeti drhtavicu? Pokuava se pokriti, ali ima li temperaturu, drhtavicu osjea i ispod pokrivaa. Tvoj je car zapalio ognjite. Potom se osjetio jo loije nego prije i obuzeo ga je strah daje otrovan, pa je ispio svoj beskorisni protuotrov."
"Ali zato se osjetio jo loije?"
"Tu ba nisam vie siguran, ali ako se dobro rasuuje od-
463mah se vidi da zakljuak moe biti samo jedan. Opisi mi ponovno to ognjite, tako da ga mogu dobro vidjeti."
"Iznad suhih granica bila su drva, bilo je grana s miriljivim bobama i jo komadi nekakve tamne tvari, mislim daje bio ugljen, ali prekriveni neim uljastim..."
"Bila je to naphta, ili bitumen, koji se primjerice nalazi u velikim koliinama u Palestini, u moru zvanom Mrtvo, tamo gdje je ono za to vjeruje da je voda tako gusto i teko da kad u to more ue ne potone, nego pluta kao barka. Plinije pie kako ova tvar ima takvo srodstvo s vatrom, da im joj se ona priblii ova bukne. A to se tie ugljena, svi znamo to biva ako ga se, kako nam uvijek kae Plinije, izvlai iz hrastovine, palei svjee grane na hrpi u obliku konusa, obloenom mokrom glinom, na kojem su napravljeni otvori da se tijekom izgaranja ispusti sva vlaga. Ali ponekad se to radi s drugim drvom, ije se vrline uvijek ne znaju. Mnogi su lijenici promatrali to se dogaa onome tko udahne pare loeg ugljena, koji je jo opasniji zbog svojega sjedinjenja s odreenim vrstama butimena. Iz njih izlaze otrovna isparenja, mnogo rjea i nevidljivija od dima kojega normalno isputa upaljena vatra, i u tom sluaju ga pokuava istjerati otvarajui prozor. Ta isparenja ne vidi, ona se ire, a ako je mjesto zatvoreno, zaostaju. Mogao bi ih primijetiti zato to kada ta isparavanja dou u dodir s plamenom uljne svjetiljke oboje ga u plavo. Ali kad netko to shvati obino je prekasno, taj kodljiv dah je ve potroio isti zrak oko sebe. Nesretnik koji udie taj zaguljiv zrak osjea veliku teinu u glavi, zujanje u uima, teko die i magli mu se vid... Dobri razlozi da povjeruje kako si otrovan i popije protuotrov, a tako je uinio tvoj car. Ali ako nakon to si osjetio te tegobe odmah ne izae iz zatrovanog mjesta, ili te netko iz njega ne izvue, dogodi se najgore. Osjeti kako te obuzima duboki san, padne na pod i u oima onoga tko te kasnije pronae, izgledat e mrtav, bez daha, bez topline, bez otkucaja srca, ukoenih udova i krajnje blijeda lica... ak i najiskusniji lijenik povjerovat e da vidi mrtvaca. Zna se za osobe koje su u tom stanju bile pokopane, dok bi bilo dovoljno njegovati ih hladnim krpama na glavi, kupkama za noge i trljanjem cijeloga tijela uljima koja oivljavaju tjelesne tekuine."
"Ti," ree tada Baudolino, blijed kao Fridrikovo lice toga jutra, "ti mi moda eli rei kako smo povjerovali daje car mrtav, a bio je iv?"
"Gotovo je sigurno tako, moj jadni prijatelju. Umro je kad je baen u rijeku. Ledena ga je voda na neki nain poela oivljavati i to bi bila dobra njega, ali jo uvijek bez svijesti, poeo je disati, progutao vodu i utopio se. Kada ste ga izvukli na obalu morali ste vidjeti je li imao izgled utopljenika..."
"Bio je napuhnut. Ja sam znao da nije mogao biti takav i vjerovao sam daje to samo dojam, pred tim jadnim ostacima koje je izgrebalo rijeno kamenje..."
"Mrtvac se ne napuhne ako je pod vodom. To se dogaa samo ivome koji pod vodom umre."
"Dakle Fridrik je pao rtvom izvanredne i nepoznate bolesti i nije bio ubijen?"
"ivot mu je bio oduzet, sigurno, ali od onoga koji ga je bacio u vodu."
"Ali to sam bio ja!"
"To je prava teta. Osjeam kako si uzbuen. Smiri se. Uinio si to vjerujui da ini dobro, a sigurno ne zato da bi postigao njegovu smrt."
"Ali ja jesam uinio da umre!"
"To ja ne zovem ubijanjem."
"Ali ja da," povika Baudolino. "Ja sam utopio svoga najdraeg oca dok je jo bio iv! Ja..." Postade jo bljei, promrmlja neke nepovezane rijei i onesvijesti se.
Probudio se dok mu je Niketas stavljao hladne obloge na glavu. Pafnuzio je bio otiao, moda se osjeajui krivim to je Baudolinu otkrio uasnu istinu, ne bi li mu pokazao koliko dobro uvia stvari.
"Sad pokuaj biti miran," govorio mu je Niketas, "shvaam da si uznemiren, ali bila je to zla kob; uo si Pafnuzija, svatko bi tog ovjeka smatrao mrtvim. I ja sam uo pripovijedati o sluajevima prividne smrti koji su prevarili svakog lijenika."
"Ja sam ubio svoga oca," ponavljao je i dalje Baudolino, sada tresen grozniavim drhtanjem, "i ne znajui sam ga mrzio, jer

464
465sam elio njegovu enu, svoju pomajku. Najprije sam bio prelju-bnik, potom ocoubojica i nosei na sebi tu gubu kasnije sam svojim rodoskvrnim sjemenom okaljao najistiju od svih djevica uvjerivi je daje to bila ekstaza koju su joj bili obeavali. Ja sam ubojica, jer sam ubio Poetu koji je bio neduan..."
"Nije bio neduan, bio je obuzet nezaustavljivom udnjom; on je pokuavao ubiti tebe, branio si se."
"Nepravedno sam ga optuio za ubojstvo koje sam ja poinio, ubio sam njega kako ne bih priznao da moram kazniti sebe samoga, cijeloga sam ivota ivio u lai, hou umrijeti, propasti u Pakao i trpjeti cijelu vjenost..."
Bilo je beskorisno pokuavati ga smiriti i nita se nije moglo uiniti kako bi ga se izlijeilo. Niketas dade Teofilattu da pripremi uvarak od uspavljujuih trava i navede ga da to popije. Nekoliko minuta kasnije Baudolino je spavao najnemirnijim od svojih snova.
Kada se dan kasnije probudio, odbio je alicu juhe koju su mu bili ponudili, izaao je van, sjeo pod jedno drvo i tamo cijeli dan ostao u tiini, s glavom meu rukama, a i sljedeeg je jutra jo bio tamo. Niketas odlui kako je u takvim sluajevima najbolji lijek vino i nagovori ga da obilno popije, kao daje lijek. Baudolino ostane pod drvetom, u stanju neprestane obamrlosti tri dana i tri noi.
U zoru etvrtoga jutra Niketas ga ode potraiti, ali ga vie nije bilo. Temeljito pretrai vrt i kuu, ali je Baudolino bio nestao. Bojei se daje odluio poiniti oajniki potez, Niketas posla Teofilatta i njegove sinove da ga potrae po cijeloj Selimbriji i po okolnim poljima. Vratie se dva sata kasnije viui Niketasu da doe vidjeti. Odvedoe ga na onu livadu, odmah izvan grada, gdje su ulazei bili vidjeli stup nekadanjih pustinjaka.
Grupa znatieljnika zbila se u podnoju stupa i pokazivala prema gore. Stup je bio od bijela kamena, visok gotovo kao kua na dva kata. Na vrhu se proirivao u etvrtasti balkon, okruen ogradom napravljenom iz rijetkih stupica i s rukohvatom, takoer iz kamena. U sredini se dizao mali paviljon. Sve ono to je trcalo iz stupa bilo je prilino maleno i sjedei na balkonu
466
noge su se morale njihati, a paviljon je jedva primao uurena i zgrena ovjeka. S nogama vani, tamo gore sjedio je Baudolino i vidjelo se da je gol kao crv.
Niketas ga pozva, viknu mu neka sie, pokua otvoriti vrataca koja su u podnoju stupa, kao u svim slinim graevinama, uvodila na puno stubite koje se penjalo sve do balkonia. Ali su vrata, iako ve slaba, bila zabravljena iznutra.
"Sii Baudolino, to e raditi tamo gore?" Baudolino neto odgovori, ali Niketas nije dobro uo. Zatrai da mu odu potraiti dovoljno duge ljestve. Dobije ih, s naporom se popne i nae se glavom nasuprot Baudolinovim nogama. "to eli uiniti?" ponovno ga upita.
"Ostati ovdje. Sada zapoinje moje ispatanje. Molit u, meditirati, iskljuiti se u tiini. Pokuat u postii iskonsku osamu nasuprot svakom miljenju i mati, da vie ne iskusim ni bijes ni elju, ni rasuivanje ni miljenje, osloboditi se svih veza, vratiti se bezuvjetno jednostavnome da ne vidim vie nita osim slave mraka. Ispraznit u se od due i razuma, stii u onkraj kraljevstva uma, u mraku u izvriti svoje prelaenje putevima vatre..."
Niketas shvati kako ponavlja stvari koje je uo od Hipatije. U tolikoj je mjeri taj nesretnik htio izbjei svaku strast, da ostaje tu gore osamljen pokuavajui postati jednakim onoj koju jo voli. Ali ne ree mu to. Upita ga samo kako misli da e preivjeti.
"Bio si mi priao kako su pustinjaci sputali koaru s ko-nopiem," ree Baudolino, "a vjernici su kao milostinju ostavljali hranu koja im je preostala, jo bolje ako je to preostalo od njihovih ivotinja. I malo vode, iako se moe trpjeti e i ekati da ponekad padne kia."
Niketas uzdahne, sie, dade potraiti koaru s konopcem, dade je napuniti kruhom, kuhanim povrem, maslinama i kojim komadom mesa; jedan od Teofilattovih sinova baci uvis konopac, Baudolino ga pograbi i povue gore koaru. Uzme samo kruh s maslinama, a ostalo vrati. "Sad me ostavi, molim te," vikne Niketasu. "Ono to sam htio shvatiti priajui ti svoju pripovijest, shvatio sam. Nemamo si vie to rei. Hvala to si mi pomogao da stignem gdje sam sada."
Niketas gaje posjeivao svakoga dana, Baudolino gaje poz-
467dravljao pokretom i utio. Kako je vrijeme prolazilo, Niketas je primijetio da vie nije potrebno nositi mu hranu, jer se u Selim-briji proirio glas kako se, nakon stoljea, drugi sveti ovjek osamio na vrhu stupa i svi su se odlazili dolje prekriiti, stavljajui u koaru neto za pojesti i popiti. Baudolino je povlaio gore konopac, zadravao za sebe malo, koliko mu je dostajalo za taj dan, a ostatak je mrvio za mnoge ptice koje su se poele gnijez-diti na ogradi. Samo one su ga zanimale.
Baudolino ostade tamo cijelo ljeto ne izustivi rije, izgorio od sunca i, makar se esto povlaio u paviljon, moren vruinom. Oigledno je nou obavljao nudu i mokrio preko ograde, a njegove su se izmetine vidjele u podnoju stupa, male poput kozjih. Rasle su mu brada i kosa i bio je tako prljav da se to vidjelo, a poelo se ve i odozdo osjeati.
Niketas se dvaput morao udaljiti iz Selimbrije. U Konstan-tinopolu je za basileusa imenovan Baldovino iz Flandrija i Latini su malo pomalo osvajali cijelo carstvo, pa se Niketas morao pobrinuti za svoju imovinu. U isto doba, u Nikeji se utemeljivao posljednji bedem bizantskog carstva i Niketas je mislio kako bi se morao tamo preseliti, gdje bi mogli trebati savjetnika njegova iskustva. Zbog toga je valjalo uspostaviti veze i pripremiti to novo vrlo pogibeljno putovanje.
Svaki put kad bi se vratio, u podnoju bi stupa vidio sve zbijeniju gomilu. Netko je bio pomislio kako stilit, tako proien svojim stalnim rtvovanjem, sigurno posjeduje duboku mudrost i penjao se ljestvama kako bi ga upitao za savjet ili utjehu. Priao mu je o svojim nesreama, a Baudolino je odgovarao, na primjer: "Ako si ponosan, vrag si. Ako si tuan, njegov si sin. A ako se brine za tisuu stvari, njegov si sluga bez odmora."
Drugi ga je zatraio savjet kako bi prekinuo spor sa susjedom. A Baudolino: "Budi kao deva: nosi teret svojih grijeha i slijedi korake onoga koji poznaje putove Gospodnje."
Sljedei mu je govorio kako nevjesta ne moe imati dijete. A Baudolino: "Sve ono to ovjek moe misliti o onome to je ispod i iznad neba, beskorisno je. Samo onaj koji ustrajava u Kristovoj uspomeni u istini je."
468
"Kako je mudar," govorili su oni i ostavljali mu pokoji novi, odlazei puni utjehe.
Doe zima i Baudolino je gotovo stalno ostajao zgren u paviljonu. Kako ne bi morao sluati duge pripovijesti onih koji su dolazili k njemu, pone ih predviati. "Ti jednu osobu voli svim svojim srcem, ali te ponekad obuzme sumnja kako te ta osoba ne voli jednakim arom," govorio je. A ovaj: "Pa to je istina! Proitao si to u mojoj dui kao u otvorenoj knjizi! to moram uiniti?" A Baudolino: "uti i ne mjeri po sebi samome."      ;
Jednom debelom ovjeku, koji je doao kasnije, uspevi se s velikim naporom, ree: "Svakog se jutra budi s bolovima u vratu i mui se navui obuu." "Tako je," govorio je ovaj, zadivljen. A Baudolino: "Nemoj jesti tri dana. Ali nemoj se uzoholiti zbog svoga posta. Radije nego da se uzoholi, jedi meso. Bolje je jesti meso nego hvaliti se. I prihvati svoje boli kao danak za svoje grijehe."
Doe jedan otac i ree mu kako mu je sin prekriven bolnim ranama. Odgovori mu: "Peri ga triput dnevno vodom i solju, i svaki put izgovori rijei: Djevice Hipatijo, pobrini se za svoga sina." Ovaj ode i nakon tjedan dana se vrati govorei da rane za-cjeljuju. Dade mu novia, jednog goluba i bocu vina. Svi su javno obznanjivali udo, a tko je bio bolestan odlazio je u crkvu molei: "Djevice Hipatijo, pobrini se za svoga sina."
Na ljestve se popne neki ovjek bijedno obuen i turobna lica. Baudolino mu ree: "Znam to te mui. U srcu nosi mrnju prema nekome."
"Ti sve zna."
Baudolino mu ree: "eli li netko zlo uzvratiti zlom, moe povrijediti brata ak i samim znakom. Dri uvijek ruke iza lea."
Doe neki drugi tunih oiju i ree: "Ne znam koja me nevolja mui."
"Znam ja," ree Baudolino. "Ti si lijenina."
"Kako mogu ozdraviti?"
"Lijenost se oituje kad se prvi put primijeti krajnja sporost kretanja sunca."
469"I onda?"
"Ne gledaj nikada sunce."
"Nita mu se ne moe sakriti," govorili su ljudi u Selimbriji.
"Kako uspijeva biti tako mudar?" upita ga jedan. A Baudo-lino: "Zato to se skrivam."
"Kako se skriva?"
Baudolino isprui ruku i pokae mu dlan. "to vidi ispred sebe?" upita. "Ruku," odgovori ovaj.
"Vidi da se znam dobro sakriti," ree Baudolino.
Vratilo se proljee. Baudolino je bio sve prljaviji i dlakaviji. Bio je prekriven pticama koje su dolijetale u jatima i kljucale crve koji poee nastanjivati njegovo tijelo. Budui da je morao hraniti sva ta stvorenja, ljudi su sve ee dnevno punili njegovu koaru.
Jednoga jutra stie ovjek na konju, bez daha i pokriven prainom. Ree mu kako je, tijekom jednog lova, neki plemeniti gospodin loe odapeo svoju strijelu i pogodio sina njegove sestre. Strijela je ula kroz jedno oko i izala kroz vrat. Djeak je jo disao, a taj je ovjek traio Baudolina da uini sve ono to moe uiniti Boji ovjek.
Baudolino ree: "Zadaa je stilite vidjeti jo izdaleka vlastite misli. Znao sam da e doi, ali ti je trebalo previe vremena, a jednako e toliko potroiti da se vrati. Stvari se na ovome svijetu odvijaju kako se moraju odvijati. Znaj da djeak u ovome trenutku umire, tovie, ve je umro, Bog neka mu se smiluje."
Vitez se vrati, a djeak je ve bio mrtav. Kada se vijest saznala, mnogi su u Selimbriji vikali kako Baudolino ima dar vidovitosti i bio je vidio ono to se dogaalo na milju udaljenosti. Meutim, nedaleko stupa nalazila se crkva svetog Mardonija, iji je pop mrzio Baudolina koji mu je mjesecima oduzimao prinose njegovih starih vjernika. On poe priati kako je ono Baudolino-vo ba lijepo udo i da takva uda svi znaju initi. Ode ispod stupa i viknu Baudolinu da je, ako stilit nije sposoban izvui strijelu iz oka, to kao daje djeaka on ubio.
Baudolino odgovori: "Zbog brige da ugaa ljudima gubi svaku duhovnu svjeinu."
470
Pop mu baci kamen i neke mu se usijane glave odmah pri-druie zasipajui balkoni kamenjem i grumenjem zemlje. Kamenje su bacali cijeli dan, a Baudono se uurio u paviljonu s rukama preko lica. Otili su tek kad je pala no.
Sljedeeg jutra Niketas ode pogledati to se dogodilo njegovu prijatelju i vie ga ne vidje. Stup je bio naputen. Vrati se kui nemiran i zatee Baudolina u Teofilattovoj staji. Bavu je napunio vodom i noem sa sebe strugao svu prljavtinu koju je bio nakupio. Jednostavno je odrezao bradu i kosu. Opaljen suncem i vjetrom, nije izgledao previe mravo, samo je teko stajao uspravno i pomicao je ruke i ramena ne bi li protegnuo miie lea.
"Vidio si. Jedini put u svom ivotu kad sam rekao istinu i samo istinu, kamenovali su me."
"Dogodilo se to i apostolima. Postao si svetac, a klonuo si duhom zbog takve sitnice."
"Moda sam oekivao znak s neba. Ovih sam mjeseci sakupio prilino novca. Poslao sam jednog Teofilattova sina da mi kupi odjeu, konja i mazgu. Negdje u kui jo mora biti moje oruje."
"Dakle odlazi?" zapita Niketas.
"Da," ree "boravei na onom stupu shvatio sam mnoge stvari. Shvatio sam da sam grijeio, ali nikada kako bih iz toga izvukao mo i bogatstvo. Shvatio sam da, elim li da mi bude oproteno, moram platiti tri duga. Prvi dug: obeao sam sebi da u Abdulu podii nadgrobni kamen i zbog toga sam bio zadrao njegovu Krstiteljevu glavu. Novac je stigao s druge strane i to je bolje, zato to ne potjee od trgovine crkvenim stvarima nego od darova dobrih krana. Pronai u mjesto gdje smo sahranili Abdula i tamo u dati sagraditi kapelicu."
"Ali ne sjea se ak ni gdje je bio ubijen!"
"Bog e me voditi, a Kozmasov zemljovid znam napamet. Drugi dug: bio sam dao sveto obeanje svome dobrom ocu Fri-driku, da i ne govorim o biskupu Otu, a do sada ga nisam odrao. Moram stii do kraljevstva Patera Ivana. Inae sam ivot protratio uzalud."
471"Ali rukom ste dotakli njegovo nepostojanje!"
"Dotakli smo rukom da tamo nismo stigli. To je drugo."   <ly
"Ali shvatili ste da su eunusi lagali."
"Da su moda lagali. Ali nije mogao lagati biskup Oto i glas predaje, koji negdje hoe Patera."
"Ali nisi vie mlad kao kada si pokuao prvi put!"
"Mudriji sam. Trei dug: imam sina, ili ker, tamo negdje. I tamo negdje je Hipatija. elim ih pronai i zatiti, kao to mi je dunost."
"Ali prolo je vie od sedam godina!"
"Stvorenje e imati vie od est. Zar moda sin od est godina vie nije tvoj sin?"
"Ali mogao bi biti muko, pa dakle satir-koji-se-nikada-ne-vidi!"
"A mogla bi biti i jedna mala hipatija. Voljet u to stvorenje u svakom sluaju."
"Ali ne zna gdje su planine kamo su se skloniti!"
"Potrait u ih."
"Ali Hipatija te mogla zaboraviti; moda nee ponovno htjeti vidjeti onoga s kojim je izgubila svoju apatiju!" , "Ne poznaje Hipatiju. Ona me oekuje."
"Ali bio si ve star kada te voljela, sada e joj izgledati kao asna starina!"
"Nije nikada vidjela mlae mukarce."
"Ali trebat e ti godine i godine da se vrati na ta mjesta i ode dalje!"
"Mi iz Fraschete imamo glavu tvru nego ptica."
"Ali tko ti kae da e poivjeti do kraja svoga putovanja?"
"Putovanje pomlauje."
Nije bilo mogue odgovoriti ga. Dan kasnije Baudolino zagrli Niketasa, cijelu njegovu obitelj i svoje domaine. Popne se s neto napora na konja, maa objeena o sedlo, vukui za sobom mazgu s mnogim namirnicama.
Niketas ga vidje kako nestaje u daljini, jo je mahao rukom, ali bez okretanja, ravno ravno prema kraljevstvu Patera Ivana.
472
40.
 vie
i
Niketas ode posjetiti Pafnuzija. Izvijesti ga o svemu od poetka do kraja, od trenutka kad je bio susreo Baudolina u Svetoj Sofiji i o svemu onome to mu je Baudolino bio ispriao.
"to moram uiniti?" upita ga.
"Za njega? Nita, ide ususret svojoj sudbini."
"Ne za njega, za sebe. Ja sam pisac Povijesti, prije ili kasnije morat u se pripremiti da napiem regestu posljednjih dana Bizanta. Kamo u smjestiti pripovijest koju mije ispriao Baudolino?"
"Nikamo. To je samo njegova pria. A osim toga, jesi li siguran daje istinita?"
"Nisam, sve ono to o tome znam, saznao sam od njega, kao to sam od njega saznao daje laljivac."
"Dakle, vidi," ree mudri Pafnuzio, "da jedan pisac Povijesti ne moe povjerovati u tako nesigurno svjedoenje. Izbrii Baudolina iz svoje pripovijesti."
"Ali barem smo posljednjih dana imali zajedniku priu, u kui enovljana."
"Izbrii i enovljane, inae e morati govoriti o relikvijama koje su proizvodili i tvoji bi itatelji izgubili vjeru u najsvetije stvari. Malo e ti trebati da blago izmijeni dogaaje, rei e kako su ti pomogli Venecijanci. Da, znam, to nije istina, ali u velikoj se Povijesti mogu mijenjati male istine kako bi iz toga proizila vea istina. Ti mora ispriati istinitu priu o carstvu Rimljana, ne mali dogaaj koji je nastao u dalekoj barutini, u barbarskim zemljama i meu barbarskim pukom. A potom, zar bi svojim buduim itateljima htio staviti u glavu da postoji
473Kale tamo gore meu snijegom i ledom, i kraljevstvo Patera Ivana u suhim zemljama? Tko zna koliko bi se bezumnika uputilo lutati bez predaha, stoljeima i stoljeima."
"Bila je to lijepa pria. teta to je nitko nee saznati."        ;
"Nemoj misliti da si jedini pisac povijesti na ovome svijetu. Prije ili kasnije ispriat e je netko, laljiviji od Baudolina."
lAVNABIBLIOT^A U ZENICI
474
RJENIK MANJE POZNATIH POJMOVA
Adrianapol - stari naziv za Edirne
arhimandrit - najvii kaluerski in, nadstojnik pravoslavnog manastira
basileus - naslov nekih istonjakih, posebno bizantskih careva
Bauzano - dananji Bolzano
bazilisk - mitska ivotinja, kombinacija zmije, pijetla i abe, kojeg su pogled i dah smrtonosni
Beatrice - Blaenka
Benedictus - molitva prije obroka
bogumil - dualistika heretika sekta osnovana u 10. st. u Bugarskoj pod utjecajem paulikijanaca (svijetom vladaju dva boanstva - princip dobra, Bog i princip zla, Sotona)
Burmij - Rijeka Bormida
cistercit {kat.) - pripadnik ogranka reda benediktinaca s vrlo strogim, asketskim pravilima ivota u samostanu
denar - srebrni novac u brojnim srednjovjekovnim dravama
Deuteronomium (lat.) - peta knjiga Petoknjija koja sadri drugi Mojsijev zakon
Enotri - stari naziv za junu Italiju
francigenska cesta - put kojim su u srednjem vijeku prolazili hodoasnici od Val d'Aoste do Rima
Gelibolu - dananje Galipolje
geloni [tal.) - ozebline
gheloioi {gr.) - smijean, neprevediva igra rijei slina zvuka
Helespont - stari naziv za Dardanele
Hibernia - latinsko ime za Irsku
Hibernijanci - stanovnici Hibernije, to je latinski naziv dananje Irske
kamelopard - irafa, toboe nastala krianjem kamile i leoparda
475kvadrivij - zbirni naziv za aritmetiku, geometriju, astronomiju i glazbu koje su tvorile drugi, tei dio nastavnog programa srednjovjekovnih kola
logotet (pov.) - u Bizantu visoki dvorski inovnik; kancelar, vladarov tajnik
manipul (pov.) - dio starorimske legije od 120 ili 60 vojnika
manticora - bajkovita ivotinja iz Indije, slina etveronocu s ljudskim licem i repom korpiona
Mediolanum - staro ime za Milano
ministerijalac {pov.) - pripadnik slubeniko-zemljoposjednikog plemstva u srednjoj Europi
monofiziti - ranokranska sekta (4-5 st), zastupa nauk o jednoj (boanskoj) naravi u Kristu
nomotet - u staroj Ateni, lan savjeta koji je odobravao ili odbijao izmjene predloene zakonodavstvu
onager {voj. pov.) - sprava za bacanje kamenja u starorimskoj vojsci, katapult
pandekta - u srednjem vijeku naziv za rimsko pravo
Papije, Papia - latinski naziv za Paviju
parasanga - starogrka mjera, oko 30 stadija ili "sat puta" (5,5-6 km)
patena (lat.) - plitica, ili zdjelica pri katolikom bogosluju
paulikijanac - pristaa paulikijanstva, dualistikog uenja oblikovanog u Armeniji u 7. st., pridonijelo nastanku bogumilstva i ka-tarstva
Pentapolis - U bizantskoj Italiji (6-8. t.) 5 biskupskih gradova na Jadranu i 5 u unutranjosti
piksida - posudica s poklopcem u kojoj se uva hostija
Poliorcete - majstor opsadnik
sandarak - crna smola jedne vrste sjevernoafrikog empresa
Sardanapal - po legendi, posljednji asirski kralj
solad - sitan bakreni novac
stadij - starogrka mjera za duinu = 192 m
Taprobanes - staro ime za Cevlon
Tridentum - dananji Trento
triklinij - rimska lealjke u blagovaonici
trivij - zbirni naziv za gramatiku, retoriku i dijalektiku koje su inile dio nastavnog programa srednjovjekovnih kola
vulnus - {lat.) rana
476
SADRAJ
1.  Baudolino poinje pisati                                                        5
2. Baudolino susree Niketasa Choniatesa                               15
3. Baudolino objanjava Niketasu stoje pisao kao mali            29
4. Baudolino razgovara s carem i zaljubljuje se u caricu            42
5. Baudolino daje mudre savjete Fridriku                                50
6. Baudolino odlazi u Pariz                                                     61
7. Baudolino pie ljubavna pisma Beatrici i pjesme Poeti          75
8. Baudolino u Raju zemaljskom                                             81
9. Baudolino ukorava cara i zavodi caricu                                95
10. Baudolino nalazi Mudrace i posveuje Karla Velikoga          102
11. Baudolino gradi palau Pateru Ivanu                                  113
12. Baudolino pie pismo Patera Ivana                                     124
13. Baudolino gleda nastajanje novog grada                             136
14. Baudolino spaava Aleksandriju kravom svoga oca             156
15. Baudolino u bitci kod Legnana                                          181
16. Baudolina je prevario Zosimo                                            189
17. Baudolino otkriva kako Pater Ivan pie mnogim ljudima     201
18. Baudolino i Colandrina                                                     209
19. Baudolino mijenja ime svome gradu                                  214
20. Baudolino pronalazi Zosima                                             221
21. Baudolino i miline Bizanta                                                233
22. Baudolino gubi oca i nalazi Kale                                       243
23. Baudolino u treem kriarskom pohodu                            253
24. Baudolino u Ardzrounijevu dvorcu                                    265
25. Baudolino gleda Fridrika kako dvaput umire                      279
26. Baudolino i putovanje Mudraca                                         295
27. Baudolino u tami Abcasije                                                 311
28. Baudolino prelazi Sarnbatyon                                            32.'i
29. Baudolino stie u Pndupctzlm                                           33030. Baudolino susree akona Ivana
31. Baudolino eka polazak prema kraljevstvu Patera Ivana
32. Baudolino gleda damu s jednorogom
33. Baudolino susree Hipatiju
34. Baudolino otkriva pravu ljubav
35. Baudolino protiv bijelih Huna
36. Baudolino i ptice roq
37. Baudolino obogauje blaga Bizanta
38. Baudolino na polaganju rauna
39. Baudolino stilit
40. Baudolina vie nema
Rjenik manje poznatih pojmova
344
358
372
380
398
406
415
426
441
460
473
475

\1.\RjAV\P FrEDM^SOV

SALMAN Rl'SHDIE

33
a

NAE BIBLIOTEKE:
  Najbolje svjetske napetice
  Lu
(popularna znanost) ZF (znanstvena fantastika)
  Djeca Zemlje (prapovijesni romani)
  Zemlja smijeka (humor, satira)
  KRONOS (biseri knjievnosti)
 AGATHA (krimi-romani)
  Izvori sutranjice (esejistika)
PRESS
(masmediji) SANA
(zdravlje i medicina) strip-albumi: ASTERIX -LUCKYLUKE
LUCORIENT ? LEONARDO
IZVORI, Trojanska 64, 10000 ZAGREB,
Tel.: 01/611 -2576; 6II -7714; Tol/Fax.: 01 / 61 I -2576
e-pota: izvori@izvori.com   *    www.izvori.comI'
r
U
	
